Kosovizacija Hercegovine

Piše Uglješa Mrdić

Kakva je sudbina Srpske Hercegovine, jednog od poslednjih bastiona srpstva i pravoslavlja na teritoriji bivše Jugoslavije?

Sistematsko uništenje nukleusa srpskog naroda na teritoriji bivše Jugoslavije postaje aksiom koji naši analitičari minimiziraju, smatrajući ga tako zanemarljivim da se ne može videti ni golim okom. Narod koji živi na tim područjima, pak, nedaće koje su ga zadesile prethodnih godina i decenija tumači kao rušenje stubova srpstva- čemu su, smatraju, doprinele, udruženo, srpske vlasti i srbofobični stranci. Kosovo i Metohija, Raška, Stara Hercegovina i Crna Gora prošli su i prolaze kroz proces desrbizacije – između ostalog i stoga što predstavljaju srpska  staništa sa, na malom prostoru, velikim brojem pravoslavnih crkvi i manastira. Otimanju Kosova i Metohije, islamizaciji Raške, te ukidanju Vojvodine posredstvom Statuta, pridružuju se zvanične izjave iz Crne Gore da se odriče srpstva- kao, čini se, prirodan nastavak ukidanja Republike Srpske Krajine, proterivanja Srba iz Hrvatske i etničkog čišćenja starih srpskih delova Bosne i Hercegovine Grahova, Glamoča i Drvara.
Identičan scenario, ovaj put perfidnije osmišljen, upravo se dešava i u Srpskoj Hercegovini.

USTAŠKA ČETVORKA
U agendi nezapamćenih ustaških zločina počinjenih nad Srbima u vreme Drugog svetskog rata posebno mesto pripada Zapadnoj Hercegovini u kojoj je izvršen pokolj i progon Srba, pogotovo u četiri opštine kasnije proglašene ustaškom četvorkom- Livno, Duvno, Čitluk i Lištica. Nastavak je usledio u Širokom Brijegu, Čapljini, Posušju i Ljubuškom. U vreme devedesetih prvo je razoren, a onda „očišćen“ najveći srpski grad u Hercegovini – Mostar.
Mostar je vekovima bio bastion srpstva i pravoslavlja, te je otuda najveći pravoslavni hram na području bivše Jugoslavije izgrađen upravo u ovom gradu- mnogo ranije nego što će pandan ovom hramu nići na Vračaru. Ukras i simbol Mostara, velelepna, monumentalna i živopisna Crkva Svete Trojice, građena u periodu od 1863. do 1873. godine, bila je jedan od najviših i najlepših pravoslavnih hramova na Balkanu. Ova veličanstvena bogomolja, do temelja je srušena u građanskom ratu 1992. godine; ostala tek u stihovima hercegovca Jovana Dučića.
Ovaj hram „pao“ je zajedno sa ostalim pravoslavnim crkvama, manastirima Žitomislić i Zavala, u vreme građanskog rata u BiH 1992. godine kada su ustaške horde palile sve pred sobom ostavljajući grad na Neretvi bez 50.000 Srba koje su proterali. Do 1991. godine ovde je živelo 120.000 stanovnika, pri čemu su Srbi činili oko 40 odsto stanovništva, isto toliko muslimani, dok je Hrvata bilo dvadesetak posto. Danas, 2011. godine, baš kao i 1995. godine, po završetku rata u BiH i Dejtonskog sporazuma, Hrvata ima 50 odsto, Bošnjaka (nekadašnji muslimani, oni su u međuvremenu po ko zna koji put u proteklih sto godina promenili naziv svoje nacije) oko 45 i samo pet odsto Srba i to uglavnom naseljenih u seosko-brdskim područjima prema planini Velež i susednom srpskom Nevesinju.
Kada su „problem Srba“ u Zapadnoj Hercegovini uspešno rešile hrvatske paravojne i policijske formacije, da bi isto uradile, ovaj put uz podršku Bošnjaka, na području Mostara i Centralne Hercegovine, Neuma, Jablanice i Konjica, usledilo je čišćenje Srba i sa područja Istočne Hercegovine. Hrvatske i muslimanske vojne formacije delimično su uspele da od Srba očiste Stolac, Ravno i Ivanjicu, dok su čisto etnički srpski gradovi ostali Trebinje, Bileća, Gacko, Nevesinje, Foča, Kalinovik, Ljubinje i Berkovići.

ISTORIJSKI OSVRT
Podsetimo se istorijskih pokazatelja. Hercegovina je još poznata kao Vojvodstvo Svetoga Save, pošto je Sava Nemanjić bio vladar u Humskoj zemlji, a potom i organizator Srpske pravoslavne Episkopije Zahumsko-Hercegovačke. U svojoj povelji Splićanima, izdatoj upravo u vreme vladavine nad Humskom zemljom princa Rastka Nemanjića, oko 1190-1192. godine, Stefan Nemanja kaže: „Ja veliki župan Nemanja dozvoljavam Splićanima da slobodno izlaze u moju zemlju, i sina mi Rastka u Humsku zemlju, i sina mi Vukana u Zetu i da slobodno trguju, i da im se nikakva nepravda ne dogodi“. Kasniji srpski vladari u srpskim zemljama, uključujući hercegovačke i bosanske, sa ponosom su svoju vlast i titule vezivali za ime Svetog Save.
Hercegovina je sadašnje ime dobila po velikom vojvodi Stefanu Vukčiću Kosači, koji je vladao tim područjem sredinom HV veka. On se nad moštima Svetog Save u manastiru Mileševi krunisao titulom hercega od Svetoga Save. Osmanlije su prvi počeli tu regiju nazivati Hercegovina, po njenom tadašnjem vladaru hercegu Kosači. Od tada pa nadalje istorija ove srpske države obeležena je
ustancima, bunama, ratovima- za slobodu i srpstvo. Kako onda, tako i devedesetih godina kada se usled ratnog vihora koji je besneo na ovim prostorima srpski hercegovački nukleus skoncentrisao u pomenutim većinskom srpskim gradovima na području Istočne Hercegovine. Sedište Eparhije zahumsko-hercegovačke premešteno je 1992. godine u tada najveći srpski grad u Hercegovini, u Trebinje, proglašenog glavnim gradom Srpske autonomne oblasti Hercegovine, kasnije i jednim od bitnih centara novonastale Republike Srpske. Odlukom tadašnjeg srpskog rukovodstva za glavne centre Republike Srpske, pored tadašnje prestonice Pala, proglašeni su Banjaluka, Bjeljina, Doboj i Trebinje – gradovi sa postojećom infrastrukturom, izabrani da postanu privredni, vojni, kulturni i duhovni centri određenih delova Republike Srpske, bilo da je reč o Zapadnoj, Severnoj, Centralnoj i Istočnoj Bosni ili da je reč o Srpskoj Hercegovini A onda su počele zapadno-domaće igre na štetu srpskog naroda u Hercegovini.

HRVATSKI SCENARIO
Prema podacima „Pečata“ tadašnjem hrvatskom rukovodstvu bilo je od neobične važnosti da očisti Mostar od Srba i Bošnjaka i proglasi ga glavnim gradom Herceg-Bosne, koja bi se sjedinila sa Hrvatskom. Na taj način bi Trebinje i Popovo polje pali u hrvatske ruke, kompletno zaleđe Dubrovnika bilo osigurano i hidroenergetski potencijali Trebišnjice stavljeni pod kontrolu. Plan je bio da Srba u hrvatskim delovima Hercegovine ostane ne više od pet odsto, dok bi u preostalim srpskim i muslimanskim delovima Hercegovine,  preovlađivao značajan procenat Hrvata, okupljen u obnovljenim katoličkim crkvama i katedralama. Poznato je da katolici katedrale grade uglavnom u gradovima u kojima Vatikan želi da izgradi određeni uticaj. Podsetimo da je krajem osamdesetih godina hrvatska nacionalna zajednica u saradnji sa katoličkom crkvom i Vatikanom izgradila veliku katoličku katedralu u centru Mostara kod Trga Rondo, a da su Hrvati tada u Mostaru bili treća nacija po broju stanovnika.
Takođe, tadašnji hrvatski plan je bio da vlasnici najvećih srpskih preduzeća upravo budu Hrvati- delom ostvaren za vreme građanskog rata u BiH, od maja 1992. godine do decembra 1995. godine. No, uprkos uticaju Zapada, podršci NATO-a, EU i Vatikana, koju su tada uživali, Hrvati u BiH i Hrvatskoj, srpski narod, najviše zahvaljujući tadašnjem srpskom rukovodstvu u Srbiji, SR Jugoslaviji i Republici Srpskoj uspeo je da sačuva Istočni deo Hercegovine pod svojom kontrolom. Na ovom području tada je živelo oko 99 odsto srpskog stanovništva. Posle završetka rata počelo je oživljavanje najvećih srpskih preduzeća na području Istočne Hercegovine, rekonstrukcija porušenih manastira i crkvi, izgradnja novih, kao što je slučaj sa Hercegovačkom Gračanicom na Crkvinama u Trebinju, 2000. godine. Punim kapacitetom počeo je da radi i HET – Hidroelektrane na Trebišnjici, Termoelektrana Gacko, Tekstilna industrija Novoteks iz Trebinja, i druga trebinjska preduzeća kao što su Industrija Alata, Luč, Neimarstvo. Gotovo da su svi građani u tom periodu imali zaposlenje. Narod je ponovo počeo da živi, zarađuje, privređuje, širi porodice, istovremeno posećujući grobove svojih bližnjih koji su stradali u građanskom ratu od hrvatske i muslimanske ruke ili od strane NATO aviona prilikom bombardovanja 1994. i 1995. godine. I dan danas Srbi na području Hercegovine suočavaju se sa stravičnim posledicama bombardovanja NATO bombama sa  osiromašenim uranijumom.
Srpski narod u Hercegovini je sve to vreme upirao pogled u majku Srbiju i Beograd, u susednu bratsku Crnu Goru i Podgoricu, kao i u Pale, prestonicu Republike Srpske, i Banjaluku, najveći srpski grad u RS. Iz godine u godinu, u Hercegovini, u srpskim opštinama menjala se vlast, baš kao i u Republici Srpskoj. Nije bilo stranke koja nije participirala u vlasti, bilo da je reč o SDS, SNSD, SP RS, DNS, PDP, SRS ili nekoj drugoj.
Srpski narod koji je potražio uhlebljenje izvan Hercegovine počeo je da se vraća, a studenti školovani u Srbiji, krajem devedesetih godina i početkom HHI veka po završetku školovanja, svoj dalji životni put nastavili su u rodnom kraju. Zajednički rad na jačanju Srpske Hercegovine i Republike Srpske odolevao je nedaćama, siromaštvu, zapadnim pritiscima i višegodišnjoj kontroli SFOR-a.
Krajem devedesetih godina srpski narod je dobio nekoliko bastiona srpstva i pravoslavlja. Pored Šumadije, Fruške gore, Kosova, Metohije, Severne i Zapadne Crne Gore i Srpsku Hercegovinu, koja je pored toga što je posle rata ojačala srpske gradove, počela industrijski, privredno, kulturno i duhovno da se razvija, pretvarajući se, po broju pravoslavnih svetinja, u Kosovo i Metohiju. Uzećemo za primer manastire Tvrdoš, Žitomislić, Zavalu, crkve Svetog Vasilija Ostroškog, Gračanicu, Saborni hram i druge pravoslavne crkve po Bileći, Gacku, Nevesinju, Ljubinju i Foči.
Iz godine u godinu rastao je broj pravoslavnih vernika. Veliki broj srpskih ateista i komunista vratio se pravoslavlju, kojem su pripadali njihovi preci. Gotovo da nije bilo srpske kuće u Hercegovini, kako devedesetih tako i danas, da nije slavila srpsku slavu i da u njoj nisu bili svi kršteni. Povećao se broj sveštenika i monaha, a srpski narod pravoslavne veroispovesti s punim srcem i verom u Boga trudio se da nastavi putem najvećeg srpskog svetitelja u Staroj Hercegovini, Vasilija Ostroškog. Časne mošti Svetog Vasilija u više navrata sklanjane su iz manastira Ostrog na bezbednija mesta, u situacijama kada je pokušano rušenje svetinje. Poslednji put mošti Svetog Vasilija Ostroškog iznošene su iz manastira 1996. godine u organizaciji SPC.
Relativno miran posleratni život u ovoj istorijskim događajima bremenitoj zemlji nije dugo potrajao. Krajem prošle i početkom ove godine većina žitelja Istočne Hercegovine uznemireno je zaključila da Srpska Hercegovina polako postaje plen susedne Federacije BiH i Hrvatske, kao i NATO-a. Kada Crna Gora uđe u NATO, Hercegovina će sa sve četiri strane biti okružena NATO satelitima, a jedini put ka Srbiji i ostatku Republike Srpske biće onaj kod Čemerna pored Foče koji je skoro presečen. Preko deset godina traje rekonstrukcija tog puta, a on je jedini i najbliži put ka Srbiji. Danas podseća na lokalni seoski put, ne mogu da se mimoiđu dva autobusa i zabranjen je saobraćaj za kamione, tako da je tim putem razmena robe sa Srbijom i ostatkom RS nemoguća. Drugo, nova Vlada Republike Srpske formirana je bez ijednog člana sa područja Hercegovine, a njihov broj kako u parlamentu RS tako i u BiH može se nabrojati na prste jedne ruke.. Preduzeća se na području Istočne Hercegovine pod patronatom stranaca zatvaraju, narod ostaje bez posla, porodice bez hleba i izvora prihoda, sedište Eparhije zahumsko-hercegovačko-primorske je premešteno u Mostar čime Trebinje prestaje da bude duhovno i kulturno sedište Srpske Hercegovine. Većina građana razmišlja o putu iz Hercegovine bez povratka.

Nastaviće se

18 коментара

  1. Ako se samo sedi i plače a ništa ne preduzima naš prostor će naseliti jači narod bili to Albanci ili Hrvati . Već danas Hrvati vode narod od oko 4 miliona stanovnika rađa 46.000 beba s tendencijom prema 50.000 .Hrvata se sada rađa samo 7.000 godišnje manje a Srba oko 35.000 pa dobro razmislite o posljedicama .Dok naš narod s manjinama koji je skoro duplo veći daje tek oko 68.000 od toga 56.400 beba srba s daljnjom tendencijom pada . Tako da ako ovako nastavimo izjednačit ćemo se s brojem rođenih Hrvata . A to će biti kraj mita o najvećem narodu bivše Jugoslavije . Mesto Srba koji se ne žele rađati preuzet će vitalniji narodi Hrvati ili Albanci .Našem narodu treba velika biološka obnova i jedino tako možemo mirnim putem vratiti sve srpske krajeve srpskom narodu. Ali taj narod mora biološki ojačati na oko 10.000.000 srba i tada će procvijetati sada uništena Republika Srpska Krajina, Republika Srpska, Srpska Crna Gora, Kosovo , i stara Južna Srbija ( Makedonija ) Nastavimo li mi Srbi sa nerađanjem neće nam trebati niti Beogradski pašaluk , nego ćemo da živimo u Velikoj Albaniji sa glavnim gradom Beogradom ili u velikoj Hrvatskoj . Europska unija i Amerika centar sotonizma na sve načine želi uništiti srpski narod nesmemo to dozvoliti.Pogledajte samo uvoz GMO semena pokušavaju da nas potiho otruju.Ući u savez sa Rusijom jedini je garant da će srpski narod preživeti. Najbolji Srbin kojeg sada imamo je Dodik drugo su sve nesrbi, petokolonaši i vazali zapada . Srpski se narod treba pokazati zrelim , ljubavlju i potomstvom osigurati našu Republiku Srpsku , Srbiju, Vojvodinu , Srpsku Crnu Goru i staru Srbiju ( Makedonija ) kao trajnu državu Srpskog naroda.Srpski narod mora naučiti lekciju od šiftara “ čije su ovce onoga je i livada “ niskim natalitetom jedincima i sa dvoje dece gubimo teritoriju za teritorijom i to će se nastaviti. U Hrvatskoj delom zbog proterivanja ali puno većim delom zbog izumiranja izgubljen je srpski teritorij i ljudstvo. Nekada su Srbi bili 30 % hrvatske. To piše u hrvatskim novinama Gospodarski list a danas ? Samo hrpa nemoćnih bakica i dekica bez potomstva. Kosovo smo isto tako izgubili kao i Makedoniju. U Crnoj Gori Srbi prizovite se pameti i svaki par minimalno petero dece i nedajte se. Republika Srpska će kao i Kosovo i Hrvatska biti izgubljena baš zbog velike površine a premalog broja srba. BH federacija na istoj površini godišnje ima oko 25.000 beba a Srpska od 10.000 do 11.000 i sve je jasno da bi zadržali taj teritorij moramo imati minimalno beba kao i druga polovica države. U Vojvodini isto tako Srbi treba da puno više rađaju jer samo ako brojčano ojačaju mogu spriječiti secesiju. Znači ako si rodoljub, srbin, srpkinja prihvatite se ljubavi .Opravdanje da se ne rodi zbog siromaštva je neopravdano najviše dece se rađa u najsiromašnijima državama sveta . I na kraju treba ispuniti Božju zapoved idite i MNOŽITE se .

    2
    1
  2. Što je Milovan Djilas govorio da je Crna Gora “so” Srpsta, to se ustvari 100% moze reći za Staru Hercegovinu, odnosno za svu Srpsku Hercegovinu zemlju Svetog Save našeg prvog prosvjetitelja i utemeljivača srpske nacije. Jer sav današnji sjever Crne Gore (Pljevlja, Kolašin, Berane, Mojkovac, Nikšić, pivski kraj) je do “Nevesinjske puške-Hercegovačkog ustanka” pripadao Staroj Hercegovini kojoj su pored ovih pomenutih sad “crnogorskih” mjesta takodje pripadali Foča, Čajniče, Goražde, Kalinovik, Gacko, Bileća, Nevesinje, Ljubinje, današnji Berkovići, Trebinje i naravno Mostar. E danas ta “crnogorska” mjesta je poslije pomenutog ustanka crnogorski knjaz Nikola Petrović pripojio tadašnjoj Kneževini Crnoj Gori. Što se tiče današnje vlasti u Republici Srpskoj jedino pozitivno je što vode ispravnu spoljnu politiku, a što se tiče unutrašnje ima dosta zamjerki, ali sad ne bih o tome. Jedino što se može zaključiti je da Milorad Dodik nije ni do koljena Radovanu Karadžiću, al’ naš je pa kakav je takav je neka ga!
    A na Srbe katolike iz zapadne Hercegovine tzv. “škutore” čistače bečkih štala ne bih trošio riječi poganeći ovaj forum, nego “Sačuvaj nas Bože kuge, gladi i hibridnih hrvata”.

  3. Ма, људи беже и из Шумадије ка Београду а не из Херцеговине и других крајева. А зашто је то тако? Зато што власт у Србији не преусмерава новац ка периферним деловима и не стимулише њихов развој, него се све стапа у велике градове. Погледајте само колико је пута Скупштина Србије у претходне две три године изгласавала ребаланс буџета-толика бирократија само троши а ништа не ради. А ресурси ове богате земље на периферији пропадају, људи препуштени сами себи. Природно је да људи иду тамо где имају посла, а довољно је да тај процес крене и све оде бестрага…Не треба да завршите економски факултет да бисте знали како се прави новац. Ако нема производње нема ни новца. Али шта вреди причати овим експертима у власти. Не знам какво је стање у Републици Српској, вероватно је и тамо тешко, али ми се чини да Додик и људи око њега воде више рачуна, иако су и они изложени огромним притисцима. Преусмерите новац из Београда и већих градова ка периферији ове ѕемље и решићете проблем; немојте дозволити да се људи осете одбаченим и напуштеним.Нека се неко дозове памети у овој земљи. Шта раде министри у Београду? Једном недељно би бар један од њих морао да буде у Пироту, Прокупљу, Димитровграду, Куршумлији, Лесковцу, Прибоју, Пријепољу, Бору, Сомбору, Краљеву…кажете то није потребно,то је бацање пара, нема средстава за то, то није министарски посао. А шта му је посао? Да прича на телевизији и да га нико ништа не разуме…Лако ће Београд, Нови Сад, Бања Лука, Бјељина, а шта ће други градови, друга места…од чега ће се финансирати држава и њене институције кад се све распрода, од чега ће земља плаћати лекаре, професоре, службенике? Ја разумем зашто наша земља не производи компјутере али зашто не производи чаше, свеске, храну, то што може…све то делује тривијално у смислу како ће нас производња свесака и оловака учинити конкурентнијим на светском тржишту? Али мислим да није тако. Ништа ово не ваља, људи моји. Што каже наш народ – не иде на добро

  4. Хвала Вам на правилном и једино исправном називу,Српска,стара Херцеговина.Помозимо заједно,овом честитом,храбром,поштеном и напаћеном Српском народу.Често пролазим путем преко Чемерна,упознат сам са квалитетом(?) тог пута и апелујем на све надлежне да га коначно доврше и тиме Српску Херцеговину повежу са Р.Србијом.Пружимо наду у бољи живот мојим сународницима,пружимо им руку,они то сигурно заслужују.Не дозволимо да Српско Невесиње,Источни Мостар(Српска општина,село Зијемље),Гацко, Билећа,Требиње падну у заборав,они то једноставно не заслужују.

  5. 2009 boravio sam u Hercegnovom.Posjetio sam SVETOSAVSKU SRPSKU PRAVOSLAVNU CRKVU (SSPC).Oko Crkve je bilo mnogo šatora u kojima su se prodavale knjige.Održano je predavanje.

  6. Svaka cast listu “Pecat” sto ste se Vi jedini u Srbiji sjetili da postojimo i mi Srbi Hercegovci.Vas novinar Ugljesa Mrdic sinteticki je obradio i shvatio probleme Srba u Hercegovini koji je nekada uz Crnu Goru bio jedan od najvecih bastiona i rasadnika srpstva.Danas je Hercegovina napustena od svih i prepustena je laganom odumiranju.Sela su ostala pusta i prazna,nesto malo stanovnistva zivi u gradskim centrima:Trebinje,Bileca, Gacko, Nevesinje,Ljubinje,Kalinoviku i Foci.Hercegovina je danas svedena na ostatke ostataka Hecegove zemlje iz 1448 godine.

    Dubrovacki hronicar Petar Lukarevic nabraja zemlje i gradove koje su ulazile u sastav Vojvodstva Sv.Save kasnije nazvane Hercegovina,bili su:Konjic,Dabar,Imotski,Blagaj,Mostar,Pocitelj, Mostar,Neretva,Nevesinje,Svitava,Popovo,Trebinje,Herceg Novi, Risan,Cernica,Kljuc,Rogatica,Milesovo,Prijepolje,Pljevlja,Piva i Tara.

    Titula herceg i zemlja Hercegovina

    Druge nedelje mjeseca oktobra 1448 godine,STEFAN VUKCIC KOSACA
    proglasio se “HERCEGOM OD SV.SAVE”. Stefanu se ta titula cinila
    nekako kao veca od vojvodske i zato sto je bila strana i neobicna.
    Naime titula “herceg” je strana njemacka rijec i potice od njemackog cara Fridriha I Barbarose koji je titulu “hercega” dao
    trecem Nemanjinom sinu Rastu kasnije Sv.Savi koji je bio u jednoj diplomatskoj misiji u Njemackoj.Rasto Nemanjic,kasniji Sv.Sava bio u mladosti nekada dobio je na upravu oblast Huma i Zahumlja
    koje ce se po njmu prozvati “vojvodstvo Sv.Save,Hercegovina”.
    Herceg Stefan Vukcic Kosaca nadao se da ce na taj nacin potvrditi i ucvrstiti svoj ugled u zemlji i inostranstvu u prvom redu medju
    susjednim lokalnim feudalcima koji su imali teritorijalne pretenzije na Hercegovu zemlju Hercegovinu,isto kao sto je imaju i danas sto se vidi iz Vaseg rada i clanka u listu “Pecat”.
    Ime Sv.Save trebalo je hercegu radi licnog prestiza,a uzeo ga je
    zato sto se u njegovoj zemlji Hercegovini nalazio manastir Mileseva i grob Sv.Save gdje je krunisan srpskom krunom bosanski
    kralj Tvrko I Kotromanjic 1377 godine,jer je bio u rodbinskim odnosima sa srpskom dinastijom Nemanjica te je po rodbinskoj i rodjackoj liniji srostva polagao pravo na upraznjeni srpski presto.

  7. MOJA HERCEGOVINA

    Čujem To ime od mojih predaka
    Čujem od stara,mlada i nejaka
    Čujem u školi gdje govore znanci
    Čujem i od onih što bjehu stranci

    Osvrćem se gledam, gdje li su Joj međe
    Osvrćem se tražim,bilo kakve vjeđe
    Osvrćem se slušam,odjeke govora
    Osvrćem se tražim, riječi iz izvora

    Prolaze dani,mjeseci,godine
    Prolazi vrijeme, sa moje podine
    Prođoše znani i neznani ljudi
    Prođe mi sve, a Ona se ne budi

    Tražim Je dušom, u svakom budžaku
    Tražim Je u snovima i budno u mraku
    Tražim i zagledam,gdje bi Ona bila
    Tražim i nalazim, gdje je moja Mila

    Oči mi klize, ispod neba plava
    U krug se vrti,moja stara glava
    Nešto ispod neba, dodiruje plavetnilo
    Tamo u daljini, gdje se rađa svjetlilo

    Zaključujem, tu bi Ona mogla biti
    Ako razgrnem nebo, što ga sunce kiti
    Ako Je potražim, ispod neba plava
    Možda mi umorna, ko anđeo spava

    Počinjem putovat i mislima i telom
    Počinjem zagledat javu i pod velom
    Počinjem slušat odjeke govora
    Počinjem se spuštat,do plavog mora

    Odlazim na sjever,iznad Sarajeva
    Nalazim prostore gdje mi Ona pjeva
    Odlazim na jug ,do plavog mora
    Nalazim Herceg gdje je njena zora

    Idem sad na istok,kraj Nikšića grada
    Nalazim je tamo, zalutala mlada
    Pa sada Je često,zovu zemljom starom
    Da bi je bez eglena učinili malom

    Idem još na istok do Užica – Čačka
    Kad i tamo hoće da zavežu «mačka»
    Kao da su Ere pale s neba vedra
    Iako se s Golije spustiše na jedra

    Sad krenem na zapad,Imotskom i Livnu
    I odmah mi stare,uspomene živnu
    Pa pronađoh tamo, do plavog Jadrana,
    Moje Hercegovine mjesta odabrana

    Ja tako okružih na sve strane svjeta
    Gdje mi moja Sveta Zemlja cvjeta
    Tako nek se znade zbog istine samo
    Hercegovina je tamo,vamo i onamo !

  8. тар kaže:
    22/01/2011 u 11:25

    Ма, људи беже и из Шумадије ка Београду а не из Херцеговине и других крајева. А зашто је то тако?, hm, hmm…ma culi su da dolaze ustase pa vuna kico…
    …………………………………………………………
    Prije najavljenog podizanja spomenika dr. Anti Paveliću u središtu Zagreba, Hrvatski uljudbeni pokret i njegov predsjednik dr. Tomislav Dragun uskoro putuju u Srbiju, na Ravnu goru, kako bi tamo obišli spomenik vođi četničkog pokreta đeneralu Draži Mihajloviću.

    Želja im je da budući poglavnikov spomenik bude izrađen po “mustri” Čiča Dražina i da na licu mjesta prikupe iskustva o rehabilitaciji ravnogorskog pokreta kako bi ih sutra mogli baštiniti u rehabilitaciji ustaštva u domovini. Najavu skorog prijateljskog posjeta srbijanskim četnicima Dragun je već dao i beogradskom tisku.

    − Ne vidim ništa ružno u tome da se počnemo družiti. Mislim da neprijateljstva nisu tolika koliko se ističu. Depopulacija je i kod nas i kod vas tolika da sad imamo više teritorija nego što nam treba. Realno je da Srbija ima svoje interese u Podrinju, kao što ga imamo i mi u Zapadnoj Hercegovini i Cazinskoj krajini – kazao je Dragun za beogradski list “Alo”, dodavši da je prije rata prokrstario cijelu Srbiju, a posebno je volio doći u Zemun.

    Dragun se beogradskim novinarima požalio i na izuzetno negativan odnos predsjednika Mesića prema tekovinama NDH, te je izrazio svoje duboko uvjerenje da bi svaka strana koja je sudjelovala u ratovima na našim prostorima trebala dobiti pravo na svoje spomenike.

    Doček u Srbiji

  9. заслон

    Велика је неприљатељска ујдурма на Р.СРПСКУ у целини тако и на економију и на природу и на нашу веру православну а да ће председник и власти водити Р.СРПСКУ онако како треба у то не треба сумњати у односу према еу-нато-ционистима и њиховим савезницима у свету и у односу према тисућљетној култури и њиховом цвијећу и у односу према петоколонашима у српској републици и петоколонашима у СРБИЈИ који су на власти и њеној опозицији.Заветна је српска земља источна херцеговина и цела православна херцеговина коју опет изнова својатају херцега вукшића тисућљетна култура и њихово цвијеће ко и љиљане и теслу и све осталоа таква је нација гласа концила и папског примата и њихови савезници цвијеће ко ко што су им таки и савезници исламисти вехабити и еу-нато-ционисти.Пут ће бити урађен кроз српску стару херцеговину преко нашег планинског превоја чемерно даље за источну херцеговину и ако то не иде брзо али се ради непрекидно колико то време дозвољава тај пут се ради не више старом уском трасом него исто у том крају али много лакшом трасом јер су то планински крај чисте природе где је путеве радити изузетно тешко у свим погледима.А у годинама које су пред нама ваљда ће се у српској републици и СРБИЈИ која ће тада бити СРБИЈА ослобођена мора се наћи за сходно и да се уради пут кроз Р.СРПСКУ да иде целом њеном територијом од почетка до краја из подриња до целе православне нам херцеговине нови пут а не да се иде кроз федерални кантон у горажду кроз њихови федерацију.

  10. Ko o čemu baba o uštipcima odnosno Lune o uštipcima. E ovaj uštipak u-mnogo čemu podsjeća na čistače bečkih štala i na austrijsko kopile Broza. I on ima istu taktiku ko austrijsko kopile pa stvara lažno bratstvo i jedinstvo tako što izjednačava ustašku pogan sa četnicima, pa nam navodi članke iz žute štampe. Samo mi nije jasno kako dotičnog uštipka nije sramota da šizoidnog škutora-čistača bečke štale najvišeg reda Anta Pavelića prislanja uz našeg neumrlog Čiču Dražu solunca i jedinog vojnog zaštitnika Srba u 2. sv. ratu?! I upravo dok sam pisao ovaj komentar svatih da je ovaj uštipak ustvari latentni čistač bečke štale koji je školovan u bezbožničkim, komunističkim šumskim školama Peka Dapčevića ili konjokradice i švercera duvana Sava Kovačevića koji je bio ekspert u istrebljivanju svojih bližih. Tokom rata Savo Kovačević taj vrli junak koji je u svom rodnom mjestu uspostavio prijeki sud koji je bio sve samo ne normalan sud i isti je taj duvanski sudija Savo 8 ljudi, (naravno Srba) neosnovano osudio na smrt i likvidiro. Prvih 5 osudjenih bili su Kovačevići, Savova bliža rodbina.
    Nisam htio da komentarišem dotičnog ali prosto kad ova dotična margina zvana Lune drugima govori “pusti ti 2. sv. rat …” a on ne zna nigdje maći dalje od 2. sv. rata, zaista se vidi da čovjek ima psihičkih problema i da za njega 100% važi ona narodna ko o čemu baba o uštipcima. A s druge strane svaka rasprava sa uštipkom je besmislena i uzaludno gubljenje vremena, jer je dotični uštipak jedan intelektualni pigmejac na moralnom nivou liputanca!

  11. NOVI PAZAR – Glavni muftija Islamske zajednice u Srbiji Muamer Zukorlić pozvao je muslimane da ne učestvuju na skupovima koji će biti organizovani povodom predstojećeg obeležavanja školske slave Svetog Save.

    “Teško je zdravom razumu da shvati da u sekularnoj državi, kakva je Srbija, javne institucije, kakva je škola, imaju svoju pravoslavnu slavu, a da se istovremeno zahteva lojalnost svih drugih građana koji nisu pravoslavci”, navodi se u Zukorlićevoj poruci, objavljenoj na sajtu njegove islamske zajednice.

    On je pozvao roditelje da podrže i ohrabre svoju decu u bojkotu skupova povodom Svetog Save, tvrdeći da je oto projekat asimilacije, u kome se, za razliku od Svetog Nikole, “drsko, grubo, brutalno krše verska i ljudska prava pripadnika islama”.

    U poruci se upozorava da su muslimani odgovorni na ovom i na budućem svetu jer ništa nisu preduzeli, niti su digli glas i kazali da Sveti Sava nije deo njih i da oni ne žele biti deo njega.

  12. Cetnicke bande, Drugog svetskog rata..bande cetnika pocetnika 1990-1996.godine su sram i stid Srba, i nesme im se dozvoliti da se *ufunjaju* u *slavu RS*,,da se sakrivaju iza hiljada boraca i dobrovoljaca..u RS i sire…to ratno i krvavo profiterstvo je temelj zla koje i dan danas ne smiruje situaciju, nego se nastavlja uz *visoko patriotske parole*..prikrivenih zlikovaca..
    ———————————————————————————————————————————–
    Njegovi podanici mu nisu zumjerali što vodi tako raskošan život. Tek kada je 1991. godine došlo do raspada Jugoslavije, na Tita je odjednom prebačena sva odgovornost. Govorlio se da je narodima Jugoslavije oduzeo identitet i time posijao sjeme za izbijanje rata u kome je u periodu između 1991. i 1995. godine poginulo više od 100 hiljada ljudi.

  13. Sada treba da nastupi ministar policije Dacici i da upotrebi svoje specijalne snage s kojima samo on komanduje.Da smaknu tu rugobu s onom krpetinom na glavi i da umiri vise tu gamad da nebi narod to sam krenuo da resava.Ako neko krene na te LOJAVE bice mnogo gore po sve nas kao naciju posto ce odmah da nas osude nasi tako zvani prijatelji iz evrope .Kada su nas odvojili ovi nasi poltroni od majke Rusije neka sami preuzmu odgovornost za scenarijo koji se priprema.Hitno ga treba privesti u policiju i zatvoriti dok ne bude kasno.Da ste se gospodo poltronska drzali Rusije a ne smrdljive evrope i proklete amerike lakse bi se danas nosili sa svim problemima koji su svakodnevni i koji nadolaze.Vlastodrzci jos malo vremena imate da nas ponizavate vise, i da gledate samo svoje guzice kako da nabijate u fotelje umesto da vam svest proradi i da uradite bar nesto za svoj narod,ako ga uopste i imate. Vi ste sve naj gore za Srbiju.

  14. VENI,VIDI,FUGI

    VENI (DOĐOH) POSLE DESET GODINA,
    PUTEVIMA ISTROŠENIM KAO PODINA,
    ONUD KUD SAM ČESTO IŠAO
    DOK NAROD NIJE S PAMETI SIŠAO,
    STAZAMA MOJIH DALEKIH PREDAKA,
    KOJI ŠTOVAŠE SLABA I NEJAKA,
    GDJE SE GROBOVI , NE BORE VEĆ ŠUTE,
    ISPREVRTANI NA NAS SE LJUTE,
    ZAŠTO IM NI MRTVIM TIŠINU NE DAMO,
    VEĆ OPET SE TUČEMO I SVAĐAMO SAMO,
    SLUŠAJUĆ NAŠE DUŠMANE STARE,
    KOJI NAS JAŠU KO LENO MAGARE,
    A ONI SEIRE , S MERAKOM SE SMIJU,
    ŠTO NAS MAGARČE,I U KUĆI BIJU,
    GLUPACIMA ŠTO NAS STALNO PRAVE,
    IAKO SU NJIHOVE BLESAVE GLAVE,
    JAČI SU PA ŠUTIMO,DA NE BUDE GORE,
    DOK NAŠE JARKE NE SVANU ZORE,
    MRAK NA OČI DOK NE PADNE SVIMA,
    A ONDA SE TEŠKO ONOMO NJIMA,
    NESTAĆE SILNOG MOTORA SFOR-a,
    VISOKI CE POLUDITI OD VELIKOG ZORA,
    NESTAĆE MU ZAUVJEK BONSKA OVLAŠTENJA,
    VRATIĆE SE NAZAD DA KOD SVOJIH KENJA.

    VIDI (VIDJEH) POSLIJE DESET GODINA,
    PROPLANKE,RJEKE,VISOVE PLANINA,
    GDJE NEKAD BJEŠE STARINA NOVAK,
    I MALI GRUJICA,VIŽLJASTI MOMAK,
    NIJEMCI SA MNOGO BODLJIKAVIH ŽICA,
    STROGA,ISKRIVLJENA I ZLOČASTA LICA,
    PLANINU ROMANIJU KOJA SE ŽALI,
    DA BH-a NARODU SLOBODA FALI,
    VIDJEH SARAJEVO SLIČNO MAHALI,
    BOSNU I HERCEGOVINU KOJA SE JOŠ ŽARI,
    ZBOG ŠETKANJA DUŠMANA STARI,
    KOJI ODNIJEŠE SVE KO AHARI,
    NIJEMCI,ENGLEZI,FRANCUZI,AMERI,
    SVE „KO BAJAGE“ U DOBROJ NAMJERI,
    DONJELI SU NAM U BH-a DEMOKRATIJU I SLOBODU,
    A SVE ŠTO JE VALJALO PUSTIŠE NIZ VODU,
    POSTAVIŠE SAMO NEKE NOVE MEĐE,
    DA SE MI IZ BH-a VIĐAMO ŠTO RJEĐE,
    ŠIRE MEĐ LJUDIMA ZLOČASTU VOLJU,
    DA SE NARODI MEĐ SOBOM KOLJU,
    HOĆE DA OSTANU ZA BUDUĆNOST BOLJU,
    PO MOZGU NAM PROSIPAJU VODU SA SOLJU,
    I STALNO IZMIŠLJAJU NOVE STVARI,
    DA BI NAS PLJAČKALI KO NEKAD AVARI,
    NA LICIMA NAŠIH PAMETNIH LJUDI,
    VIDIM DA SKRIVENO DUŠA ŽUDI,
    DA SVAKI DOŠLO TREBA DA ODE,
    PREKO POLJA, PLANINA I NAŠE VODE,
    U SVOJU ZEMLJU DA TAMO ŽIVI,
    JER NISMO NJIMA MI NIŠTA KRIVI,
    NEK TAMO VIDE KAKVE SU ŽIVOTINJE,
    NEK PORODICU IZVUKU IZ ČAMOTINJE,
    I VIŠE NIKAD DA NE DOĐU OVAMO,
    NEK LIPŠU ZAUVJEK KO ŽIVOTINJE TAMO.

    FUGI (BJEŽIM) POSLIJE DESET GODINA,
    PREKO DOLOVA RJEKA I PLANINA,
    DRUMOVIMA I TUNELIMA JEDNOG ODREĐENJA,
    IZ DRAGE ZEMLJE MOGA ROĐENJA,
    „FUGI“ ODMAH POSLIJE MOG VIĐENJA,
    SUMORAN OD TUGE,ŽALOSTI,STIĐENJA,
    HITAM PREKO GORA,RJEKA I MORA,
    TAMO GDJE JE DRUGAČIJA ZORA,
    GDJE LJUDI KO KIPOVI ČESTO STOJE,
    BEZ SMJEHA,GOVORA I PAMETI SVOJE,
    GDJE HRANA NIKAKVOG UKUSA NEMA,
    JER JE KUVARICA MAŠINA SPREMA,
    GDJE POLJSKO CVJEĆE NIKAD NE MIRIŠE,
    GDJE ČOVJEK RADI,ŠUTI I UZDIŠE,
    GDJE SVE MOJE,KAO DA NIJE MOJE,
    IAKO ZA SVE RUKE SE MOJE ZNOJE,
    GDJE LJUDI ŽIVE REKO BI KO UTVARE,
    I SAMO GOVORE PARE,PARE I PARE,
    GDJE PSI NE LAJU,KAO DA NE ZNAJU,
    GDJE MAČKE NE MJAUČU,A LJUDI NE JAUČU,
    ODOH U ZEMLJE GDJE STIDA NEMA,
    GDJE SE NA SAHRANU MRTVAC SAM SPREMA,
    UTEKOH U ZEMLJE GDJE NESREĆA IZVIRE,
    DA ME SPRŽE U PEĆI KAKO SE OVDE UMIRE.

  15. Srpsko Sarajevo!,neznam,kako ti znas za Savu Kovacevica(slavnog borca),a neznas za radovana karadjica,prodavaca srpski teritorija,da bih imao za kocku(voli covjek kockat),taj isti karadjic,lopov, izdajnik,djubre(kako hoces nazovimo ga),samo ne Srbinom,prodao je Kupres,Bihac,maglaj(tri puta prodavao)Gorazde,a najgore od svega toga izjednacavao je zrtve sa poturcenim alijom izmetbegovicem,a njegova ljiljana,prodavala humanitarnu pomoc,koju su takodje Srbi iz dijaspore,slali svojoj braci,jel to ta karadjic(familija),kako ga nije sramota,,Mldic se srcem borio(sa svojim borcima)za Srpske teritorije i sto vise da sacuva Srba,a crnogorac karadjic,samo gledo sta ima prodat,da ide kockat,sta ga briga za Srpstvo i Srpske teritorije,nije nikakvo cudo sto je milo djukanovic,zabio noz svoim Srbima u Srbiji,i on je kao i karadjic( crnogorac),CAST IZUZECIMA,Srpsko Sarajevo,to je taj tvoj karadjic,mjesto mu je tamo gdje i jeste,a Mladic je BOG,SVETI OTAC,SRBENDA,nek mu je dragi bog na pomoci,samo da ga srpski izdanici ne isporuce,svjetskim banditima(najvecim teroristima ovog svijeta,Generalu Mladicu,zelim puno zdravlja,mislim da ce ga uhvatit,AL ZA ONU STVAR,Srpsko Sarajevo!!!,ti me malo zabrinjavas,ne znam da li si ti uredu,LUNE(BUDALA RETARDIRANA OSOBA zar ne primjecujes,da je doticni(izgubio kompas),da i sam nezna sta baljezga,,.VELIKI POZDRAV SRPSKIM PATRIOTAMA,I naravno!!!,MILORADU VUCELICU,

  16. Ovakve gluposti čovjek može čuti samo iz srpskih usta.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *