Srećna Vam Srpska nova godina!

Piše Milorad Vučelić

Još su naši stari znali da ne valja razgovorati sa prvim na koga naiđeš, jer ako je to loš čovek i razgovor će ma koliko ti bio mudar, kadar i uviđavan, biti rđav i zaludan.
Danas bi bilo lako izbeći ovakvu zamku jer ima i previše znakova prepoznavanja ko je i koliko loš, pokvaren, nesposoban i neodgovoran i sa kim ozbiljan razgovor ne može biti smislen, ali je naš problem u tome što upravo takvi ljudi vode našu državu i vladu, ili, pak, spadaju u prateći ešalon analitičarskih ideologa i medijskih kontrolora, propagatora i apologeta postojećeg režima u Srbiji, a koji sebe uz sve to nazivaju elitom.
Kako izgleda takav pokušaj razgovora i zašto je on uzaludan? Da li mi kada govorimo sa predstavnicima srpskog režima pričamo sa nekim neoliberalima, kako su oni bili spremni da se predstave? Nipošto. Oni su selektivni neoliberali, negde jesu negde nisu, oni su u suštini za vlastodržačku samovolju. Kako bi slikovito rekao njihov nepominjani inspirator, španski general Franko: „Za prijatelje sve, a za protivnike – zakon“. Jesu li oni nepokolebljivi zagovornici tržišne privrede kakvim hoće da se predstave? Odgovor je opet negativan – oni su za komandnu ekonomiju i to posebnog partokratskog tipa. Iznad svake stručnosti i profesionalne kompetentnosti stoji partijska pripadnost. Da li je u njihovom slučaju reč o nekim kejnzijancima koji vide pravu priliku za izlaz iz krize u Srbiji u javnim radovima? Opet – ne. Nisu ništa uradili da bi to potvrdili već pune tri godine. A nameravaju tek navodno nešto da urade na tom planu kada prodaju javno dobro, poput „Telekoma“, a zatim i drugih državnih i nacionalnih resursa.
Kada razgovaramo s njima da li tada razgovaramo sa nekim evropejcima, evroentuzijastima ili evrofanaticima? Odgovor je ponovo negativan. Sve što urade tobož u ime evropskih integracija oni po ocenama te iste Evropske unije urade naopako. Pogledajamo samo na haos i rušenje svakog ugleda nezavisnog sudstva koju su napravili sa reformom pravosuđa. Pogledajmo samo na razornu i katastrofalnu agrarnu politiku vlade i posebno ministra poljoprivrede Dragina, ili, pak, na razna nepočinstva i rušilačku i štetočinsku politiku u građevinarstvu i prostornom planiranju ministra Dulića. Ovaj režim je dobrim delom srušio mnoge elemente pravne države i regularnog rada demokratskih i državnih institucija. Sveli su parlament na najniže grane uz najgore kič dodatke… To su elementarne pretpostavke za demokratiju. To ne poštuju. Dakle, ni demokrate nisu.
Bacimo samo pogled na korupciju, na nepoštovanje institucija i agencija koje su sami osnovali. Retroaktivnost i potpuna pravna nesigurnost postale su specifična srpska obeležja tobožnje pravne države. Za njih na oči svog naroda, ali i EU i Evrope, ne važe ni sukobi interesa, ni obaveze prema povereniku za javno informisanje, državnom revizoru, niti bilo šta drugo. Da li je, pak, reč o nekim trapavim i nesposobnim poštenjačinama – nikako. To potvrđuju uvidi upravo svih onih institucija koje su oni sami morali da uvedu, i to prinuđeni od strane Evrope. Ne poštuju ih ni najmanje. Njih se to krajnje drsko ne tiče. Po zvaničnim podacima ravno polovina javnih nabavki je povezana sa korupcijom. Korupcija u Srbiji po nalazima evropskih komisija je u nezadrživom usponu.
Da li je reč o nekim socijalno odgovornim ljudima i o vladi i o nekakvoj socijaldemokratskoj ideologiji? O tome tek nema ni traga ni glasa. Niti oni znaju kako da privređuju, niti uopšte razmišljaju kako da izvrše neku pravičnu preraspodelu onoga što je u Srbiji zarađeno i proizvedeno. Oni građane Srbije sistematski, porezima i nametima, osiromašuju i pljačkaju. Skidaju narodu kožu s leđa ne bi li popunili budžet. Uz to državu i sve njene građane i sve njihove potomke nemilosrdno zadužuju.
Da li je reč o nekim pobožnim ljudima? Za građane drugih veroisposvesti ne znam, ili nisam baš siguran. Što se ovih koji se izdaju za pravoslavce tiče, ni to se ne bi moglo reći. Namerili su se kao malo ko pre njih da Crkvu stave pod potpunu kontrolu, koja još nije viđena, i dovedu je u funkciju vlasti. I jedino to im dobro ide. I tu su pronašli papu i Vatikan kao pouzdane i neophodne prijatelje.
Sem pape ni što se prijatelja u svetu tiče nemaju se čime pohvaliti. Cene ih u svetu samo oni koji im bespogovorno naređuju i koje oni isto tako bespogovorno slušaju. Oni koji bi im mogli biti prijatelji i gotovo nam se nude, vide i znaju sa kakvim režimom imaju posla, pa odustaju, i tako trpi i narod. Između mogućih srpskih prijatelja i naroda isprečio se režim. Ne daju. Nema prilike koju oni ne bi iskoristili da drsko, izazovno, prkosno, gotovo i javno upitaju Rusiju ili Kinu: pa koliko to košta taj vaš veto u Savetu bezbednosti UN kada je Kosovo u pitanju?! Razgovaraju baš tako kao da misle da Kosmet i ima neku procenjivu cenu, koja je kod njih inače vrlo niska.
Da li je ovaj režim napravio neki društveni ugovor i dogovor sa radnicima, kapitalistima, siromašnima, seljacima, farmerima, srednjom klasom, inteligencijom, službenicima? Ne! Sa svakim slojem društva oni su u stalnim sukobima.
Niko nije, a sve pozivajući se na svet i Evropu, toliko duboko provincijalizovao Srbiju kao ovaj režim u kojem „EU nema alternativu“. Ona se trenutno mimoilazi sa svim bitnim i životno važnim pitanjima naše planete, sa svim geostrateškim promenama i uvidima i, napokon, sa najkonkretnijim životnim pitanjima i istorijom svog naroda. Režim je na nekom zabačenom koloseku, daleko mimo sveta na kojem mu je jedina briga da nekako preživi na vlasti, i drži tu lažima i silom okovani narod.
Treba zaključiti da ozbiljne razgovore moramo početi sami među sobom, bez režimskih posrednika. Sa jasnom namerom da se što pre zameni ovaj režim koji niti je bilo kog dobra Srbiji doneo, niti to može da uradi ubuduće. Samo takvim razgovorima možemo biti na nivou epohe koja se preispituje i traga za spasonosnim rešenjima. Tražite, dragi čitaoci, takve sabesednike i one koji vam se u takvim razgovorima nametnu, izaberite i prihvatite kao predvodnike.
U to ime: SREĆNA VAM SRPSKA NOVA GODINA!
I budite uvereni da tu nije reč samo o razlici izraženoj u kalendarskim danima.

9 коментара

  1. Srbi u Hrvatskoj i Krajini žive bez vode , ceste i struje u 21 veku. U bivšoj Republici Srpskoj Krajini u kojoj je rođen svjetski naučnik Srbin sin pravoslavnog paroha, Nikola Tesla koji je struju podario čitavom svetu a zlikovci je zabraniše za njegov narod u Hrvatskoj u 21 veku .Srbi su u Hrvatskoj bili konstitutivni narod i imali su pravo na razdruživanje i proglašenje svoje države baš kao i Hrvati , sve ostalo su laži.Hrvatska je pobjedila u ratu uz pomoć Nemačke ali najviše služeći se Gebelsovom propagandom. A to je ako više puta ponavljate laž ona u svjetu postaje istina i to im je odlično uspelo. Napravili su najgori zločin posle II svetskog rata i genocid nad Srpskim narodom , što su radili pod Pavelićem i u II svetskom ratu. Uništili su Republiku Srpsku Krajinu koja je bila proglašena voljom njezinog naroda koji je bio konstitutivni narod znači imao je pravo da se osamostali baš kao i hrvatski narod. Kod nas u srpskoj politici se o tome uredno šuti i prešućuje misleći se dodvoriti Hrvatskoj i svetu ne mi tako samo padamo još niže i od stvarne žrtve ( protjerivanje 280 000 Srba i genocid nad onima koji su ostali zabilježio kamerama UNPROFOR ) mi šutnjom postajemo agresori.Da ne govorimo da je Baranja samo dio Vojvodine koju je Josip Tito Broz oteo od Srbije za svoje Hrvate kao i Međumurje što je oteo Mađarima a Istru i Dalmaciju Italijanima .Deo Srpskog Banata poklonio Rumunjima. Sve nade polažem u Savu Štrpca i njegovo zalaganje za Krajinu. Srpski narod nikada se nesmije pomiriti s činjenicom da Krajina ne postoji. Postojala je na oko 35 % teritorije današnje Hrvatske sve su to bili srpski etnički prostori i mi se za njih moramo boriti makar čekali 900 godina kao Hrvati svoju državu ali kad tad izboriti se moramo i na naš teritorij vratiti naše stanovništvo .

  2. Mnogo toga ste pobrojali i analizirali gos. Vućela.Ali, mnogo ste i propustili(ne zameram vam jer sve njihove mane je teško pobrojati).Šta je sa moralom, prosvetom,dostojanstvom i samopoštovanjem…Tu smo “najkraći”.Ubili su sve u nama.Ovo što navodite, sem vere i crkve, se relativno brzo može vratiti u normalu ili bar blizu nje.Moral, samopoštovanje i dostojanstvo koje su nam “oteli” teško možemo brzo vratiti, za to su potbebne desetine godina.Srozali su nas na nivo, ne banana, već mušmula države i to im nikada ne mogu oprostiti i spreman sam da im to vratim.Na dušu im privreda, vojska, banke, standard, pojedeni krediti ali to što su od mene, Srbina; stvorili bezličnu osobu,čoveka bez države, izgubljenog u nemanju alternative, e to im nikada neću oprostiti i bio bih spreman da ih za to žestoko kaznim.

  3. He he… Lepo rečeno sve sa onom Frankovom ” Za prijatelje sve, za ostale zakon”! Tako je to kod nas zakoni ne kaskaju za životom u Srbiji već se donose van svake relnosti, čak su preterani i za zapad, čime sve proizvođače, prosvetare, građevinare, poljuprivrednike, vlasnike nepokretnosti… stavlja van zakona i svakom ko nije prijatelj mogu skinuti glavu.
    Mi ne možemo dohvatiti do većinskih valsnika novca sa rajskih ostrva, ali možemo popisivati ove kapoe u logoru našeg voljenog naroda.
    Neke slobodne zemlje već spremaju amnestiju za sve političare i kontraverzne poslovne ljude koji posluju sa ostrvima na kojima je vlasnik tajna čime će će slomiti glavna odbrana tajnosti većinskih vlasnika novca koji se bave zidanjem država, ratova, zločina, nacija, bolesti,….
    Ne zadrživa je izgradnja novog nacionalnog sveta kinskog, japanskog, slovenskog, romejskog… u kome neće biti skrivenih careva bez odgovornosti i gde će vladati mnogo čvršči i pravičniji međunarodni zakoni i pravila.
    Doviđenja do oslobođenja!

  4. Srbija i Republika Srpska moraju više raditi na pronatalitetnoj politici na boljim uslovima za život . Moramo imati strategiju razvoja .Srbija mora ojačati Srbe u Vojvodini jer jedino su oni garant da se neće desiti secesija .Isto tako pomagati Srbima u Raškoj oblasti i sprečiti separatizam . Srbija kao matična država treba pomagati i Srbe u Vukovaru i Podunavlju jer je to u interesu Srbije .Za Srpsku je bitno da ojača područje uz Drinu i distrikt Brčko kao najveći zadatak . Isto tako je bitno da pomaže svim snagama jačanje Srba u 4 opštine BH-Federacije a to su Drvar , Glamoč, Grahovo i Bos. Petrovac . Ove četiri opštine važne su za Srpsku kao i za Srbiju jer otvaraju put prema moru preko Knina i Ravnih Kotara gdje također treba raditi na povratku i jačanju Srba . Treba se odlučiti za samo jedan grad na obali u koji će se postepeno preseliti Srbi iz Zadra , Splita ,i ostalih mjesta uz obalu a taj grad centar mogao bi postati Šibenik ako složno radimo na tome . Normalno mirnim putem i godinama koliko god trebalo .

  5. KOSOVO ILI EU

    Ne tako davno ovo nikada nije bila dilema onih koji su želeli da vode Srbiju. I Kosovo i EU. Vrlo lako se pamti, a još lakše ostvaruje. Tako su nam govorili. A onda je jednog dana posle te predizborne kampanje došlo do sjedinjavanja vatre i vode. I gle čuda. Niti je voda gasila vatru, niti je vatra pretvarala vodu u maglu. I Kosovo i Evropa.
    Svašta se u medjuvremenu dogodilo. Sve ono što bi ovaj narod hteo da što pre zaboravi. Da zaboravi, ali da li će biti kadar i da oprosti, videćemo. Srbi su uvek i praštali i zaboravljali. I jedno i drugo im je bila i vrlina i mana.
    No jednoga dana, dok se neko setio da Božidara Djelića opominje na zakonsku obavezu koju on nije učinio, verovatno zbog zauzetosti na evropskom putu, desilo se čudo. Savet Evrope, tvorevina koja ima sve karakteristike dinosaurusa, prihvatila je da ratifikuje SSP sa Srbijom. Ali nije zaboravljena ni rezolucija koja će obezbediti brži i efikasniji put Srbije u Evropu. Rezoluciju koju je bazirala na već sročena i potpisana dokumenta sa Srbijom, a koja se tiče samo Srbije. Samo Srbija ima pravo da reši pitanje Kosova. Ili je to pitanje još jedino u glavama glasača ostalo kao srpsko pitanje i u glavama onih koji žele da budu izabrani. Neki Zeleni, koji će mi možda i zameriti, podneli su amandman da se u pregovorima Srbije i Kosova ne spominje status. Status Srbije ili status Kosova, svejedno je. Jedan status rešava drugi. A naša vlast kao da je deo Zelenih. Ostala je potpuno zelena za statuse.
    Što pre u pregovore. Sporne su tablice za kola. One su sporne na čitavoj teritoriji Srbije, računajući i Kosovo. Grb koji ne važi više od godine stavljen je na tablice. Znaju to svi. Znaju to oni što štampaju, znaju i oni što ih naplaćuju. Ali štede. Štede na pameti. Ostaje pitanje: Zašto je sporno pitanje tablica na Kosovu? Možda zbog grba, ili zbog vozača. To će rešiti pregovarači. Tim se zna, samo nije vreme da se kaže. Teme se znaju, samo nije vreme da se o njima govori javno. Ne znamo nameru druge strane. Niko pregovarače da obavesti koja je to druga strana.
    Do dolaska na vlasti vatre i vode druga strana nam je bila OUN. Rezolucija 1244, koja je garantovala status. Doneli smo ustav. U preambuli smo stavili rezoluciju. Onda smo SSP zasnovali na rezoluciji 1244. Zaboravni Boža nam je objašnjavao šta to znači. A onda je došao Eulex. Pre potpisivanja sporazuma sa Euleksom, potpisnik nije propustio priliku da malo baci drvlje i kamenje na vladu Cvetković-Maček, koja je potpisala onaj izdajnički sporazum sa Nemcima. A onda izdajstvo na delu. Poništavamo Rezoluciju 1244 UN, a na snagu stupa Eulex, tvorevina toliko napadanog Ahtisarija. Sporazum, u ime naroda srpskog, potpisuje onaj koji je na krilima komunizma, izabran od vlade naroda srpskog, ministar Ivica Dačić. Nisam radikal da kunem, ali….
    Sada ćemo pregovarati kao eksperti. Stručnost iznad politike. Pečati, granice, sitnice, telefoni, tablice za kola, za traktore, za zgrade, za domove zdravlja, za policiju, za pakao, za raj, za organe, za Dika Martija, za Jelka Kacina, za Madjare, za Bošnjake, za Rome, za sve. Samo ne za Srbe. Oni će postati deo Eulexa, deo enklava, deo Kosova, a samim tim i deo Srbije. Samo će morati da malo više poštuju one koji su im spaljivali kuće, crkve, rušili puteve, škole, mostove. Ništa više od njih ne tražimo, mi Srbi, kao država koja misli o njima. Misli o njima iz Beograda i brine za njih.
    Od danas će o njima da brinu i oni iz Saveta Evrope. Voleće ih, poštovaće ih kao što i nas poštuju. Ni manje ni više. Samo će nas zvati Srbima, a njih Srbima sa Kosova. Nema razlike i mi i oni smo Srbi.

  6. Hvala, Gospodine Vucelicu, i vama takodje “Srecna Srpska Nova Godina”-
    sa malo zakasnjenja!
    Takodje hvala na dobrom predlogu o pronalasku i odabiru pravih sagovornika i predvodnika, znamo to odavno i trudimo se koliko mozemo, mada smo prilicno nemocni ili je mozda malo onih koje trazimo…Samo ako smo mi nemocni, Bog je mocan i moze sve, zato se pridruzite u molitvi ostatku “svesnih” srbalja, koji su “pozvani da sluze u danima kazne Bozje…”
    A, drugo, obratite paznju i nemojte nas razocarati u davanju znacaja Codexu Alimentariusu jer je krajnje vreme.
    Ovi na vlasti jedva cekaju da “niko ne zna nista” pa da provuku ispod zita Zakon o upotrebi genetski modifikovane hrane…
    Nemojte reci “ne” pre nego sto se informisete ako vec niste…
    Suvise je strasno za buducnost dece nase…Budimo odgovorni kao sto su ocevi i preci nasi bili i dali nam primer svoje ljubavi za potomstvo i rodnu grudu.

  7. SVAKE GODINE SRBA SE RAĐA SVE MANJE I MANJE
    Ako se samo sedi i plače a ništa ne preduzima naš prostor će naseliti jači narod bili to Albanci ili Hrvati . Već danas Hrvati vode narod od oko 4 miliona stanovnika rađa 46.000 beba s tendencijom prema 50.000 .Hrvata se sada rađa samo 7.000 godišnje manje a Srba oko 35.000 pa dobro razmislite o posljedicama .Dok naš narod s manjinama koji je skoro duplo veći daje tek oko 68.000 od toga 56.400 beba srba s daljnjom tendencijom pada . Tako da ako ovako nastavimo izjednačit ćemo se s brojem rođenih Hrvata . A to će biti kraj mita o najvećem narodu bivše Jugoslavije . Mesto Srba koji se ne žele rađati preuzet će vitalniji narodi Hrvati ili Albanci .Našem narodu treba velika biološka obnova i jedino tako možemo mirnim putem vratiti sve srpske krajeve srpskom narodu. Ali taj narod mora biološki ojačati na oko 10.000.000 srba i tada će procvijetati sada uništena Republika Srpska Krajina, Republika Srpska, Srpska Crna Gora, Kosovo , i stara Južna Srbija ( Makedonija ) Nastavimo li mi Srbi sa nerađanjem neće nam trebati niti Beogradski pašaluk , nego ćemo da živimo u Velikoj Albaniji sa glavnim gradom Beogradom ili u velikoj Hrvatskoj . Europska unija i Amerika centar sotonizma na sve načine želi uništiti srpski narod nesmemo to dozvoliti.Pogledajte samo uvoz GMO semena pokušavaju da nas potiho otruju.Ući u savez sa Rusijom jedini je garant da će srpski narod preživeti. Najbolji Srbin kojeg sada imamo je Dodik drugo su sve nesrbi, petokolonaši i vazali zapada . Srpski se narod treba pokazati zrelim , ljubavlju i potomstvom osigurati našu Republiku Srpsku , Srbiju, Vojvodinu , Srpsku Crnu Goru i staru Srbiju ( Makedonija ) kao trajnu državu Srpskog naroda.Srpski narod mora naučiti lekciju od šiftara “ čije su ovce onoga je i livada “ niskim natalitetom jedincima i sa dvoje dece gubimo teritoriju za teritorijom i to će se nastaviti. U Hrvatskoj delom zbog proterivanja ali puno većim delom zbog izumiranja izgubljen je srpski teritorij i ljudstvo. Nekada su Srbi bili 30 % hrvatske. To piše u hrvatskim novinama Gospodarski list a danas ? Samo hrpa nemoćnih bakica i dekica bez potomstva. Kosovo smo isto tako izgubili kao i Makedoniju. U Crnoj Gori Srbi prizovite se pameti i svaki par minimalno petero dece i nedajte se. Republika Srpska će kao i Kosovo i Hrvatska biti izgubljena baš zbog velike površine a premalog broja srba. BH federacija na istoj površini godišnje ima oko 25.000 beba a Srpska od 10.000 do 11.000 i sve je jasno da bi zadržali taj teritorij moramo imati minimalno beba kao i druga polovica države. U Vojvodini isto tako Srbi treba da puno više rađaju jer samo ako brojčano ojačaju mogu spriječiti secesiju. Znači ako si rodoljub, srbin, srpkinja prihvatite se ljubavi .Opravdanje da se ne rodi zbog siromaštva je neopravdano najviše dece se rađa u najsiromašnijima državama sveta . I na kraju treba ispuniti Božju zapoved idite i MNOŽITE se .

  8. “Ne postoji suštinska razlika između latinskog, katoličkog i vizantijskog, pravoslavnog krsta, kao i između bilo kog drugog krsta koga u službi koriste hrišćani”, rekao je Irinej reagujući na tvrdnje raščinjenog vladike Artemija da će se u Nišu povodom obeležavanja 1.700 godina od donošenja Milanskog edikta graditi veliki katolički krst .
    “U suštini, svi krstovi su isti, razlika je samo u formi”, rekao je patrijarh za novosadski list “Nacionalni građanski”.
    Raščinjeni vladika Artemije rekao je da će se, prema njegovim saznanjima, u Nišu graditi veliki katolički krst, u kome će biti jedan manji, pravoslavni krst.
    “Ako to zaista tako i bude, a nema razloga da u to ne verujem, simbolika je jasna. Ona kaže da će veliki latinski progutati manji pravoslavni krst, odnosno narod”, rekao je Artemije za novosadski list.
    Krst u Nišu, visok 80 metara, biće postavljen na brdu Vinik, odakle će se videti sa svih strana grada u kome se rodio prvi hrišćanski car Konstantin.
    Planirano je da ovaj, najveći krst na Balkanu bude postavljen do 2013. godine, kada se obeležava 1.700 godina od donošenja Milanskog edikta, kojim je rimski car Konstantin priznao hrišćanstvo kao državnu religiju.

  9. Milorada Vucelica!!!Pozdravljam od srca,i zelim mu dobro zdravlje, pameti ima i previse,kam pusta creca,da neko od ovi izdajnika,BAR, malo pozajmi,kudi kamo bi bili pametniji,jos jedan,srdacan pozdrav,za naseg najveceg(SRPSKOG)patriotu.SRECNOOOOOOOO!!!!!!!!!!!!!!!!

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *