Zajednički zločinački poduhvat

Piše Milorad Vučelić

Ako se ispostavi da ste u jami – odmah prestanite da kopate, kaže drevna mudrost. U Srbiji se ne pridržavaju ove mudrosti. Srbiji se u takvoj situaciji sa partijskog kongresa vladajućih demokrata poručuje da ne sme da prestane. Srbija ne sme da stane! U ime evrounijatske vizije koja će se realizovati neke daleke 2016. ili 2025. ili 2035. godine. I tu se pokazuje da se uopšte ne uvažava znameniti savet nekadašnjeg nemačkog kancelara Helmuta Šmita koji je rekao da svaki političar sa vizijom mora pod hitno da se obrati očnom lekaru. I da se tu stvar sa vizijama završi.
Ma koliko posredstvom istorijskog iskustva i vertikala, starih ili modernih mudrosti, uspeli da proniknemo našu situaciju – uspeh izostaje. U najboljem slučaju rezultat je neko objašnjenje „kao mesto na koje um dođe da se odmori“, a ne da podstakne neku aktivnu promenu nabolje. U svojoj završnoj fazi srpski režim je na razne političke i medijske načine uspeo da pesimizmom i lažnim obećanjem privikne i umrtvi narod. A poznato je da je pesimizam, kada se na njega privikne, isto tako ugodan i komforan kao i optimizam.
Često ćete čuti da je sve što se danas u ekonomiji i politici čini, čini upravo zbog „naše dece“. To je spasonosna formula i oveštali stereotip parodije na ono Njegoševo: „Na groblju će izniknuti cvijeće za daleko neko pokoljenje“. Cveće treba da iznikne, ali kao rezultat potpunog odsustva borbe za bilo šta što je u vezi sa državom i narodom. Polazeći od pretpostavke o besmrtnosti čoveka, kardinal Rišelje svojevremeno je pisao:
„Čovek je besmrtan i stoga ga spas čeka na onom svetu. Država nije besmrtna i zato može da se spase sada, ili nikada više.“
Naši današnji vlastodršci ne veruju u besmrtnost čoveka, a ne dopire im do svesti ni da „naša država može da se spase sada ili nikada više“. Niti to shvataju, niti su odgovorni, niti bi umeli. Osim kada nisu plaćeni izvršioci naloženog. Oni se samoobmanjuju i koriste sva sredstva da obmanu narod od koga prave ne građane, nego obične podanike i glasačku masu. Kad god su pred nekim pravim izborom da pođu pravo ili nazad, levo ili desno, oni se udalje i uljuljkaju u neku novu ili staru laž, ili samoobmanu. Svim našim današnjim gubicima ne prethode borbe i svi su naši nenadoknadivi gubici lišeni svake tragične veličine koja bi se mogla istorijski namirivati ili ispravljati.
O tome je Petar Petrović II Njegoš govorio: „Samoobmana je ubitačna i za ljude i za narode. Ko je podnosi neka joj se podaje ali ja, proslavivši trideset više osam Božića i prebacivši preko glave množinu, a da ne mogu se i ne hoću obmanjivati. Ja zlu svakojem gledam pravo u oči“.
Količina događaja i informacija i paklena medijska propaganda iz časa u čas nadilaze svaki komentar i osujećuju da bilo koji uvid bude osnov neke valjane akcije. Sve se iz časa u čas cinično relativizuje. A takav relativizam je jedno od mnogih zlodela naših analitičara. To je izdaja uma i čovečnosti. I to je u moralnom i duhovnom smislu mnogo teže od zločina protiv države, koji čine današnji političari.
Kada je već reč o političarima, sa funkcije premijera Crne Gore povukao se Milo Đukanović. Da je Đukanović ostao političar, zastupnik i srpskih nacionalnih interesa kao što je to bilo do sredine devedesetih godina, sudbina Balkana bi izgledala sasvim drugačije. Onaj zapadni diplomata kome je pao na pamet projekat pridobijanja Đukanovića, i koji je uspeo da ga ubedi da potpuno napusti srpsku nacionalnu ideju, te da ga zadobije za saveznika u ostvarivanju interesa velikih zapadnih sila, zapravo je pronašao zlatni ključ za probijanje državnog bedema nekadašnje zajedničke države.
Zamislimo da je Đukanović sve svoje snage, sposobnosti i sredstva kojima se služio u sadejstvu za zapadnim silama, upotrebio na očuvanje zajedničke države i dobrobiti i Crne Gore i Srbije. Može biti da bi ga tada sami Srbi, nesvesno podstaknuti od velikih sila srušili, jer Zapad ne bi mirno dopustio da se takva snaga, takva sposobnost, takva sredstva upotrebe na korist srpske nacionalne ideje. Ono što je dopušteno i legitimno u rušenju i satiranju srpskih nacionalnih interesa, nije dozvoljeno u njihovoj odbrani. Nažalost, pokazalo se da nije ništa lakše nego i srpsko javno mnjenje usmeriti da u svakoj odbrani srpske ideje pronađe nedopustiva sredstva i da sledi zapadnu propagandu kako je bolje i da nestane srpska država i propadnu vekovne srpske teritorije, samo da bi se navodno održale kvazidemokratske vrednosti. Pokazalo se da je od onog trenutka od kada se Đukanović okrenuo ostvarivanju zapadnih geopolitičkih interesa, njegova popularnost bila ako ne veća,  ono barem podjednaka u Beogradu i u Crnoj Gori.
Bio je potreban čovek Đukanovićevih sposobnosti da zaseče u tako isprepletane veze Srbije i Crne Gore, i da sruši zajedničku državu. Moguće je da se on nikada više nije okrenuo nazad, i da veruje da je nova istorija započeta sa nezavisnom Crnom Gorom, priznavanjem Tačijevog Kosova, stvaranjem novog jezika, nove Crkve i pristupanjem NATO paktu, prava stvar i trajna vrednost. Nesagledive su posledice ovog rušenja vekovnih tekovina, ideja i svetinja naroda u Crnoj Gori. Zauzvrat, Crna Gora je postala partner EU i NATO-u sa podjednako nesagledivim posledicama. Ovo je idealna zapadna mustra i za Srbiju, samo još uvek nije izvesno da li je u Beogradu pronađen pravi čovek za tako visoke zadatke.
Može se pomenuto, a i mnogo šta drugo teško zameriti Milu Đukanoviću. To je legitimno pravo koje pripada svakome, osim srpskim političarima. Za sada ga neuspešno tromo i sporo slede i zavide mu što je na putu kojim i oni jure svom snagom, on mnogo pre njih daleko iskoračio i efikasno obavio zadatak o kojem i oni sanjaju.

22 коментара

  1. U svojoj knjizi „Pravila ćutanja”, Momir Bulatović prenosi sledeću priču…

    Nakon okončanja dejtonskih pregovora u sobi sede on, Milošević, Ričard Holbruk i državni sekretar Voren Kristofer. U opuštenoj atmosferi, Sloba uzima reč i ponavlja našu staru mantru o tome kako smo sa njima u dva rata bili saveznici i kako bismo voleli da sve što se do tada dešavalo smatramo velikim nesporazumom. Uzima zatim list praznog papira, dodaje ga Kristoferu s molbom da napiše sve uslove koje bi naša strana trebalo da realizuje kako bismo jednom za svagda rešili probleme i postali saveznici.

    Kristofer, međutim, odgurnuvši papir, odgovara otprilike na sledeći način: Ali gospodine Miloševiću, zar već niste shvatili, sa nama se ne radi na taj način. Ne postoji konačna lista uslova, već vi u svakom trenutku treba da uradite sve što mi tada zatražimo od vas.

    Ovaj događaj od pre petnaest godina izvanredno ilustruje ključno pitanje na koje svi naši lideri pokušavaju da daju odgovore već dve decenije: gde je kraj američkom uslovljavanju. Ova igra se odvija u uslovima potpune neregularnosti kada veći partner ima silu, upotrebljava navodno međunarodne institucije i ne drži se apsolutno nijednog dogovora i obećanja. To je najbolje osetio upravo Milošević koji je odigrao ključnu ulogu u zatvaranju balkanske priče te 1995. godine, da bi Amerikanci odmah nakon Dejtona krenuli dalje, odvajajući Crnu Goru, otvarajući kosovsko pitanje i pripremajući njegovu smenu. Još jednu ilustraciju ove politike izneveravanja dogovora ovih dana srećemo u Karadžićevom neuspešnom obraćanju Savetu bezbednosti povodom ugovora koji je potpisao sa Holbrukom, tada ovlašćenim predstavnikom međunarodne zajednice.

    Svaki od naših političkih lidera uočio je, dakle, da se prema nama politika ne menja čak ni kad u potpunosti prihvatimo vazalni status i ispunimo sve uslove. Jedni u tome vide stari engleski strah od pravoslavne Rusije i njihovo ubeđenje da su Srbi nužno samo konjovodac Rusa ka toplim morima. Drugi našu tragediju tumače geopolitičkim položajem (nastanjenost na svim ključnim saobraćajnim pravcima Balkana). Treći opet objašnjenje traže u nepokornom mentalitetu i ambiciji da se samostalno upravlja svojim poslovima. Šta god da je u pitanju, očigledno je da se politika suzbijanja Srba i Srbije i dalje odvija u kontinuitetu.

    Kad se, međutim, postavi pitanje gde je tome kraj, treba se podsetiti još jedne istorijske epizode. U vreme aneksione krize 1908, ministar inostranih poslova Austro-Ugarske Alojz fon Erental, uz pomoć načelnika generalštaba Konrada, ozbiljno je razmatrao plan da se sa Srbijom završi jednom za svagda. Samosvojna, slobodarska Srbija u usponu predstavljala je svetionik u koji su južnoslovenski podanici bečke krune gledali s nadom, i na taj način bila je trajni izvor nestabilnosti za carstvo. Erental je razradio plan prema kome se čitav prostor istočno od Morave prepušta Bugarskoj, a ostatak se uključuje u dvojnu monarhiju, koja bi zatim kao treću jedinicu oformila južnoslovenski entitet.

    Kada se registruju činjenice da je u svega nekoliko dana iz Hrvatske proterano više stotina hiljada Srba, da je Crna Gora upravo po austrougarskom modelu veštački odvojena i da se od nje pravi antisrpski bastion, da je Kosmet čak i formalno odvojen, a iz njega proterana većina Srba, da Vojvodina kreće crnogorskim putem, onda nas nikako ne sme iznenaditi Mesićeva izjava o mogućnosti da hrvatska vojska intervencijom kod Brčkog preseče Republiku Srpsku na dva dela i time de fakto omogući njeno ukidanje. Još manje treba da nas iznenađuje to da takvu izjavu nije osudio nijedan ozbiljan predstavnik međunarodne zajednice.

    U svetlu prethodnih činjenica lako je zaključiti da smo mi predmet razračunavanja velikih sila na balkanskoj šahovskoj tabli i da, politički i bezbednosno, čini se, gotovo ništa od nas ne zavisi. Stoga je sasvim razumljivo da se u mnogim alternativnim krugovima sve više pomalja ime despota Stefana Lazarevića.

    Despot Stefan je državu preuzeo u vreme njenog propadanja. On je bio neka vrsta stečajnog upravnika jednog ogromnog, nekada slavnog preduzeća koje se raspadalo usled novih okolnosti. Štaviše, imao je punu svest o tome da država propada. Stoga su u centru njegovih aktivnosti dva zadataka: prvo, ispunjavanjem vazalnih obaveza prema okolnim silama maksimalno odložiti njenu konačnu propast i, drugo, svim silama, usmeravanjem na politiku identiteta, postaviti tako jak duhovni, verski, obrazovni i kulturni temelj, koji će i u vremenu bezdržavlja očuvati predanje o srpskom imenu i omogućiti nekim kasnijim generacijama da ga u povoljnijim geopolitičkim okolnostima obnove. Bez Stefana ne bi bilo ni svih onih velikih obnavljača srpske kulture u 18. veku, a bez njih ne bi bilo ni Karađorđa.

    Ps
    Zato ja kazem da je danasnja Amerika,njena pratilja Engleska i nista u sustini boljom EU 100 puta gore zlo od nacista/fasista Hitlera/Musolinija koji su bili tako reci gospoda od reci u usporedbi s ovim danasnjim zlotvorima.

    Ako je neko od vas upoznat sta je sve Hitler ponudio kraljevini YU u ugovoru “Trojni pakt” a radi se o tome prvenstveno
    da je Hitler ucesnik Isr. I P A K veoam cenio Srbe ,srbsku vojsku ,srbsko cojstvo,juanstvo,kulturu bas zbog tog postivanja Hitler je ponudio Srbima trojnim paktom daleko najbolje uvjete samo da Srbi ostanu mirni i gledaju svoja posla.

    Postavio sam ovaj delic samo zato da ovdasnji Srbi shvate neke stvari danasnjice i zlocinacke naravi Amerike i zapada (americkih)sluzincadi-trabanata poput EU.

  2. Љубомор

    Страшно, страшно!
    пропаст одмакла позамашно,
    тај очиглед и истина
    малом броју Срба знана.

  3. Srbija je izgubila svoju nezavisnost dolaskom na vlast posle drugog Svetskog rata, dolaskom na vlast iluzioniste Josipa Broza Tita, i njegovog revolucionarnog rezima cija je jedina tema bila razbijanje monarhije i ponizavanje srpske burzoazije. Njegova politika je u mnogome bila garant za ono sto ce se odvijati posle njegove smrti. Otcepljenje bivsih Jugoslovenskih republika i pokrajina,nacional-ekstremizam tih istih republika i sve sto ce jos usleditiu buducim periodima.
    1968 sam imao priliku da razgovaram u Londonu s jednim ondasnjim jugoslovenskim diplomatom, koji je verovali ili ne vec najavljivao raspad Jugoslavije po principu uticajnih zona. Raspad koji je opisivao je izgledao ovako: Slovenija, Hrvatska, B i H trebalo je da se priblize Zapadu, a Srbija, bez Vojvodine i Kosova (jos nisu bile stvorene autonomne pokrajine) SSSR-u. Istovremeni i CG je trebalo da pristupi ondasnjem SSSR-u.
    Po tome diplomati to je bila neka vrsta sporazuma izmedju USA i SSSR-a.
    Sta se dogodilo posle Titove smrti? Po svim izgledima ondasnji srpski politicari nisu, kao vec po obicaju znali sta hoce niti su se trudili da stvore neki program, vec je sve se svelo na “ocuvanje” vlasti i polozaja. Dok su ostali vec bili utvrdili kojim ce putem ici,i definisali svoje nacionalne interese, Srbija je bila jedina koja se bavila izricito pitanjem vlasti i partijskih interesa.
    Bivsi US ambasador Warren Zimmermann je poceo da trazi neke ustupke Milosevicu koje je ovaj odbacivao posto je bio prezauzet oko partijskih pitanja.
    1990 isti Milosevic je odbio ponudu EU posmatraca da budu bazirani u Beogradu, pa su oni otisli u Zagreb gde su oberucke docekani. Dalje znamo sta se dogodilo, i kako su nasi potencijalni saveznici postali saveznici bivsih Jugoslovenskih republika.Pogresna politika i nedefinisani nacionalni interesi su nas doveli do danasnje situacije. Jer i dan danas ako se neko upita kojem bi se carstvu privoleo, verujem da ne bi znao da odgovori, jer kao po obicaju mnogi bi voleli da budu u nekom Ruskom sistemu, a da imaju sve blagodeti i strukture Zapada.
    Mozda je trajno uslovljavanje za kritiku, ali ako sami ne znamo sta hocemo, onda ti uslovi mogu da budu i jedna vrsta vodica za opredeljenje u jednom ili drugom pravcu.

  4. Vi ste jedini nedeljnik u Srbiji gdje se jos cuje srpska rijec !Upravo gledam satelitski program RTS sva programska sema posvecena je katolickom Bozicu daj boze da u toj mjeri na RTS-u bude zastupljen i nas Bosic !? Pozdrav iz Ausrije

  5. Ako se ispostavi da ste u jami, odmah prestanite da kopate. Ali ako je jama puna vode, a vi se davite, onda je najbolje da pokusate da doprete do dna i da se odbacite na povrsinu. Jos bolje, ako je blato iz koga ne mozete izaci, a prinudjeni ste da propadate. To vec evo trecu godinu za redom radi bratija na vlasti, okupljena samo oko jednog jedinog cilja: pljackanja sirotinje i unistavanje ono sto mi pokusavamo da nazovemo Srbija. Kazete da je Milo upropastio jaku drzavu jer se odvojio. Ne, ja sam ubedjen da je Milo prepoznao bolest danasnjih i proslih vlastodrzaca u Srbiji. Crna Gora se nije osamostalila, ona je pobegla. Pobegla u svoju muku, na svoje dno. Ostavila je nas ovde da se , kao fol, na izborima prepucavamo i mislimo da umesto glasackog listica drzimo u ruci mac kojim cemo poseci sve one neposlusne glave. Milo se odlepio od dna i sasvim je normalno da sad ostavi svoj narod da i on nauci da pliva, a ne kao ovaj nas predsednik, premijer, skupstinska vecina, vlada, i sve to u jednom Borisu Tadicu, da uporno pere magarcu usi. Ali ne zabadava i ne bez razloga. I on i svi oko njega ne rade nista drugo. Oni su narod srpski svrstali u magarce, peru im usi i drze im na kraju predugackog stapa lepu, veliku sargarepu. A magarci nemaju razloga da ne veruju da ce jednog lepog dana zagristi sargarepu. I kad vec pominjes Njegosa, ne zaboravi da je Kralj Nikola takve kao sto su ovi na vlasti tukao nehigijenskom motkom.

  6. Srpski se narod mora probuditi iz sna u koji ga uljuljkavaju neprijatelji .Srpskom je narodu hitno potrebna velika biološka obnova .Srpski se narod treba pokazati zrelim , ljubavlju i potomstvom osigurati našu Republiku Srpsku , Srbiju, Vojvodinu , Srpsku Crnu Goru i staru Srbiju ( Makedonija ) kao trajnu državu Srpskog naroda.Srpski narod mora naučiti lekciju od šiftara “ čije su ovce onoga je i livada “ niskim natalitetom jedincima i sa dvoje dece gubimo teritoriju za teritorijom i to će se nastaviti. U Hrvatskoj delom zbog proterivanja ali puno većim delom zbog izumiranja izgubljen je srpski teritorij i ljudstvo. Nekada su Srbi bili 30 % hrvatske. To piše u hrvatskim novinama Gospodarski list a danas ? Samo hrpa nemoćnih bakica i dekica bez potomstva. Kosovo smo isto tako izgubili kao i Makedoniju. U Crnoj Gori Srbi prizovite se pameti i svaki par minimalno petero dece i nedajte se. Republika Srpska će kao i Kosovo i Hrvatska biti izgubljena baš zbog velike površine a premalog broja srba. BH federacija na istoj površini godišnje ima oko 25.000 beba a Srpska od 10.000 do 11.000 i sve je jasno da bi zadržali taj teritorij moramo imati minimalno beba kao i druga polovica države. U Vojvodini isto tako Srbi treba da puno više rađaju jer samo ako brojčano ojačaju mogu spriječiti secesiju. Znači ako si rodoljub, srbin, srpkinja prihvatite se ljubavi i pobjedimo neprijatelje njihovim oružjem visokim NATALTETOM.

  7. “Srbija je izgubila svoju nezavisnost dolaskom na vlast posle drugog Svetskog rata, dolaskom na vlast iluzioniste Josipa Broza Tita”

    Dragane, ja mislim da je Srbija izgubila nezavisnost, jos ranije, tacno kada su kralj Aleksandar i Nikola Pasic vrsili politicko, kulturno i etnicko samoubistvo srpskog naroda kad su pristali da se stvori prva Jugoslavija. Cela ova prica potice iz najvece politicke greske srpske istorije, tacno 1918. Zbog toga imamo jos posledice i imacemo jos dugo, vekovima.

  8. 16 децембар 2010
    ludilo smrdi od vrha
    red bi bio da se okrene drugi obraz pa da se tadic,uz prisustvo svojih voljenih i nicim izazvanih slobodnih medija,podvrgne operaciji i poda neki svoj organ viska u znak dobrosusedkih i nicim opterecenih odnosa cime bi jos jednom potvrdio svoju miroljubivu i politiku vodjstva na balkanu.a mozda mu je vec izvadjena ahilova tetiva.pa,kazi tadicu!da se i mi radujemo nasoj hriscanskoj ideologiji memoricida.ne znam da li bi neko mogao da smisli ovakve mazohisticke poteze srpske vlasti kao sto to rade ovi nasi,domaci mucitelji i silovatelji,robovi robova.(

  9. i tačija i tadića(koštunicu)doveli su isti ljudi imperije(‘središnji subjekat SAD’-habermas)na vlast.naravno,da sada,jedni druge štite,izvrdavaju,oklevaju…oprezni su kao i svi robovi i plaćenici.puze,drhtulje,ciče pred moćnima a poistovećuju se sa silovateljem kada treba opravdati krvave ruke i čerečenje srpskog,iračkog…tela,treba zataškati svoju ulogu zločinca u zločinu zataškavanja zločina što je jedan od najtežih zločina a zove se MEMORICID,treba opravdati i sprati krvave ruke onih koji su te doveli da vladaš.jer ‘vlast je slađa i od rođenog deteta’rekla je golda meir.a u tom MEMORICIDU su učestvovali svi srpski mediji i skoro cela srpska intelektualna,umetnička i kulturna elita i pre 5 oktobra,jer’cilj opravdava sredstvo’.kažem’skoro svi’zato što tih drugih u medijima srpskim nema.nema ih u profesiji,na fakultetima,u komisijama,u galerijama,u koncertnim salama…a čega nema u medijima toga-NEMA i onda mogu i da sumnjam,a upravo se na toj naci-lobotomiji i eugeniki radi od 5 oktobra,da u srbiji uopšte ima ikoga ko ne podržava jednu patološku i zločinačku praksu.pitam se da li su građani srbije kompletno počinili veleizadaju i zaista zajednički i prećutno odgovorni za zajednički zločinački poduhvat prema samima sebi učinivši kolektivni sepuku,samoubili se.sem na ovim benignim mestima za plebs,komentarima čitalaca,jaucima iz logora ‘srbija’ preko kojih nas prate budne oči cenzora i doušnika…mi smo,inače, društveno nevidljivi i proterani u nevidljivost od strane vladajuće državne paradigme koja je deo infrastrukture paradigme imperije,silovatelja,ubica,liberalnih ratova i afirmacije najgnusnijih zločina u IME OCA(središnjeg subjekta,imperije,…kao god nazvali tu praksu uništenja drugih)

  10. ista ruka je postavila na vlast i srpsku i kosovsku vlast,i tačija i tadića(koštunicu,…)…i ista ruka vlada i srpskim i kosovskim lokalnim mocnicima.zato ovi naši moraju da ćute i pristaju da ćute,otplaćuju dugove tako što nas prodaju a povest će im suditi.ova okupirana država jer su robovi pristali na okupaciju bezpogovorno izvršavaju volju gospodara koji ih je tu i postavio i zato ćute,i zato im je glavni zadatak da ćute,zatiru i peru krv sa svojih ruku i ruku gospodara …mi smo kolektivno u logoru u žutoj kući i srpska vlast nam vadi organ po organ hraneći svetskog minotaura našim životima a sve zarad kusura koji dobija za to malo vlasti,e,da bi neki boris ili neki pera perić vozio bolji džip,imao prada cipele…ma,za kusur smo žrtvovani.a cela srpska kulturna elita stvara ‘ambijent’-normu koja ulizički stvara društveni kosenzus da je to jedina moguća realnost za nas-bezpogovorna nesloboda i uživancija u telu bez organa.zločin nad zločinima.

  11. „Srbija je izgubila svoju nezavisnost dolaskom na vlast posle drugog Svetskog rata, dolaskom na vlast iluzioniste Josipa Broza Tita“,…hm, hmm..sram ga bilo, popio svo vino u Jagodini i pobegel u Kumrovec…???
    ———————————————————————————————————————————–
    ЈАГОДИНА – Чувени Јагодински подруми, основани 1934. године, са 65 хектара винограда, гасе се, а радници остају, при чему су неки већ отишли из фирме без плата, социјалног програма, неповезаног стажа, изјавио је председник Синдиката овог предузећа Горан Хрвачевић.

    Стечај је неминован и њега чека 43 радника, који још долазе на посао, а ништа не раде од последње бербе, када су и стали сви послови, објаснио је он.

    Хрвачевић је предочио да је пре неколико година „Навип”, у чијем су саставу „Јагодински подруми”, преслио производњу у Лесковац, да су пре неколико месеци виногради (Расадник) продати на лицитацији приватном лицу, које су бави израдом обуће, а ових дана затворени су магацин и продавница пића. Синдикални лидер је подсетио да су дуговања према радницима, за плате и по разним основама, велика као и питање да ли ће се икада и ко ће их намирити. Историјат виноградарства у Јагодини датира од 1898. године, када виноградари овог краја подижу Јагодински расадник, један од седам у тадашњој Србији. Крајем прошлог века, деведесетих година, „Јагодински подруми” су у „Расаднику” годишње производили 90 вагона грожђа кабернет совињон, мерлот и друге сорте, и око 600.000 литара вина које је било веома цењено и на тржишту Европе и Јапана.

  12. Јако је тешко и незахвално процењивати шта су Србија и Срби могли боље урадити, него што су урадили, с обзиром на незамисливо велику силу која напала Југославију, Србе и Србију.Сигурно су људи који су водили Србе направили мноштво грешака, али је питање да ли су оне биле пресудне за садашње стање.Међутим, сигуран сам да је пад СССР и слаба Русија кључни моменат за садашњу окупацију Србије, остало (подвизи и порази) је само убрзавало или успоравало догађаје. Срећом по нас, свему дође крај, па и хегемонији САД, која се назире и нова прерасподела карата. Тај моменат Срби морају дочекати спремно.

  13. Sto se tice amera, bice vuna kico dok postoje…!!

    Kongresa

    Zgrada američkog Kongresa danas je na kratko bila evakuisana, a lovci su uzleteli iznad Vašingtona pošto je kontrola leta izgubila kontakt sa jednim putničkim avionom, saopštila je savezna vazduhoplovna agencija

    Evakuacija Kongresa i nekoliko obližnjih zgrada naredjena je pošto je sa avionom kompanije “Pijedmont erlajns” na liniji iz Hilton Heda, u Južnoj Karolini, prekinut radio kontakt dok se približavao aerodromu “Ronald Regan” u Vašingtonu.
    Zaposlenima je naredjeno da napuste zgrade na Kapitol hilu, uz objašnjenje da je jedan avion uleteo u zabranjenu zonu oko prestonice. Istovremeno, komanda za severnoamericcki vazdušni prostor je naredila da uzlete lovci iz baze “Endrjus”.
    Sve te mere su ukinute pošto su kontrolori uspostavili kontakt sa putničkim avionom, koji je bezbedno sleteo na vašingtonski aerodrom.

  14. Evo jutros 03.Ol.2o11 pokušavam da nađem nešto o trgovini organima i nigde ništa pa se mislim.Ako jedna država kidnapuje decu ,pretpostavljam,svojih građana,pod pretpostavkom seksualnog zlostavljanja a od toga ispadne međudržavni problem nešto nije u redu.Obzirom da se jedino amerika ne ograđuje od Tačina i monstruoznih zločina nad Srbima zdrava pamet nalaže da su OTETA deca u americi i izveštajo zloćinima nad Srbima u direktnoj vezi.Samo još nije jasno dali je saradnja dvosmerna ili nametnuta od silnog.Možda tekst nije prikladan komentaru ali se uklapa.

  15. Prvo, kao sto jedan prethodni komentator rece “Ako si rodoljub, srbin, srpkinja prihvatite se ljubavi i pobjedimo neprijatelje njihovim oružjem visokim NATALTETOM.“
    Drugo, treba da se prihvatimo rada. Rad pobedjuje.

  16. ЕКОЛОШКИ ПОКРЕТ НОВОГ САДА

    САОПШТЕЊЕ ЗА ЈАВНОСТ ПОВОДОМ ОБРАЗОВАЊА РАТНОГ САВЕТА ЗА ОДБРАНУ СРБИЈЕ ОД ГЕНЕТСКИ МОДИФИКОВАНИХ ОРГАНИЗАМА И КОДЕКСА АЛИМЕНТАРИУСА

    Због злочиначких планова Владе Србије да изменама и допунама Закона о генетички модификованим организмима (ГМО) легализује узгој и промет ГМО у комерцијалне сврхе и да незаконито усклади српско законодавство са геноцидним Кодексом Алиментариусом, јуче, 02. јануара 2011.године, основан је Ратни савет Србије са Зеленим бригадама као својом легитимном армијом за одбрану Србије од ГМО и Кодекса Алиментариуса.
    Циљ Ратног савета Србије је Србија без ГМО и без примене геноцидног Кодекса Алиментариуса, за шта ће се борити својом армијом свим расположивим средствима бранећи природно и уставно право на своје животе, не угрожавајући притом туђе животе и физички интегритет.
    Влада Србије обмањује сопствени народ и спрема геноцид под изговором усклађивања закона са Европском унијом у коју нећемо бити примљени још двадесет година, док год постоји народ на овим просторима.
    Кодекс Алиментариус, то савремено упутство за убијање људске популације и који представља директни наставак нацистичке идеологије о чистој раси и преполовљеном броју становништва света, не може законито да се примени у Србији. Међународне конвенције које је Србија потписала у Ротердаму и Копенхагену, које спречавају примену Кодекса Алиментариуса у Србији, имају већу важност од било ког закона у Србији. Зато Влада Србије незаконито и на мала врата ,,усклађује” наше законе са геноцидним одредбама овог упутства за убијање садашњих и будућих становника Србије.
    Ово упутство за убијање људске популације је предуслов за улазак у Светску трговинску организацију (СТО) и обавезује земље потписнице на употребу искључиво генетски модификованог семена у пољопривредној производњи, враћање у употребу најотровнијих хербицида у пољопривредну производњу који су били забрањени још пре више деценија. Затим на употребу рекомбинованог говеђег хормона раста у исхрани говеда, на обавезу употребе антибиотика у исхрани свих животиња намењених људској исхрани и на обавезу зрачења свих прехрамбених производа.
    Колико је Влада Србије корумпирана и заправо талац организованог криминала говори и чињеница да је, тада актуелна, министарка пољопривреде одобрила увоз сојине сачме од ГМО, или што је МК Група још 16. маја 2007. године потписала уговор са корпорацијом Монсанто да званично продаје њихово семе зла у Србији, иако је то у Србији још увек Уставом и законом забрањено.
    Корпорација Монсанто је крајем 2010. године за грађане Србије расписала конкурс за запошљавање продаваца за њихово семе зла ,,на нивоу српских сељака”, иако је то у Србији противуставно и још увек законом забрањено!
    Влада Србије се одрекла националне безбедности, јер је дозволила да је окупирају злочиначке приватне корпорације као Монсанто и друге мимо Устава и важећих закона. Бескрупулозни финансијери режимске странке добили су право да крше Устав и важеће законе.
    Јавни тужилац се не оглашава, као да га Србија нема, јер још није добио инструкције од корумпираних и проданих политичара.
    Зато се Србија мора пробудити или ће нестати са светске географске карте. Нико не сме остати изван ове борбе за опстанак.
    Из тих разлога образован је Ратни савет Србије са циљем да се Србија прогласи територијом без ГМО и без примене упутства за убијање становништва садржаних у геноцидном Кодексу Алиментариусу, као и последичног уништавања природе.
    Иницијално језгро Ратног савета Србије чине истакнути стручњаци и борци за заштиту животне средине који су сачували морални и стручни интегритет и који су и до сада давали свој допринос овој пресудној борби по опстанак становништва Србије. Пре свих у Ратни савет Србије је укључена председница Светског ратног савета за свет без ГМО и против Кодекса Алиментариуса, др Рима Леибоу из Панаме, као саветник, али и многи други истакнути стручњаци и борци за заштиту животне средине
    За команданта Ратног савета Србије изабран је Никола Алексић, директор Еколошког покрета Новог Сада и члан Светског ратног савета за свет без ГМО и против Кодекса Алиментариуса.
    Овим путем се позивају сви добронамерни, свесни и одговорни људи и стручњаци, да нам се придруже у одбрани права на живот, опстанак Србије и будућност.
    Нека нам традиција и слободољубивост српског народа буде инспирација у борби за Србију без ГМО и примене геноцидног Кодекса Алиментариуса.

    Директор
    Никола Алексић, с.р.

  17. Dok god ne odstranite ovaj kancer DS sa J.B Tadicem i metastazama Dinkicem, Sutanovcem,Jovanovicem, Pajticem da ih sve ne nabrajam nema pomaka po Srbiju i njene nacionalne interese.3000 Ovnova dalo jednoglaso podrsku jednom od Njih da nas vodi u propast ili na put bez kraja.Posto ih vidim u crkvi a do juce su arlaukali na mesec Uvek pomislim boze spasi nas od ove Sodome i Gomore, a verujem u tu kosmicku pravdu Sto cinis drugom tebi se vraca.Nemojte misliti kad po nekog dodje vrag da cu zaliti uvek cu reci svako dolazi posvoje. Toliko ih volim da ni deveti krug im nije dovoljan.

  18. Сабор беседа и здравица ман. Павлица

    Објављено| јул 30, 2010 | 1 Коментар

    Представници „Браноца отаџбине“ узели су учешће на другом Видовданском сабору „Беседе и здравице“ .

    SDC13257 300×225 Сабор беседа и здравица ман. Павлица

    Детаљније
    Категорија: Активности, Обавештења
    Извештај са конференције за медије: Захтев за утврђивањем Дана сећања на геноцид над Србима

    Објављено| јун 11, 2010 | Нема коментара

    10.јуна 2010. у Удружењу новинара Србије одржана je конференција за медије на којој су говорили Лозанка Радоичић, мајка погинулог војника на Караули Кошаре 1998. године и председник Удружења „Вера, нада, љубав”, Срђан Колашинац, члан Управног одбора Хуманитарне организације „Браниоци отаџбине”, и Зоран Радојичић, члан Управног одбора Српског сабора Двери и координатор Српске мреже, која је стала иза овог Апела.

    Детаљније
    Категорија: Видео и други материјали
    Захтев за утврђивањем Дана сећања на геноцид над Србима

    Објављено| јун 11, 2010 | Нема коментара

    СРПСКЕ ЖРТВЕ НИСУ МАЊЕ ВАЖНЕ

    Јуче (10.јуна 2010.) је у Удружењу новинара Србије одржана конференција за медије на којој су говорили Лозанка Радоичић, мајка погинулог војника на Караули Кошаре 1998. године и председник Удружења „Вера, нада, љубав”, Срђан Колашинац, члан Управног одбора Хуманитарне организације „Браниоци отаџбине”, и Зоран Радојичић, члан Управног одбора Српског сабора Двери и координатор Српске мреже, која је стала иза овог Апела.

    Саопштење за јавност Српске мреже: 10. јун – Дан сећања на геноцид над Србима

    Детаљније
    Категорија: Активности, Обавештења
    Уручена помоћ ратним војним инвалидима и породицама војника погинулих на Косову и Метохији

    Објављено| јун 10, 2010 | Нема коментара

    У организацији Српског сабора Двери и удружења „Браниоци отаџбине“ у два наврата – крајем фебруара 2010. као и у току јуна – је додељена помоћ ратним војним инвалидима и породицама војника погинулих на Косову и Метохији током агресије НАТО пакта и шиптарских терориста.

    Детаљније
    Категорија: Активности
    Промоција књига у Чачку ЗАБРАЊЕНА

    Објављено| март 26, 2010 | 1 Коментар

    Хуманитарна организација Браниоци отаџбине обавештава јавност да је најављена промоција књига, планирана за 27. март 2010. године, ЗАБРАЊЕНА.

    01 218×300 Промоција књига у Чачку ЗАБРАЊЕНА

    Детаљније
    Категорија: Обавештења
    Писмо Влада Глођовића свом трагично страдалом побратиму Драгану Грубићу, борцу против НАТО агресије

    Објављено| март 24, 2010 | Нема коментара

    scan0003 182×300 Писмо Влада Глођовића свом трагично страдалом побратиму Драгану Грубићу, борцу против НАТО агресијеscan0004 131×300 Писмо Влада Глођовића свом трагично страдалом побратиму Драгану Грубићу, борцу против НАТО агресије
    Категорија: Видео и други материјали, Обавештења
    Редовна скупштина – Саопштење

    Објављено| март 22, 2010 | 1 Коментар

    Дана 20.03.2010. године у Крушевцу одржана је редовна скупштина хуманитарне организације Браниоци отаџбине.

    Радно председништво је упознало чланове са активностима у претходном периоду, као и планом за даљи рад.

    Након тога изабран је нови председник Скупштине као и чланови Управног и Надзорног одбора.

    Детаљније
    Категорија: Активности, Обавештења
    Погибија Драгана шумара

    Објављено| март 1, 2010 | Нема коментара

    Посвећено Драгану Милићевићу Шумару.
    Категорија: Видео и други материјали
    Бесконачни рат

    Објављено| фебруар 22, 2010 | 2 Коментара

    rat tamb Бесконачни ратДокументарни филм Рикарда Иакона, новинара РАИ-а, о суровој косовској стварности. Бесконачни рат, снимљен девет година после напада НАТО на Србију, емитован 2008. године на италијанској РАИ 3 директно даје одговоре и на питања зашто се прогнани Срби не враћају у своје домове и како је Косово, у „присуству власти“ из Приштине и међународних снага (Кфор), уместо „најмлађе демократије на Балкану“ постало рај за шверцере дроге, а некадашњи лидери ОВК, инспиратори и организатори континуираног насиља према преосталим неалбанцима, али и сународницима који су се успротивили њиховом неконтролисаном стицању богатства и политичке моћи.
    Детаљније
    Категорија: Видео и други материјали
    Отето Косово – чешки документарац

    Објављено| фебруар 22, 2010 | Нема коментара

    stolen kosovo Отето Косово – чешки документарац

    Документарац чешке јавне телевизије „Отето Косово“, са чијим приказивањем ЧТ неколико месеци оклева, постао је у међувремену међу Чесима хит на интернету.
    „Отето Косово“, филм снимљен са жељом да се чује и српска страна косовске приче, понудила је чешкој телевизији независна група аутора на челу са режисером Вацлавом Дворжаком као идеју и сирови материјал.
    Детаљније
    Категорија: Видео и други материјали
    Пакао Кошара

    Објављено| фебруар 21, 2010 | 1 Коментар
    Документарни филм “Пакао Кошара” разоткрива једну од највећих заблуда и лажи о догађајима на Космету 1999. године да није било копнене агресије током интервенције НАТО. Наиме 9.априла 1999. године на подручју наше карауле Кошаре почела је изузетно жестока копнена агресија здружених снага терориста, албанске армије и НАТО из Албаније.
    О крвавом боју на Кошарама јавност мало зна. За копнену агресију у Албанији су биле припремљене јаке снаге. За извођење операције на Космету организовано је 15000 терориста, од тога 2000 из земаља западне Европе. Тим снагама помоћ су пружале јединице војске и МУП-а Републике Албаније, које су груписане према нашој граници где је распоређено између 6000 и 8000 војника и полицајаца. Те јединице регуларне албанске армије, уз авио подршку НАТО авијације, садејствовале су шиптарским терористима приликом покушаја пробоја коридора из Албаније на Космет код карауле Кошаре и Горожуп. Истовремено НАТО је у Албанији стационирао преко 12000 војника, од чега 5000 америчких са 30 тенкова, 26 борбених и 26 транспортних хеликоптера.
    Насупрот тим агресорским снагама била је 125. бригада Приштиншког корпуса коју је агресија НАТО затекла у јеку извођења борбених дејстава са шиптарским терористичким снагама на пет различитих праваца.

  19. *trio santa kukuruzo*

    Nije slučajnost što tri istaknuta regionalna lidera upravo prolaze kroz najteže trenutke u svojoj političkoj karijeri, primijetili su mediji kako na Balkanu, tako i u Europskoj uniji. Sanader se nalazi iza rešetaka u Salzburgu. Milo Đukanović bio je prisiljen odstupiti s mjesta premijera Crne Gore. Protiv kosovskog premijera Hashima Thaqija vodi se istraga jer je navodno šefovao zločinačkom organizacijom koja je trgovala ljudskim organima.

    Zločinačka organizacija i organizirani kriminal inače su svoj trojici zajednički termin. Hrvatsko pravosuđe Sanadera tereti da je organizirao skupinu koja je izvlačila novac iz državnih firmi. Đukanovića se, pak, već godinama spominje u kontekstu duhanske mafije, iako istraga koja se u Italiji vodila protiv bivšeg crnogorskog premijera nije urodila nikakvim rezultatima. Međutim, ako se voditi Sanaderovim primjerom, ne treba isključiti da će neka crnogorska verzija Uskoka zakucati Đukanoviću na vrata sad kad se odrekao političke moći.

    Još jedan zajednički nazivnik svoj trojici je Europska unija. Utjecajni i ugledni svjetski mediji, poput britanskog The Economista, navelike nagađaju kako su i Sanader i Đukanović morali odstupiti upravo zbog pritisaka iz Europe. Đukaniću je navodno rečeno da Crna Gora neće dobiti status kandidata za EU sve dok je on na čelu države, a sličan je ultimatum vjerojatno postavljen i pred Sanadera. Proteklih tjedana, uostalom, iz Europe stižu poruke da Hrvatska neće postati članica sve dok se ne obračuna s kriminalnom djelatnošću bivšeg premijera i šefa HDZ-a.

    U Thaqijevom je slučaju taj pritisak posebno istaknut i transparentan. On je upravo u spisu kojeg je sastavio specijalni izvjestitelj Vijeća Europe Dick Marty prozvan mafijašem, trgovcem oružjem, drogom i ljudskim organima. A te optužbe Thaqi neće tako lako isprati, koliko god se prijetio tužbama za klevetu protiv uglednog švicarskog političara kojeg, pomalo apsurdno, optužuje kako laže jer ne želi vidjeti Kosovo u NATO savezu i Europskoj uniji. Je li moguće da je Europa, nakon što se riješila Sanadera i Đukanovića, zacrtala Thaqija kao idući cilj?

    “Sva pitanja o Sanaderu, Đukanoviću, Thaqiju za sada ostaju u sferi nagađanja, iako građani nisu zadovoljni objašnjenjima za povlačenje, u slučaju ovih koji su se povukli. Međutim, kad se to pokuša objasniti pritiscima iz Europske unije, onda vidimo znak da Unija, usprkos brojnim kritikama na njen račun, za građane ove regije i dalje ima pozitivan značaj kao netko tko bi trebao pokazati smjer razvoja demokracije”, kaže za Deutsche Welle Damir Grubiša, ugledni analitičar i profesor na zagrebačkom Fakultetu političkih znanosti.

    Mnogo otvoreniji u svojoj analizi odnosa Europe prema posrnulom trojicu bio je Žarko Puhovski, koji se slaže s pretpostavkama da je Europska unija odlučila zavesti red u regiju koja je zahvaljujući ratnim devedesetima postala izuzetno plodno tlo za razvoj korupcije i kriminala. S druge strane, Vesna Pusić, koja obavlja funkciju predsjednice Nacionalnog odbora za praćenje pregovora s Europskom unijom vjeruje kako se europski dužnosnici ne bi miješali u poslove drugih država na tako direktan i nediplomatski način.

    “Europska unija može biti rezerviranija, ali svakako ne može izvršiti takav pritisak. Ali može sam nacionalni političar, u ovom slučaju Milo Đukanović, procijeniti situaciju tako da zaključak bude: maknut ću se s mjesta premijera. Đukanović je vjerojatno zaključio da će odstupanjem s premijerske dužnosti olakšati put Crnoj Gori prema europskim integracijama”, bio je zaključak Vesne Pusić s kojim se rijetki predstavnici slobodnog tiska u Crnoj Gori zasigurno ne bi složili.

    Poput, recimo, tjednika Monitor koji je na naslovnici svog izdanja od petka 17. prosinca pod egidom “balkansko pospremanje” također povezao Sanadera, Đukanovića i Thaqija. Ilustracija na naslovnici je znakovita – bivši hrvatski premijer tužnog lica sjedi na krevetu svoje zatvorske ćelije, a kolege iz Crne Gore i Kosova su mu došli u posjet. I donijeli šteku crvenog Marlbora. Ne možemo se ne zapitati hoće li i njih u nekoj bliskoj budućnosti u ćeliji posjećivati, recimo, Jadranka Kosor?

    Preneseno sa:

  20. Srbi probajte nas stići ali neće ići .
    PRIRODNI PRIRAST U Zadarskoj županiji 2009. rekordan broj rođene djece
    U pet godina rast nataliteta 18 posto
    Prema najnovijim podacima Državnog zavoda za statistiku o prirodnom kretanju stanovništva u Zadarskoj je županiji 2009. rođen rekordan broj djece, ali bilježimo i najveći broj umrlih dosad. Rođeno je 1.836 djece, od čega nažalost osmero mrtvorođenih, a ukupno je umrlo 1.867 osoba pa prirodni prirast iznosi minus 39. U odnosu na ostatak Hrvatske to su još uvijek pozitivne brojke jer na nacionalnoj razini umrlo je gotovo osam tisuća osoba više nego je rođeno.
    U 2009. U Hrvatskoj je ukupno rođeno 44.754 djece, i to 44.577 živorođene i 177 mrtvorođene. U toj godini zabilježen je porast broja živorođene djece za 1,9 posto u odnosu na 2008., tj. rođeno je 824 djece više nego prethodne godine. Od ukupnog broja živorođenih 51,3 posto rođeno je muške i 48,7 ženske djece.
    Ako promatramo duže razdoblje može se zamijetiti konstantan rast nataliteta, jer 2004. u Zadarskoj je županiji rođeno 1.550, a pet godina kasnije 285 djece više.
    Negativne brojke na zadarskom području tiču se bračnih zajednica, sklopljeno je 149 brakova manje nego godinu prije, što je pad od zabrinjavajućih 15 posto. Istovremeno je broj razvedenih brakova sa 152 ostao gotovo jednak.
    Ako gledamo prirodni prirast po općinama može se primijetiti da je stanje najlošije u otočkim općinama. Primjerice najmanje je rođenih u Kukljici, tek šestero djece dok je umrlih dvostruko više. Niti ostale otočke općine nisu mnogo bolje, a jedino u Kali sa 17 rođenih prelaze dvoznamenkastu cifru.
    Od ostalih općina najviše je rođeno u Pakoštanama, njih 63-oje, a od gradova Zadar je predvodnik sa 830 novih građana. Benkovac je sa 136 rođenih na drugom mjestu, no za razliku od Zadra koji je u značajnom plusu prirodnog prirasta, u Benkovcu je istovremeno umrlo 164 osobe.

  21. bila je srbija negde na tragu *zute kuce*..ali su trag presekle dosmanlije i sada sa okupatorima i agresorima, pomagacima *vrse zajednicku istragu*..peru svoju i njihovu savest za pocinjeno, za poziva na bombardovanje..ocekuju *saglasnost* zlocinca da pokrenu postupak,i ustupaju ga organizatoru pocinjenog zla EU
    —————————————————————————————————————————–
    Godišnjica “slučaja Račak”
    Vilijam Voker u u Račku 1999. (Foto Rojters)

    Prema zvaničnoj verziji sadržanoj u izveštaju MUP-a i u zapisniku istražnog sudije o uviđaju, u selu Račak je 15. januara 1999. došlo do sukoba naoružanih Albanaca sa srpskom policijom. Tom prilikom poginulo je četrdesetak Albanaca, koji uglavnom nisu bili u uniformi ali su svi imali toplu višeslojnu odeću, a veliki broj njih i istovetne vojničke čizme, te su većinom posedovali vatreno oružje, koje su tada i upotrebili. Selo Račak je, inače, bilo okruženo rovovima, tu se nalazio jedan od štabova tzv. OVK, a na mestu događaja su pronađene i velike količine oružja i municije.

    Misija OEBS-a na Kosovu i Metohiji, kao i veliki deo međunarodne zajednice su tvrdili da se radilo o “masakru civila”. Tada i pitanje (ne)uniformisanosti poginulih postaje veoma značajno, iako za to uopšte nije bilo pravih razloga, jer je i tada jedino bilo relevantno da li su ti ljudi posedovali i koristili oružje, odnosno imali nameru da ga upotrebe. Tako danas, na primer, niko ne tvrdi da neki ubijeni pripadnik “Al Kaide” u Avganistanu ili u Iraku nije terorista samo zato što nema odgovarajuću uniformu. Naprotiv, teroristi uglavnom ne nose uniforme. Tvrdnja da su u Račku ubijeni nenaoružani civili, postaje “kamen temeljac” brojnih optužbi protiv Srbije i SRJ, a ona se nameće i kao ključno pitanje za tadašnji ekspertski tim patologa EU. Nalaz tog tima sadrži brojne anomalije, pa se tako, u njemu, između ostalog, navodi i sledeća neistina: “Nije bilo indikacija da su ti ljudi bilo šta drugo do nenaoružani civili”.

    Za utvrđivanje tragova pucanja na rukama poginulih Albanaca u Račku, kriminalistički tehničari MUP-a Srbije su koristili poznati difenilaminski test, koji se u žargonu označava kao parafinska rukavica. Reč je o nitratnom testu, zasnovanom na tome da prilikom pucanja iz vatrenog oružja, na ruci koja je držala oružje ostaju sitne barutne čestice koje, između ostalog, sadrže i nitrate. Naziv “parafinska rukavica” svoje poreklo duguje nekada uobičajenom načinu skidanja barutnih čestica sa šaka, a danas se uglavnom koriste posebne lepljive folije. Prilikom ispaljenja hica iz vatrenog oružja, barutne čestice izlaze kroz usta cevi i talože se na obližnjim predmetima. Osnovni prigovor ovoj kriminalističko-tehničkoj metodi odnosi se na hemijsku reakciju između difenilamina u sumpornoj kiselini i nitrata dobijenih prilikom ispaljenja projektila iz vatrenog oružja, jer sličnu reakciju daju i druge supstance koje u svom sastavu sadrže nitrate. Ovo se pitanje u konkretnom slučaju može kriminalistički rešiti odgovarajućim sistemom eliminacije, i to na sledeći način:

    Da li detektovani nitrati možda potiču iz veštačkog đubriva? Kada se ima u vidu doba godine kada je došlo do događaja u Račku, takva mogućnost je isključena. Naime, događaj u Račku se zbio sredinom januara 1999. godine, tokom zime, a u to doba godine se ne koriste veštačka đubriva, niti se uopšte i obavljaju bilo kakvi značajni poljoprivredni radovi.

    Da li utvrđeni nitrati eventualno potiču od nekih industrijskih materija? U Račku nisu postojali pogoni u kojima se proizvode šibice, niti su se seljani masovno bavili graviranjem, razvijanjem fotografija, štamparskim poslovima, proizvodnjom kozmetike, ili drugim aktivnostima u kojima je moguć kontakt sa nitratima.

    Da li nepronalaženje tragova pucanja može biti dokaz da poginuli na čijim rukama takvi tragovi nisu pronađeni, nisu imali vatreno oružje? Nepronalaženje nitratnih tragova može da bude posledica nesavršenosti difenilaminske metode, a do toga može doći i ukoliko je došlo do uklanjanja tragova pucanja, brisanjem ili pranjem ruku.

    Već na prvi pogled moguće je uočiti da je Izveštaj Ekspertskog tima patologa EU veoma površan, pristrastan i jednostran. Ekspertski tim je, doduše, koristio jednu načelno pouzdaniju kriminalističko-tehničku metodu za detektovanje tragova pucanja, ali ta metoda u konkretnom slučaju zbog prethodnih radnji i proteka vremena, nema nikakvu realnu vrednost. Iz svega toga, proizašli su i pogrešni zaključci sadržani u Izveštaju. Kao posebna vrsta dezinformacije u Izveštaju Ekspertskog tima patologa EU, ističe se tvrdnja da nisu otkriveni tragovi pucanja na rukama poginulih Albanaca. Reč je o ozbiljnoj profesionalnoj nekorektnosti. Naime, ne samo da je prošlo punih sedam dana od događaja u Račku, već su finski eksperti sa sigurnošću znali da su sa ruku poginulih Albanaca, prethodno primenom specijalnih folija, radi vršenja analize, temeljno pokupljeni svi tragovi. Nakon te kriminalističko-tehničke operacije, ruke poginulih Albanaca su praktično potpuno očišćene od tragova! Tragove pucanja nakon toga više nikako nije ni bilo moguće detektovati.

    Kaže se da je istina prva žrtva rata. Tako je bilo i u slučaju agresije na Srbiju i SRJ 1999. godine, a istina je tada ubijana ne samo u vezi sa događajem u Račku, već i mnogo ranije, kao i mnogo kasnije, bez obzira na to kada je rat nominalno počeo. Istina, nažalost, strada i sada, iako mi nismo u ratu ili makar toga nismo svesni. Ako rat po definiciji fon Klauzevica smatramo “nastavkom politike oružanim sredstvima”, onda je i politika, a pre svega tzv. međunarodna ili “visoka politika” u stvari, u mnogim slučajevima samo “meki” početak rata, a i tada očigledno, “istina” često prva strada.

    Profesor Pravnog fakulteta u Beogradu

  22. stražitelji UNMIK-a su u izveštaju Haškom tužilaštvu iz novembru 2003, pozivajući se na svedočenje Albanaca učesnika u zločinima nad Srbima, zaključili da su kompletan organizovani kriminal u južnom delu Kosova kontrolisali pećki i prizrenski klan braće Ramuša i Dauta Haradinaja.

    Preuzmite: IZVEŠTAJ UNMIKA O TRGOVINI ORGANIMA NA KOSOVU
    – Prema jednom svedoku, Daut Haradinaj i Naim Maljoku su bili lično odgovorni za Peć, Đakovicu i sve do Junika i linije koja ide kroz Metohijsku dolinu do Mališeva. Maljoku je veoma moćan i skoro jednak partner Ramušu. On je finansirao i donosio veliku količinu oružja za vreme rata i jak je u poslu sa narkoticima. U sektorima Prizrena, Suve Reke, Orahovca, Uroševca i dela opštine Mališevo bila je još jedna grupa, autonomna, ali pod uticajem Ramuša i Dauta Haradinaja. Vođe su Islam Kastrati, Šićuri Ćeljaj i Džavid Elšani. Elšani je iz sela Pirane pored Prizrena, dok su Kastrati i Ćeljaj iz Prizrena. Bio je uključen i OVK komandant u Uroševcu kog su zvali Naser, a koji je obezbedio drugu grupu sa zarobljenim Srbima iz te oblasti – piše u izveštaju.

    Daut Haradinaj je bio glavni u OVK bazi u Tropoji od 1998. godine, a svedok na kog se pozivaju istražitelji UNMIK-a često je tamo boravio i „lično komunicirao sa Dautom i Ramušem”.

    – Ramuš je dao striktna naređenja svim lokalnim komandantima da mu prijave ako uhapse nekog Srbina. U oblasti Đakovice značajan deo je urađen uz pomoć Džafera i Genca Požegua i izvesnog Nasera, koji je pre rata bio vulkanizer. U oblasti Prizrena Džavid Elšani je bio veoma aktivan u hvatanju živih Srba. Uživao je da ih muči. On je bio šef vojne policije OVK. Elšani je organizovao dva kampa za zarobljene Srbe u severnoj Albaniji – navodi se u izveštaju.

    Svedok je dao i ime izvesnog člana OVK Dauta Lauše iz Suve Reke, koji je pomagao u prikupljanju Srba. Daut i Ramuš, a posebno Daut, imaju ekstremno dobre odnose sa Bliskim istokom i Turskom. Mnogi islamisti su došli u OVK baze u Tropoji i Kukešu pre i za vreme rata.

    Drugi svedok je pomenuo ime vezano za trgovinu organima: Alija Ljuljaj iz Elbasana (u Albaniji). U istim je „poslovnim aktivnostima” i sa dobrim kontaktima u Turskoj i drugim zemljama u tom regionu. On je njima donosio novac od prodaje organa.

    Na pitanje ko su to oni, svedok je odgovorio: „Pa, Džavid… i još nekoliko njih. Džavid nema dušu, ne smeta mi da pomenem njegovo ime u vezi sa ovim poslom”. Drugi svedok je pitan za Aliju Ljuljaja, na šta je odgovorio da ga poznaje i da je on rođak Islama Kastratija i Šićuri Ćeljaja i dobar drug sa Dautom. Svedok je potvrdio da je Džavid Elšani duboko umešan u posao trgovine organima, a kada je pitan za Ćeljaja i Kastratija, odgovor je bio: „Pa… sranje, dobro… logistika… razgovraćemo kasnije…” – piše u svedočenju istražitelja UNMIK-a.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *