OLIVER ANTIĆ Naprednjačko nepoigravanje Ustavom

Piše Oliver Antić, član predsedništva SNS

Reagovanje na tekst Dragomira Anđelkovića „Naprednjačko poigravanje Ustavom“

Bilo je nekada i velikog političkog novinarstva, jer je bilo velikih novinara. U to vreme se pazilo da naslov ne odražava vrednosni stav. Naprotiv, novinar je iznosio suprotstavljene stavove i argumente, pazeći na ravnotežu u kvantitetu posvećenog prostora za obe strane, a čitalac je cenio kvalitet argumenata i, uz „malu“ pomoć „velikog“ novinara, sam donosio zaključke. Danas je dovoljno pročitati naslov i videti na čijoj je strani novinar, tako da sam tekst nije nužno čitati u celini, a možda ni uopšte.
U pretposlednjem broju „Pečata“ za 2010. godinu (broj 146), novinar D. Anđelković se u podnaslovu pita: šta je dublji smisao naprednjačke inicijative da se pokrene proces promene Ustava? Ali da ne bi bilo nikakve sumnje u čvrsti stav autora teksta stoji krupan vrednosni sud u vidu naslova: NAPREDNJAČKO POIGRAVANJE USTAVOM.

PROTIV DINKIĆEVE REGIONALIZACIJE
Onaj koji se poigrava nečim, naravno, ima nečasne namere. No, ako naslov nije dovoljno jasan, autor čitaocu ne ostavlja ni zrnce sumnje. Naprednjaci, naime, racionalizaciju broja poslanika ne predlažu zbog dobrobiti naroda, jer narod i nije ciljna grupa u ovoj stvari, već su to inostrani gospodari Srbije. A skrivena nečasna namera predlagača, otkriva autor teksta, jeste naprednjačka izdaja: „Oni žele da sadašnji Ustav bude promenjen kako bi iz njega bili izbačeni delovi u vezi sa Kosovom i Metohijom, odnosno hteli bi da se trasira put za regionalizaciju, tj. (kon)federalizaciju Srbije“.
Postoji pretpostavka da novinari čitaju novine i prate druga sredstva informisanja. Ta pretpostavka je oboriva, što je dokazao i autor navedenog teksta, jer ako je čitao novine i slušao i gledao radio i televizijske programe mogao je veoma lako i nesumnjivo da zaključi kakav je stav SNS-a o Kosovu i Metohiji. I da bude sasvim jasno: nikada i nikome u SNS-u nije palo na pamet da bi trebalo na bilo koji način priznati lažnu i mafijašku „državu“ Kosovo. Zapanjujuće je nepoznavanje minimuma političkih stavova koje zastupa Dinkićeva grupacija (ma kako se danas zvala), s jedne, i SNS, s druge strane, pošto ih autor teksta stavlja u isti koš. I ne samo to, pri kraju članka Anđelković navodi da će Vašington i Brisel dati mig Dinkiću i nekim manjim strankama da pokažu spremnost da prave vladu sa SNS, što podrazumeva da su naprednjaci na to već odavno spremni! Napisa autor i ostade živ! Podsetimo se i ovom (ne)prilikom da su najviši funkcioneri SNS nebrojeno puta ponovili da se protive ne samo Dinkićevoj regionalizaciji (kao i njegovoj politici i ponašanju uopšte – javnosti je poznata izjava Tomislava Nikolića o Dinkićevom oružanom napadu na Narodnu banku), već i nekim potezima DS u vezi sa nedovoljno utemeljenim decentralizacijama raznih vrsta. Dodajmo i to da je rukovodstvo SNS bilo izričito – sa Dinkićem nikad i ni pod kakvim uslovima u bilo kakav oblik vlasti. Pri tome, novinar bi, zaista, morao da zna o čemu piše, jer „regionalizacija tj. (kon)federacija“ je u tom kontekstu potpuna besmislica (ti pojmovi se izučavaju na prvoj godini studija prava), ali pošto pisac teksta očigledno nije pravnik, to mu se možda i može oprostiti.

DVOSMERNA SARADNJA SA MOĆNICIMA
D. Anđelković se potpuno razotkriva u tekstu koji sledi, gde neposredno optužuje SNS da se nudi Vašingtonu i Briselu ne samo radi oproštaja pređašnjih grehova (!), već zbog ulaska u „visoko društvo“, zbog čega će da „brže i bolje od konkurencije obave prljav posao“. Znajući, ipak, nešto bolje šta je i kakva je politika SNS-a, mogu da zaključim samo jedno: u pitanju je slučaj „projekcije“, samo što ne znam tačnu adresu onih za koje autor obavlja posao koji je sam kvalifikovao. Ipak, možda se to da naslutiti iz onog dela teksta kojim se sugeriše da SNS nije neka nova stranka već raskolnička grupa nastala iz SRS, koja je, po autoru, u stvari razbila „ne samo najjaču opozicionu stranku, već i čitav opozicioni blok“. Nedostaju samo kletve, ali se mogu pročitati između redova.
SNS je formiran, prema Anđelkoviću, kako bi zapadni moćnici mogli efikasnije da ucenjuju vladajući režim, zbog toga „još uslužniji“. Svima koji su pratili politička zbivanja u poslednjih desetak godina ne treba dokazivati da je na vlasti isti režim što je često nudio i činio i ono što „moćnici“ od njega nisu ni tražili. Jedan od razloga formiranja SNS-a je upravo suprotan tvrdnji autora, a to je zaštita nacionalnih interesa bez apriornog odbacivanja evropskih vrednosti i standarda, posebno uzimajući u obzir aktuelno stanje u međunarodnim odnosima, od kojeg zavisi i primena međunarodnog prava. Potpuno odbacivanje dijaloga sa Vašingtonom i Briselom nije racionalna politika, ako je tako nešto uopšte politika. Politika je sagledavanje stvarnog (stanja) i veština (postizanja) mogućeg, a ne romansirana retorika koja izaziva strasti i osećanja. Izolacija, odnosno možda i tačnije „samoizolacija“, samo bi pomogla u gubitku svakog oslonca za zaštitu nacionalnih interesa Srbije, ali i srpskog naroda kao celine. SNS smatra da saradnja sa „moćnicima“ ne podrazumeva jednosmernost, kako ju je shvatao i primenjivao dosadašnji režim, niti odbijanje bilo kakve saradnje sa Vašingtonom i Briselom kako to veli i postupa deo opozicije, čije stavove očigledno zastupa autor teksta. SNS, nasuprot ovim ekstremima, ima za cilj da putem „zlatne sredine“ nađe mesto države Srbije u evropskim okvirima, ali kroz pažljivo odmerenu politiku kako prema „moćnicima“, što bi rekao Anđelković, ali isto tako i prema ostalim moćnicima kao što su Rusija, Kina, Indija, Brazil… Naći meru (ariston metron) najveća je filozofija, ali i politička filozofija. SNS, i to je sigurno, ne vodi i neće voditi (i kada bude na vlasti) politiku bilo kakvog ekstremizma, samoizolacije i avanturizma.

DRŽAVOTVORNOST I MARKETING
Da bi vodila bilo kakvu respektabilnu politiku (unutrašnju i spoljnu) svaka država mora imati za podlogu jedinstvo ozbiljnog pravnog sistema i solidne ekonomije. Samo tada će biti moguć razvoj valjanih državnih institucija i službi, a osnovni cilj naprednjaka je upravo taj i, naravno, spremni su da ga ostvare.
Pravo i ekonomija su, bez sumnje, najslabije tačke aktuelnog režima, koji je pokazao i dokazao da suštinska državna pitanja nije u stanju da reši. Jedan od bitnih  uslova za rešavanje ovih problema leži i u racionalizaciji državnog aparata. Statistički podaci (broj stanovnika i broj poslanika) jasno pokazuju da Srbija ima višak poslanika, ali to je formalna strana stvari, i, naravno, ne sme se zanemariti. Suštinski politički problem u Srbiji jeste brojnost malih političkih stranaka (pored ostalog i zato što ima previše poslaničkih mesta, a to je povezano sa ustavnim odredbama i izbornim propisima), na koje većina glasača nije ni računala, ali one su, u ovakvom sistemu, nužne za formiranje i opstanak vlade i pošto su svesne toga, svojim ucenama i pretnjama (padom vlade) nanose nenadoknadivu štetu nacionalnim i državnim interesima. Otuda neki nude i ono što „moćnici“ ne traže. Zato neki nude faktičko, a neki čak i pravno priznanje dela naše državne teritorije! To je suština stvari.
Otuda i potreba za promenom Ustava i izbornih propisa. Mali ucenjivači sa velikim i teškim posledicama trebalo bi da ispadnu iz političke igre (većina malih stranaka su u stvari koterije koje se bave strančarenjem i nanoseći nacionalnim interesima nenadoknadivu štetu sebi pribavljaju veliku korist). Na taj način neće biti ni skrivalica, tj. veliki neće moći da se kriju i opravdavaju svoje postupke ucenama malih. I tako se dobija manja i čistija politička scena, scena po volji birača Srbije, a ne vlast koja je nastala matematičkim kalkulacijama, ucenama i podmićivanjem kako bi se postigao magični broj 126. Manji broj poslanika uslovljava i manje partija koje prelaze cenzus, a time i manju i efikasniju vladu. Uprkos ovim činjenicama za novinara Anđelkovića naprednjaci nastoje „da površno deluju državotvorno“, a njihov predlog promene nekih ustavnih odredbi je „marketinški“. Meni se, pak, čini da autor članka površno deluje kao novinar, a ispod površine kao marketinški pisac.

ŠEŠELJ I HAŠKI PROCESI
G. Anđelković uzima u zaštitu šefa radikala Vojislava Šešelja i objašnjava da je nevin u Hagu. Bez obzira na mnoga neslaganja sa politikom koju on zastupa, niko u SNS ne smatra da je haška optužnica protiv lidera radikala (nažalost i mnogih drugih) zaista pravno i činjenično utemeljena. Prema tome, g. Anđelkoviću nemojte podmetati naprednjacima da podržavaju haški proces protiv dr V. Šešelja, jer za to nema nikakvog osnova.
Na kraju treba postaviti isto pitanje, svojevremeno često postavljano od strane najpoznatijeg rimskog sudije: kome korist? Zaista, ko je imao (najveću) korist od ovakvog članka što vrvi od optužbi na račun Srpske napredne stranke? Odgovor nije teško pronaći, ali dodajmo: „Mnogo treba da ima onaj koji drugog optužuje: pre svega poštenje i besprimernu nevinost“, reče jednom prilikom jedan od najvećih pravnika u istoriji. Ne znam da li te vrline poseduje autor teksta, ali sam tekst niti je nevin, niti je pošten. Naprotiv.

14 коментара

  1. Каква је разлика између обичних људи, просечног средњошколца, као и високо образовног човека у овом времену? Колико има кривице високо образованих у вођење српске политике? Који су довели Србију у овако тешко политичко и економску ситуацију, заправо колико их има, који су морални да би могли да изнесу србију из оваквих тешкоћа…

  2. Iz odgovora Antica sjajnom novinaru moze se procitati samo prepricani clanak Dragomira Anđelkovića i gomila licnih uvreda na racun novinara sto jeu skladu sa Anticevim karaterom.
    Sro se tice SNS samo na laz i prevaru.

  3. У, некада веома угледном, НИН-у од 27.3.2008. године(НИН Број 2987,стр. 8) стоји изјава Оливера Антића да Европска унија представља за Србе исто што и Трећи рајх својевремено за Јевреје. Дакле, то је била једна (само)изолационистичка изјава угледног цивилсте Антића. Таквих изјава је много и односе се на ЕУ, НАТО, Хаг и српско национално питање. Такве изјаве није давао само Антић, већ и многи напредњаци(бивши радикали). Некада су били против Европе, против сарадње са Хагом, држали митинге испред америчке амбасаде(где су данас драги и чести гости), имали су јасан однос према српском питању. Циљ коментара је да кажемо доста! Доста нам је више да протуве и конвертити причају о части и поштењу! Антић прича о малим странкама а управо је СНС направио коалицију са таквима(НС, ПСС, Покрет социјалиста) и још непарламентарним странкама . СНС је некада био против Статута Војводине, данас је против регионализације, а сутра ће бити за. Ради се о странци која је дупликат ДС-а. Нема ту ни политике нити идеологије. Страначки прваци некада изразити националисти, антиглобалисти сада су прихватили мантру да ”Европа нема алтернативу”. Антић прича о вредностима и стандардима што је доказ више да су нови ДС. Наиме, сваки лош закон, уредба или било који лош потез ове власти, ДС је правдао европским вредностима. Свако нормалан данас у Србији прихвата демократију, владавину права, правну државу, поделу власти, слободну привреду. Али г. Антићу постоје неке границе. Није добро за Србију и српски народ да прихвате сваки диктат из ЕУ ако није у нашем интересу, није добро прихватити легализацију марихуане(и других опијата), геј бракове или дозволу полног општења са малолетницима. СНС је суштински ДС, а њихово садашње деловање подсећа на СПС пре 11.5.2008.

  4. Gospodine Anticu.Tako su pricali i DS i SPS i da ne nabrajam dalje,oni tako pricaju i danas.Onaj ko je blizak danasnjim vlastodrscima je u naj manju ruku sumnjiv.Srbi ovaj put ne smeju da rizikuju i da vam veruju na rec.Srbi ovoga puta treba da glasaju za proverene Patriote.Po mom skromnom misljenju,ne treba da glasaju za politicare koji za jedan dan iz korena promene svoju politiku.Ja nisam pravnik nisam ni novinar,ne zivim u Srbiji,nemam cak ni Srpsko drzavljanstvo,ali mnogo volim Srbiju i spreman sam ako zatreba, u svakom momentu da je oruzjem branim.Ucestvovao sam u ratovima u Hrvatskoj i BiH 1991-1995,i vise puta sam ranjavan.

  5. Наслови у новинама данас служе да заинтригирају читаоце , можда је поднаслов требао да буде наслов, али то не мења суштину ствари, господине Антићу.
    Проблем је што СНС често има двосмислене ставове, понекад са неким иницијативама замагљују друштвнену реалност (можда и несвесно, можда).
    Баш сте Ви г. Антићу, као и господин Брана Црнчевић , после оне срамне Резолуције о КиМ у Ун, која је донета уз договор са чланицама ЕУ, на страницама Печата нападали власт што је пристала на ту Резолуцију која је донета у УН. Чудно је да ни ви ни г. Црнчевић нисте били нити мало смокритични, нисте увидели да сте добрим делом допринели у реализацији тог изразито лошег посла, тј. Вучић и Николић су грактали, свакодневно тражили , инсистирали да се направи новар резолуција о КиМ у садејству са ЕУ. То је сраман однос СНС, који приписује другима баш оно на шта је СНС инсистирала, на нашу жалост.

    Размислите о смислу вашег залагања да ЕУ нема алтернативу, па то је чист дефетистички став, на основ кога можемо да закључимо да сте спремни да пристанете на скоро све услове Еу, директно или индиректно.

    Опозициона странка траже да се преполови број посланика и скоро све странке су против и ви неодустајете. Можда сте нашли решење у компромисима са Дс и Г17+ и још неким странчицама, ….да би променили Устав,….лепо друштво.
    Најпрече је у овој срамно лошој ситуацији да се прво и основно обори ненародни режим, па да се после уђе у реформе администрације, смањењу трошкова, итд. , све остало је замајавање.

    Стиче се утисак да је СНС често на јавним медијима, стиче се утисак да је СНС странци највећи проблем ДСС и СРС а не душмански режими сепаратисти у влати.
    И нема смисла да се претерано осврћете и преоштро критикујете СРС , јер сте до јуче сви ви у СНС били челници те партије и ви сте тада свашта говорили, а Николић је исто знао да клевети и проклиње,(сетите се).

    Много говори она “ситница” која је отишла у етер, када се Николић правдао и извињавао амбасадорима ЕУ, копирајући стенограме разговора са ДСС, тај потез више личи на доушничку причу.

    И на крају треба бити искрен незамајавати народ , питање је дали је и СНС и ДСС спремни на промене које би одлучно повеле ову напаћену земљу из блата. На досадашњи начин паролама, скретањем пажжње са животних ствари тешко да промени јадно стање и СНС и ДСС.

    Додаћу да је и став ДСС врло ригидан, пасиван , безидејан, не може се ни салонски водити политика, чекати избори, па дотле што нам буде. Нигде нама праве акције, петиција за Телеком је негде у фиоци, као да чекају да продају телеком, а после и следеће ….ДСС је врло пасиван, подмладак је салонски орјентисан, философирају, теоретишу, ….
    СРС је изгубљена странка, седе у парламенту и диване, примају плате као и остали , нигде ефекта њихове “борбе”, другим речима тешки демагози. Србија неможе да чека Шешеља, мора се делати сада , овде, а Шешељ кад дође, добродошао је, и сви се надамо бржем повратку из казамата,где га држе белосветски смрадови.

    Завршавам тврдњом да је опозиција незрела, аутистична, медиокритетска, неспособна да се издигне изнад философије “фарме” и “великог брата”, неспособна да се ухвати у коштац са проблемима, па јој зато и одговара лагодна опозициона фотеља док се све не уруши па да нас спашавају још десет година( са изговором на бивше властодршце). Важно је свима њима да примају редовну и високу плату, и друга примања , сигурица. Главни посао посланика и опозиције и власти је да задрже фотеље по два-три мандата да би стекли добру пензију, јер кад видим, све су то кадрови који седе у парламенту по десет-двадесет година. Срамота.

    Понављам свака промена је боља него да се чека, јер нас ова МАРИНЕТСКА власт уништи, сепаратисти су у властима, касно је после кукати. Бар покушајте, мора неко да поведе, у противном сте сви саучесници, то је истина.

    Ако ништа, Тунис.

  6. Недопустиво је да неко ко себе сматра интелектуалцем и “Народним послаником”себи допусти овакав текст који, најблаже речено, обилује гомилом небулоза и смешних тврдњи и закључака!
    А можда и није! Можда смо баш овакве представнике и заслужили!

    Наш врли “представник народа”, који на следећим изборима претендује да преузме власт, учи нас много чему, па поред и осталог, и томе шта је добар новинар (“велики новинар”):

    “…novinar je iznosio suprotstavljene stavove i argumente, pazeći na ravnotežu u kvantitetu posvećenog prostora za obe strane, a čitalac je cenio kvalitet argumenata i, uz „malu“ pomoć „velikog“ novinara, sam donosio zaključke.”

    Но, није то једини бисер овог “представника народа”! Од њега смо још сазнали и став СНС “објављен у свим медијима”(средствима информисања)у вези Косова и Метохије и односа са Динкићевом странком.
    Сазнали смо у ствари, да само СНС говори истину! Све остале странке нас обмањују!
    Мада, волео бих да ми дотични господин онда објасни став СНС “објављен у СВИМ средствима јавног информисања”, у вези са састанком његовог председника и Др. Војислава Коштунице, пре неколико месеци, где је Председник СНС изнео тврдњу да су се две странке сложиле да СРБИЈА НЕМА АЛТЕРНАТИВУ.
    То су пренела “сва средства јавног информисанја”!
    Али…
    Знамо како и зашто је то демантовано НАКОН ДВА ДАНА!

    Ипак, највећи бисер “Народног посланика” je закључак да:

    “…mogu da zaključim samo jedno: u pitanju je slučaj „projekcije“, samo što ne znam tačnu adresu onih za koje autor obavlja posao koji je sam kvalifikovao.” !!

    Фантастично…
    Да не дужим:
    Ауторски текст дотичног посланика много говори о њему самоме, о томе како поима нас обичне грађане, па што да не, и о Србији данас, када неко мисли да оваквим текстом може да се обрати онима које представља.

  7. Kada se običan gradjanin, čitalac, susretne sa ovako oprečnim mišljenjima, s jedne strane novinara omiljenog nedeljnika čije tekstove s pažnjom i uvažavanjem redovno čitam,svaki put,iznova oduševljavajući se bistrinom samog autora i kao širinom svake njegove analize i s druge strane jednog uglednog profesora, političara, člana Predsedništva stranke, o čijoj je politici bilo reči u pomenutom (spornom ) tekstu a koji je i formalni povod rekcije g. Antića, onda se sve svede na lični utisak citalaca i individualno pamćenje.
    Zašto vam NE verujem g. Antiću ?
    Možda samo zato što pamtim dalje od jučer, za razliku od većine lakovernog naroda koji bezrezervno podržava vašu stranku.

  8. Za razliku od predhodnih komentara, ja sam uvek poštovao dela g.Antića, iako nikada nisam bio član SRS,SPS i SNS ,šta više bio sam im suprostaljen.Ali, g,Antić se u zadnje vreme dokazao i pokazao velikim borcem za “Srpsku nacionalnu stvar” a protiv onih koji bi da Srbiju razbiju na paramparčad.Njegovi stavovi i tekstovi objavljivani pri donošenju “ustava” Vojvodine i rezolicije o srebrenici su mi bili melem na ranu a pored toga bili su stručni,analitični i potkrepljeni svim naučnim dokazima.Što se tiče ove aktuelnosti-smanjenja broja poslanika,smatram da je to malo važna tema i da Srbija ima mnogo težih problema i da su uštede od smanjenja broja poslanika male u odnosu na druge koje bi se sa dobrom vlašću mogle postići.Ova, najgora vlast u poslednjih 100 g. ima mnogo većih grešaka i njih treba “tući u glavu”.Slažem se ja sa smanjenjem broja poslanika ali se bojim da se tu ne otvore vrata i za druge promene,DS-u za promenu preambule,URS-u za regionalizaciju iliti razbijanje Srbije, Čedi za sprovođenje Sorošizma a pederima za brakove.

  9. Шта год мислио о г. Антићу, нисам очекивао да ће се спустити на ниво који је недоличан и апсолвенту Правног факултета, а тим пре редовном професору и некадашњем декану истог. Изрекао је на Анђелковићев рачун много приземних увреда, а ништа није рекао осим што је искривљено понављао ауторове ставове, покушавајући да их игром речи обесмисли. Што нисте на њих одговорили г. Анићу, ако Ви и ваша странка имате било шта да кажете? И сами знате да је истина оно што је написано у тексту. Аутори као што је г. Анђелковић служе на част “Печату” и српском новинарству, таман онолико колико политичари као што је г. Антић доприносе да наш политички систем буде овакав какв знамо да јесте! Надам се да ће “Печат” истрајати на путу борбе за истину и национални интерес.

  10. Касно сам прочитао горњи, преко сваке мере претенциозни текст па видим да су уважени учесници форума, одговарајући ОА, навели већ многе аргументе против СНС а посебно демантије ставова самог ОА. Додајем само један детаљ. Сам ОА напомиње да су привреда и владавина права главни правци деловања њихове СНС, а готово свуда се наглашавају наше компаративне предности у пословима пољопривреде те да те предности треба развијати.Од једне патриотске странке очекивали бисмо да припреми студију тренутног стања и предлоге развоја. Наш аграр старог стила умире заједно са остарелим сељанима.На стари начин немогуће је уопште замислити неку ефикасну производљу па некаква ситна побољшања о којима слушамо ту и тамо делују смешно. Неизбежне су корените реформе!Држава треба да припреми општу комасацију, па опорезивање необрађених имања,затим откуп и додатна укрупњивања и давања младим и образованим људима на обраду уз дугорочне кредите за куће, машине, стоку (ако се ради о сточарству ) итд., па тек онда да се изађе на раван пут рационалне производње … Истина све ово може и друкчије а ми наводимо једну варијанту као основно и угрубо али је величина замаха мање-више јасна. Но а где је са свим тиме СНС стигла ? Је ли томе дорастао ико ко тамо седи, на челу са оним високим потпредседником који још не зна ни шта значи бити у радном односу а већ пуца на министарске “лотре”! А свега осталог што се тиче,дружино из СНС, прејак је “новинар”на кога сте се покусили а са друге стране много сте ми некако танки и водњикави сви ви заједно. После свих искустава са свима, довољно смо искусни да више на наступамо на исте грабуље ! Браво за Павића и његовог Шојића !

  11. Pitajte gospodina Olivera Antica, sta kaze kad se danas usvojila ova sramna rezolucija u savetu EU , koja dodatno tera da se popusta siptarima, da se popusta i u vezui tablica. Treba razgolititi politiku SNS i vrhushke u toj partiji, da kazu na cemu su i za koga su i gde je njima crvena linija. Dosta je zezanja sa zivcima ovog naroda.

  12. Kada se političko polje holistički percipira u recepciji “Pečata” da se primjetiti da se posle faze “razgrtanja” medijskog prostora za SNS u “Pečatu” javlja i uslovno rečeno i druga faza “pripuštanja” kritičkih tekstova na račun SNS.Kome je to u interesu?Šta se iza toga krije? Stoga i ne čudi da su se u kolopletu političkog polemičkog diskursa “našli” novinar Anđelković i profesor Antić.

  13. Naprednjaci su i u 19. veku srpske politicke istorije bili na strani povlastenih slojeva.Socijalna demagogija je bila prepoznatljiva u njihovom nastupu -kao i danas.Zastava drzavotvornosti kojom masu je putokaz postuliranja mehanizama moci i dolaska na vlast uz jak vetar ideoloskog konvertitstva.

  14. sns je na vlasti sa urs-om u bar 5 vecih opstina . i u mom gradu ,predednik opstine urs,zamenik sns..videcemo do kada ..mada,sve najbolje.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *