Raketni odgovor Moskve

Piše Bogdan Đurović

Ruski predsednik i premijer, Dmitrij Medvedev i Vladimir Putin, u istom danu su poručili Zapadu da, u slučaju nepostizanja dogovora o PRO, sledi nova trka u naoružanju

Za poslednjih 300 godina Rusija nije imala tako miroljubive susede na svojim zapadnim granicama. Ove reči izgovorene su posle nedavnog samita zapadne vojne alijanse u Lisabonu i pripadaju bivšem šefu poljske diplomatije Adamu Rotfeldu, koji ipak nije propustio da ukori Kremlj „što i dalje vidi NATO kao vojnu pretnju“. Uprkos tome što je NATO u svom najnovijem dokumentu zapisao da „NATO ne predstavlja pretnju za Rusiju, već želimo da vidimo realno strateško partnerstvo između Brisela i Moskve“.
Da li NATO zaista više nije pretnja za Ruse i da li je „partnerstvo između Brisela i Moskve“ moguće? I zašto posle Lisabonskog samita sve više eksperata ukazuje da je „resetovanje“ odnosa SAD i Rusije pred kolapsom?

EVROPA U ZONAMA ODGOVORNOSTI
Prvi je svoj skepticizam izrazio predsednik Dmitrij Medvedev, još na konferenciji za novinare u Lisabonu, kada je poručio da je svet na ivici nove trke u naoružanju. Lideri zapadne alijanse smatraju „istorijskim događajem“ odluku o stvaranju evropske protivraketne odbrane (EvroPRO) ili, kako su ga već mnogi nazvali „NATO PRO“. To je, međutim, samo ideja za koju niko do sada nije ponudio valjana objašnjenja – ni ko će da gradi, ni koliko će da košta, ni ko će sve da učestvuje, ni protiv koga je namenjena… Iz svih dosadašnjih reakcija može se zaključiti da novca za tako skupe projekte nema, kao ni prevelikog entuzijazma za podizanje takvog štita u Evropi. Recimo, Turci zahtevaju od Vašingtona da se najpre obrazlože potencijalne pretnje zbog kojih bi na njenoj teritoriji valjalo podizati raketni štit, upozoravajući da Ankara ne vidi Siriju i Iran kao takve.
Sa druge strane, najava stvaranja EvroPRO nije doprinela zbližavanju pozicija NATO-a i Rusije, kao što su najavljivali ruski liberalni krugovi, zalažući se za resetovanje odnosa sa Zapadom i pristupanje Rusije alijansi. Kako se sada bolje vidi, Amerikanci su praktično već odbacili predlog Medvedeva o stvaranju „sektoralnog PRO“, kojim bi Evropa bila podeljena na rusku i natovsku zonu odgovornosti. Mada su zapadni partneri u Lisabonu obećali Medvedevu da će razmotriti „druge varijante saradnje“, sasvim je očigledno da neće doći do vojne integracije Rusije i NATO-a.
Na ovu temu su prošle nedelje govorili i predsednik i premijer Rusije. I to – na potpuno isti način. U svom godišnjem obraćanju ruskom parlamentu, Medvedev je, govoreći upravo o svom predlogu sektoralnog PRO, rekao i sledeće: „U narednih deset godina čeka nas sledeća alternativa: ili ćemo postići sporazum o PRO i stvoriti celoviti zajednički mehanizam saradnje, ili će – ako ne uspemo da dođemo do konstruktivnog dogovora – započeti nova spirala trke u naoružanju. I moraćemo da donesemo odluku o razmeštanju novih udarnih sredstava“. Dakle, ruski predsednik je po drugi put za nedelju dana (prvi put u Lisabonu) upozorio na trku u naoružanju i dodao da Moskva „sa opreznim optimizmom ocenjuje perspektive rada nad ruskom inicijativom sporazuma o evropskoj bezbednosti“.
Istog dana, na istu temu i na isti način, oglasio se i premijer Vladimir Putin. Gostujući po drugi put u Si-En-En-ovoj emisiji američkog novinara Larija Kinga (prvi put je to bilo pre tačno 10 godina i tri meseca), Putin je odgovorio na Kingovo pitanje – da li predstoji nova trka u naoružanju. „Medvedev je rekao da smo uputili predlog kako bi svi zajedno, radeći na zajedničkom problemu bezbednosti, mogli da podelimo među sobom odgovornost i rešimo bezuslovno taj problem. Ali, ako na naše predloge budu davani samo negativni odgovori i, šta više, ako se pored naših granica pojave dodatne pretnje u vidu nove varijante trećeg pozicionog rejona PRO, onda će Rusija biti u obavezi da osigura svoju bezbednost na razne načine: da instalira nove udarne sisteme protiv novih pretnji koje će se stvarati na našim granicama, da stvara nova sredstva raketno-nuklearne tehnike. To nije naš izbor, mi to ne želimo. I nije to nikakva pretnja, mi samo saopštavamo šta sve nas očekuje ako ne budemo mogli da se dogovorimo o zajedničkom radu. I to je sve“, izložio je Putin.
King mu je na to replicirao da, iako kaže da to nije pretnja, ipak zvuči kao pretnja. I citirao „Vol strit džornal“ da Rusija u tajnosti razmešta svoje taktičko nuklearno naoružanje u Kalinjingradskoj oblasti, ruskoj enklavi koja se graniči sa Poljskom. „Poslušajte me Lari“, odgovorio je Putin, „ne isturamo mi rakete ka vašoj teritoriji, nego vi ka našoj, pored naših granica. Kažete da to radite zbog iranske nuklearne pretnje. Ali, takva pretnja zasad ne postoji. Ako radarski sistemi i antirakete budu razmešteni pokraj naše granice, neka to bude i 2015. godine, oni će raditi protiv našeg nuklearnog potencijala. I naravno da to nas zabrinjava. I bićemo u obavezi da primenimo neke uzvratne mere. Radi se, dakle, o uzvratnim merama, a ne o prvim koracima“. Putin je naglasio da „vojni stručnjaci o svemu mogu da se dogovore ako postoji dobra volja“. „Ali, ako nam tupo ponavljaju – mi ne želimo da uzimamo u obzir vaše interese, mi ćemo raditi ono što hoćemo – a mi to budemo videli kao pretnju za sebe, moraćemo da reagujemo na to“.

NUKLEARNA RAVNOTEŽA
U ovom kontekstu valja se prisetiti prvog Putinovog intervjua Lariju Kingu, 8. septembra 2000. godine, dok je još Bil Klinton bio predsednik SAD-a. Odgovarajući tada na isto pitanje Kinga – zašto se Rusija protivi američkom antiraketnom štitu – Putin je podvukao da bi to narušilo nuklearni paritet u svetu i jedna država mogla bi da radi šta joj je volja. Tom prilikom je Putin podsetio Kinga da su američki naučnici koji su stvorili atomsku bombu 1945. godine, svoju tajnu preneli SSSR-u – upravo da bi rat bio izbegnut i da bi se stvorila ravnoteža. Zbog toga, naglasio je Putin, prošlo je više od pola veka bez velikih vojnih sukoba.
Predsednici Rusije i SAD potpisali su 8. aprila, u Pragu, novi START sporazum o smanjenju strateških nuklearnih potencijala. Po ovom sporazumu dve države se obavezuju da svoje strateško naoružanje smanje na po 1.550 nuklearnih glava i 800 nosača na bojevom dežurstvu. Posle nedavne pobede republikanaca u Senatu, demokrate Baraka Obame izgubile su većinu u Gornjem domu parlamenta i posle Nove godine odnos snaga će biti 53:47, u korist saboraca Džona Mekejna. Tako će ratifikacija START sporazuma biti gotovo nemoguća, jer je potrebna dvotrećinska većina, a republikanci se oštro protive ugovoru. Stoga u Rusiji većina analitičara smatra da za resetovanje odnosa nema nikakve šanse, ako američka strana ne ispunjava preuzete međunarodne obaveze. Pojedini analitičari, među kojima je i Andrej Feđašin, komentator uticajne novinske agencije „RIA Novosti“, već su se založili za preispitivanje odnosa Rusije prema Avganistanu, Iranu i NATO-u. No, izgleda da je to tek početak.
U svom obraćanju parlamentarcima Medvedev je naglasio da bi u 2011. godini trebalo udeliti posebnu pažnju jačanju vazdušno-kosmičke odbrane zemlje, ujediniti postojeće kapacitete protivvazdušne i protivraketne odbrane i staviti ih pod zajedničku upravu strateške komande. Samo dan ranije, zapovednik ruske Raketne vojske strateške namene general Sergej Karakajev, obznanio je da njegove snage prelaze isključivo na nuklearne rakete RS-24 „Jars“ sa više nezavisno vođenih bojevih glava, o čemu je „Pečat“ ranije pisao. Ovu odluku Karakajev objašnjava time da „Jars“ ima mnogo veće sposobnosti u probijanju PRO od dosadašnjih „Topolj-M“ sistema, koji su nosili samo po jednu bojevu glavu. Analitičari ovu odluku povezuju direktno sa odbijanjem NATO-a da prihvati inicijativu Medvedeva u vezi sektoralnog PRO.
I ako se, posle svega navedenog, prisetimo reči Adama Rotfelda s početka teksta da Rusija nije imala miroljubivije zapadne susede u poslednjih 300 godina – primetićemo da one groteskno zvuče. Bar u slučaju njegove Poljske jer je pre pola godine u mestašcu Morong, na 60 kilometara od ruske granice, instalirala američki moćni PVO sistem „Patriot“ koji opslužuje posada od 100 ljudi. To je, kažu, zbog Irana. Ili u slučaju bivše sovjetske aviobaze u litvanskom gradiću Šjaulja, odakle sada NATO lovci F-16 svakodnevno patroliraju duž ruske granice. Očekujući, valjda, da iz tog pravca dolete Ahmadinedžadovi avioni „sajeh-80“. Ili sporazum Vašingtona i Bukurešta o razmeštanju elemenata PRO na obali Crnog mora, na 300 kilometara od ruske vojne baze u Sevastopolju.
Ako su sve ovo primeri (a ima ih još) miroljubive dobrosusedske saradnje, onda bi u istom ključu trebalo čitati i zaklinjanje NATO-a da „nije pretnja za Rusiju“. Ali zašto onda Medvedev govori o „razmeštanju udarnih sredstava“ i trci u naoružanju?

4 коментара

  1. Ovo postavljanje PVO sistem “patriot” na granici Rusije je kontrola ruskog neba i odvracanja paznje Rusije od drugog vaznijeg vojno strateskog plana SAD-e “RAT ZVEZDA” koji je zatajen. Kosmicka vojska SAD-e koja je vec imala letove u svemir je iznenadenje za Rusiju.Ko bude kontrolisao svemir moze gadati svaku metu na zemlji i svaki satelit u vasioni,biti ce globalni gazda. Nadmudrili su Rusiju dok je ona provodila tranziciju tj. stvarala oligarhe, tj. medusobno se cerupali oko novca. Uvalili im kosku za cerupanje Rusije, a SAD-e ih strateski pobedila.Sve ovo nece na dobro zavrsiti,jer ce Rusja i zemlje BRIKA odgovoriti. Dali ce biti kasno videcemo. MISLI GLOBALNO RADI LOKALNO, davno neko rekao.

  2. Ruski odgovor bio jak da uz rakete u Kaljingradu instaliraju i jednu bakarsku slobodnu zonu, kockarnice i slično.

  3. Veljko Austrija

    @Lidija imate pravo ali zaboravljate podmodnornice koje su najubitacnije sredstvo na kugli zemaljskoj.Od njih bar ne svih se ne mozete odbraniti,a Rusi ih imaju na svim tackama planete.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *