Epoha Vladimira Putina

Piše Bogdan Đurović

U prvoj deceniji 21. veka prosečna plata u Rusiji je povećana sa 55 na 540 evra, bruto društveni proizvod je udvostručen, a Moskva je sprečila raspad zemlje i vratila suverenitet nad svojim resursima

Posle „decenije (ras)pada“ devedesetih godina, kada je na čelu države bio kontroverzni Boris Jeljcin, početak 21. veka za Rusiju bio je period vrtoglavog uspona koji se vezuje isključivo za jedno ime – Vladimir Putin. „Odgovoran za sve: 2000-2010“, tako je nedavno glasio naslov na prvoj strani poznatog moskovskog magazina „Profil“, posvećenoj ruskom premijeru. Analitičari ocenjuju, i tu su potpuno u pravu, da Putin nije obnavljao Rusiju, već da ju je iznova gradio. A šta je izgradio, možda se najbolje vidi iz podatka da prosečna plata danas u Moskvi iznosi više od 1.000 evra.

NOVO ODELO OD JELJCINOVIH DRONJAKA
Da nije reč samo o Moskvi, svedoči i podatak da je, prema zvaničnoj statistici, prosečna plata u Rusiji oktobra ove godine iznosila više od 540 evra, što nije nimalo beznačajno ostvarenje ako se znaju razmere ove države i to koliko novca odlazi na održavanje i razvoj infrastrukture, odbranu beskrajno dugačkih granica… Iako se zna da je 1999. godine, kada je Putin postao premijer, zatekao prosečnu platu od svega 55 evra i praznu državnu kasu. Povećanje prosečne plate za deset puta prava je ilustracija šta je u ovoj državi urađeno za deset proteklih godina.
Ideja o neophodnosti državne izgradnje na potpuno novim osnovama definitivno je usvojena u Rusiji za vreme bombardovanja Jugoslavije 1999. godine, da bi, dva meseca po okončanju agresije na našu zemlju, na veliku scenu stupio Putin, preuzevši 16. avgusta te godine mesto predsednika vlade (još 29. marta stao je na čelo Saveta bezbednosti RF). A samo četiri meseca kasnije, već je sedeo u vodećoj fotelji u Kremlju. Bilo je to u večernjim časovima 31. decembra 1999. godine. Tako su se Amerikanci susreli sa zanimljivim paradoksom – bombama su rušili vlast u Beogradu koja im nije bila po volji, ali je kolateralna šteta bio Jeljcinov proamerički režim u Moskvi, koji im je i te kako odgovarao.
Međutim, pravi uzroci promene političke paradigme Rusije su mnogo dublji i složeniji. Valja napomenuti svega nekoliko detalja.
Prvo, Jeljcin je sa vlasti otišao u trenutku kada je njegov politički rejting bio niži i od statističke greške, što svedoči da je bio istrošen u svakom pogledu. Drugo, skoro celokupna privreda Rusije prešla je u ruke nekolicine oligarha koji nisu pokazivali ni najmanju nameru da učestvuju u preporodu države. Ruska politika i ekonomija bili su u potpunosti kontrolisani iz Vašingtona i najveći deo kapitala oticao je u tom pravcu. Treće, u Rusiji se avgusta 1998. godine dogodio finansijsko-ekonomski slom, što je dovelo do paralize državnog aparata. Mnogi ruski analitičari u ovom događaju vide važan pripremni korak za oružani napad na Srbiju nekoliko meseci kasnije. Četvrto, Rusija je na kraju Jeljcinove vladavine bila država koja se bukvalno raspada, na šta je pre nekoliko dana podsetio i Dmitrij Medvedev u godišnjem obraćanju naciji. Kada se sve ovo uzme u obzir, konsenzus ruske nacionalne elite da se pronađe novi čovek koji će biti u stanju da sašije novo državno odelo od Jeljcinovih dronjaka – bio je potpuno očekivan i neophodan.
Tako je posle Jeljcinove ere, u ruskoj istoriji verovatno će biti poređena sa velikom kugom u Londonu, započela „Putinova epoha“ koja i dalje traje, bez obzira na to što je pre dve i po godine predsednik postao Medvedev. Jer, kako je Putin jednom izjavio, njih dvojica su „ljudi iste krvi“.

SLOM AMERIČKE RUSIJE
Šta je zatekao Putin 2000. godine? Upola manji društveni proizvod čak i od onoga iz 1990. godine, kada je sistemska kriza već temeljno razorila SSSR. Iz ovog podatka se jasno vidi koliko je Jeljcinova Rusija nisko pala. Zatekao je opustošene fabrike, najurene radnike i državu podeljenu na mafijaške feude. Svake godine Rusija je gubila i do milion stanovnika, Daleki istok provodio je zime bez struje i grejanja. Okolne države merkale su komade ruske teritorije koje će pripojiti. Separatistički pokreti bujali su ne samo po obodima, već i u centralnim delovima Rusije.
Posebna priča, što tek sada izlazi jasnije na videlo, jesu prihodi od glavnog ruskog nacionalnog proizvoda – nafte. U dokumentarnom filmu snimljenog od strane novinara Andreja Karaulova, otkriveni su šokantni detalji o funkcionisanju Jeljcinove Rusije. Ili bolje reći – američke Rusije.
Kako tvrdi Jevgenij Fjodorov, predsednik Komiteta za ekonomsku politiku i preduzetništvo Državne Dume RF, celokupno rusko zakonodavstvo devedesetih pisano je novcem od zapadnih „grantova“, koji je za tu svrhu obilato pristizao, uključujući i poreske zakone. Drugi primer, još užasniji, jeste da je Rusija tek 2004. godine vratila pod svoj suverenitet vlastita izvorišta nafte, poput onih na Sahalinu i u Sibiru, dobrovoljno predata američkim kompanijama na osnovu takozvanog „Sporazuma o podeli produkcije“, kojim je Jeljcin sredinom devedesetih kupio blagonaklonost Vašingtona i sebi obezbedio očuvanje vlasti. Prema tom sporazumu, Rusija je od svakog dolara zarađenog prodajom sopstvene nafte – dobijala samo 20 centi. Ostatak je išao Amerikancima.
Putin je taj zakon 2004. godine ukinuo. Podsetimo, početkom iste godine, prema procenama magazina „Forbs“, najbogatiji čovek u Rusiji i među vodećima u svetu bio je Mihail Hodorkovski, tadašnji naftni magnat i vlasnik kompanije „Jukos“, svojevrsne države u državi. Njemu je iste godine suđeno zbog utaje poreza i dobio je devet godina zatvora. Govorilo se da je Hodorkovski planirao da „Jukos“ proda velikoj američkoj naftnoj kompaniji. A sledeće, 2005. godine, američki Senat usvojio je Rezoluciju 232, koju su pripremili senatori Barak Obama, Džozef Bajden i Džon Mekejn, gde se povodom presude Hodorkovskom kaže da su „sudovi u Rusiji instrument Kremlja i takvi sudovi ne mogu biti odgovorni i nepristrasni“. Bilo je to iste one 2005. godine kada je direktor CIA Porter Gos, priznao da njegova služba koristi mučenje vodom u zatvoru u Gvantanamu, kada „osumnjičenom“ silom sipaju tečnost u dušnik. Gos je to nazvao „profesionalnom tehnikom ispitivanja“, ali nije napomenuo da su ovu tehniku preuzeli od čuvenih kambodžanskih humanista, poznatih kao „Crveni kmeri“. I nije rekao da li se dokazi iznuđeni ovom „profesionalnom tehnikom“, smatraju validnim pred američkim „odgovornim i nepristrasnim“ sudovima.

ZEMLJA VELIKIH KONTRASTA
Putin je posle ukidanja zakona o nafti i hapšenja Hodorkovskog postao meta, optuživan je za skoro sva zla ovog sveta, uključujući ubistva novinara i političkih protivnika, za lično bogaćenje i korupciju. Unutar zemlje, podržavana od odbeglog tajkuna Borisa Berezovskog, ove optužbe širila je ruska opozicija (većinom su pripadnici Jeljcinove političke garniture), koja ne uspeva da osvoji više od dva odsto glasova ni na jednim izborima. Evo šta je pre dve nedelje Putin o njima rekao: „U svoje vreme su projurili kao uragan, odneli su zajedno sa Berezovskim i sa onima koji su sada lišeni slobode, poprilično milijardi. Skinuti su sa jasala, pa su se malo istrošili i žele da se vrate i napune džepove. Ali, ako im dopustimo da to urade, oni se neće ograničiti samo na milijarde, već će celu Rusiju rasprodati“.
Ako je istina to što premijer kaže, onda su sadašnji opozicionari, dok su bili na vlasti, džepove punili delom iz privatizacionih prihoda, ali pre svega od inostranih kredita nemilice podizanih. Tako je Putin preuzeo Rusiju sa oko 160 milijardi dolara spoljnog duga („demokratska“ vlast je za deceniju skoro duplirala ovu sumu, nastavivši putem Mihaila Gorbačova). U svojoj deceniji Putin je više nego četvorostruko umanjio dug, koji je početkom 2010. godine iznosio 37 milijardi. I ne samo to: od dužnika Moskva se pretvorila u kreditora, pa je samo SAD u julu ove godine dugovao Rusiji 130,9 milijardi dolara, a Putinova Rusija se odrekla i „dobrih usluga“ MMF-a.
Rusija danas, sa više od 2,2 triliona dolara BDP-a, izbila je na šesto mesto najvećih privreda sveta, praktično udvostručivši ovaj pokazatelj za deset godina. Ako je Jeljcin smanjio rusku vojsku za tri miliona pripadnika (sa 4,2 na 1,2 miliona), dok je Putin bio vrhovni komandant ta brojka je bila manja za samo 69 hiljada. Zarade vojnika rastu iz godine u godinu, a država uliva sve više sredstava u nabavku novog naoružanja, otvaraju se vojne baze u inostranstvu.
Daleko od toga da je stanje idealno. Rusija je zemlja velikih kontrasta, sa mnogo korupcije i kriminala. I dalje su učitelji i lekari slabo plaćeni, ali se ipak povećava broj studenata na budžetu, dok smrtnost opada, a natalitet raste. Ukoliko ne dođe do nekih većih lomova, upravo bi decenija pred nama trebalo da bude doba potpunog preporoda. I za to, kao i za sve loše što se eventualno bude dešavalo, najviše će biti odgovoran jedan čovek.

16 коментара

  1. Тополски

    Путин је сила. Нема ту шта много да се дода.
    Мене брине нешто друго. Наиме, увек се сукобим са људима, присталицама владавине једног човека. Једноставно питање. Шта после њега? Због тога су на Западу измислили демократију и због тога су јаки. Capito?

  2. Русији је фалила длака да се после стотина година статуса велесиле,врати у период татарског ропства. Јељцин је направио, можда и једини, али грандиозан потез који се зове велики Путин. Већ се сад може сврстати уз највеће Русе, по ономе што је учинио за Русију.Уз кога се могу сврстати наше актуелне ”вође” према своме делу? Недић, Љотић, Дража Марковић…?

  3. ђорђе петровић

    па, да… далеко од тога да је стање идеално, али у Русији, на неки начин слично као и у Србији о чему је својевремено говорио и покојни Ђинђић, никада и није било идеално стање… ипак, резултати препорода у Русији су јасно видљиви и то не само статистички… друго је питање да ли је уопште могуће да толики прогрес може бити заслуга само једног појединца… ма ко он био… искрено се надам да у РФ има још способних и надахнутих људи који доприносе овом процесу и који ће бити у стању да једног дана преузму кормило и наставе истим правцем… у супротном ће епоха Путина бити само светли пример и прокоцкана шанса…

  4. Imamo li mi negde naseg Putina???? Ja ga ne vidim i to me onespokojava, bez obzira sto se ne mozemo ni u kom pogledu porediti sa Rusijom po potencijalima al bar kad bi se nasao neki da samo zaustavi ovo propadanje Srbije koje nas Boris sprovodi.Srbija je dovoljno bogata za nas, koliko nas ima ali nema ko da pohapsi nase oligarhe.

  5. Petar Arkadijevič Stolipin je bio najbolji ruski premijer i kako je završio. Ubili ga zapadnjaci. Prosto se kod njih verovalo da će Rusija toliko sa tim časnim i sposobnim čovekom ojačati da će zavladati i dominirati. Morali su da ga smaknu po svaku cenu.
    Znamo kako se radi, ukoliko ne mogu da ukaljaju nekog i ucenjuju onda se njemu događa ubistvo ili “prirodna smrt”.
    Pošto su kod icrpljeni svi kompromitujući resursi, a ni na jedan đavolski mamac se ne peca onda ostaje samo da ga smaknu. Kao što rade pred izbore tako već sada kolaju priče raznih engleskih vidovnjaka kako će Putin poginuti te u avionskoj nesreći, te u terorističkom napadu itd. Naravno to je samo uvod i opravdanje za maksimalno spremani zločin nad slobodnim svetom.
    Naravno Putin nije naivan i dobro zna ko je većinski vlasnik tajnih računa, ko je vlasnik vojne, farmaceutske, mediske…indstrije i verujem da neće dozvoliti da oni sede udobno i skriveno u svojim salonima bez obzira na sve zločine koje čine po zemaljskoj kugli.
    Doviđenja do oslobođenja.

  6. Љубомор

    Ми Срби треба да се молимо Богу за Путина и снажну Русију.
    Ту нам је спас. Јака Русија, спас за Србију.
    Кад већ немамо свога Путина, зашто не тражимо од нјих да нам
    дају једног таквог човека – родољуба.
    Србијом од 1945 г. владију странци и ево докле смо дошли.
    Станац Рус, сигурно нас неби упропастио као Борис, Чеда,
    Ивица и Марица или остали курсити Сороша.

  7. RODIO SE NOVI PETAR VELIKI ALI U LIKU VLADIMIRA PUTINA! BOGU HVALA!

  8. Gorane, nije Jelcin odabrao Putina i nije Jelcin dobrovoljno otišao sa mesta predsednika Ruske Federacije, još bi on “odrađivao” Rusiju.Ekipa ljudi je Jeljcina držala u “sterilnom” stanju dok nije potpisao dekret,nije pijandura htela da da ostavku, na kraju se dobro završilo i za njega, uslov je bio da ga krivično ne gone i njegovu familiju.
    Progres Rusije sa Volođom na čelu je vezan za timski rad ali znate da top menadžer bira saradnike, Medvedev je samo jedan iz tima.

  9. sta ce biti posle?
    zar mislis da ce ovo ovako trajati hiljadama godina?
    igra se privodi kraju. zapad je poceo pucati na svim savovima.
    oni nece izdrzati ni deset godina ovakvim tempom. njihovo prokletstvo ih je dovelo do toga da se izjedu izmedju sebe kao pacovi. jos malo im fali da doju na nivo na kojem je bila jeljcinova rusija.
    oni nemaju koga hapsiti osim sirotinje. sve je opljackano i pokradeno.
    njihova naftna polja nisu u tudjim rukama pa opet im ni to ne pomaze. kriza svakim danom sve vise raste.
    za sta ce zapad biti sposoban za 10 godina? za nista?
    rusji jos jedino moze biti pretnja kina, ali za kinu je lako.

  10. Ovo je covek koji je pomrsio konce velikoj sili kakva je SAD,svaka cast,fascinantna licnost.Jedina osoba koju bih zeleo da upoznam licno.

  11. Naravno da je Putin onaj pravi,cim se ne svidja
    ovim probisvetima na zapadu i njihovim satrapima
    u Srbiji.Samo neka ga Bog pozivi i Rusija ce
    biti najbolja u svemu.Ima najpametnije ljude i najbogatije resurse na svetu.

  12. U prvoj deceniji 21. veka prosečna plata u Rusiji je povećana sa 55 na 540 evra, bruto društveni proizvod je udvostručen, a Moskva je sprečila raspad zemlje i vratila suverenitet nad svojim resursima.
    А шта би са Србијом? Повећање плате, а курс у подруму! Бруто друштвени производ, ма не. Увоз робе са парама од продатог и кредита. Србија (властодршци) нема интереса за суверенитет над ресурсима већ над масом (народом). А тек о распаду Србије: Космет, Војводина, Рашка, јужна и источна Србија. Мађари траже северну Бачку( да би се припојили Мађарској), Буњевци Подунавље (да би се припојили Хрватској) и све то истовремено оптужујући нас да стварамо ВЕЛИКУ СРБИЈУ. Све уз помоћ “нашег” деспота.
    Љут сам на Путина што није дошао код нас да буде један мандат Премијер.

  13. Ovi nasi kerovi treba da kleknu pred Putina i da traze da nam oprosti i da nas vrati na pravoslavni kurs a ne katolicko-fasisticki koji nam kroji tesku sudbinu.

  14. hm, *nasi kerovi su u problemu, i to ozbiljnom*
    ———————————————-

    Strava u Sivcu: Ispekli i pojeli psa?!

    U napuštenoj zgradi u Sivcu neko zaklao, odrao i ispekao kerušu! Meštanin Rajko Keljević: Sve što sam zatekao na licu mesta ukazuje da je neko pojeo psu rebra

  15. Točno mladi Srbi se redom u Hrvatskoj izjašnjavaju Hrvatima i ne samo to nego i katolicima , oni koji se još malo bore kažu da ne vjeruju u Boga samo da bi zaštitili sebe i da nebi morali stati na katoličku stranu . Pritisak je strašan od državnih institucija , vrtića , škola , policije preko prijatelja i prijateljica svi vrše pritisak i mladi čovjek jednostavno pukne ili popusti i počinje se sramiti svojih roditelja svojeg imena i prezimena . Pa brže bolje u katoličku crkvu na pokrštavanje a poslije toga od istih tih bivših Srba najveće pljuvanje po svojima kako bi se dodvorili prijateljima tužno i jadno a SRBIJA ŠUTI .Srbi u Hrvatskoj i Krajini žive bez vode , ceste i struje u 21 veku. U bivšoj Republici Srpskoj Krajini u kojoj je rođen svjetski naučnik Srbin sin pravoslavnog paroha, Nikola Tesla koji je struju podario čitavom svetu a zlikovci je zabraniše za njegov narod u Hrvatskoj u 21 veku .Srbi su u Hrvatskoj bili konstitutivni narod i imali su pravo na razdruživanje i proglašenje svoje države baš kao i Hrvati , sve ostalo su laži.Hrvatska je pobjedila u ratu uz pomoć Nemačke ali najviše služeći se Gebelsovom propagandom. A to je ako više puta ponavljate laž ona u svjetu postaje istina i to im je odlično uspelo. Napravili su najgori zločin posle II svetskog rata i genocid nad Srpskim narodom , što su radili pod Pavelićem i u II svetskom ratu. Uništili su Republiku Srpsku Krajinu koja je bila proglašena voljom njezinog naroda koji je bio konstitutivni narod znači imao je pravo da se osamostali baš kao i hrvatski narod. Kod nas u srpskoj politici se o tome uredno šuti i prešućuje misleći se dodvoriti Hrvatskoj i svetu ne mi tako samo padamo još niže i od stvarne žrtve ( protjerivanje 280 000 Srba i genocid nad onima koji su ostali zabilježio kamerama UNPROFOR ) mi šutnjom postajemo agresori.Da ne govorimo da je Baranja samo dio Vojvodine koju je Josip Tito Broz oteo od Srbije za svoje Hrvate kao i Međumurje što je oteo Mađarima a Istru i Dalmaciju Italijanima .Deo Srpskog Banata poklonio Rumunjima. Sve nade polažem u Savu Štrpca i njegovo zalaganje za Krajinu. Srpski narod nikada se nesmije pomiriti s činjenicom da Krajina ne postoji. Postojala je na oko 35 % teritorije današnje Hrvatske sve su to bili srpski etnički prostori i mi se za njih moramo boriti makar čekali 900 godina kao Hrvati svoju državu ali kad tad izboriti se moramo i na naš teritorij vratiti naše stanovništvo .

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *