Crkva i savremena kriza

Preveo Stanoje Stanković

Mnogi od nas čekaju da Crkva kaže svoju reč i zauzme poziciju u vezi sa događajima koje zajedno gledamo. Kao primer aktivnog crkvenog delovanja u vremenu krize može da posluži i ovaj poziv koji je svojim vernicima uputio Sveti Sinod Grčke pravoslavne crkve

U prošlom broju „Pečata“ izašao je tekst Aleksandra Molotkova „Ekonomija ekumenizma“, čija je osnovna teza da se spoljašnji preporod ruskog Pravoslavlja bez obnove privrede na načelima istočnohrišćanskog pogleda na svet ne može smatrati nečim pouzdanim. Obnovljena Crkva u društvu koje je razorio liberalni kapitalizam neće moći dugo da ostane slobodna i delatna. Da je to istina, pokazuje i privredni slom Grčke, koja je već decenijama (evroatlantski) integrisana, ali je upravo zbog prihvatanja antihrišćanskog kapitalističkog sistema ovih dana doživela slom. Međutim, vođstvo Grčke pravoslavne crkve imalo je dovoljno duhovne snage da ustane u borbi za istinu i posvedoči prave razloge sloma. Dok su nama iz crkvenog vrha, nemuštim jezikom javke i odziva (javka: „Evropa!“; odziv: „Unija!“), čestitali Novu godinu po Gregorijanskom kalendaru, želeći nam nekakav apstraktan uspeh i još apstraktniju sreću (u zemlji gde desetine hiljada dece bukvalno gladuje), grčki arhijereji su jasno optužili vlast svoje države za vođenje zemlje u propast, a narod pozvali da se vrati duhovnom i privrednom samoograničenju, pri čemu je i Crkva sebi naložila odgovarajuće obaveze i spremnost da postrada i podeli muke ekonomske krize zajedno sa svojim narodom.

Poziv Svetog Sinoda Grčke pravoslavne crkve narodu

Arhijereji Grčke pravoslavne crkve, okupljeni na redovnom zasedanju od 5. do 8. oktobra, smatraju za svoju dužnost da se obrate pastvi, narodu Božijem, kao i svim ljudima koji nisu ravnodušni prema jeziku istine i ljubavi.

OBOGOTVORENO BOGATSTVO
Živimo u teškom i dramatičnom vremenu. Kao zemlja smo se suočili sa najtežom ekonomskom krizom koja kod većine ljudi izaziva osećaj nesigurnosti i straha. Ne znamo šta će nam doneti sledeći dan. Očigledno je da je naša otadžbina već porobljena, njome faktički upravljaju kreditori (Zbog velikog spoljašnjeg duga ekonomija Grčke se nalazi pod spoljašnjom upravom Evropske unije i Međunarodnog monetarnog fonda. Grčka vlada faktički ne deluje samostalno, sprovodi niz krajnje surovih socijalnih i ekonomskih reformi, što su dovele narod na granicu siromaštva).
Znamo da mnogi od vas čekaju da Crkva kaže svoju reč i zauzme poziciju u vezi sa događajima koje zajedno gledamo.
To što preživljava sada naša otadžbina nema presedana i veoma je potresno. Rame uz rame sa duhovnom, socijalnom i ekonomskom krizom ide rušenje svih naših temelja. Govorimo o pokušaju iskorenjivanja i uništavanja tradicije, onoga što se oduvek smatralo za temelj života naše Otadžbine. U socijalnoj sferi pokušavaju da uklone naše temelje i prava. Pri tom, država to čini dajući neverovatno objašnjenje: Mi smo prinuđeni na takve mere od strane naših kreditora. Na taj način mi, kao zemlja, faktički priznajemo da se nalazimo pod okupacijom i ispunjavamo volju novih (inostranih) vladara. U vezi sa tim javlja se sledeće pitanje – da li se njihovi zahtevi tiču samo finansijske i socijalne oblasti ili se šire i na duhovni i kulturni identitet, kao i na samostalnost naše Otadžbine?
S obzirom na ovu situaciju u kojoj smo se našli, svaki razuman čovek će postaviti pitanje: Zašto ranije nismo preduzeli tako drastične mere o kojima se danas priča da su odavno bile potrebne? Zašto sva ta patologija našeg društvenog života koju sada sa takvim naporom pokušavamo da savladamo, nije bila na vreme lečena? Zašto je bilo neophodno čekati dok nismo došli u sadašnje kritično stanje? Eto, već nekoliko decenija državom upravljaju jedni te isti ljudi. Kojim političkim ciljevima su se rukovodili znajući da vode zemlju u katastrofu, a danas se osećaju bezbedno, doživljavajući sebe samo kao izvršioce tuđe volje? Danas se dešavaju takve radikalne reforme koje bi ranije podigle celu Grčku. Danas, međutim, skoro da nema otpora tome.
Naša ekonomska kriza povezana je sa neravnotežom između proizvodnje i potrošnje. Između sporog tempa proizvodnje koji smo uspeli da postignemo, i visokog nivoa života na koji smo navikli. Kada potrošnja značajno prevazilazi proizvodnju ekonomski balans neizbežno preteže na stranu rashoda. Da bi se izborila sa tim, naša zemlja je prinuđena da pribegava spoljašnjim zajmovima. Kada kreditori počnu da traže vraćanje dugova nastaje kriza, a za njom i bankrot. Međutim, ekonomska kriza koja gnječi i pritiska našu Otadžbinu je samo vrh ledenog brega. To je posledica i plod jedne druge – duhovne krize.
Disproporcija između potrošnje i proizvodnje nije samo ekonomska kategorija, već pre svega pokazatelj duhovnog sloma. Znak moralne krize što je dotakla kako vlast, tako i narod. Vlast koja nije mogla da se ponaša odgovorno pred narodom, nije mogla ili nije htela da govori sa njim jezikom istine, propagirala je lažne ideale, pomagala korupciju. Jedini njen cilj je bio dolazak na vlast. Ona je faktički delovala protiv pravih interesa naroda i zemlje.
Sa druge strane, mi kao narod smo se ponašali neodgovorno. Obogotvorili smo bogatstvo, tražili sit i spokojan život, nismo prezirali obmanu i laku zaradu. Više nas nije bilo briga šta se događa u svetu i u zemlji. Profesionalna udruženja i socijalne grupe su samovoljno zahtevale očuvanje svojih prava, bivajući potpuno ravnodušni prema tome kako će se ti zahtevi odraziti na društvo u celini i u velikoj meri su pomogli da se nađemo u sadašnjem položaju.

SADAŠNJOST BEZ BUDUĆNOSTI
Suština duhovne krize sastoji se u odsustvu smisla života i zatvaranju čoveka u jednodimenzionalnu sadašnjost – svođenjem na egocentrični samoljubivi instinkt. To je sadašnjost bez budućnosti, bez ideala i vizije. Sadašnjost osuđena na monotoniju i dosadu. To je pretvaranje života u privremeno rastojanje između dva događaja: rođenja i smrti, sa jedinom neizvesnošću koliko će vremena proći između. U takvoj perspektivi besciljnost se takmiči sa besmislom, što na kraju dovodi do tragičnih posledica. Tada na pitanje: „Zašto, sine, uzimaš narkotike?“, čuješ kao odgovor: „Recite mi, zašto je ne bih uzimao? Ne nadam se više ničemu i ništa ne očekujem. Jedina moja radost je droga“. A mi, umesto da pronađemo smisao života stremimo bogatstvu, komforu, blagostanju. Međutim, kada osim potrošnje ne postoji drugi cilj života, kada materijalna samostalnost i njeno pokazivanje postane jedino sredstvo da se domogneš društvenog priznanja, onda razvrat (reč διαφθορά se može prevesti i kao korupcija i mito) postaje jedini mogući način života. U protivnom, ako se nisi razvratio, glup si. Mnogi su tako razmišljali i činili, te smo tako dostigli da su se razvratile ne samo naše vlasti, već i veliki deo naroda. Večno pitanje – dilemu Dostojevskog „sloboda ili sreća“ proživljavamo u svom njenom tragičnom razmahu. Izabrali smo umišljeno blagostanje, a izgubili slobodu, i to ne samo ličnu, već i slobodu naše Otadžbine. Danas čovek (možda i opravdano) strepi od pomisli o smanjenju zarade, ali ga skoro uopšte ne brinu deficiti novca koji država daje za obrazovanje. Ne brine ni za sopstvenu decu koja se gase u mnogobrojnim zavisnostima, niti za obezvređivanje ljudske ličnosti i života. To je istinski smisao sadašnje krize i izvor ekonomskih teškoća, kojima se bez milosti koriste „svetski vladari“.
Na zasedanju Svetog Sinoda, mi, vaši duhovni oci, kritično smo ocenili svoja dela. Poželeli smo da preuzmemo odgovornost na sebe i nađemo svoju krivicu u krizi koju preživljavamo. Znamo da smo izazvali kod vas ogorčenost, a možda i doveli u iskušenje. Nismo reagovali brzo i stvarno na ponašanje klira koje vas je povredilo. Ljudi koji žele da raskinu vezu naroda sa Majkom Crkvom, oni što se koriste istinitim ali i izmišljenim skandalima, potrudili su se da smanje vaše poverenje u Crkvu.
Želimo da vam kažemo da Crkva poseduje protivotrov kultu potrošnje – to je askeza (podvižništvo). Dok je potrošnja ćorsokak (jer život nema smisla), askeza je put (jer vodi pravom životu). Cilj askeze nije odbacivanje zadovoljstva, već ispunjenje života dubinom i sadržajem. Ona je nalik treningu sportiste koji ga dovodi do osvajanja medalje. Ta medalja nije ništa drugo do život, što pobeđuje smrt, život obogaćen ljubavlju. Askeza je put slobode od ropstva suvišnim stvarima, ropstva koje nas je danas napravilo predmetom podsmeha.
Zabrinjava nas stanje našeg obrazovanja, jer savremeni obrazovni sistem gleda na učenika ne kao na ličnost, već kao na kompjuter. Jedina funkcija tog sistema je „ubacivanje“ informacija u njega. Individualnost učenika se ne uzima u obzir i ne prihvata. Naša deca s pravom odbacuju takvo obrazovanje. Zato nas brine sledeća reforma srednjeg obrazovanja koja se priprema. Priznajemo da sastavljanje udžbenika spada u oblast odgovornosti države. Njihov sadržaj se, međutim, tiče svakog građanina. Mnogi od njih očekuju od Crkve da podigne svoj smireni glas po tom pitanju.
Želimo da svi naši hramovi otvore vrata našoj omladini. U parohije koje su to uradile prilazi mnogo naše dece, traže smisao i nadu.

OČOVEČENJE BOGA
Znamo da od nas, vaših pastira, tražite herojsku, živu Crkvu, sa proročkom rečju, aktuelnom propovedi za mlade, koja nije posvetovnjačena, već beskompromisna, slobodna i snažna. Crkvu što se ne boji da se odupre lukavom sistemu ovoga sveta, čak i ako to dovede do progona i mučeništva.
Crkva je jedina institucija koja može stati uz čoveka i podržati ga. Međutim, Crkva – to smo svi mi, i u tome se i sastoji Njena i naša sila. Jedinstvo između pastira i pastve žele, pre svega, da unište „svetski vladari“. Oni znaju da ako poraze pastira, lako će rasterati i zarobiti stado. Sećate se istorije – svuda gde su se borili sa Bogom, konačni cilj udara bio je čovek i njegovo potpuno svođenje na nivo životinje. Nasuprot tome, očovečenje Boga je najveće uzvišenje čoveka. Crkva istupa ne protiv države, već protiv onih koji stoje iza nje, i pokušavaju da vas liše nade i ideala. Sećate se da je, saglasno sa ocenom mnogih ekonomista, ova kriza stvorena veštački da bi bila instrument za ostvarenje globalne države od strane sila kojima teško da se može pripisati ljubav prema čoveku.
Crkva ima svoj stav u vezi sa sadašnjim kritičnim položajem, jer nije prestala da bude deo istorije i ljudskog roda. Crkva ne može da zatvara oči na bilo kakvu nepravdu, već mora biti spremna na svedočenje i mučeništvo. Znamo da ljudi pored nas gladuju i da imaju potrebe, a da im dušu često ispunjava očajanje. Znamo to, jer je prvo mesto gde dolaze u potrazi za nadom i smislom njihov parohijski hram. Naš cilj i zadatak je da svaka parohija postane centar kroz koji bi pastirski rad dotakao i obgrlio celo društvo.
Odlučili smo da stvorimo centar za analizu socijalnih problema i on ne bi samo pratio, već se i uspešno borio sa problemima izazvanim današnjom krizom. Naš zadatak je razvoj dobrotvorne delatnosti svake parohije, tako da ne ostane nijedan čovek koji bi mogao ostati bez obroka. Znate da Crkva u vezi sa tim sprovodi kolosalni napor. Znate, jer mnogi od vas podržavaju napore vaših parohija svojim trudom ili ekonomskom pomoći. Pozivamo vas da postanete bliži svojoj parohiji, da bismo zajedno mogli da se podržimo u ovim teškim vremenima.
Naš narod se i ranije suočavao sa siromaštvom i gladovanjem, ali je izdržao i pobedio jer je imao ideale i vrednosti. Svi zajedno možemo pomoći jednom čoveku, a jedan podržati sve. Bog nas nije stvorio plašljivim, već nam je darovao duh sile i ljubavi. Tim duhom, zbijeni oko naše velike porodice, naše Crkve, bivajući svesni naših grešaka, u potrazi za smislom života i ljubavi, izaći ćemo iz ovih složenih iskušenja.

10 коментара

  1. Ovaj poziv grcke crkve svom narodu je prosto grom iz vedra neba.Vazno je kakvu ce reakciju da ima kod ostalih pravoslavnih crkvi,a isto kako ce biti primljena na zapadu,dali kao ekstremno nacionalisticka,cak fasisticka ili kao posledica paranoje o svetskoj zaveri.Da je neko ovo u Srbiji napisao i uputio ovakav poziv,taj bi doziveo visestruki politicki linc od domacih i stranih “demokrata”.Na potezu je srpska crkva,a bogami i ruska,ili mozda misle da su u matu.Doduse i Grci su predugo razmisljali,ali povukose posten potez i spasise svoju dusu.

  2. VATIKAN SRBIJI SERVIRA MUTANT HRANU!

    Srbija nije jedina zemlja na koju se vrši pritisak da prihvati mutant hranu. Vikiliks objavio depeše američkih diplomata koje to potvrđuju

    BEOGRAD – Srbija nije jedina kojoj preti opasna genetski modifikovana hrana!
    Portal Vikiliks je objavio najnovije depeše iz američkih ambasada širom Evrope u kojima piše da je Amerika započela trgovinski rat, u vojnom stilu, protiv evropskih zemalja koje se protive proizvodnji i upotrebi u ishrani genetski modifikovane hrane!

    Nas su uslovili članstvom u Svetskoj trgovinskoj organizaciji, posle čega je Srbija američkom Ministarstvu poljoprivrede dala obećanje da će u najskorijem roku izmeniti zakon o genetski modifikovanim organizmima (GMO), o čemu je Kurir pisao u februaru prošle godine.

    Diplomatske depeše iz američke ambasade u Vatikanu pokazuju da je papa počeo da podržava proizvodnju GMO posle upornog lobiranja među njegovim savetnicima.
    – Postoji mogućnost da se ovo pitanje nametne u Vatikanu i zauzvrat utiče na široku populaciju u Evropi i zemljama u razvoju – piše u drugoj depeši objavljenoj na sajtu Vikiliksa. U nastavku depeše se vidi da američke diplomate blisko sarađuju s „Monsantom“, kompanijom za proizvodnju GMO.

    – Zakon BiH dozvoljava uvoz GMO posle ispitivanja i izrade procene rizika. Iako je Slovenija pisala peticiju protiv unosa GMO, i tamo postoje polja zasađena GM semenom. Velika Britanija svojim građanima zabranjuje korišćenje genetski modifikovane hrane, ali dozvoljava proizvodnju i izvoz u druge zemlje. Nemačka, Francuska i Hrvatska se odlučno protive genetskim modifikacijama. S druge strane, u Španiji i Portugalu ova hrana je obeležena i uveliko se nalazi u rafovima prodavnica, a slična situacija je i u Japanu, Australiji, Novom Zelandu, Koreji, Norveškoj, Islandu… – objasnila je za Kurir Ajrin Beret, aktivistkinja Ekološkog pokreta Novog Sada,

    Ambasador SAD: Kazniti Evropu!

    Kao odgovor na francusku zabranu „Monsantu“ da proizvodi genetski modifikovani kukuruz krajem 2007, tada ambasador SAD u Francuskoj Krejg Stejplton zatražio je od Vašingtona da kazni EU, posebno one zemlje koje nisu podržale upotrebu genetski modifikovanih useva. Spisak zemalja kojima se treba osvetiti „trebalo bi da nanese određenu štetu širom EU, pošto ona snosi kolektivnu odgovornost, ali bi delom trebalo da se fokusira i na najgore prekršioce“, rekao je Stejplton.

    Bugari izašli na ulice

    Kao primer treba da nam posluži Bugarska, članica EU, čiji je parlament u martu prošle godine pooštrio zakon kojim je zabranjeno gajenje GM useva. Pre ovog pooštravanja i njihova vlada je, kao naša sada, pod spoljnim pritiscima, najavila mogućnost gajenja GM useva. Međutim, Bugari su izašli na ulice, i posle dvomesečnih protesta i pisanja peticija država je odustala od planova koje su im nametale SAD.

  3. E, da mi Srbi iammo ovakvu crkvu i ovakve vladike… ne bi bili ovde gde smo. Sve ono o cemu grcki Arhijereji pisu postoji i u Srbiji, ali u neuporedvo gorem izdanju. Jer mi nemamo ni crkvu. Tacnije nemamo SVOJU crkvu, kao sto nemamo ni svoju vladu, ni svoju skupstinu…
    Da li ce se noko probuditi posto procita ovaj tekst?

  4. Točno mladi Srbi se redom u Hrvatskoj izjašnjavaju Hrvatima i ne samo to nego i katolicima , oni koji se još malo bore kažu da ne vjeruju u Boga samo da bi zaštitili sebe i da nebi morali stati na katoličku stranu . Pritisak je strašan od državnih institucija , vrtića , škola , policije preko prijatelja i prijateljica svi vrše pritisak i mladi čovjek jednostavno pukne ili popusti i počinje se sramiti svojih roditelja svojeg imena i prezimena . Pa brže bolje u katoličku crkvu na pokrštavanje a poslije toga od istih tih bivših Srba najveće pljuvanje po svojima kako bi se dodvorili prijateljima tužno i jadno a SRBIJA ŠUTI .Srbi u Hrvatskoj i Krajini žive bez vode , ceste i struje u 21 veku. U bivšoj Republici Srpskoj Krajini u kojoj je rođen svjetski naučnik Srbin sin pravoslavnog paroha, Nikola Tesla koji je struju podario čitavom svetu a zlikovci je zabraniše za njegov narod u Hrvatskoj u 21 veku .Srbi su u Hrvatskoj bili konstitutivni narod i imali su pravo na razdruživanje i proglašenje svoje države baš kao i Hrvati , sve ostalo su laži.Hrvatska je pobjedila u ratu uz pomoć Nemačke ali najviše služeći se Gebelsovom propagandom. A to je ako više puta ponavljate laž ona u svjetu postaje istina i to im je odlično uspelo. Napravili su najgori zločin posle II svetskog rata i genocid nad Srpskim narodom , što su radili pod Pavelićem i u II svetskom ratu. Uništili su Republiku Srpsku Krajinu koja je bila proglašena voljom njezinog naroda koji je bio konstitutivni narod znači imao je pravo da se osamostali baš kao i hrvatski narod. Kod nas u srpskoj politici se o tome uredno šuti i prešućuje misleći se dodvoriti Hrvatskoj i svetu ne mi tako samo padamo još niže i od stvarne žrtve ( protjerivanje 280 000 Srba i genocid nad onima koji su ostali zabilježio kamerama UNPROFOR ) mi šutnjom postajemo agresori.Da ne govorimo da je Baranja samo dio Vojvodine koju je Josip Tito Broz oteo od Srbije za svoje Hrvate kao i Međumurje što je oteo Mađarima a Istru i Dalmaciju Italijanima .Deo Srpskog Banata poklonio Rumunjima. Sve nade polažem u Savu Štrpca i njegovo zalaganje za Krajinu. Srpski narod nikada se nesmije pomiriti s činjenicom da Krajina ne postoji. Postojala je na oko 35 % teritorije današnje Hrvatske sve su to bili srpski etnički prostori i mi se za njih moramo boriti makar čekali 900 godina kao Hrvati svoju državu ali kad tad izboriti se moramo i na naš teritorij vratiti naše stanovništvo .

  5. E, da mi Srbi iammo ovakvu crkvu i ovakve vladike… ne bi bili ovde gde smo. Sve ono o cemu grcki Arhijereji pisu postoji i u Srbiji, ali u neuporedvo gorem izdanju. Jer mi nemamo ni crkvu. Tacnije nemamo SVOJU crkvu, kao sto nemamo ni svoju vladu, ni svoju skupstinu…
    Da li ce se noko probuditi posto procita ovaj tekst?

  6. @Djorde svaka ti je na mestu.

  7. U Grčkoj nema krize. Kriza je stvorena na bazi kreditnog novca koji definiše novac kao dug. Novac kao dug nikad nije dovoljan. Otud inflacija i ekonomska kriza. Nekreditni novac kao poklon je uvek dovoljan. Nekreditni novac kao poklon je božiji novac. Bez inflacije i krize. Sa manjim porezima i cenama.
    Nekreditni novac je potrebna dodatna količina novca u opticaju (dM) kao procenat (k) od postojeće količine novca u opticaju (M).
    dM = kM ; k = (ponuda – tražnja)/tražnja ; k = 5% na primer ;
    Ako koristimo nekreditni novac, potreban su novi društveni računi.
    P = DRUŠTVENI PROIZVOD KAO ZBIR TRŽIŠNIH CENA ;
    C = TROŠKOVI ; I = DOHODAK ; (P/C)P = I ;
    DOHODAK – TROŠKOVI = NEKREDITNI NOVAC ;
    I – P = POTROŠAČKI VIŠAK ; P – C = PROFITI ;

  8. Rodjen u Skoplju, od majke Srpkinje iz Prizrena i oca Srbina iz Benkovca. Ziveo u Makedoniji, na KiM, Srbiji, USA, proveo kada se sve sabere skoro dve godine u Hrvatskoj i mogu reci iz svog iskustva da nam nikada gore nije bilo. Mislim na Srbe. Meni su u Strumici, u osnovnoj skoli i to u prvom razredu, kada nisam znao ni da lim decko ili devojciza, psovali srpsku majku. U Prizrenu dozivljavao svasta jer sam i tamo pohadjao osnovnu skolu. Na zeleznickoj stanici u Zagrebu mi salterski radnik nije hteo da proda voznu kartu jer takve nemaju nego onu za vlak. Dozivljavao sam sve i svasta, ali ovo danas, da u osamostaljenoj Srbiji ne smes da kazes da si Srbin i da svaka manjina, a tu spadaju i gej i ostale nastrane grupe, populacije i sta sve jos sto hje u debeloj manjini u odnosu na nas Srbe, e to je vec tuga, sram, bol, neverica i ne znam kog se jos izraza ne mogu dosetiti. Vratih se iz SAD jer vise nisam mogao izdrzati taj nacin zivota, a zaradjivao sam mnogo vise od njihovog proseka, da bih nastavio zivot u mojoj Srbiji. Nisam ni slutio da ce ona biti podvucena duplim zutim. Toalet papirom se ne moze izbrisati, ali moze rukom mucenickog naroda. Verujem u Boga, dakle vernik sam, ali ovi koji sada vode crkvu su sramota Srpskog naroda i Srpske drzave. Narod nije uz njih. Nece anatema stici Artemija nego Irineja i one koji su uz njega i ostale provatikanski nastrojene u crno obucene, sa crnilom u dusi i slepilom u ocima. Nadam se da nece dugo. Vatikan nas je klao kroz vekove preko svojih misionara iz raznih zemalja, a mi hocemo sa njima u svetlu buducnost.
    Pecat je jedini ilustrovani list u kojem se moze otvoreno napisati svoje misljenje bez bojazni da ce biti cenzurisano, a Press jedini dnevni list koji takodje gaji slobodarski duh stampe. Sve ostalo je jad i cemer.
    Mrzeo sam komuniste i nikada nisam bio njihov clan, ali ovi sada na vlasti….Valjda ce se vratiti oni koje nisam podnosio ili neki drugi kojima nije na srcu zuta boja vec crveno-plavo-bela. Takav sam u srcu, takav cu i umreti, ali ovi zuti i ne misle kakav ce kraj doziveti. Oteto je prokleto, stara izreka koja njih ne dotice. Zagrezli u lopovluk, mali Bogovi, upasce u veliku crnu rupu, naslednici ce ih se stideti, a to se vreme neumitno priblizava.

  9. О многим променама се говори у СПЦ. Мене интересује мењање датума. Дали је то “предложено” да би се тачније водио календар, по ком би се рачунало време или како многи доживљавају, губљења идентитета Православља, претапањем у Католичанство. Ако нема ЗЛИХ намера, већ само коректније бројање времена, зашто се неби онда прихватило, НАЈТАЧНИЈЕ вођење, времена и датума? Мислим на вођење времена по г.Миланковићу. Зашто Ватикан неби ово прихватио? Зато што је г.Миланковић био Србин, па би Срби опет славили Српску Нову Годину?

  10. reci Vlado Dimitrijevicu da SPC nije idealna,nemoj se sprdati sa narodom!objavite mi komentar.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *