Zašto je Njegoš danas nepodoban

Piše Vladimir Jovićević

Koji je to Njegošev grijeh zbog kojeg se traži njegovo duhovno likvidiranje?

Danas je teško naći primjer u svijetu da se neki besmrtnik zasipa blatom  neistina i podmetanja kao što se to čini u Crnoj Gori sa Njegošem. Sada je Njegoš nepodoban u svakom pogledu.
Za pokriće toga najčešće se podastire teza nekih intelektualaca o dolasku Turaka na ove prostore. Tvrdi se da je njihov dolazak označio jednu vrstu mirnog razvoja i napredovanja naroda na Balkanu. Zaobilazi se suštinsko pitanje – šta je Tursko feudalno carstvo donijelo Balkanu. O tome i o Njegošu je riječ.

IZ GLAVE CIJELA NARODA
Oni koji pišu o ovim pitanjima čine to sa iskrivljenih političkih i ideoloških pogleda. Doba Turaka na Balkanu i Njegoševa književno-filozofska djela i državotvorstvo valjano se mogu objasniti samo sa stanovišta ideja, pogleda, procesa i događaja nastalih u svom dobu (XIV-XX), a ne sa sadašnjih stajališta.
Turska je kao osvajač i porobljivač držala u pokornosti više vjekova balkanske i druge narode u Evropi. Poslije bitke na Mohaču 1526. godine pao je i Budim, a 1683. godine Turci su dolazili pod Beč. Pokoreni narodi bili su podanici trećega reda – obespravljeni, nezaštićeni, fizički ugroženi do uništavanja i eksploatisani do gole kože. Glavni nameti su bili zloglasni harač (glavarina), filurije od kuće (dima) itd.
Svaki otpor Turcima, bunt i neposlušnost raje, surovo su kažnjavani nabijanjem na kolac, dankom u krvi, glavosječenjem i drugim kaznama. Ivo Andrić o tome piše i svjedoči u romanu „Na Drini Ćuprija“. Citiramo: „već je šesta godina prošla od posljednjeg kupljenja ovog danka u krvi, bez teškoća je nađen potreban broj naočite muške djece između desete i petnaeste godine. Izabrani dječaci otpremani su na malim bosanskim konjima i u svaki sepet stavljan je po jedan dječak.“ Majke su dolazile do Drine i dalje više nijesu mogle. One su u vapaju i jauku zvale :
„Rade, sine nemoj majke zaboravit.“
„Ilija, Ilija, vikala je druga žena.“
Njegoš je danas nepodoban zato što su zavidni oni dušebrižnici kojima smeta jer „iz glave je cijela naroda.“ Oni ga žele poništiti i izbrisati iz tokova istorije i sazvežđa genijalnih ljudi Evrope i svijeta.
Koji je to Njegošev grijeh zbog kojeg se traži njegovo duhovno likvidiranje?

IME CRNOGORSKO
Neki intelektualci ističu da je Njegoš genije, ali mu prebacuju da je genocidan. Besmisao! Koji je to zločin učinio Njegoš i gdje? Genijalni ljudi u koje spada i naš Njegoš, mogu samo dobra i mudra djela činiti, a nikako nedjela.
Lovćenski gorostas ispjevao je u „Gorskom vjencu“ jedan od najljepših himnospjeva Stambolu (Carigrad).
„O Stambole zemaljsko veselje
kupo meda goro od šećera
istočniče sile i svetinje
u nebu sam, u moru , gledao
tvoje kule i ostre munare
s kojih su se k nebu podizali
hiljadama svešteni glasovi“
Crna Gora zna, a Njegoš ponajbolje da je pravoslavna religija na ove prostore došla  bez okupatora, a ne sa njima kako neki drugačije misleći intelektualci žele obrnuti. Neki od ovih „tumača“ događaja svjetlu istoriju Crne Gore nazivaju guslarskom. To je veliko izrugivanje Crnoj Gori iz koje je ponikao Njegoš. Gusle su stari i slavni instrument. Čitamo da neki intelektualci tvrde da se Njegoš uzvisio izmišljanjem istorijskih događaja (čitajte istrage), a u produžetku ipak ističu da je „Gorski vjenac“ „ veliko djelo svetske baštine“. Sasvim tačno, ali takva velika djela se ne stvaraju izmišljanjem događaja kako to nepravedno pripisuju Njegošu.
Njegoša muči misao da se ne zatrije „ime crnogorsko“. Nema mirnog sna! Njegoš je pjesnik ljudskog dostojanstva i slobode.
Optužuju ga da je izmislio istragu poturica kao istorijski događaj. Naravno da Njegoš to nije izmislio jer je postojala istraga. I danas stoji spomen – ploča u Virpazaru o istrazi 1702. godine. U knjizi „Slike iz prošlosti Ceklina“ reprint iz 2009. godine, postoji poglavlje o ovom istorijskom činu, izvedenog na Obodu iznad Rijeke Crnojevića. U knjizi Svetog Petra Cetinjskog „Kratka istorija Crne Gore“ nalazi se kratki prilog – sadržaj o istrazi poturica („Freske na kamenu“ Titograd, str. 468). O ovom događaju vidjeti zapis Vladike Danila sačuvan u kasnijem prepisu (Zbornik dokumenata iz istorije Crne Gore, Cetinje, 1956. godine). Prilog o ovom događaju nalazimo i kod Vladimira Ćorovića „Istorija Srba“ (Niš, 2001. godine, str. 40) itd.
Nije nam nikako cilj raspaljivanje strasti, već želja da se ukaže na istorijske činjenice i umiri istraživačko tlo. Istina i mir nepotrošni su kapital Crne Gore. Njegoš je pjevao „Brat je mio, koje vjere bio“. Crna Gora je u hodu istorije  kao i druge zemlje imala mitove, ali joj se oni poništavaju. Dokle!?
Njegoš je bio dobar prijatelj i pobratim sa Ali-pašom Rizvanbegovićem, blisko je sarađivao sa nadbiskupom Josifom Štrosmajerom na Jugoslovenskom pitanju. Rado je viđen i cjenjen u Kotoru, Trstu, Petrogradu, Veneciji, Beču i drugim evropskim centrima. Svuda je snovao i kovao ideju oslobođenja južnoslovenskih naroda ispod Turaka.

Одштампај страну