Vratili Andrića među Hrvate ili priča o jednoj maloj osveti

Piše Ratko Dmitrović

Četrdesetak eminentnih hrvatskih istoričara i teoretičara književnosti, umetnika, sociologa, prevodilaca, političara, teologa…izabralo je ovih dana najbolji hrvatski roman svih vremena i to, razume se, nije moglo da prođe bez provlačenja kroz srpsko-hrvatske vode

Početkom devedesetih, kada je Hrvatska izlazila iz Jugoslavije i ulazila u samostalnost, na talasu otvorenih i sa ponosom iznošenih simpatija prema ustaškoj NDH, značajno etničko čišćenje obavljeno je, između ostalog i u kulturi. Preko noći su neki pisci zabranjeni, glumci postali nepoželjni, filmovi opasni…Išlo se dotle da je, sećate se, Hrvatska televizija emitovala film „Rane“ Srđana Dragojevića, ali sa prevodom „na hrvatski jezik“.
Pre toga police u hrvatskim bibliotekama i knjižarama očišćene su od dela Miloša Crnjanskog, Mome Kapora, Dobrice Ćosića, Dragoslava Mihajlovića. Nestale su i knjige Ive Andrića. Na njega su bili posebno ljuti; kako oprostiti „etničkom Hrvatu“ izbor da najpre živi među Srbima, da piše na „njihovom jeziku“ i da se, na kraju krajeva, bez ikakve rezerve izjasni kao srpski pisac. Takav Andrić nam ne treba, to je izdajnik, govorili su čak i neki hrvatski akademici. Priučene, polupismene novinare i nabeđene književne kritičare, da i ne spominjem.

VELIKA ZADRŠKA
Od tada je prošlo dvadesetak godina. Došlo je do određenih promena, političkog i ideološkog otopljavanja što, nažalost, globalnog dobra Srbima u Hrvatskoj nije donelo. Andrić se preko romana, pripovedaka, eseja, delimično vratio hrvatskim čitaocima, ali ga i dalje doživljavaju sa rezervom. Oprošten mu je, uz veliku zadršku, život sa Srbima, kolosalan opus napisan na „tamo njihovom jeziku“ ali se, gle čuda, ne poštuje Andrićeva volja da ga tretiraju kao srpskog pisca.
Andrić se ovog decembra, 2010. godine, našao u izboru za najbolji hrvatski roman svih vremena. I pobedio? Ne, ni blizu i to je ta perfidna, za dobre poznavaoce očekivana, hrvatska osveta Ivi Andriću zbog „izdaje hrvatstva“.
U organizaciji „Jutarnjeg lista“ četrdesetak hrvatskih istoričara i teoretičara književnosti, umetnika, sociologa, prevodilaca, političara, teologa, izdavača…izjašnjavalo se o najboljem hrvatskom romanu napisanom „za poslednjih 500 godina, za period od Zoranića i njegovih Planina“.
Suvereno, sa ogromnom razlikom u odnosu na ostale, pobedio je „Kiklop“ Ranka Marinkovića. Drugi je roman „Mirisi, zlato i tamjan“ Slobodana Novaka, treći „Povratak Filipa Latinovića“ Miroslava Krleže, koji je zauzeo i četvrto mesto romanom „Na rubu pameti“, a tek na poziciji broj pet nalazimo nobelovca Ivu Andrića i „Travničku hroniku“.
Šesti je Vladan Desnica, odnosno njegov roman „Proljeća Ivana Galeba“, sedmo mesto ponovo Andrić „Na Drini ćuprija“, na osmoj poziciji opet Krleža, ovoga puta sa „Zastavama“, deveto mesto osvaja „Prokleta avlija“ Ive Andića, dok je deseti Ante Kovačić, sa romanom „U registraturi“…I tako dalje, do četrdesetog mesta.
Da je živ Miroslav Krleža bi posle objavljivanja navedenih rezultata ili umro ili bi se zauvek povukao iz javnosti.

HRVATSKA INTELIGENCIJA
On koji o hrvatskoj književnosti gotovo nikada nije govorio u superlativima i koji je držao do toga da je najmanje devedeset odsto hrvatske književnosti obično smeće, gde je njegovo delo neupitno najbolje i najvrednije što je u Hrvata napisano, teško bi preživeo činjenicu da hrvatska inteligencija Ranka Marinkovića i Slobodana Novaka smatra većim piscima od njega.
Jedina uteha bila bi mu činjenica da je u tom glasanju prošao bolje od Ive Andrića.
Krleža je, o tome sam pisao pre par meseci, nekim svojim prijateljima i biografima o Ivi Andriću govorio kao o malom, provincijskom piscu koji bi to, tvrdio je, i ostao da nije dobio Nobelovu nagradu za književnost. Veća glupost Krleži se nije mogla omaći; kako je to mali beznačajni pisac uopšte dospeo u krug pažnje ljudi koji dodeljuju Nobelovu nagradu i kako je, takav nikakav, tu nagradu i dobio. I to u vreme kada je ovo priznanje zaista imalo svetski značaj i relevantnost i kada je bilo nesporni dokaz književne veličine. Za razliku od Nobelove nagrade današnjih dana. Ali, poznat je Krležin kompleks od Andrića i otuda sva njegova srdžba i nipodaštavanje velikog Andrića.
Niti se može niti je potrebno ulaziti u nečiji ukus, o tome se i ne raspravlja, ali ovde se čovek jednostavno ne može oteti utisku da je Ivo Andrić vraćen na listu „hrvatskih pisaca“ samo da bi bio ponižen.
Ranko Marinković jeste značajan pisac za hrvatsku književnost, ali je njegovo celokupno delo neuporedivo sa onim što je iza sebe ostavio Ivo Andrić. Isto tako, u bivšoj Jugoslaviji niko nikada u ocenjivanju književnih, umetničkih, vrednosti u romanesknoj literaturi, Marinkovićevog Kiklopa nije ni spominjao kada bi se razgovaralo o romanima koji u sebi nose istu ili približnu umetničku snagu kakvu imaju Andrićeva dela; „Travnička hronika“, „Na Drini ćuprija“, „Prokleta avlija“…
Za Ranka Marinkovića (rođen 1913. godine na Visu, umro 2003. godine u Zagrebu) veže se i jedan interesantan biografski podatak koji, možda, nešto objašnjava u ovoj priči. Marinković je pod stare dane postao sledbenik Franje Tuđmana, a bio je do pred smrt većnik HDZ-a u gradskoj skupštini Zagreba.
Što se tiče Slobodana Novaka tu i ne treba trošiti reči; osim romana „Mirisi, zlato i tamjan“ Novak je iza sebe ostavio samo dve knjige eseja, jednu zbirku poezije, romansiranu biografiju i roman „Izvanbrodski dnevnik“ koji je pre novela nego roman. To, naravno, ne znači da je „Miris zlato i tamjan“ loš roman, da je manje vredan jer dolazi od pisca mršavog opusa, ali da je bolji od romana „Na Drini ćuprija“ to sigurno nije i takva ocena može da se rodi samo u Hrvatskoj.
Kao što smo videli u ovom vrednovanju sjajno je prošao Vladan Desnica, sa romanom „Proljeća Ivana Galeba“, što takođe, kao i sve drugo, može da bude predmet rasprave ali ovde ga uzimamo kao povod za neke dodatne nedoumice oko kriterijuma po kojima su odabrani Hrvati birali najbolji hrvatski roman svih vremena.
Vladan Desnica je bio Srbin, čak potomak čuvenog Stojana Jankovića, vođe srpskih uskoka iz Ravnih Kotara, u zaleđu Zadra. Postoje tvrdnje da je Desnica za vreme Drugog svetskog rata pisao za „Četničke novine“ i to, koliko je poznato, ni on sam nikada nije demantovao.
Kako je onda Vladan Desnica dospeo među hrvatske pisce? Zato što je rođen u Hrvatskoj!
Pa neće biti, Desnica je na ovaj svet došao 1905. godine u Zadru, tada u sastavu Austrije još od 1815. godine. Živeo je u Hrvatskoj! Netačno, Hrvatska u to vreme nije bila država već region ali…u redu.
Međutim, u Hrvatskoj, toj i takvoj, rođen je i živeo je Jovan Radulović. Gore iznad Zadra, u selu Polača, kod Knina. Danas živi u Beogradu. Uz ostalo, napisao je pažnje vredan roman „Braća po materi“ po kojem je Zdravko Šotra snimio odličan istoimeni film. Ako je Desnica „hrvatski pisac“ zbog čega to nije i Jovan Radulović, tim pre što je radnja romana „Braća po materi“ smeštena u Dalmatinsku zagoru, dakle Hrvatsku, i što se bavi suptilnom tematikom odnosa Srba i Hrvata, u vremenu hrvatskog Maspoka iz 1971. godine? Da, reći će neko, ali Radulović se izjasnio kao srpski pisac i otišao je da živi u Beogradu. Tačno, ali to je, rekoh, uradio i Andrić.

HAOTIČNOST I BESMISAO
A šta ćemo sa Simom Matavuljem? Rođen je sredinom 19. veka u Šibeniku (nije daleko od Zadra) i napisao je jedan od najboljih romana na tzv. „srpsko-hrvatskom jeziku“- „Bakonja fra Brne“. Andrić je nekoliko puta rekao da mu je Simo Matavulj pripovedački uzor i da je na planu strukture dela i pripovedačke veštine najviše naučio od Matavulja. Ako je Desnica pisac čiji roman je uvršten u listu najboljih hrvatskih romana svih vremena, zbog čega to nije urađeno i u slučaju Sime Matavulja? Da nije zbog njegove pripovetke „Pilipenda“ u kojoj opisuje unijaćenje Srba u Dalmaciji, prevođenje u katolike-Hrvate.
Da li ja to guram Matavulja i Jovana Radulovića iz srpskog u hrvatski književni korpus? Ne. Ja samo pokušavam da predstavim haotičnost i besmisao jednog književnog razvrstavanja i izbora.
Mirko Kovač je vrlo darovit i plodonosan pisac. Na listi o kojoj govorimo našao se na visokom jedanaestom mestu, sa romanom „Grad u zrcalu“. Mirko Kovač je Hrvat?
Teško pitanje. Možda sada jeste, nekada je bio Srbin, potom Jugosloven, pa Crnogorac…Rođen je na prostoru između Istočne Hercegovine i današnje Crne Gore. Veći deo života proveo je u Beogradu odakle se – početkom devedesetih, „bežeći od srpskog fašizma“ – preselio u Hrvatsku. U zemlju nacionalne ravnopravnosti i tolerancije. Tu je počeo da piše na „hrvatskom jeziku“, na kojem je napisan i „Grad u zrcalu“. Nisam ga čitao, ali ne verujem da je bolji od njegovog romana „Vrata od utrobe“, objavljenog u Zagrebu 1978. godine. Izvanredno delo, sa malom manom, napisano je na srpskom jeziku.
Jedan od anketiranih, Adalbert Rebić, stavio je roman „Ognjište“, ustaškog ratnog zločinca Mile Budaka, na visoko treće mesto liste najboljih svih vremena.
Eto, tako su Hrvati izabrali svoje(?) najbolje romane svih vremena. A vraćanje pokojnog Andrića nacionalnom jatu i vrednovanje njegovih romana? Hrvatska posla.

24 коментара

  1. Vracaju {preotimaju} Andrica na mala vrata. A kada “pucanstvo” svikne na Andrica tu negde s’prikrajka, za 10 god. ce ga proglasiti i najboljim hrvatskim piscem {cim mu dela prevedu na novohrvatski jezik}. I ponosice se svojim nibelovcem jer za 20 godina stizu nove generacije koje nece imati odakle da cuju istinu o Andricu a ovi sto je znaju oni ce pomreti. 20 godina su nista za istoriju jednog naroda kao i jedna izbrukana generacija a romani ostaju, i dela, i drzave. Zbog takvih rezultata hrvati se ne stide nicega jer znaju svoj krajnji cilj. Tako je bilo i sa njihovim jezikom kome su se smejali i sami hrvati. Ali posle 15 god , navikli su se, nesmeju se vise, tvorca tudjmana i ne pamte po tome, pisu knjizevna dela na svom drzavnotvornom jeziku… Nesto slicno su pokusali i sa Teslom ali nije bilo jos “sazrelo” vreme da bi prosecan hrvat mogao da prihvati preterano cistog srbina. najinteresantnije je bilo to sto su na njihovim tribinama najvise Teslu svojatali nekakvi generali otadzbinskoga rata dok su se intelektualci suzdrzavali? Valjda su ti generali navikli da od srba samo treba otimati nevezano dal’ zivote, zemlju ili istoriju i ljude. Jadna je to nacija koja nema svetle tacke u svojoj istoriji ali imaju ono sto mi srbi tesko da cemo imati a to je izuzetna sloga povodom nacionalnih pitanja i interesa svoje drzava ma kakva ona bila.

  2. No, svakako najpoznatije djelo književnika Mile Budaka je roman “Ognjište” iz 1938.godine. Objavila ga je Matica hrvatska, a odmah je bio obasut najboljim kritikama.
    Napravljene su i dvije dramatizacije “Ognjišta”. Jednu je napravio Tito Strozzi, legendarni prvak hrvatskog glumišta, a drugu redatelj Vojmil Rabadan. Obje su prikazivane i polučile velike uspjehe na domaćim i stranim pozornicama.
    U HNK Zagreb u listopadu 1941.godine održana je praizvedba Strozzijeve dramatizacije, a Bela Krleža tumačila je lik Jele. U to vrijeme čak se nametala paralela između Budaka i Krleže no u pozadini su svakako bili i politički motivi. Razlike između Budaka i Krleže bile su, međutim, više nego očite.

    Bez obzira na sve kontroverzije oko dijelova Budakove biografije, treba ga valorizirati kao pisca koji je na najljepši način dočarao život u ličkom kraju, njegove teškoće, te nadasve s dušom i osjećajem čovjeka koji tom kraju pripada približio nam je njegove ljude i krajolike.

    Mile Budak pogubljen je 7. lipnja 1945. godine. Nakladni zavod Matice hrvatske 1990. godine objavljuje reprint izdanje “Ognjišta”.

  3. Hrvati su hrabar narod, ne zato sto se nikoga ne boje, vec zato sto se nicega ne stide. Umno bolesni, u istoriji su bili i ostali poznati kao najveci krvoloci, i orudje u rukama rimokatolicke “crkve” koja je Krovate oduvjek koristila kao svoje krvolocne vojnike – krizare, i tako sa njima kao strasilima plasila narode Evrope i cijeloga svijeta. Da bi sacuvao secanje na nevine zrtve koje su Hrvati na zvijerski nacin poubijali kao Austrijski najamnici u stogodisnjem vjerskom ratu sirom Evrope, silujuci i ubijajuci sve one koji su bili protiv “Svetog Oca” rimskog Pape iz Vatikana, pa cak i malu djecu koju su pekli i zatim jeli, Bavarci su na ulazu svoje stare vecnice u Mihenu dali da se napise: “Sacuvaj nas Boze, od kuge, gladi i Hrvata”! Divne li opomene i pouke i primjera za ugled nama Srbima!

  4. Kratko a jasno, hrvati su hibrid hibrida hibridne nacije.
    Cinizam je da svojataju Nikolu Teslu a znamo zbog čega, on je najveći genije kojeg je čovječanstvo zapamtilo i opšte poznata činjenica je da je on bio čistokrvni Srbin pravoslavac. Samo me čudi što po principu Nikole Tesle ne svojataju Vojvodu Momčila Djuića!?
    Najbolje psiho-komplesaške opise hrvata je u svojim studijama dao Lazo M. Kostić, te ih srdačno svima preporučujem. A hrvati su bili i uvijek će biti čistači bečkih štala, a to najbolje opisuje i stavlja vječiti pečat na njih dobro poznata sintagma jednog nacističkog oficira, koja glasi: “Sačuvaj me Bože kuge i hrvata”!

  5. ”Хрватској” политичко-интелектуалној ”елити” чињенице никад нису биле битне, тако да су фантазије типа ”што је баби мило” обележиле њихова промишљања и виђење васељене.”Хрват”, ”Хрватска”, ”хрватски језик” и ”хрватска” историја су врло нејасни и растегљиви појмови, понајвише њима. То доводи до објашњења која су трагикомична. Прво они себи треба да објасне ко су, шта су и одакле долазе, да би осталима могли објаснити то исто.Кад је Хрватска постојала, а кад није, ко су Хрвати и зашто и како нису Срби, који је то језик којим говоре…Овако се све заснива на ”католичанству” и антисрпству, мало за једну ”нацију”, коме право, коме криво. Међутим, њихов проблем деле и елите осталих вештачких народа, основаних политичким бефелом, као и ми, којима константно праве проблеме њихове шизофреније и фрустрације.Време глобалистичких сатрапа ће проћи, а питања ће остати и неће се на њих моћи вечно одговарати новим будалаштинама, какве нам поново презентује цвет ”хрватске” интелигенције.

  6. Може се разговарати о томе ко је најбољи свих времена – Пеле или Марадона, али то није могуће у случају Месија и Ивице Олића. Ко поставља то питање или се шали или је луд или нема појма о фудбалу.”Интелектуалци” из текста су промашили ”спорт”, о фудбалу немају појма.

  7. Александар М.

    Господине Дмитровићу вјерујем да сте намјерно пропустили да објасните онима шта не знају да Иво Андрић није био Хрват, јер Хрвати тамо ђе је он рођен у то доба нису ни постојали.
    Истина је да је његов отац био римокатоличке вјере, али то не значи да је био Хрват. Ватикан, а посебно Аустро-Угарска су након бискупске конференције 1900.год. прогласили све штокавце католике Хрватима, те тако по тој њиховој одредби испаде и Иво Андрић Хрват. Да ли би по тој логици Хрват био и брат Светог Саве Вукан Немањић?
    Колико је мени познато и он је у једном периоду био католик.
    Исто тако није ни Крлежа Хрват већ Цинцар са простора данашње Македоније, о томе сте и сами писали.
    За Ранка Маринковића нећу ништа рећи, презиме му много говори, али он је ипак рођен након одлуке Ватикана, те свакако да је имао “право да бира” шта је по националности.
    Тако да и сам избор писаца говори да нема баш много етничких хрвата који нешто оставише за собом.

  8. Već danas Hrvati vode narod od oko 4 miliona stanovnika rađa 46.000 beba s tendencijom prema 50.000 .Hrvata se sada rađa samo 7.000 godišnje manje a Srba oko 35.000 pa dobro razmislite o posljedicama .Dok naš narod s manjinama koji je skoro duplo veći daje tek oko 68.000 od toga 56.400 beba srba s daljnjom tendencijom pada . Tako da ako ovako nastavimo izjednačit ćemo se s brojem rođenih Hrvata . A to će biti kraj mita o najvećem narodu bivše Jugoslavije . Mesto Srba koji se ne žele rađati preuzet će vitalniji narodi Hrvati ili Albanci .Našem narodu treba velika biološka obnova i jedino tako možemo mirnim putem vratiti sve srpske krajeve srpskom narodu. Ali taj narod mora biološki ojačati na oko 10.000.000 srba i tada će procvijetati sada uništena Republika Srpska Krajina, Republika Srpska, Srpska Crna Gora, Kosovo , i stara Južna Srbija ( Makedonija ) Nastavimo li mi Srbi sa nerađanjem neće nam trebati niti Beogradski pašaluk , nego ćemo da živimo u Velikoj Albaniji sa glavnim gradom Beogradom. Europska unija i Amerika centar sotonizma na sve načine želi uništiti srpski narod nesmemo to dozvoliti.Ući u savez sa Rusijom jedini je garant da će srpski narod preživeti. Najbolji Srbin kojeg sada imamo je Dodik drugo su sve nesrbi, petokolonaši i vazali zapada . Srpski se narod treba pokazati zrelim , ljubavlju i potomstvom osigurati našu Republiku Srpsku , Srbiju, Vojvodinu , Srpsku Crnu Goru i staru Srbiju ( Makedonija ) kao trajnu državu Srpskog naroda.Srpski narod mora naučiti lekciju od šiftara “ čije su ovce onoga je i livada “ niskim natalitetom jedincima i sa dvoje dece gubimo teritoriju za teritorijom i to će se nastaviti. U Hrvatskoj delom zbog proterivanja ali puno većim delom zbog izumiranja izgubljen je srpski teritorij i ljudstvo. Nekada su Srbi bili 30 % hrvatske. To piše u hrvatskim novinama Gospodarski list a danas ? Samo hrpa nemoćnih bakica i dekica bez potomstva. Kosovo smo isto tako izgubili kao i Makedoniju. U Crnoj Gori Srbi prizovite se pameti i svaki par minimalno petero dece i nedajte se. Republika Srpska će kao i Kosovo i Hrvatska biti izgubljena baš zbog velike površine a premalog broja srba. BH federacija na istoj površini godišnje ima oko 25.000 beba a Srpska od 10.000 do 11.000 i sve je jasno da bi zadržali taj teritorij moramo imati minimalno beba kao i druga polovica države. U Vojvodini isto tako Srbi treba da puno više rađaju jer samo ako brojčano ojačaju mogu spriječiti secesiju. Znači ako si rodoljub, srbin, srpkinja prihvatite se ljubavi .

  9. Љубомор

    Ништа нас не може изненадити.
    Та шака јада Хрвата из Загорја отела је Србима народ, језик и земљу.
    Они се боре да узму и Србију. Имају шансу. Просрпски наш намесник “снажно” ради на томе, али ће ићи тешко. Турци су јачи претеденти на Србију. Било како било, Турци су поштенији, они неће Радуловића, Ћосића, Његоша, Станковића … превести у турске писце. Они их имају довољно пореклом са ових простора.

  10. Rečenica “Sačuvaj nas Bože…” vezuje se za Tridesetogodišnji rat (17. vek) vođen između katolika i protestanata a ne Stogodišnji rat kako je to neko napisao.
    Pisac Petar 1 je napisao 2 puta malim slovima Srbi. Ne znam zašto?!
    Kajkavski pisci Zagreba su odbacivali štokavštinu kao nešto što je srpsko,”vlaško”.

  11. Љубомор

    Реченицу “Сачувај нас Боже куге и Хрвата” спомиње Шилер, а настала је у 17 веку када је ХОРДА ПЛАЋЕНИКА ХРВАТА гушила феидалне устанке по свим европским феудални државицама. У Данској постоји гравира где хрватски коњаник копљем закуцава дете мајци за груди. Поменута ситагма могла се све до дргог светског рата наћи на споменицима крајпурашима (разапети Исус), да ли сада има незнам.

  12. Mislim da više uopće nema smisla dokazivati kakav je tko narod;tko krade tuđe i od tuđega pravi svoje, a tko lako gubi svoje i jadikuje kada mu netko drugi to njegovo pretvara u iskonski svoje. Nauci, a rakao bih i prosječno obrazovanim ljudima, te rabote i manipulacije oko vjera, nacija i banana država su postale sasvim jasne. Nacija, država, koja od jednog jezika, u prošlom vijeku već dva puta, pravi dva, kojoj su suvišna dva pisma, pa jedno briše kao da nikada nije bilo i njeno,možda i nezaslužuje da bude uvažena nacija i država, tim više što se stalno preispituje otkud je došla, čijeg je porijekla i od koga se to, kako i zašto razlikuje. Zar netko ne bi bio veći Hrvat ili Srbin kada bi znao više jezika i služio se s više pisama?! Jedan uvaženi, i možda najveći hrvatski pisac imao je itekako pravo kada je davno vrisnuo: “Sačuvaj nas Bože hrvatske kulture i srpske hrabrosti!” A za lidere “maspoka”, je, doduše više za internu upotrebu i malu podršku onima koji su se suprostavljali hrvatskom nacionalizmu,rekao:”Ovi majmuni zapalili džunglu a ne vide da im rep gori.”Jadna nam djeca, koja kod očiju postaju slijepa. Takva u evro-atlanskim integracijama mogu biti samo maneulna radna snaga i bojovnici na ratištima koje organiziraju i sprovode imperijalne sile radi svojih interesa.

  13. otac Andrej

    “Ali znaš dete, crkve će otvoriti, ali prave duhovnosti neće biti. Sveštenika će biti mnogo, ali malo onih duhovnih. Danas su po našim selima crkveni krovovi ukrašeni običnom bojom, a kupola prekrivena bakrom. A tada će sve biti u zlatu. Kupole će biti zlatne, a crkve prazne. Otvoriće se i manastiri, i neko će u njima živeti”

  14. LOKALNE VLASTI U KNINU UKLONILE SPOMENIK ŽRTVAMA “OLUJE”

    (6) Send to friend Print Petak, 6. Avgust, 2010.| Autor: Agencija BETA

    BEOGRAD – Gradske vlasti u Kninu uklonile su spomen-ploču žrtvama “Oluje” koju je uz put, na severnom izlazu iz tog grada, juče postavila Inicijativa mladih za ljudska prava, rekao je danas koordinator te nevladine organizacije u Hrvatskoj Mario Mažić.

    Mažić je u telefonskoj izjavi kazao da je gradonačelnica Knina Josipa Rimac naložila komunalnim službama da uklone spomen-ploču pošto je ona bila postavljena bez dozvole.
    “Istina je da je spomen-ploča postavljena bez dozvole, ali smo mi očekivali da će tu ostati kao priznanje žrtvama ‘Oluje'”, kazao je Mažić. On je dodao da će Inicijativa mladih zatražiti od gradske administracije da odobri da se postavi nova spomen ploča u tom gradu.

    Inicijativa mladih je spomen-ploču u znak sećanja na stradanje civila u hrvatskoj vojno-policijskoj akciji “Oluja” postavila juče, na 15. godišnjicu te vojne operacije, koja se u Hrvatskoj slavi kao Dan pobede. Spomen-ploča je postavljena uz put, na severnom izlazu iz Knina, kojim su pre tačno 15 godina izbeglice iz Knina i okoline bežale u koloni i od kojih su mnogi zauvek napustili to područje.

  15. Ratni zločinac kriminalac i profiter Stipe Mesić patološki mrzi srbe .Nečovjek i zločinac koji se hvalio rušenjem Jugoslavije zbog kojeg je krv potekla u potocima želi novi rat i totalno uništenje Srpskog naroda . Mesić o ‘radikalnoj suradnji vlastodržaca Dodika i Čovića’
    BESPOŠTEDNA KRITIKA Mesić Brala/PIXSELL

    BESPOŠTEDNA KRITIKA Mesić o ‘radikalnoj suradnji vlastodržaca Dodika i Čovića’
    Čovića ne zanimaju Hrvati u BiH. Njega zanima da on bude na čelu, pa makar i entitet bio od pet tisuća ljudi. Samo je važno da on bude na čelu i da bude u vlasti, Mesićeva je ocjena aktualnog predsjednika HDZ BiH uz konstataciju kako se Čović i Dodik slažu jedino stoga što obojicu zanima samo vlast.
    Autor: Hina Photo: Filip Brala/PIXSELL Četvrtak | 6.01.2011 11:15 .Bivši hrvatski predsjednik Stjepan Mesić ocijenio je u razgovoru za sarajevsko “Oslobođenje” kako političko savezništvo čelnika HDZ-a Bosne i Hercegovine Dragana Čovića i predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika predstavlja nastavak ratne politike kakvu su provodili radikalni elementi i na hrvatskoj i na srpskoj strani.

    “Za vrijeme prošlog rata, to je već svima jasno, radikali s jedne i druge strane međusobno su surađivali. Naravno da se to nastavilo i da se nastavlja”, kazao je Mesić u intervjuu koji je u četvrtak objavio sarajevski list “Oslobođenje”, zamoljen da komentira suradnju Čovića i Dodika pri pokušajima uspostave nove vlasti u BiH na temelju rezultata izbora održanih 3. listopada 2010.

    Čović i Dodik objavili su čvrsto savezništvo vodećih stranaka sa srpskim i hrvatskim predznakom te su se usprotivili pokušaju da temelj nove vlasti na strani Federacije BiH čini koalicija okupljena oko Socijaldemokratske partije BiH (SDP).

    Mesić je ustvrdio kako Čovićevo približavanje Dodiku nema nikakve veze s interesom za BiH kao državom nego je tek odraz pukog poriva za vlašću.

    “Čovića ne zanimaju Hrvati u BiH. Njega zanima da on bude na čelu, pa makar i entitet bio od pet tisuća ljudi. Samo je važno da on bude na čelu i da bude u vlasti”, Mesićeva je ocjena aktualnog predsjednika HDZ BiH uz konstataciju kako se Čović i Dodik slažu jedino stoga što obojicu zanima samo vlast.

    Mesić nije poštedio kritike ni predsjednika HDZ-a 1990. Božu Ljubića koji je nakon izbornog koaliranja s Hrvatskom strankom prava (HSP) promijenio mišljenje i sada je u čvrstom savezništvu s HDZ-om BiH.

    “Iz onoga što govori jasno je da i njega (Ljubića) zanima samo vlast”, rekao je bivši hrvatski predsjednik.

    Mesić je istaknuo kako istinski interes Hrvata u BiH može biti samo stvarna ravnopravnost na cijelom području te države a to je moguće samo ukoliko se Hrvati i Bošnjaci vrate u Republiku Srpsku a taj entitet osigura sredstva za njihov povratak.

    Uz uvjet da se i Srbi vrate u Federaciju BiH, država bi profunkcionirala, smatra Mesić.

    Istaknuo je kako se ne može dopustiti da RS kao entitet nastao etničkim čišćenjem bude konstanta te da stoga valja tražiti nadogradnju postojećeg ustava BiH ili pak novi Dayton.

    Mesić je zaključio kako nema nikakvih izgleda da se referendumom izdvoji neki dio BiH te da će i ta priča biti konačno završena kada s političke pozornice ode Milorad Dodik.

  16. Dubrovčanin Ivo Vojnović poslao je po Stevu Kuliću, od 8. – 10. decembra 1918., pismo svom bratu Luju: “Šaljem ti djelo Ex ponto koje je probudilo veliku senzaciju. Pisac mladi katol. Srbin iz Bosne, idealni mladić, Ivo Andrić, 26 god. zatvoren 3 god. po svim tamnicama gdje je dobio tuberkulozu”- citirano po Raško V. Jovanović, Ivo Vojnović, Bg. 1974, str. 83.
    Očito su Srbi katolici Ivo i Lujo Vojnović podržavali još jednog književnika Srbina katolika !
    Da je I. Andrić bio član Srpskog kulturnog kluba, koji je najžešće odgovarao na hrvatske falsifikate, poznata je (i neoboriva) činjenica.

  17. Srbi probajte nas stići ali neće ići .
    PRIRODNI PRIRAST U Zadarskoj županiji 2009. rekordan broj rođene djece
    U pet godina rast nataliteta 18 posto
    Prema najnovijim podacima Državnog zavoda za statistiku o prirodnom kretanju stanovništva u Zadarskoj je županiji 2009. rođen rekordan broj djece, ali bilježimo i najveći broj umrlih dosad. Rođeno je 1.836 djece, od čega nažalost osmero mrtvorođenih, a ukupno je umrlo 1.867 osoba pa prirodni prirast iznosi minus 39. U odnosu na ostatak Hrvatske to su još uvijek pozitivne brojke jer na nacionalnoj razini umrlo je gotovo osam tisuća osoba više nego je rođeno.
    U 2009. U Hrvatskoj je ukupno rođeno 44.754 djece, i to 44.577 živorođene i 177 mrtvorođene. U toj godini zabilježen je porast broja živorođene djece za 1,9 posto u odnosu na 2008., tj. rođeno je 824 djece više nego prethodne godine. Od ukupnog broja živorođenih 51,3 posto rođeno je muške i 48,7 ženske djece.
    Ako promatramo duže razdoblje može se zamijetiti konstantan rast nataliteta, jer 2004. u Zadarskoj je županiji rođeno 1.550, a pet godina kasnije 285 djece više.
    Negativne brojke na zadarskom području tiču se bračnih zajednica, sklopljeno je 149 brakova manje nego godinu prije, što je pad od zabrinjavajućih 15 posto. Istovremeno je broj razvedenih brakova sa 152 ostao gotovo jednak.
    Ako gledamo prirodni prirast po općinama može se primijetiti da je stanje najlošije u otočkim općinama. Primjerice najmanje je rođenih u Kukljici, tek šestero djece dok je umrlih dvostruko više. Niti ostale otočke općine nisu mnogo bolje, a jedino u Kali sa 17 rođenih prelaze dvoznamenkastu cifru.
    Od ostalih općina najviše je rođeno u Pakoštanama, njih 63-oje, a od gradova Zadar je predvodnik sa 830 novih građana. Benkovac je sa 136 rođenih na drugom mjestu, no za razliku od Zadra koji je u značajnom plusu prirodnog prirasta, u Benkovcu je istovremeno umrlo 164 osobe.

  18. Ono što mi je najzanimljivije reči ću kroz poslovicu “gdje ima dima ima i vatre”, a s činjenicom da je hrvatska kultura ipak iznad srpske prema broju umjetnika iz svih grana umjetnosti, te počevši od određenih povijesnih razdoblja. Ivo Andrić je u svjetskim razmjerima sigurno jači pisac od Krleže. Smatrali ga srbinom, bošnjakom ili hrvatom ili da li se on opredijelio za jednu od tih narodnosti potpuno je irelevantno. Krležu osobno ne preferiram. A gore nabrojeni romani mogu nekome ili ne biti bolji od Andrićevih ili ne. Po meni najpoštenije je da Andrić bude smješten u red Bosanske književnosti jer i o tim temama piše. Da naravno da u BiH ima i Bošnjaka, Hrvata, Srba, Roma, Židova i Turaka.

    Dakle nemojte o tome da djelite umjetnike.
    Samo zanimljivo da su svi spomenuti rođeni u Hrvatskoj i prošli njen obrazovni sustav.

    Pa i Nikola Tesla.

  19. Zbog Tihomira Prude na noge skočila cijela Hrvatska . Tako to radi narod koji drži do sebe bez obzira na to bio on u pravu ili ne . Što je radio Srpski narod kad je Hrvatska hapsila Srbe povratnike na svoja ognjišta u Krajinu što ….ništa . Sad pogledajte kako to rade složni narodi a onda se pokrimo ušima od srama Srbi ako to još jesmo .

  20. Pitanje tko to u Jugoslaviji nije smatrao Kiklopa za veliki roman?
    Dovoditi u vezu pisca gigantskog romana s iskazanim rodoljubljem (a ne sljedbeništvom Franje Tuđmana) može samo papčina poput Dmitra.

  21. Komentar koji je napisan od 6/1/2011 u 21:20 pod imenom Senka nije moj komentar i molim redakciju da to ispravi.

  22. Cinjenica je jedna da je Hrvatka politka dugo u historiji preferirala da sve sto se na Balkanu dobro u narodu izmili, dali knjizevnost , umjetnost, tehnicke nauke ratovi itd. Smisljeno i perfidno prevede u svoje hrvatske vode. Na pr.. iako je Tesla roden u Austougarskom carstvu oni ga ladno pripisuju sebi, kovanicom, Hrvat praoslavne veroispovesti. I on je njihov genije, iako su mu kucu u Smiljanu srusili 91g. No nisu oni ti koji su tako pametni,zivila sam sa njima, spadaju u glupu naciju,. ALi tu OGROMNU ulogu ima Vatikan i njegova proliferacija na istok-konstanta. Vatikan je taj koji kroz crkvu puku i eliti govori sta i kako treba da se radi, a tako je u Vatikan jos od Karla Velikog, jako velikog iskustva vojnih i inih manipulatorskih vestina. I imamo to sto imamo, mi nikad ne reagujemo pre nih. Zast? Zato sto smo podanicki narod jos od doba turskog carstva upisano u genima. SRbi se vekovima stide srpstva jer nikada nije bilo in biti SRbin. na zapadu ce priznati naucnike i velike inovatore ,eto medu SRbima i jedan pametan, dogodi se. To provejava, a mi sami pljujemo i trazimo sve najgore u nasim velikanima ili ih i ne spominjemo. Jednostavno takvi smo, jedan drugom jamu kopamo. Ili krilatica samo tako, javljas e po difoltu “lud narod”, pa i sami u to verujemo A nasa ELITA ISTO TAKO DIFOLT JEDAN DRUGOG MRZE ZBOG USPEHA I U CRNU ZEMLJU ZIVOG ZAKOPAVAJU.i DESAVA SE TO DA MLADI I OBRAZVANI PECALBARE I SLUZE ZA SAKU DOLARA JOS GLUPLJIM NARODIMA NEGO STO SU OSTAVILI KOD KUCE. SVE U SVEMU SAKA JADA SMO MI.i TAKO NEGATIVNA SELEKCIJA IZRDI NASU STVARNST.

  23. Kaze nam Kuzma :” Samo zanimljivo da su svi spomenuti rođeni u Hrvatskoj i prošli njen obrazovni sustav.”
    A ja kazem da je zanimljivo da treba toliko puno da se dokaze genocid koji su Hrvati ucinili nad Srbima i pored toliko ociglednih dokaza da su Srbi kao narod bili zastupljeni u svim vidovima kulture i zivota na teritoriji koju sada Hrvati nazivaju hrvatskom.Znaci, ne radi se samo o brojnom stanju jednog naroda nego i o kvalitetu zivota i postojanja.
    Jedna mala ispravka za Kuzmu: Nikola Tesla se skolovao u Becu a Bec nema ni sada ni nije imao ni onda – hrvatski obrazovni sustav.

  24. Pa, da bi se proucavao *Tesla*, svi moraju i srbi i hrvati da se muvaju oko *slovara* komsije sa Korduna Save Mrkalja..ciji je *slovar*..*zalutao* u bisage Vuka Karadzica…a Teslino ime na aerodom u Beogradu..kao nadoknada za *tisucu* metaka Zoranu Lilicu za lov na *sopstvenu patku*..

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *