Putinov ekonomski manifest za Evropu

Piše Bogdan Đurović

Ruski premijer Vladimir Putin je u pet tačaka izložio u Berlinu svoje viđenje nove ekonomske arhitekture na Starom kontinentu i predložio da se odmah krene u ujedinjenje od Lisabona do Vankuvera

Nije se moralo dugo čekati na naredne poteze Moskve posle „istorijskog“ samita NATO-a u Lisabonu. Kako se ispostavilo, ti koraci su više nego odlučni i – više nego konkretni. I takve su prirode da zadaju mnogo muka protivnicima u Vašingtonu i Briselu. Pardon, partnerima. Dok se zavesa još spuštala na lisabonskoj pozornici apsurda, Rusi su odmah stupili u akciju. Za samo pet dana povukli su seriju poteza, čiji je krajnji cilj više nego evidentan – učvršćivanje statusa treće svetske supersile. Naredne nedelje i mesece analitičari će provesti u sagledavanju mogućih posledica. A one će biti dugoročne…

INDUSTRIJSKA POLITIKA
Polako izlazi na videlo suština ruskih manevara u poslednje dve godine. Finale je bilo u Lisabonu kada su čelnici NATO-a zvanično, u nekoliko navrata, pred Dmitrijem Medvedevim biranim rečima govorili o Rusiji kao o „strateškom partneru“ i savezniku. To je bila ta neophodna potvrda, evropska legitimacija koju su u Kremlju dugo čekali, posebno posle avgusta 2008. godine. Vrata Evrope više nisu samo odškrinuta za Moskvu, čini se da su ona širom otvorena. I prvi koji je kroz njih prošao bio je premijer Vladimir Putin.
Istorija se, tako reći, ponavlja. Opet je Nemačka poslužila Rusima kao lansirna rampa za demonstraciju novih ideja. I to baš Berlin: na mestu gde je Medvedev pre dve i po godine predstavio ideju nove evropske bezbednosne arhitekture, Putin je, samo pet dana po okončanju NATO samita, izložio ne manje važnu koncepciju – ovog puta nove evropske ekonomske arhitekture! Ruski lider ponudio je stvaranje ekonomske zajednice od Lisabona do Vladivostoka, u čemu se vidi jasna analogija sa Medvedevom arhitekturom bezbednosti od Vladivostoka do Vankuvera. Jedino što je u ovom slučaju „Vankuver“ negde usput otpao. Da li je slučajno Putin u Berlin doputovao pravo iz tadžikistanske prestonice Dušanbea, sa samita Šangajske organizacije za saradnju? I da li džudista iz Moskve sve odlučnijim zahvatima lomi kičmu, do skora nesalomivim, EU i NATO?
Svoje ideje, koje je detaljnije razradio na forumu nemačkih top-menadžera, Putin je dan ranije obznanio u autorskom tekstu na stranicama časopisa „Zidojče cajtunga“, pokrovitelja ovog foruma. Trebalo bi odmah primetiti da Nemačka rado ustupa ruskim liderima pozornicu za iznošenje ideja, zbog toga što temeljno rekonfigurišu odnose snaga u Evropi. Jer, upravo u Minhenu Putin je održao 2007. godine svoj čuveni govor kojim je Rusija nedvosmisleno odbacila američku hegemoniju u svetu. I pobrao aplauze.
Nova ekonomska arhitektura Starog kontinenta, ili kako su je već nazvali „Novi ekonomski manifest Evrope“ sadrži pet osnovnih tačaka. Prvo, stvaranje harmonične zajednice privreda od Lisabona do Vladivostoka. Drugo, zajednička industrijska politika zasnovana na zbiru tehnoloških i resursnih potencijala Rusije i EU. Treće, izgradnja ravnopravnih i uravnoteženih odnosa između proizvođača, potrošača i tranzitera energenata. Četvrto, evropska nauka i obrazovanje trebalo bi da obezbede liderske pozicije kroz tesno partnerstvo Rusije i EU. I peto, međusobno ukidanje viza, „što bi trebalo da bude tek početak, a ne kraj realne integracije Rusije i EU“.

„ARHITEKTONSKE VEŽBE“
Dakle, Putin je progovorio o „realnoj integraciji“ Rusije i Evrope. Šta bi ona podrazumevala i na čemu bi se zasnivala? To je, zapravo, sadržaj treće tačke njegovog predloga, odnosno stvaranje zajedničkog evropskog energetskog sistema, što neodoljivo podseća na nekadašnju Zajednicu za ugalj i čelik iz koje je nastala današnja EU. Kao i u slučaju EU, nosioci integracionih ideja su Nemačka i Francuska, dve zemlje što stupaju u najtešnje odnose sa Rusijom, o čemu najbolje svedoči nedavni trilateralni samit u Dovilu. U tom smislu, reči Nikole Sarkozija, izrečene posle Dovila – da je u narednih 10-15 godina moguće stvoriti zajedničku Evropu – dobijaju drugačiji zvuk posle Putinovog obraćanja u Berlinu.
Putin je drugi put ove godine došao u dvodnevnu posetu Angeli Merkel (25. i 26. novembar) i cela Evropa je usmerila pogled ka njima. Ne bez razloga: nemački i ruski lider ponovo su imali „arhitektonske vežbe“, kako se izrazio Andrej Feđašin, komentator vodeće ruske agencije „RIA Novosti“. U trenutku kada u EU jedino Nemačka pokazuje znake privrednog oporavka (i ona, kao i Rusija, imaće rast od 4 odsto na kraju godine) pogledi iz Evrope postaju sumnjičavi i zavidljivi, ocenjuje Feđašin. Međutim, od Nemačke sada najviše zavisi sudbina evra (i cele Unije), pa se stoga njen glas mora pažljivo slušati.
Možda je zbog činjenice da praktično govori u ime cele EU, Angela Merkel našla za shodno da se blago ogradi od Putinove inicijative. „Naravno, mi podržavamo ideju stvaranja zone slobodne trgovine između EU i Rusije. Ali, moram da dodam malo vode u to vino, jer koraci koje Rusija preduzima u poslednje vreme ne svedoče o kretanju u tom pravcu“, prekorila je kancelarka premijera i pojasnila da misli na stvaranje Carinskog saveza Rusije, Kazahstana i Belorusije, kao i na povećanje ruskih izvoznih carina. Ipak, njen šef diplomatije Gvido Vestervele govorio je samo u ime Nemačke. „Predlog ruskog premijera pokazuje koliko su međusobno bliski naši strateški ciljevi. Mi želimo široko i strateški orijentisano partnerstvo sa Rusijom da prenesemo i na ekonomska pitanja“, izjavio je Vestervele za „Zidojče cajtung“.
Pojedini mediji, poput „Špigla“, izrazili su uverenje da je u pitanju Putinov pokušaj da „smanji uticaj Amerike na Evropu“. Na tom tragu je i zabrinutost „Njujork tajmsa“, koji je još pre mesec dana, posle Dovila, postavio pitanje – da li će SAD izgubiti od Rusije u borbi za Evropu?

BERLIN-MOSKVA-PEKING
Međutim, daleko od toga da je u pitanju samo Evropa. Kako je i sama Merkel primetila, Rusija krupnim koracima jača svoje prisustvo u bivšim sovjetskim republikama. Poslednja vest dolazi od ukrajinskog predsednika Janukoviča, jer je ovih dana u Moskvi prvi put jasno rekao da „jeste moguće“ da i njegova zemlja pristupi ruskom Carinskom savezu i da su za to potrebne „promene ustava, koje su moguće i koje se mogu odlučiti kako u parlamentu, tako i na sveukrajinskom referendumu“. U tom slučaju, o čemu je „Pečat“ već pisao, biće to najvažniji korak Rusije ka (najpre ekonomskoj, a onda političkoj i bezbednosnoj) reintegraciji teritorija, pripadnica Ruske imperije. Sa druge strane, Moskva je na dobrom putu da reši još jedno važno pitanje, koje se vuče već 17 godina – stupanja u članstvo Svetske trgovinske organizacije, što bi moglo da se dogodi za dve godine.
Takođe, ne treba izgubiti iz vida činjenicu da je Putin kod Merkelove doputovao sa samita ŠOS. Ova organizacija, na čelu sa Kinom i Rusijom, naredne godine puni 10 godina postojanja i izrasta u presudni ekonomsko-politički faktor na području centralne Azije. Ovo je posebno bitno sa stanovišta Nemačke, izuzetno zainteresovane za razvoj ekonomske saradnje u trouglu Berlin-Moskva-Peking. I u tom smislu, Nemcima (Evropljanima) je potrebna Rusija, kao most koji ih povezuje sa Kinom.
Ni to, međutim, nije sve. Da utisak bude kompletan i začinjen tvrdom vojnom silom, pobrinuo se Medvedev. Na sastanku sa vrhom Oružanih snaga RF, predsednik je 25. novembra svojim generalima poručio da se Rusija priprema za otvaranje novih vojnih baza u inostranstvu. Izražavajući žaljenje što je Rusija danas izgubila „niz ranijih mogućnosti“, Medvedev je poručio da dolazi vreme da se situacija sa inostranim bazama preispita. „Neću kriti od vas: već imamo neke ideje na ovu temu. Ali, neću ih glasno izgovarati iz razumljivih razloga. Naši sadašnji partneri imaju mnogo bolje uslove, jer su poboli sebi baze u svim delovima sveta“, izložio je Medvedev. Eksperti procenjuju da bi za početak Rusija mogla da otvori pomorske baze u Alžiru, Siriji i Vijetnamu.
Rusija brzim korakom popunjava prostor koji je nastao američkim postepenim povlačenjem iz Evrope. Sada Putin predlaže da u novom strateškom dokumentu EU-Rusija napravi „iskorak za 20-30, a možda i 50 godina unapred“. „Kancelar Helmut Kol doneo je 1990. godine veoma smelu odluku. Da ne čeka dok DRN bude spremna da postane deo ujedinjene Nemačke, već da se ujedinjuju odmah. Danas, u novim istorijskim uslovima, imamo šansu da izgradimo jedinstvenu i prosperitetnu Evropu. Možda će neko nazvati previše ambicioznim stavove iz ovog teksta. Ali, u savremenom svetu – moguće je i ono što izgleda nemoguće. Svi zajedno smo se u to ne jednom uverili. Treba samo zasukati rukave i prihvatiti se posla“, zapisao je Putin. Da li bi trebalo bilo šta dodati?

5 коментара

  1. Ako je utopija “evropsku ideja” – verovanje da bez obzira na istoriske, kulturne i jezicke razlike, Evropa cini jedinstveni politicku zajednicu,jos je veca utopija “Novi ekonomski manifest Evrope” kao nove ekonomske arhitekture Starog kontinenta u kojoj se prva tacka odnosi na stvaranje HARMONICNE zajednice privreda od Lisabona do Vladivostoka. Ovakve utopiske konstrukcije mogu da stvaraju samo oni koji nemaju pojma o teskocama koordinacije ekonomskih politika i interesa razlicitih drustvenih subjekata u jednoj nazovi zajednici ili uniji.

  2. I šta će biti posle sa KiM kad se ujedine EU i Rusija?

  3. Od “Manifesta prosvecenog konzervativizma” do “Ekonomskog manifesta za Evropu”. Moglo bi se reci Istok protiv Zapada, ili humanizam protiv terorizma. Vreme je velike borbe izmedju dva globalizacijska pravca, izmedju Evroatlantskog globalizma i globalizma ruske “Evroazije”. Evroatlantski se ostvaruje dvema kombinovanim metodama. Prva je “usisavanje” u sistem dirigovanog drustvenog ambijenta (trziste, Nato i neograniceno informisanje), a drugi je vojna sila koja se primenjuje prema potrebi. Cilj Evroatlantizma je ukidanje svih postojecih (i tradicionalnih) bitnih drustvenih obelezja,ukidanje drzava ,nacija i kultura, radi onemogucavanja drustva da se brani od neogranicene eksploatacije, da se omoguci vladavina kapitalistickih korporacija bez otpora.
    Ruski pokret “Evroazija” predlaze dijalog o dobrovoljnom ujedinjavanju Evrope i Rusije, o ujedijavanju prirodnih,tehnoloskih i naucnih bogatstava radi dobrobiti svih drzava i naroda. Rusija ne namece svoju i ne prihvata bilo koju hegemoniju, vec insistira na dogovoru o zajednickoj raspodeli energetskih i svih drugih kulturnih vrednosti.Rusija predlaze kolektivni Ugovor o evropskoj bezbednosti u kojem bi se svaka drzava obavezala na odbranu bilo koje clanice Ugovora koji bi onemogucio eventualnog agresora.
    Borba za savremenu pravdu ce svakako da potraje, a borba dobra i zla nece prestati.

  4. Љубомор

    Све, све али зар није на помолу “Берлински зид” који амери граде између Путина и Медведева. Да ли ће победити властољубље Медведева што га “ђубри” покварени Запад видећемо на кандидатурама руских преседничких избора.

  5. Dizanje i rusenje *berlinskih zidova*, *palir* jedan te isti…

    Страховите промене је претрпео СПО и Вук Драшковић од 1990. године до данас. Од коловође у козарачком колу 1968. године и писца говора за Мику Шпиљка, преко српског националисте, цртача етничких карата срба у Хрватској за потребе Стипе Месића, оснивача српских гарди, четничког војводе и секача муслиманских руку у којима се вијори зелена застава, позивача српске омладине на дезертерство у време рата НАТО-пакта против срба, позивача НАТО-пакту да на тенковима уведе демократију у Србију, потпреседника у ненародној и недемократској Милошевићевој влади, ројалисте и љубитеља лозе Карађорђевића до срчаног пропагатора евроамеричке демократије и евроатлантских интеграција и потказивача оних који се томе противе и певача „Оде радости“! То је данас СПО и Вук Драшковић, па оставши без присталица у помоћ му прискаче лично председник државе Борис Тадић да га спаси од пропасти и анонимности. У разговору за РТВ Београд ономад, више је причао о историји него о будућности, као и сваки оматорели србин.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *