BRANA CRNČEVIĆ Pismo Miloradu Vučeliću

Piše Brana Crnčević

Dragi prijatelju Vučela,
Dogovorili smo se da nešto napišem za „Pečat“ koji, slava Bogu, uprkos svakojakim pritiscima, uporno traži i nalazi put do onih čitalaca koji odbijaju da prihvate ovo beznađe kao ličnu sudbinu, a dugo putovanje Srbije iz Evrope u Evropu, preciznije; put iz jedne u drugu Srbiju jer, za sada,  imamo dve Srbije od kojih je ona iz „Kruga dvojke“ već u Evropi!
Priznajem, sve teže pišem. Omrzao sam telefon. Plašim se novina. Televizija me užasava. Telefon mi može zabosti u uvo kakvu podlu vest kao nož u leđa. Novine su živi pesak. Kad odložim novine srećan sam što sam izvukao živu glavu. Televizija me svaki dan nabija na kolac. Krvarim gledajući TV „Dnevnik“, a gde da pobegnem, zar s koca na konopac, zar s TV „Dnevnika“ na „Farmu“ ili na Grandovu prc paradu?
Obojica smo u Miloševićevo vreme, s njim i uz njega, pokušavali da razumemo trnovitu stazu koja je Srbima i Srbiji poturena pod noge na putu u ovo danas, u ovo bljutavo i nepodnošljivo, sporno i ništavno danas. Posle našeg razgovora čeprkam po kompjuteru, tražim i nalazim nekoliko nezavršenih  rukopisa koje bih, ako ih sredim, mogao pečatati u „Pečatu“.
Prvi rukopis, „Principi salonskog antikomunizma“ mogao bi biti grki omaž preminulom akademiku profesoru Nikoli Miloševiću, veoma prepoznatljivom salonskom antikomunisti.
Akademik Milošević čerečio je Brozov komunizam izdaleka, preko veoma sumnjivog druga Lenjina i još opasnijeg druga Staljina koji je pljačkao ruske banke da bi Lenjinu u  Bern slao novac za organizacione potrebe Oktobarske revolucije. Nikola nikada nije propustio da, govoreći o Lenjinu, pomene 20.000 nemačkih Rajhsmaraka u zlatu i Lenjinov povratak u Rusiju u blindiranom vagonu sa prokletim Rajhsmarkama u torbi kojima je plaćen da organizacijom revolucije oslabi vojnu moć  carske Rusije. Nikolin bi salonski antikomunizam, pod uslovom da je Rus, mirisao na ogorčenost belogardejca koji ne može da oprosti drugu Lenjinu što je srušio rusku monarhiju.
Brana Petrović narugao se salonskom antikomunizmu nadmoćno, evo stihova koji to dokazuju:

LENJIN PLJAČKA BANKU
(Po Nikoli Miloševiću)

Ko Ale Kapone, vičan revolveru,
Lenjin ispred Banke, na puškinskom skveru.

Obaška ideal, i Marks, i još dublje –
Za poslove revolucije trebaju i rublje.

Spreman na sve, na smrt i na borbu –
Lenjin zapoveda: Napunite torbu.

Bankari šta će, vide čovek-kobra
Lenjin briše s novcem kroz pustoš Oktobra!

U gluvu ponoć, ispod carskog mosta,
Staljin broji pare …Kaže: biće dosta.

Borislav Mihajlović Mihiz, najdarovitiji srpski salonski antikomunista, rugao se Oktobarskoj revoluciji i drugu Lenjinu, oštrije i duhovitije nego zlatousti Nikola Milošević. Da je Brana Petrović posvetio pesmu LENJIN PLJAČKA BANKU lideru srpskog salonskog antikomunizma Mihizu, ne bi pogrešio. Mihiz je precizno,  do sitnih creva, opisivao Lenjinovo ponašanje u blindiranom vagonu koji ga je nosio u Rusiju da obavi svoj revolucionarni posao. Lenjin se jedio, govorio je Mihiz, što je iz onih prokletih dvadeset hiljada Rajsmaraka u zlatu odvadio četrdeset i jednu marku i kupio Nadeždi Krupskoj kostim, cipele i čarape. Jedne večeri Lenjin je, već kao gospodar Rusije, već u Kremlju, priznao svoj greh Feliksu Đeržinskom, šefu Čeke
„Proneverio sam“, rekao je Lenjin potišteno, „četrdeset i jednu revolucionarnu marku da bih obradovao Nadeždu“.
„Ne sekirajte se zbog toga, druže Lenjine, uprkos tome Revolucija je, zahvaljujući Vama, uspela“, rekao je Đeržinski.
„Pogrešio sam i hoću da se to zna“, rekao je Lenjin, „ne umem da kupujem, Felikse.   Cipele koje sam doneo Nadeždi bile su za dva broja manje, znači neupotrebljive. Eto koliko je zamršen posao revolucionara, zaboravio sam  koji broj cipela nosi Nadežda. Neka ovo što sam vam poverio ostane među nama, ne bih voleo da se,  sve sitničaviji drug Staljin, dokopa priče o mojoj proneveri četrdeset i jedne revolucionarne Rajhsmarke u zlatu.“
Družeći se sa Mihizom prihvatio sam njegove salonske antikomunističke manire, i uskoro sam mu tercirao po klubovima i kafanama pojačavajući njegovo poigravanje sa Lenjinovim imenom.  Vremenom smo se ostrvili na Josipa Broza, Staljinovog šegrta i jedinog i doživotnog jugoslovenskog, posledično i srpskog, padišaha, cara i maršala. Mihiz je Brozovo ime gurnuo u srednji rod. Pominjao ga je kao Ono. „Ono je, fol, nesvrstano jer ne zna gde da se svrsta“, govorio je Mihiz. „Jesi li čuo šta je Ono danas reklo“, pitao je prijatelje kad bi Broz nešto izjavio.
Dok je trajalo Brozovo partijsko jednoumlje čeznuo sam da nadživim našeg doživotnog besmrtnika. Ispostavilo se da je Broz, kao i svi drugi ljudi, bio besmrtan dok je bio živ. Partijska nomenklatura pokušala je da produži njegov (i svoj!) život ideološkom dosetkom: I posle Tita, Tito! Zapisao sam, i verovatno negde i objavio svoj odgovor na tu dosetku: I posle Nikoga, Niko.
Pogrešio sam.
Trebalo je da zapišem: A posle Nikoga, Svako i Svašta.
Brozova smrt je istorijski datum, tog je dana počelo brzo raspadanje kakve-takve Jugoslavije, a pre toga je već negde bilo dogovoreno da Srbija bude gurnuta u ovo ništavno i bljutavo danas.
Pokušavajući da završim rukopis „Principi salonskog antikomunizma“ uplašio sam se da ću, kao svi matori a još uvek ambiciozni pisci, napisati ono što sam već negde napisao i objavio. Uznemireno ulazim u spravu đavolovu, u kompjuter, proveravam šta sam, kad i gde objavio, i nalazim belešku: Slobodan Milošević je bio državnik sa greškama, a ovi tvoji su (kome li sam to rekao?) greška bez državnika.
Prisećam se: rekao sam to nekom glumcu u besmislenom TV duelu. Iznervirao me je, igrajući kao da je u pozorištu, čvrstog demokratu. Ne znam kako se, i zašto, ta rečenica našla u rukopisu „Principi salonskog antikomunizma“.
Flešbek.
Posetio sam obolelog Mihiza, trpim njegove prekore zbog svog prijateljstva sa Miloševićem,  i strpljivo slušam hvalospev nekim liderima, tada opozicionih, stranaka.
„Milošević nije državnik“ rekao je Mihiz.
„Slobodan Milošević je državnik s greškama, a ovi tvoji su greška bez državnika“, odgovorio sam Mihizu.
Ne znam da li je Milošević gledao „Pink“ na kojem sam ponovio rečenicu iz prepirke sa Mihizom.  Možda si me Ti, posetivši ga u Hagu, pohvalio.  Možda mu je moju izjavu preneo Zdenko Tomanović,  to je sad svejedno… Tek, Slobodan me je nazvao iz Haga i pitao da li bih prihvatio da budem svedok odbrane.
Tajac.
Biće da je Slobodan pomislio da se kolebam …
„Nije važno da li ćeš svedočiti ili ne, ali ako te upišem u svoje svedoke oni će morati da te pozovu… Voleo bih da te  vidim“, rekao je Slobodan.
Nije stigao da me pozove u Hag, a možda je tako najbolje. Kad su Slobodana, onako srpski, onog Vidovdana otpremili u Hag, na srpskim policijskim lisicama bili su (čvrsti, kolebljivi?) autogrami petooktobarskih „revolucionara“ koji su ga isporučili Hagu. I na holandskim, na haškim lisicama, koje su mu stavljali na ruke vodeći ga na suđenje zapisana su srpska imena. Verujem da petooktobarska revolucionarna elita, sve i da je nameravala da ubije Miloševića (kao što je Čanak javno obećao) nije kupila to pravo od svojih strogih poslodavaca.
Trgovina je trgovina, i nepotpisani ugovor je ugovor, negde je ranije dogovoreno: Vama vlast, nama Milošević!
Ko se najžešće zalagao da Milošević bude otpremljen u Hag? Gospodin Čanak koji je obećao da će Milošević biti obešen baš tu, na Trgu na kojem je  revolucionarno raspoloženi Čanak mitingovao.
Možda je Čanak iskreno želeo da obesi Miloševića, ali zar oni koji su obarajući Miloševića upotrebljavali šerpe i lonce, zaslužniji za obaranje Miloševića od onih koji su šerpama i loncima dodali bombardere? Šerpe i  lonci su samo šerpe i lonci, a bombarderi su bombarderi.
Ako se, dragi moj Vučela, pitaš zašto sam u svoj traktat „Principi salonskog antikomunizma“ ugurao i akademika Nikolu Miloševića, pokušaću da ti kažem svoje razloge.
Želim da dokažem sebi, i drugima, da je neprincipijelnost osnovni princip salonskog antikomunizma. Kad se Nikola Milošević, onako salonski, veselo i nadmoćno obrušio na druga Lenjina zbog prokletih dvadeset hiljada nemačkih Rajhsmaraka u zlatu, Mihiz je, otišavši korak dalje: optužio druga Lenjina za proneveru četrdeset i jedne marke i ubistvo Romanovih.
Lako je zamisliti s koliko bi se razloga Nikola i Mihiz mogli obrušiti na moguću istinu da je Vilijam Montgomeri častio Peti Oktobar sa „mnogo više od sto miliona dolara“. Da li je taj novac deo ugovorne obaveze  po kojoj  Slobodanu Miloševiću ne mogu suditi, metaforično rečeno, „šerpe i lonci“ nego bombarderi koji suđenjem Miloševiću jedino mogu „opravdati“ svoj razorni i razbojnički let nad Srbijom?
Što se onih prokletih dvadeset hiljada Rajhasmaraka u zlatu koje Lenjin u blindiranom vagonu unosi u Rusiju tiče, hajde da isteramo tu stvar na čistinu. Neću ga prekoreti čak ni zbog one četrdeset i jedne proneverene marke. Nije li sam priznao drugu Đeržinskom da je pokušao da obraduje Nadeždu? Lenjinu se svašta može zameriti, ali ako je sa dvadeset hiljada maraka uspeo da umesi Oktobarsku revoluciju i promeni političku kartu sveta, svaka mu čast, stvarno je bio genije. Ako je sa novcem koji mu je Staljin, opljačkavši nekoliko banaka, uspeo da osmisli Oktobar i  posledično stvori moćni SSSR koji će odlučiti sudbinu sveta u Drugom svetskom ratu, svaka mu čast.
Mihiz i Nikola Milošević nemaju više priliku da zamole druga Lenjina da im oprosti što su ga, kao salonski antikomunisti, sitničavo ogovarali. Ja  mogu to da učinim  i činim to u Mihizovo, Nikolino i svoje ime.
Izvini, druže Lenjine!
Da si Ti, kao naši petooktobarski revolucionari, za svoje revolucionarne poslove od nekog poludelog Amerikanca dobio „mnogo više od sto miliona dolara“ ti bi napravio veću revoluciju od Velike Oktobarske, a pogledaj kakvu su revoluciju, uz toliki novac, smandrljali srpski petooktobarski revolucionari. Sad se međusobno optužuju što je petooktobarska revolucija trajala samo jedan dan. Jadikuju što posle Petog Oktobra nije svanuo Šesti Oktobar, nego njima neki nepoznat i čudan datum.
Ti, druže Lenjine, najbolje znaš da revolucije koje traju jedan dan ne postoje.
Petooktobarci su unapred proneverili negde dogovorenu revoluciju  i ostali su u dugu bombarderima koje isplaćuju svim i svačim. Najčešće samoponiženjem države kojom vladaju. Savremena i sofisticirana teroristička borba protiv terorizma ozakonjena je revolucionarna delatnost globalističke ideologije. Negde oboriš  nepodobni režim zbog nafte, negde zbog vojne baze koja štiti tvoje nacionalne interese daleko od kuće, a najbliži su ti oni revolucionari koji služeći tvojim nacionalnim interesima glume da služe nacionalnim interesima svog naroda.
Uz sva izvinjenja koja ti u ime Udruženja salonskih antikomunista dugujem priznajem, druže Lenjine, da ne mogu da shvatim zašto si pobio Romanove. Kinezi su te nadmudrili. Kinezi su od svog poslednje cara napravili dobrog baštovana.
Nameravao sam, dragi moj Vučela, da „Pečatu“, dam na prijateljski uvid traktat „Principi srpskog salonskog antikomunizma“, ali sam u međuvremenu dobio pitanja za ranije dogovoreni intervju. Iznenađen sam. Prvo me je pitanje ozbiljno zabrinulo.  Ostala pitanja su me dotukla. Ako ste ti i „Pečat“ rešili da poremetite  moje fenomenološko razumevanje politike, uspeli ste. Ipak ti, u pismu kojim ti se obraćam, šaljem malčice unakažene „Principe…“
Pomišljao sam da ti umesto „Principa“ pošaljem nedavno završeni tekst „Jadi srpskog ekumenizma“, ali ispalo bi da izbegavam odgovore na pitanja „Pečata“.
Zato sam ti i napisao ovo pismo, a sad evo i intervjua.

Uskoro Intervju sa predimušljajem Brane Crnčevića

26 коментара

  1. Домородачке пудлице ”Новог светског поретка” ни издати Србе и Србију нису у стању као људи са стилом, већ као задњи бедници и битанге.Гади ми се помињање њихових имена, а и не заслужују ништа више од презира и заборава у који ће неумитно да потону после одласка њихових господара са главне светске сцене.То су људи за једнократну употребу, као тоалет папир, једва нешто вреднији.Време њихових господара, а самим тим и њихово, неумитно истиче.Појела их сопствена похлепа.

  2. Kako je lepo videti sa 26 godina u Srbiji da neko po malo spomene ovakve teme da neko cance ove zakopane misterije i da malo isplivaju neke cinjenice . Dosta je bilo lazi i glupih ideologija , dosta je bilo podela na komuniste , demokrate , kapitaliste , naciste , masone , ove one , manje vise sve je jasno . Ova Srbija nece zavrsiti dobro i to je vec gotova stvar, ali uprkos svemu lepo je videti bar nekoga da nesto pametno pise i da se bori protiv mraka , glavni urednik g-din Vucelic je mogao da odgovara za one pare sto je uzeo za vreme 90-ih ali mnogi drugi su krali pa nisu odgovarali tako da necu ulaziti u tu problematiku vece popularnosti ovog casopisa …motivi mi nisu jasni iskreno , kao da Mira Markovic malo po malo da uputstva , ali nije bitno..svidja mi se sto uopste postojite , sto pisite o ovakvim temama i sto se borite ma koji god da su vam interesi i finansijeri.

  3. Брано, океј си.

  4. Molim uredništvo ”PEČATA” da od Brane Crnčevića zatraži odgovor i na pitanje odnosa Svetislava Basare prema liku i delu Dobrice Ćosića.

  5. Bivsi prijatelju Brano…hm, hmm

    Skup posvećen Šešelju 19. februara

    Srpska radikalna stranka najavila je danas da će 19. februara u Beogradu organizovati naučni skup povodom osam godina otkako se lider te stranke Vojislav Šešelj nalazi u pritvoru Haškog tribunala

  6. neukusno je, Branu pitati za Basaru…kada je moguce pitati samog Basaru…

  7. Pera revolucionar [neregistrovani] (23. 01. 2011, 11:32:09)
    Smrt lopovima, sloboda narodu!

    Eto, priznajem, prof.dr.Viktor je potpuno u pravu, OVAJ soj koji se zapatio u ovom tzv. tranzicionom vremenu, moze se i mora se, ODUVATI jedino revolucijom! U tu svrhu menjam nik i od danas sam REVOLUCIONAR!

    Dakle, banda lopovska, otudjena od naroda odnosno interesa mnostva nezaposlenih, mnostva beskucnika i mnostva starih i nemocnih penzionera, mora se oterati KUKOM i MOTIKOM! Nema druge! Socijalna pravda mora biti uspostavljena.
    Ne moze se gospodo tolerisati da neko ima milione, avione i kamione a da MNOGI odnosno ogromna vecina ostalih nemaju ni krov nad glavom! Tim pre sto svi ti “avioni i kamioni” nisu steceni na posten vec na NEPOSTEN nacin! Dakle, uglavnom kradjama odnosno raznim malverzacijama, mahinacijama i finansijskim “bravurama” i “vratolomijama” a sve na racun napacenog i sludjenog i opljackanog naroda!
    To tako ne moze!
    I, kada JA, Pera, postanem VODJA revolucije, i kada dodjem na vlast, elita koju ja budem bio uspostavio na vlasti, NECE smeti ni da pomisli na nekakvu pljacku, kradju, otimacinu i tome slicno! NE! Ni u snu! Elita na vlasti se ni po cemu nece razlikovati od obicnog naroda, osim u jednoj stvari – IMACE VECU ODGOVORNOST! I nista vise!
    Nece mi se sepuriti u Mercedesima i Audijima! Ima da se voze u Puntima! Nista im nece faliti!
    Osim toga, stimulisali bi smo besplatno obrazovanje za odlicne i talentovane ucenike kroz drzavne donacije i subvencije! Zatim brigu o starim i nemocnim licima, posebno brigu o maloj deci i roditeljima sa dvoje, troje ili vise dece! Itd.itd.
    Poseban akcenat bi bio stavljen na IZGRADNJU STANOVA od strane drzave! I ti stanovi bi bili ustupani POSTENIM i vrednim ljudima uz simbolicnu mesecnu nadoknadu ili bi bili prodavani putem dugorocnih kredita ali sa MINIMALNOM kamatom!!!
    Osim toga, SVIM LOPURDAMA ili onima za koje postoji i najmanja sumnja da su lopovlukom zgrnuli svoja bogatstva, imovina bi bila ODUZETA ukoliko ne bi mogli da dokazu njeno POSTENO steceno poreklo!!!

    Gospodo, vidimo se!

    Nas slogan ce biti:- “SMRT LOPOVIMA, SLOBODA NARODU!”

  8. druze Pero..hm, hmm..*socijalnoj pravdi*, valjda prethodi..*revolucionarna pravda*..da malo poravna racune i *cigle*..i, naravno, zabraniti tocenje viskija,,,cisto i neskriveno *ideoloskih razloga i pobuda*..okupirati obavezno potkrovlje, iznad kafane Kalenic, izjuriti Jasu Grobarova, i mesto njge spustati korpicu sa praznim pivskim flasama *na cekrk*…hm, hmm da ih konobar zameni za pune, naravno sa *socijalnom pravdom*.. ne naplacivati kauciju za flasu…hm, hmm

  9. Lepo je ovo sto ste napisali ali mi uvek ostaje gorak ukus u ustima kad Vas vidim sa Tomislavom Nikolicem sa njim Vucicem najebali smo.

  10. S R B I J I

    KO TO TAMO SRBIJOM TUMARA
    RAZBOJNICI ILI JE UTVARA
    ILI NEKO KO S ĐAVOLOM SNUJE
    TAM U PAKLU GDJE BRAVAR CARUJE

    SRBIJA ZEMLJO SVETOSAVSKOG RODA
    SRBIJA ZEMLJO KO PO TEBI HODA
    SRBIJA ČUJEŠ KAKO NAROD PLAČE
    SRBIJA ZEMLJO POTRESI SE JAČE

    KO TO TAMO BELIM DVOROM ŠETA
    DAL HIMERA IL KIRKA PROKLETA
    ILI NEKO KO S PROKRUSTROM ŽIVI
    KOM IZ PAKLA JOSIP BROZ SE DIVI

    SRBIJA ZEMLJO ŠIPTARI SE NADAJU
    SRBIJA ZEMLJO PRAVOSLAVNI STRADAJU
    SRBIJO ČUJEŠ HRIŠĆANSKE LOMOVE
    SRBIJA ZEMLJO POZOVI GROMOVE

    KO TO TAMO LOMI CRNU GORU
    KO ZATVARA SVE PUTEVE MORU
    DAL LUCIFER IL PERIFEKT GRČKI
    IL DELJEVIĆ SA ZMIJOM OD ZVRČKI

    TO JE (M)KIRA PROSTAKUŠA STARA
    ŠTO IMAŠE KOMUNJARSKOG DARA
    DA ZAVEDE CRNOGORSKOG SINA
    ŠTO JE SRBIN BIO OD DAVNINA

    SRBIJO NE DAJ SESTRU CRNU GORU
    OTVORITE SVE PUTEVE MORU
    CRNA GORO ZAGRLI SRBIJU
    SJEDINJENE ZGAZITE ŽGADIJU

    SAČUVAJTE SRPSKO PRAVOSLAVLJE
    SVETO PISMO NEK BUDE UZGLAVLJE
    NEK BADNJACI ZAJEDNO NAM GORE
    NA OPLENCU I UZ PLAVO MORE

    KLIČE VILA IZ CRKVE OPLENCA
    ZOVE PETRA CETINJSKOGA SVECA
    DA SRBIJU ODBRANE OD JADI
    PREOSTALE BROZA KOPILADI

    A DA BUDE SRBIJICA NAŠA
    TREBA ZGAZIT ČEDU MAFIJAŠA
    ŠTO JE SRPSKU POGAZIO VERU
    S NJIM IZ PAKLA ĐAVOLI SE DERU.

    C R N O J G O R I

    CRNA GORO ZEMLJO NEMANJINA
    CRNA GORO BOŽJA OD DAVNINA
    CRNA GORO ŠTO TI NAROD PLAČE
    CRNA GORO POTRESI SE JAČE

    KO TO ŠETA PODGORICOM GRADOM
    KO OPASA CRNU GORU JADOM
    DA LI KALIN VATIKANSKI DRUGI
    BUŠATLIJA ILI RIZA GUGI

    CRNA GORO SPARTO SRBINOVA
    CRNA GORO TVRĐAVO HEROJSTVA
    CRNA GORO POZOVI BIBLIJU
    GROMOVNIKA SVETOGA ILIJU

    CRNA GORO ZEMLJO OD VISINA
    OTRESI SE NIKŠIĆKOG FAKINA
    CRNA GORO STAVI MU NA ZNANJE
    ŠTA JE OBRAZ A ŠTA JE LAGANJE

    PRISJETI SE ĐENERALA BLAŽA
    KOM SRBIJA BIJAŠE NAJDRAŽA
    I SA NJIME CRNOGORSKOG PTIĆA
    PUKOVNIKA HRABROG STANIŠIĆA

    BLAŽ SA BAJOM JOŠ ZETOM MARŠIRA
    DA POGAZE NIKŠIĆKOGA ŽBIRA
    I NJEGOVA GLAVNOG KOMARATA
    KRIVOKAPIĆ CRVENOGA BRATA

    RAŠKA ZETA GDJE BOSILJE CVJETA
    ZETA RAŠKA ZEMLJA KARAVLAŠKA
    OBJE ZEMLJE JEDNOGA SU RODA
    OBJE ZNAJU POŠTO JE SLOBODA

    CRNA GORO TI OTRESI JADE
    SRBIJICO TI PROTJERAJ GADE
    UČINITE OBJE KAKO VALJA
    DOVEDITE NA PRESTOLJE KRALJA

    KLIČE VILA S OSTROŠKIJE GREDA
    CRNU GORU DA DUŠMANU NEDA
    ONA ZOVE PRAVOSLAVNE VILE
    DA UDAVE BROZOVO KOPILE.

    DA NAM BUDE CRNA GORA NAŠA
    TREBA ZGAZIT RIMSKOGA MIRAŠA
    KOJI NOVU PROPOVJEDA VJERU
    GDJE IZ PAKLA ĐAVOLI SE DERU

  11. Konacno! Gospodine Crncevicu, pisite cesce, gladni smo i zedni pameti!

  12. Чика Брано, невезано за тему, пре петнаестак година читао сам вашу колумну у, чини ми се, Недељном Телеграфу у којој сте објавили превод неке поеме (можда од Мајаковског) у којој један део иде отприлике овако –
    “Нема се више ни с ким ни с чим
    Заслужили смо ово зло
    Овог Нерона и овај Рим…”

    Како се зове поема и где могу да нађем комплетан превод?
    Унапред хвала

  13. Jovanović M.

    S nestrpljenjem očekujemo sledeći broj “Pečata” i nastavak “intervjua sa predumišljajem” g. Crnčevića.To što je večito domišljati i blagogovorljivi g. Brana,po vlastitom priznanju, iznenadjen prvim pitanjem intervjua, ozbiljno zabrnut i što su ga ostala pitanja dotukla, obećava 🙂

  14. A da li bi drug Brana mogao da u svom intervjuu objasni sve te lupinge koji su doveli do toga da su njegovi i Slobini bivši drugovi Ivica Dačić, Slavica Đukić Dejanović, Milutin Mrkonjić, Petar Škundrić, Žarko Obradović i drugi, sada u savezu sa “petooktobarskim revolucionarima”, a i on lično je zaboravio svog drugai prijatelja Vojislava Šešelja i okrenuo se Tomi Nikoliću i Aleksandru Vučiću koji su takođe izdali svoga vođu i primiču se i oni petooktobarski revolucionarima. Znači li to da i drug Brana polako postaje blizak “petooktobarskim revolucionarima”? Prijatelj moga prijatelja i moj je prijatelj, zar ne?

  15. Није Вам лако у окупираном Бгд.Нисте више ни омладинци ни илегалци него више као они из Мапета у ложи.
    Терао сам стару имиграцију да посете родни крај јер је Милошевић ОК али они не….Док су комунисти на власти не.Тако и ја од 5 Октобра нећу у Србију све докле ме ”револуција” не позове.Изумире у мени домовина.Успели су само за 10 година.Ако је за утеху ,Торонто је већи српски град него Београд.
    Пс.Да ли је укључена бесплатна сахрана за нове пензионере који су задужили СРПСКУ нацију?

  16. Усвајањем закона о будућим изборима посланика, по коме неће бити одговорни странкама које су их предложиле, већ као “јаки” појединци, страним газдама, који ће их куповати као фудбалере у прелазним роковима и за чије интересе ће лобирати, биће задат последњи и смртни ударац ПАРЛАМЕНТАРИЗМУ и нажалост, ономе ко какав такав “суверенитет” из њега црпи.
    Види се то већ сада, како Неверног Тому припремају да, као сувозач овог болида суноврата, ускочи на Крофнино место! Возача БТ није потребно посебно апострофирати.Навијачи му одавно скандирају са трибина.
    Бојим се да ту само РЕВОЛУЦИЈА нешто може да промени, а кад год нам се она деси, ми надрљамо и вратимо се на почетак!Питам се само, када ћемо већ једном да завршимо тај ПРВИ разред?

  17. Jako me interesuje misljenje postovanog Brane Crncevica, o SANU i njenom glasu,odnosno delovanju ili nedelovanju u sadasnjem trenutku srpske istorije?

  18. Mora se priznati da Brana Crncevic ima veoma dobar stil pisanja, i lep knjizevni jezik. „Slobodan Milošević je državnik s greškama, a ovi tvoji su greška bez državnika“,kako to filosofski zvuci, a vratio bih se na cinjenice iz one davne 1990 godine kada je isti B. Crncevic bio zaduzen za humanitarne akcije u vladi S. Milosevica. Jednom prilikom sam kontaktirao B. Crncevica radi dostavljana humanitarne pomoci Srbima iz Bosne, na sta sam dobio veoma poetican odgovor, ” na znam gde mi je glava”. Glava B. Crncevica je verovatno bila u fotelji kabineta S.Milosevica, “drzavnika s greskama”, koje su dosle glave srpskim Krajinama, Srbima u Bosni, gubljenejm Kosova i danasnjim optuzbama “brace” Crnogoraca da je gospodin Amfilohije blizak bin Ladenu po svojim zahtevima.
    Mozda bi bilo dobro da se B.Crncevic vise posveti literaturi i ostavi politiku jer ako je nadziveo dozivotnog predsednika i uzgred “najveceg Srbina” J.B. Tita, to ne znaci da on mora da “nastavi tamo gde je Tito stao”.
    B. Crnceviv bi trebalo da vise razmisli o tome sta su srpski nacionalni interesi a manje ko ce biti na vlasti. Raspadanje kakve-takve Jugoslavije je pokazalo da je Srbija jedina od njenih bivsih republika koja ne zna sta su njeni nacionalni interesi, koja se bavi danasnjicom umesto da se posveti da osigura bolju buducnost nacije i novih generacija. Titovo nasledje. Nemojte razmisljati, ima ko da misli za vas.Permanentna poredjenja danasnje situacije sa onom iz “nase socijalisticke revolucije”, je cist absurd, umesto da se danas usmeri na sutrasnjicu da se narodu da ideja da zajednickim naporom i zajednickim interesima dodje do bolje buducnosti.
    Pasimizam, i uvek pesimizam je poguban za srpske interese. Posle nekih sedamvekova zali se sto je Branovic kasno stigao na boj na Kosovu, sto je Vatikan odobrio Jasenovac, i time se kljuka narod umesto da se osvetl put kojim treba da ide Srbija.

  19. ma kako ume da nas zamajava ovaj Crncevic…da mu ne znam kcerku i koliko je otac stvorio alavu na pare i mene bi ovaj zamajao, ali ovako….jok

  20. Brani Crncevicu i Vucelji. Procitah sve ovo. Recito i lepo napisano. Pre neko vreme procitah otvoreno pismo Borisu Tadicu: “Ubi se Borise…”-Bekerec. Ocekivao sam da ce Pecat i Brana nesto reci o tome pismu…podrzati ga ili odbacititi… ni jedno ni drugo…Mislim da sada nam vise ne treba lenjin i drugi nabrojani…Mi koji smo ziveli sa tim vremenom shvatili smo da smo prevareni, te u najkracem, komunizma nije ni bilo. To je bio MAFIZAM koji evo preko ovog Novbog Poretka vodi svet unistenju, a kako pre neki dan pogleda raspravu o genetskim modifikacija, gde se konstatuje da je Srbija odabrana kao prva zrtva te modifikacije koja ce dovesti Srbe do potpunog unistenja…O tome sam mislio da bi i Brana mogao nesto da kkaze ka i o uranijumu, kad vec pominje bombardere…

    Vucelja, kako te Brana nazva, imao sam cast da sretem nasu “Mariju Kiri” , koja mi je preporucila Pecat. Otada Citam i zapanjen sa sta se sve pise. Istine su, ali mi sve ovo lici na tesko bacanje prasine u oci jadnom Srpskom narodu… U mom komentaru Bekerecu sam porucio, ako je ozbiljan, pa tebi i tvojim sadnicima, krenite na tu “Srpsku Bastilju”, doci ce mo i mi osamdeset gisnjaci, samo da vi mladji idete ped narodom, a ne kako jedne prilike Vuk Draskovi rece: ” Narode napred, a ja cu za vama…” Vucelja i Brana, sada su potrebni lideri, ne demagozi… Pzdrav iz Kanade, Dusan
    PS: Na stolu mi je istorija koju je napisao Edmond Paris: Genocide in Satellite Croatia 1941-1945″, te na strani 116, nalzi se ime Jure Francetica, ujaka Borisa Tadica, krvoloka Srpskog naroda…a nas tadic se deklarise kao “prosrpski pretsednik”, a ne Srpski…Knjigu mozetete naci na: http://www.google.co . Na SINOD hoce da se to zaboravi. Molim Branu da analizate tu istoriju, a ostavite Lenjina… Gledajte sadasnu Srbiju…Ovo mi sve lici kao sto sam negde rekao, na psovke sa koca, je mi se cini da su nasi intelectualci od pera nabijeni na taj intelektualni kolac…

  21. Od salon-antikomunista, nastalih od prepakovanih komunista, gore su samo dosledne, nadarene komunjare labava karaktera, spremne da uvek plutaju.
    Skolski primer je drug Brana Crncevic, Titu veran, Slobi odan to je pisac Brana prodan.
    Romanticna je prica o junacima njegove mladosti: drugu Lenjinu i drugu Staljinu ( o generalnom zastupniku diktature proleterijata za Jugoslaviju, drugu Brozu ni on ne sme za sada da pise, Sloba je drugo).Kako su oni per definicion genijalni, on u njhovim pljackama i neprijateljskom finansiranju svojim hokus – pokus pisanijem, pokusava da politicke mangupe i kriminalce prikaze u simpaticnom svetlu. E, za to, druze Brano, moracete dublje u planinu, da bi nasli nekog kome to mozete uvaliti. Bar sto se mene tice.
    Pokojnog Branu Petrovica, molim Vas, da ne zloupotrebljavate javno. Pesmu koju ste prikazali znam iz vremena pokojnog Brane i njom se on ruga Staljinu i Lenjinu, a ne salon-antikumunistima ili slalom- komunistima, kao npr.Vi.
    Kao i g.Dragan Rakic mi se znamo iz vremena pomoci izbeglicama .
    Posto smo ovde u Danskoj sakupili nesto para za pomoc unesrecenima, ja sam novac poslao po izvesnom Milunu, koji Vam je svotu, sa mojim pismom, urucio u Vasoj kancelariji na Terazijama.
    U pismu je stajalo da je novac samo i izricito za pomoc izbeglicama, i da Vi treba pismeno da potvrdite prijem i garantujete namenu.
    Nesrecni Milun mi je na povratku rekao, da onaj kome je predao pare, misli Vi, nije covek nego ALA. Uzeo je novac i pokazao mi vrata.
    To naravno nije moglo da se tako zavrsi: kad sam dosao u Beograd u Vasu kancelariju, sekretarica mi je rekla da je GOSPODIN PREDSEDNIK bolestan. Na moje insistiranje se pokazalo da je to bila obicna laz.
    Razgovor sa Vama je tekao, da Vas podsetim, ovako:
    VI: “Bog mi je svedok, da su pare utrosene kako ste rekli”
    Ja. ” I ja sam blizak sa Svevisnjim, ali ovo nije negov resor.
    Sledeceg dana sam dobio kopiju racuna od kupovine kola hitne pomoci, nasta mi je jedan novinar Borbe rekao da je to cetvrta kopija koju vidi.
    Za ime Boga, prestanite sa svojim bacanjem peska u oci ovom publikumu, koji u svojoj zaljubljenosti u lepu rec i urodjenoj naivnosti, ne vide da Vi samo radite svoj posao plutanja.

  22. Ana, a jel’ tvoj otac sjedio danima u Matici i slusao molbe i jadikovke izbjeglica i makar na taj nacin olaksavao muke jadnim ljudima , da ne spominjemo sto je pomagao hiljadama onoliko koliko je mogao?
    Kakve veze ima koliko on i njegova kcer imaju para?

  23. @ Dragan Rakic
    A ti sad ne znas “gdje ti je glava” pa hoces da ides u svijetlu buducnost(“da se osvetli put kojim treba da ide Srbija”,mos’ si mislit !!!) bez proslosti.
    Bez proslosti nema buducnosti.

  24. Postovani,uvek mi je posebno drago kada citam besede gospodina Crncevica. Malo je ljudi, koji uspevaju da sa tolikom dozom humora, objektivno komantarisu nasu “tekucu problematiku”. Danas je tesko biti samo obican nemi posmatrac nase svakodnevnice, a pri tom sacuvati zdrav razum i vedar duh. Brana vec decenijama,prkosi i segaci se sa djavolima na, samo njemu, svojstven nacin, i to odlicno radi. Pri tom nam pomaze, uz pomoc svojih doskocica, da lakse prihvatimo, sve vesti i desavanja, kojima nas tranzicija svakodnevno bombarduje. Hvala na tome,i zelim mu puno srece u zivotu i daljem radu.

  25. pa ti petooktobarci su sa branom tomom i alexom u istoj stranci a nastimava ih vilijem

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *