Od čačanske eksplozije do NATO ugovora

Piše Uglješa Mrdić

Dok srpska vojna industrija „gori“, a vojska se raspada, ministar Dragan Šutanovac potpisuje ranije dogovorene sporazume u Briselu i Vašingtonu, na štetu naše zemlje, zbog kojih bi naši mladići uskoro mogli da budu odvedeni na azijske i afričke frontove

„Srbija velesila u vojnoj industriji“, „Od izvoza oružja živi 10.000 ljudi“, „Srpska vojna industrija u usponu“, „Vojna industrija: Milioni iz Afrike“, „Šutanovac: Veoma važna godina za odbrambenu industriju“, „Vojna industrija Srbije vraća se na svetsku scenu“. Već samo na osnovu ovih naslova može se zaključiti da potiču iz zemlje u kojoj cveta vojna industrija, a vojska je jedna od najjačih državnih institucija.
Nažalost, zahvaljujući aktuelnim vlastodršcima sve je potpuno drugačije. Vojska Srbije je uništena, ukinuto je redovno služenje vojnog roka, vojna industrija je u rasulu, a svedoci smo preko deset eksplozija po vojnim fabrikama i magacinima.

VOJNA INDUSTRIJA U PLAMENU
Vlada Srbije i njeni čelnici nastavili su svoj odnos prema građanima i javnosti naše države u ovoj godini u istoj meri kao što su završili prethodnu – obmanama, lažima, prevarama i uništenjem državnih institucija, srljajući u evroatlantske integracije na štetu države Srbije.
Tačno je da je Srbija nekada bila veliki izvoznik oružja, ali do kraja devedesetih, jer su u NATO bombardovanju 1999. godine oštećene mnoge srpske fabrike oružja. Te navode potvrdio je u svom istraživanju britanski list „Ekonomist“.
„Srpski zvaničnici koji teže novim poslovima obnavljaju kontakte ostvarene u danima Hladnog rata, kada je Jugoslavija bila vodilja Pokreta nesvrstanih“, ocenio je urednik lista „Balkan intelidžens“ Danijel Santer.
„NATO je, kako kaže ministar odbrane Dragan Šutanovac, dao srpskoj vojnoj industriji zeleno svetlo za izvoz vojskama država članica tog saveza. Iako predstoji još posla na modernizaciji, ministar Šutanovac ističe da je reč o industriji koja se najbrže razvija posle poljoprivrede. Oružje ipak nešto više vredi od malina“, zaključuje britanski list.
Inače, kada spominjemo eksploziju u Čačku, navedimo da po nalogu Osnovnog tužilaštva u Čačku policija i dalje prikuplja obaveštenja o događajima od 27. decembra prošle godine, kada je u pogonu za kompletiranje municije kompanije „Sloboda“ došlo do eksplozija pri čemu niko nije stradao, ali je pričinjena šteta veća od deset miliona evra.
Ovom pravosudnom organu do sada niko nije podneo odgovarajuću prijavu, na osnovu koje bi tužilac ocenio da li ima osnova za pokretanje istražnog postupka. Pretpostavljeno krivično delo moglo bi biti teško delo protiv opšte sigurnosti.
„Stručnjaci“ Inspektorata Ministarstva odbrane odmah su obavili uviđaj i već trećeg dana po eksploziji saopštili da je uzrok havarije ljudska greška.
Potpukovnik Miroslav Đorđević izjavio je da ovaj zaključak izveden posle „statičkog i dinamičkog uviđaja“, a potom potvrđen i eksperimentalno. Prilikom odlaganja završene granate od 30 milimetara, prema ovom nalazu, došlo je do udara u njen upaljač, ali on nije delovao, već je aktiviran takozvani „traser“, koji je počeo da gori.
Preliminarni rezultati istrage vojnih istražitelja da je uzrok požara, u kojem je potpuno uništen pogon pirotehnike u kompaniji „Sloboda“, nepažnja jednog od radnika razbesneli su zaposlene i predstavnike obe sindikalne organizacije u ovoj fabrici. Oni tvrde da su radnici u pogonu pirotehnike bili preopterećeni svakodnevnim višesatnim prekovremenim radom, za šta je, po njima, odgovorno poslovodstvo preduzeća.
„Najlakše je za incident okriviti radnika koji je u jednom trenutku bio nepažljiv, a pri tom ne utvrditi okolnosti pod kojima je radio. Ponoviću da smo rukovodstvu i Odboru za bezbednost fabrike više puta u pisanoj i usmenoj komunikaciji ukazivali da su radnici premoreni i da je to nedopustivo u pogonima gde se radi sa zapaljivim materijama“, rekao je Dragan Jekić, predsednik Samostalnog sindikata fabrike.
Inače, u eksploziji je uništena celokupna evidencija neposrednih rukovodilaca o prisutnosti na poslu u pogonu za finiširanje artiljerijske municije, ali i dokumentacija koja se odnosi na rad u poslednja dva meseca prošle godine. Zbog toga će inspektori koristiti evidenciju ulazaka i izlazaka kroz glavnu kapiju fabrike, da bi utvrdili da li se poštovao zakonski maksimum o prekovremenom radu.

RATOBORNI ŠUTANOVAC
I dok „gori“ srpska vojna industrija, a vojska se raspada, po nalogu NATO-a, ministar Šutanovac potpisuje ranije dogovorene sporazume u Briselu i Vašingtonu, koji odgovaraju Severno-atlantskom vojnom savezu, ali ne i Srbiji. Naime, ministar  Šutanovac i ministarka odbrane Danske Gite Lilelund Beh prisustvovali su u Beogradu potpisivanju plana bilateralne vojne saradnje za 2011. godinu, u kojem se nalazi 30 aktivnosti.
„Danska je zainteresovana za ulaganja u vojnu bazu „Jug“ kod Bujanovca, a pomagaće i školovanje srpskih oficira i obuku za mirovne misije“, rekao je ministar Dragan Šutanovac. „Srbija je lider u regionu u oblasti bezbednosti i saradnje“, izjavila je danska ministarka odbrane.
Posle susreta sa ministarkom odbrane Danske, Šutanovac je podsetio da su poslednji ugovori za domaću odbrambenu industriju omogućili da ukupni prihod od prodaje naoružanja i vojne opreme prevaziđe 1,2 milijarde dolara i izrazio zadovoljstvo zbog toga što su uspesi te industrije u godini krize prepoznati i u stranoj štampi.
Podsetimo da je od najvećeg bezbednosnog značaja da vojna baza „Jug“, koja se nalazi tik uz administrativnu liniju sa Kosovom i Metohijom, ostane isključivo pod kontrolom naših organa bezbednosti, a ne pod prismotrom stranog faktora. Šutanovčeva priča pored ovako loše brige o vojnoj industriji nije realna i da Srbija može da zaradi taj novac ne bi ista ta Vlada kojoj Šutanovac pripada brže bolje prodavala „Telekom“ ne bi li sa novih 1,5 milijardu evra zakrpila rupe u budžetu, koje je sama napravila i na taj način novim obmanama, lažima i prevarama pripremila birače za predstojeće parlamentarne izbore, koji će se najverovatnije održati krajem ove ili početkom iduće godine.
Još jednom je potvrđeno da je u pravu i Rik Rozof, geopolitički analitičar iz Čikaga, kada je u prošlogodišnjem intervjuu nedeljniku „Pečat“ rekao da je Dragan Šutanovac izjavio na Zapadu da će do kraja godine Srbija potpisati bezbednosni sporazum sa EU što je prvi korak u konsolidaciji vojnih veza sa NATO.
„Postoji nešto što je devedesetih godina nazvano „Berlin Plus agriment“, po njemu se dozvoljava NATO i EU da dele medicinsku opremu, postrojenja, komandne oficire, ratne brodove koji će posle Lisabonskog samita rezultirati povećanim stepenom ne samo kooperacije, već stapanja evropskih i NATO aktivnosti na Rogu Afrike, Avganistanu i Balkanu i ko zna gde sve još. I druga stvar koju je Šutanovac rekao bila je da će Srbija poslati simboličan kontigent na Rog Afrike da bi se priključila mornaričkoj misiji EU i NATO, nazvanoj „Operation Ocean Shield“. Poslednjih dva meseca govori se o probnom angažovanju Srbije, test probama u sklopu misija EU angažovanih na mestima kao što su Liban ili Čad u Centralnoj Africi, što predstavlja svojevrsno kucanje na vrata za ulazak u ratne zone, na primer, u Avganistan“.
Nažalost to se već dešava i ubrzanim tempom ostvaruje, jer je upravo Šutanovac i najavio nove aktivnosti naše vojske u Kuvajtu, Čadu, Libanu, Avganistanu i području Centralne Afrike.
A narod i dalje sluša laži, a Srbija ćuti i čeka…

3 коментара

  1. Ко је власник војне идустрије запада?
    Ко је крив за трку у наоружању, ратове, злочине и не поштовање међународних закона?
    Да ли би било боље ако би од хиљада фирми (у оф шор зонама где је власништво тајна) и неколико милиона физичких лица знали да је њих неколико који су власници већинског пакета?
    Да ли би се онда откривени власници оговорније понашали?
    Да ли би боље разумели мотивисаност Шутановца, Тадића, Дулића, Динкића….ако би знали шта поседују од акција и новца на рајским острвима?
    Довиђења до ослобођења!

  2. Historia est magistra vitae!

    ……”… kao {to se celo `ivo bi}e onesposobljava ako mu se oduzme vid, tako i u istoriji ostaje samo nekorisna pri~a kada joj se oduzme istina. Zato ne treba oklevati da se neprijatelji pohvale, niti izbegavati da se isti ljudi jednom grde, drugi put hvale, jer nije mogu}e da politi~ari uvek budu u pravu niti je verovatno da uvek grese…”
    (Polibije, Istorije, knj. prva, 15……)

    Ovih dana, svedoci smo promocije novih {kolskih pomagala iz predmeta istorije, standardizovanih tako, da bi smo se pribli`ili, obrazovnom sistemu EU. Ne mogu ulaziti u objektivnu analizu ponu|enih ud`benika, ali izra`avam bojazan, da je re~ o jo{ jednom poku{aju relativiziranja sopstvene istorije, izvo|enja su{testvenih ~injenica na marginu i osloba|anju ciljne grupe, mladog nara{taja, od ponosa na sopstvenu tradiciju, narodno predanje i istoriju srpskog naroda i dr`ave, a sve sa ciljem da otimanje dr`avne teritorije do`ivimo {to bezbolnije u ime svetlije budu}nosti. A da su takve tendencije opravdane i da su, izvesno je, postigle svoj cilj, stekle veliki broj pobornika i sledbenika, odslikava i anketa koju je jedna televizija na nacionalnoj frekvenciji uradila sa studentima Pravnog fakulteta Univerziteta u Beogradu. Prema slici koju je mogao u udarnom terminu da vidi veliki auditorijum, 90% ispitanika nije znalo kada se odigrao kosovski boj i koje su posledice tog doga|aja bile ne samo za srednjovekovnu Srbiju, susedne zemlje, Balkan i Evropu u celini. Drugim re~ima, mora se zaklju~iti, da je na{ obrazovni sistem spao na vrlo niske grane u zadnjih 15 godina, uslovljeno: ekonomskim sankcijama i ratnim pretnjama kojima je bila izlo`ena onda{nja SRJ, ili ono {to je od nje ostalo (1); lo{om prosvetnom politikom i dovo|enjem prosvetara na rub, ne samo materijalne egzistencije, ve} i na ivicu ljudskog dostojanstva degradacijom `ivotnog standarda u svim njegovim segmentima, {to je, opet, dovelo do op{te demotivizacije prosvetnog kadra i stvaranja pogodnog tla za razgra|ivanje kompletnog obrazovnog sistema i ukqu~ivanje u neke nove tokove koji su nam dono{eni kao svetli uzori sa Zapada /(onda{nja vlast, do 2000. godine a i kasnije, bila je i gluva i nema na kolektivne vapaje prosvetara, pa je dolazilo do razli~itih oblika aktivnog i pasivnog otpora u cilju da se situacija popravi, da “Bog i na wih pogleda”(2). / U takvim uslovima, istorija je marginalizovana, svela se na preno{enje “istina” i poluistina, kako je “moj deda pre`iveo te i te doga|aje”. “Usmena kwi`evnost” je uzimala svoj danak; mladi bez du`nog informisanja koje je uglavnom izostalo u {koli ili nisu pokazali du`no interesovanje, podlegli su uticajima subkulture koja se {irila sa naprednih, urbanih televizijskih stanica na kojima se “promovisala rok ili rep kultura”: dizela{i, {minkeri, darkeri, hipici, reperi, rokeri – stoje na jednoj strani a na drugoj, suprotstavljeni su pripadnici “pink” kulture ili folkeri, zagovornici, “}irilice”, “krme}aka”, turbofolka; uli~ni heroji postaju svetli uzori. Sistem moralnih vrednosti je spao na vrlo niske grane, a sve prisutniji je moto glavnog junaka knjige “Pokucaj na svaka vrata”: “… @ivi brzo, umri mlad, da bi ti telo bilo lepo”! (Neki zavr{avaju ovu misao – “… da bi bio lep le{“! – @ao mi je, ime engleskog pisca sam zaboravio). U kulturu se uvla~e i termini koji bi da obele`e neke nove muzi~ke pravce, kao: etno-muzika koju zagovaraju kvazi-intelektualni krugovi, prenebe`u}i etimologiju i ~injenicu da je to isto {to i folk-muzika, odnosno folklorna, iliti, narodna muzika. I sve {to dolazi sa strane a nije autenti~no, izvorno, pa ~ak i novokomponovano, je svetao uzor, a stid od gusala, frule, diple, gajdi, harmonike, postaje odrednica i mera kojom se jedinka izdvaja u elitnu, urbanu intelegenciju, spremnu da razume neke alternativne pokrete koji tra`e emancipaciju i svoje mesto pod suncem, jer prihvatanjem nekih davno moralno sankcionisanih normi pona{anja, vi{e li~imo belom svetu i za korak smo bli`e zajedni~koj ku}i. Bitno je da se bude moderan.
    Potvr|uje se teza, da – “kulturna penetracija predstavlja prvi stepen ekonomskog i politi~kog pot~injavanja”.
    U takvim konstelacijama sve informacije o pro{losti, po principu “rekla-kazala” dopiru sa mas-medija i duboko se ukopavaju u svest bez kriterijuma selekcije, naj~e{}e izvu~ene iz konteksta, naj~e{}e u slu`bi dnevne politike, ve} zavisno kojoj politi~koj opciji pripada{, a ako se postavi{ kao nacionalista, pripadnik “malog naroda koji ima veliku istoriju”, prepunu svetlih primera: rodoljublja, nacionalnog ponosa, tolerancije – rizikuje{ da bude{ obele`en kao {ovinista. Ako poku{a{ da razume{ odre|ene doga|aje, da im prona|e{ uzroke, samim tim da postavi{ polazno stanovi{te da bi razumeo i ocenio posledice, rizikuje{ da te optu`e za {irenje teorije zavere. I onda se pitam ko je lud. Zar zapadne diplomate misle da je istorijsko pam}enje kra}e od kosmi~ke sekunde, a to je vek, pa mi nude “opciju” da prihvatim nezavisnu tvorevinu na delu svoje teritorije, {to se pravno kvalifikuje kao secesija, a poznato je kroz istoriju da su se sve dr`ave suo~ene sa secesijom naj`e{}e obra~unavale sa njenim za~etnicima, nosiocima. Secesije ili sli~ni poku{aji su u krvi gu{eni. Pa zaboga, zbog sli~ne delatnosti, obesili su Sadama. Stavili su mu na du{u da je u krvi ugu{io ustanak Kurda na severu Iraka. Turska ima pravo da vr{i represiju na svojoj teritoriji. Ne dao bog da ima takvih poku{aja u Kaliforniji ili Teksasu… Ameri~ki diplomata je objasnio da se takve stvari u SAD razlikuju od problema Kosova (ja bih rekao Kosmeta!). Da, engleski diplomata tako|e izjavljuje, da je problem severne Irske, ili Foklanda isklju~ivo stvar Velike Britanije, ali, Kosovo je problem Evrope; {ta je sa Korzikom, sa Baskima, Lombardijom, Gibraltar, Galicijom…? Ka`u, Evropska unija je lek za sve. U njoj }emo biti sre}ni do dosade… U`ivati u genetski modifikovanoj hrani.
    Ali, kad malo bolje protrljam o~i, vidim, kao da ve}i broj na{ih politi~ara u vrhu, sa na{im belosvetskim prijateljima, vr{e reviziju Berlinskog kongresa, Srbiju svode na granice kraljevine Milana Obrenovi}a, a pri tom restitui{u austrougarsku, habsbur{ku monarhiju (u liku EU) u kojoj }e svi narodi biti sre}ni, posle “godina mraka” u Jugoslaviji, toj “tamnici naroda” kako ju je definisala Kominterna – Tre}a internacionala.
    I {ta se to de{ava ovih dana? Srbija se baca na le|a – ne na kolena. Kosovo, dika i ponos srpskog roda, ve~na mera kletve i zakletve, ve~na mera kako se brani ~ast, dostojanstvo, rodna gruda, a samim tim rodni prag, majka, sestra, brat, ve~ni uzor maj~inske i sestrinske zakletve, spomenik srpskog juna{tva i ideala `rtve za potonja pokolenja – postaje moneta za potkusurivanje. Parafraziram – “Srbiju, kada joj otmemo Kosovo, obe{teti}emo tako, {to }emo ubrzati njen prijem u EU, a ako bude ispo{tovala jo{… (…) primi}emo je pod NATO ki{obran i omogu}iti joj da njene snage (SOS – Srpske oru`ane snage – kako re~e jedan USA diplomata) u~estvuju u mirovnim operacijama {irom belog sveta – dodajem – samo na Kosovu ne! Amerika brani svoje interese na Kosovu! Srbija ne sme da brani svoju teritoriju! Srbija ne sme da ometa separatisti~ke te`nje! To nije demokratski! Uostalom, Srbi su manjina na Kosovu!”
    A to bi izgledalo ovako. – Ratuju}i protiv Persije, Atina zagovara izgradnju mo}ne flote i formira Delski savez; da ne bih prepri~avao, umesto “Oksfordske istorije stare Gr~ke”, citira}u nekoliko izvoda iz Istorije Stare Gr~ke od Rostovceva.
    Po izlasku Sparte i peloponeskih gradova iz op{tehelenskog saveza, gr~ke dr`ave zain-teresovane za nastavak rata sa Persijancima, 477. godine, na sastanku predstavnika tih dr`ava na ostrvu Delos, donele su odluku, u~vr{}enu za¬kletvom, da se o~uva savez koji je od tog vremena dobio naziv Delski.
    Delski savez je u po~etku predstavljao ligu nezavisnih i ravnopravnih gr~kih gradova-dr`ava. Svaki ~lan saveza sa~uvao je svoje dr`avno ure|enje, svoju vladu, svoje dr`avljanstvo, ali, gra|ani jednog saveznog grada, nisu u`ivali gra|anska prava u nekom drugom gradu, niti su mogli da imaju zemlji{nu svojinu itd…
    Saveznici su se obavezali da za ujedinjenu flotu opremaju odre|eni broj ratnih brodova s posadom, a tako|e, da u save¬zni~ku blagajnu na Delosu, prema utvr|enom razrezu, ula`u ,,foros” ili “tribut” — prilog u novcu radi pokrivanja zajednickih vojnih tro{kova. Vrhovni organ saveza trebalo je da bude zajedni~ko ve}e koje se sastojalo od pred¬stavnika svih gradova obuhva}enih savezom sa jednakim pravom glasa. Ve}e bi trebalo da se sastaje na Delosu — starom centru jonske amfiktio¬nije koja se formirala oko delskog hrama boga Apolona. Nije poznato da li se to ve}e sastajalo redovno ili su ga Atinjani sazivali po potrebi.
    Atinjani su stvarno igrali glavnu ulogu u organizacionim i finansijskim poslovima Delskog saveza još od njegovog osnivanja. Na primer, atinski stratezi su u potpunosti preuzeli posao oko razrezivanja forosa po gradovima i odre|ivanja njegove visine.
    Vojna i politi~ka supremacija Atinja¬na bila je o~igledna i u gradovima oslobo|enim od persijske vlasti zavodio se nov politi~ki poredak. Tako, na pr., posle osloba|anja jonskog grada Eritre, Atinjani su tamo smestili svoj garnizon i, u njemu uveli politi~ki poredak po vlastitom naho|enju. Atinski poverenici, tzv. episkopi, odredili su broj ~lanova i du`nosti mesnog ve}a koje su sa~injavale, uglavnom, atinske pri¬stalice. Ti “episkopi” i stare{ine garnizona koji je zadr`an u Eritri i kasnije su postavljali mesni ~inovnički aparat i pod svojom prismotrom dr`ali organe lokalne samouprave. U sli~nom polo`aju, nalazili su se i svi novooslobo|eni gradovi delskog saveza, u kojima su Atinjani, pod izgovorom da ih {tite od eventualnog neprijateljskog napada postavili svoje garnizone. I na taj na~in su po~eli da se upli}u u unutra{nji politi~ki `ivot svojih saveznika u okviru delskog saveza. Sve to se odra`avalo na ekonomski napredak Atine, njenim pretvaranjem u najve}i centar robne proizvodnje i pomorske trgovine u ~itavoj Gr~koj, a u isto vreme, u Atini se kona~no u~vrstilo dru{tveno ure|enje anti~ke demokratije, a “demokratski slojevi” stanovni{tva u svim gr~kim gradovmma vatreno su podr`avali to ure|enje, i Atinjani su na taj na~in imali mnogo svojih pristalica koji su uvek bili spremni da im pru`e po¬dr{ku.
    Kao rezultat toga, saveznici su bili podeljeni u dve kategorije: na one koji su sopstvenim vojnim sna¬gama neposredno u~estvovali u ratnim operacijama i na one koji su samo upla}ivali doprinos u novcu.
    Porast robne proizvodnje koji se opa`a u godinama pentekentaetije, u~vr{}uje veze izme|u gradova, njihove politi~ke uzajamne veze, dugotrajnu borbu protiv zajedni~kog neprijatelja a sve to, zajedno, ra|alo je nove tendencije za objedinjavanjem socijalno-politi~kog `ivota.
    Tasos, kome su Atinjani oteli nje¬gove posede na tra~koj obali i njegova nalazi{ta zlata, 465. g. poku{ao je da iza|e iz saveza. Kad se Tasos pobu¬nio, Atinjani su protiv njega uputili svoju flotu, u pomorskoj bici potukli Taso{ane, iskrcali se na njihovo ostrvo i opkolili sam grad Tasos, i postavili zahtev da se Tasos zauvek odrekne svojih poseda na tra~koj obali u njihovu korist, da preda svoje preostale brodove, da plati kontribuciju i da poru{i svoje bedeme i kule.
    U tom pogledu kao veoma re~ito svedo~anstvo slu`i sa~uvani dekret Atinske narodne skup{tine koji se ti~e polo`aja grada Halkide po{to su Atinjani ugu{ili njegov poku{aj napu{tanja saveza. Prema tom dekretu, svaki gra|anin Halkide morao je da se zakune da se ne}e buniti ,,protiv atinskog naroda ni delom, ni mislima, ni re~ima”, da se ne}e pokoravati onome ko se bude bunio, a ako se ko bude bunio da }e o tome obavestiti Atinjane, da }e pla}ati foros, da }e biti po{ten i odan saveznik,…” da }e pomagati i braniti atinski narod, ,,da }e se pokoravati atinskom narodu”. – Posle tzv. Kalijinog mira 449. godine, kad je zavr{en rat protiv Persijanaca zbog koga je bio sklopqen savez, dalji opstanak saveza izgledao je neo¬pravdan u o~ima mnogih saveznika. Me|utim, Atinjani, ne samo da nisu smanjili ve} su, naprotiv, pove}ali svoje zahteve prema saveznicima. Osim uplate forosa, savezni~ki gradovi morali su da u~estvuju u svim ra¬tovima koje je vodila Atina, da joj pru`aju svestranu pomo} i da bez po¬govora podnose njenu politi~ku kontrolu.
    *
    * *
    Nemam dodatnih komentara. Analogije su podvu~ene, vreme ono ili ovo,
    svejedno.
    Istorija se ne ponavlja! Ona je u~iteljica `ivota! Njeni posve}enici lak{e razumeju doga|aje ~iji smo svedoci. Politi~ari, zastupnici dnevne politike, kratkovido nam bacaju pesak u o~i, otu|eni od sopstvenog identiteta i sopstvenih istorijskih iskustava. Predvideti dalje tokove, nije te{ko.
    Postavljanje na ~elo dr`ave predstavnika demokratskih snaga koje }e voditi prodemokratsku politiku uzajamnog razumevanja – postaje otrcana istorijska floskula; za svaki slu~aj, tu je Bondstil… Da uskoro }e biti i savezni~ka kancelarija……
    Izgleda da je u~iteljica `ivota zanemela pred savezni~kim licemerjem…I na{om udvorni~kom poniznosti… Ne ponavlja se istorija! Njene lekcije se obnavljaju, iz njih treba izvla~iti pouke da opstanak nije samo skup ustupaka tamo nekom, nego i potreba da se nepravda nazove pravim imenom i u krajnjem, stati na belegu kao David pred Golijatom.
    A ako prihvatimo da: “Repetitio est matera studiorum”! – to ne zna~i da stalno idemo na popravni iz istorije, zato {to istoriju poznajemo izvu~enu iz konteksta, bez obja{njenja uzroka…
    Kako sve`e zvu~e vesti kod Herodota i Tukidida?

  3. Морам додати да сам овај текст писао у лето 2007. године. И ево, он још увек свеже звучи!

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *