Kodeks svetlosti protiv virusa profita

Piše Mara Knežević Kern

Mi verujemo da je priroda jača i mudrija, i zato stajemo na njenu stranu. Nasuprot nas su naizgled nepobedivi tvorci mutanata riba/paradajz, kojima će priroda surovo uzvratiti. Problem je što će u tom ratu živi svet planete biti samo kolateralna šteta. Ova rubrika je prilog globalnom pokretu koji je objavio rat svetskim gazdama koje bi da zavladaju planetarnim atarom

Tesla je na vrhuncu svog naučnog angažmana izgovorio proročanske reči, koje bi mogle biti lajtmotiv oslobođenom umu: „Čovečanstvu treba više svetlosti, dobrote i samilosti“. Posle fijaska naše civilizacije i svih pogubnih tehnoloških i inih „dostignuća“, vreme je da generaciji koja veruje da će kompjuter pobediti čoveka i da je glad pred vratima, objavimo vešto skrivanu istinu: čovekova paradoksalna misao je superiorna nad svakom mašinom, a planeta nas neštedimice daruje svojim plodovima.
Jedina opasnost za opstanak čovečanstva je virus, on razara sve što bi čovek mogao i umeo da stvori da mu bude što udobnije na ovoj – od prirode pozajmljenoj – planeti, a to je „letalni virus profita“ (Ajdačić). Kao što će čovekova paradoksalna misao pobediti kompjuter, tako će svetlost koju unesemo uvidom u ono šta nam se sprema pobediti agresore, čije sofisticirano oružje ne bira metu. A traganje za istinom je beskrajno i niko ga ne sme i ne može zaustaviti.
Svetlost za kojom je vapio Tesla nalazi se svuda oko nas, stotine knjiga upozorenja čekaju da budu osvetljene, kako bismo se dokopali osnovnog ljudskog prava da kritički progovorimo o načinu manipulacije našim umom.
Nemoguće je zaobići Orvela i novogovor prisutan u svim porama našeg verbalnog okruženja. Manipuliše se skraćenicama, kao i dugim neobavezujućim nazivima institucija u kojima samozvani „eksperti“, zaraženi gorepomenutim virusom, odrađuju svoju šihtu za gazde koje bi da zavladaju planetarnim atarom.

UGOVOR O KAPITULACIJI
Može li nas ičemu poučiti sudbina indijanskog plemena, čiji je poglavica – ne tako davne – 1854. godine upozoravao one koji bi da „kupe njihovu zemlju“, kako se zemlja ne može ni kupiti ni prodati – jer pripada svima. Pleme je završilo u rezervatu, a pitomi poglavica u kazamatu. Istorija se ponavlja.
Novi osvajači sve ređe dolaze sa đinđuvama i vatrenim oružjem, metode su sofisticirane, a plemena još uvek imaju sačuvanu dozu poverenja u „institucije“ i „sistem“, jer je tu na dobrobit zajednice i može se u slučaju zloupotrebe promeniti. „Demokratskim metodama“ – naravno.
„Pečat“ se već uveliko priključio globalnom pokretu, objavio je rat neznanju i upalio reflektore da osvetli lica nalogodavaca i „eksperata“ koji iznajmljuju svoj autoritet u funkciji davanja kredibiliteta aktima o kupoprodaji planetarnih resursa, sročenim u gluvim sobama osnivača belosvetskih „institucija“, s jednim jedinim argumentom: treba im verovati na reč.
Otvaramo tribinu za dijalog, ukoliko su za dijalog spremni oni što već decenijama pripremaju teren za uvođenje, između ostalog, i misterijom i simptomatičnom tišinom obavijenog Codexa Alimentariusa jer predstavlja uslov za izlazak „siromašne, zaostale i neprosvećene Srbije“ na svetsku pijacu. O trgovini je reč, zar ne?
WTO (Svetska trgovinska organizacija), idejni sponzor većine akcija, govori jasnim jezikom: mi želimo da harmonizujemo odnose u međunarodnoj trgovini, o kvalitetu proizvoda neka misle drugi.
Pa kad je tako, hajde da delegiramo one koji će o tome misliti.
Uključimo prave eksperte za ovu materiju – poljoprivredne proizvođače, kojima treba jasno reći da više ništa neće biti kako je bilo. Njihove njive više nisu njihove, o sorti, semenu, količini dopuštenog prinosa i dozvoljenom minimumu, odlučuje vrhovni poglavar – bez lica i imena, s kojim se posle potpisivanja Ugovora o kapitulaciji više ne može diskutovati.
Uključimo eksperte sa njiva u Srbiji, oni nadljudskim naporima pokušavaju da proizvedu hranu od semena naših dedova – jer je postalo vrednije od zlata, i sedam godina čiste tlo zagađeno pesticidima da bi niklo nešto što bi se moglo nazvati – hrana. Pozovimo lekare homeopate da nam govore o budućnosti ove neprofitabilne grane medicine, i o sudbini  njihovih malih laboratorija, koje predstavljaju smetnju „Big Farmi“. Posle potpisivanja Ugovora o kapitulaciji, svaki naš pokušaj da se izvučemo iz kandži ekocidnog kapitalizma biće osuđen na propast.

ZASENJENI SVETLOSTIMA SUPERMARKETA
Mi verujemo da je priroda jača i mudrija, i zato stajemo na njenu stranu. Nasuprot nas su naizgled nepobedivi tvorci mutanata riba/paradajz, kojima će priroda surovo uzvratiti. Problem je što će u tom ratu živi svet planete biti samo kolateralna šteta.
Budućnost je u našim rukama. Ako seljak dozvoli da na Božić njegova ritualno posađena pšenica ne ozeleni, i pri tom slegne ramenima, poraženi smo. Zbog toga i otvaramo tribinu da damo reč onima koji nam sa tezgi, promrzlim rukama, udeljuju plodove svog mukotrpnog rada. Onima što– zasenjeni svetlostima supermarketa – jedva održavaju korak sa mesečevim menama i prirodnim ciklusom prema kojem zemlja još uvek rađa.
Ućutkajmo „eksperte“ i prepustimo se mudrosti prirode, ona hiljadama godina radi na prilagođavanju biljnih i životinjskih vrsta promenama koje, između ostalog, izaziva i to superiorno biće – čovek. Zaustavimo „napredak“ i pokušaje da reke poteku uzvodno i progovorimo Pinterovim zabranjenim „gorštačkim jezikom“: pouzdajmo se u se i u svoje kljuse.
Ako nas plaše glađu, zavirimo u kontejnere supermarketa, iz kojih se u znak protesta hrane aktivisti Zelenih širom Amerike i Evrope. Zavirimo u interne propise trgovaca brzom hranom, koji odbačenu hranu od prethodnog dana polivaju otrovnim tečnostima kako je ne bi zloupotrebili ljudi i psi. Njihov slogan je: može da se pojede samo ono što se plati!
Poverujmo Kodeksima u kojima se nalaze reči dobrota i samilost, a dodaćemo i sistematski proganjanu reč savest. Ko pronađe jednu od tih reči u arhivama Zamka iz kojeg izlaze uputstva za upotrebu (zloupotrebu) zajedničkih planetarnih i interplanetarnih dobara, neka nam javi – tu stranicu ćemo uključimo u naš Kodeks svetlosti, o čemu je govorio Tesla – prorok, misleći na svetlost znanja.

Један коментар

  1. Рађајући се из мрака, у бескрају светлости, док очи неотворимо. Кад прогледаш, видиш лепоту светлости, која заслепи. Као да смо и даље остали у мраку из којег не излазимо и непримећујући какво нам је окружење. Јер нас воде неки људи који мисле да је природа неуништива, сматрајући да природа мора служити само њима за уживање. Несхватајући да је природа та која даје живот људском бићу. Јер њима богатство замрачује здрав разум које им је природа дала. Притом дајући пример обичним људима како треба природу уништавати, сву флору и фауну, која је празник за љутску душу. Дали је ико код нас до сада радијо на заштити природе? Колико је икад неко радијо на пројектима за заштиту природе, и ако их је било, дали их је спроводијо у дело. Већином није, јер је тај део новца одлазијо у друге намене, или пак у ђепове уског круга. Код нас у последње неколико деценија, више нико неводи рачуна о природи у којој се налазимо, већ нам природа служи као изговор за стицање личне користи, или за стицањ политичких појена. Као изговор да се нешто ради. Чиними се да човек заборавља да је део природе која му живот омогућава. Бојим се да ћемо касно схватити, да нам хоће храно пореметити имунолошки систем одбране, где ћемо онда постати заморчад фармацеутске индустрије. Зар већ до сада нема показатеља да је превише људи овисника, који живе на којекаквим лековима…

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *