SRBI U MAKEDONIJI Pogubne posledice perfidne asimilacije

Piše Ljubiša Stoiljković

Reporter „Pečata“ obišao je Skopsku Crnu Goru, prostor sadašnje severne Makedonije gde je u srednjem veku postojala moćna srpska država. I ono malo Srba koji su posle raspada Jugoslavije ostali u Makedoniji, albanski teroristi proterali su sa ognjišta 2001. godine, a zbog nebrige Beograda i antisrpske politike Skoplja, nove generacije naših sunarodnika ne poznaju ni sopstveni maternji jezik, a kamoli srpsku kulturu i istoriju

U selima na području Skopske Crne Gore tokom pobune Albanaca 2001. godine, sprovedeno je klasično etničko čišćenje nad pravoslavnim življem i nedopustivo je da Srbi i Makedonci budu izbeglice u sopstvenoj državi – stav je Demokratske partije Srba u Makedoniji, Srpske napredne stranke u Makedoniji, Srpske zajednice i ostalih nevladinih organizacija koje okupljaju srpski živalj u Makedoniji. Oko 400 Srba, čije su kuće zapaljene i opljačkane, ne osećaju se bezbednim u svojim selima posle niza incidenata i ne obnavljaju svoja porodična domaćinstva.
U protekle dve decenije ustavno pravo Srba da se školuju na maternjem jeziku bilo je formalno, a ne stvarno pravo, zbog toga što nije bilo ni prevedenih udžbenika niti kvalifikovanog kadra. Srpska deca rođena posle raspada zajedničke države vrlo slabo znaju srpski, a dobar deo njih govori „kreolskom“ varijantom srpsko-makedonskog jezika. Srbi podržavaju ideju predsednika Tadića da obnovljeni, sada urušeni spomenik Kumanovskoj bici na Zebrnjaku bude 2012. godine mesto pomirenja balkanskih naroda.
Eho mog teksta o buđenju Srba u zemlji orlova među Srbima u Makedoniji, doveo me je krajem leta na Skopsku Crnu Goru, u Kumanovo, Skoplje, Staro Negoričane…

Spaljene i srušene srpske kuće u selu Matejče rezultat su divljaštva Oslobodilačke armije Albanaca koji su, maja 2001. godine, sproveli etničko čišćenje na prostoru Srpske Crne Gore

BITKA ZA KUMANOVSKO POLJE
U Kumanovu tužni tragovi tranzicije: uništene i devastirane fabrike, nezaposleni ljudi bez nekad imanentne vedrine. Tužan je i čuveni kumanovski bekrija Bartko Đorđija, pandan vranjanskom Mitketu. „A kako i ne bi bio kada se kraj njegovog spomenika više ne čuju čuvene kumanovske sevdalinke, nego albanski ritmovi. Etnička linija se za četvrt veka pomerila od pruge Beograd-Skoplje, preko autoputa do iza centra. Moj „prijatetelj“ se za to vreme dva puta selio. Sada je iza Kumanovske banke. „Nezaposlenost je 34 odsto u Makedoniji“ – upućuju me moji saputnici prema Skopskoj Crnoj Gori, Radovan Stanojković-Raša predsednik odbora za raseljena lica iz sela Matejče i Ljubiša Cvetković iz opštine Staro Negoričane.
Na putu do sela Matejče, u kojem je do upada jedinica Oslobodilačke armije Albanaca, maja 2001. godine, dominantno stanovništvo bilo srpsko, prolazimo kroz plodno Kumanovsko polje. Većim delom se navodnjava iz sistema Lipkovo; kukuruzi su visoki puna tri metra i imaju više klipova. „Evo zašto su nas proterali. Ovo je borba za vodu i ovo polje. Gde je voda tamo je život. To dobro znaju naše komšije Albanci. Od 550 hektara navodnjavane zemlje, 370 hektara je u vlasništvu Srba sa turskim tapijama“ – ukazuje Radovan. Na ulazu u selo on me upozorava da nema stajanja i da mogu samo u pokretu kroz prozor auta da fotografišem, da ne bih prošao kao neke moje kolege iz Skoplja.
Ulazimo u selo. Albanci grade kuće, skreću potok ka baštama, voćnjacima… Nailazimo na niz zapaljenih srpskih kuća. Krovovi puni ugaraka i bez crepa. Fasade pocrnele od dima. Taj tužan pejzaž ljudskog egoizma i bezumlja razbijaju nove kućice žute fasade. Raša objašnjava da su Italijani izgradili 38 kuća od 40 kvadrata, za one koji su vikendom ovde dolazili i obrađivali njive i bašte da bi preživeli. Sada dođu najhrabriji samo danju. Nekoliko ovih kućica Albanci su zapalili kao jasnu poruku Srbima. Domaćini iz sela odbili su ove kućice i opredelili se za maratonske sudske sporove za nadoknadu štete od države. Njima treba i ambar i koš i staja za stoku i trem za traktor… Mnogi su dobili novac i kuće se dole u „mravinjaku kumanovskom“, kako navodi Radovan. „Ima ih još podosta, starijih u izbegličkom bednom smeštaju“ – kaže Radovan.
Od centra sela skrećemo odmah levo. Naš vodič je odlučio da ne idemo u policijsku stanicu. „Možda je bolje tako, kada nismo mogli da dobijemo asistenciju policije na putu do manastira Presvete Bogorodice na vrhu planine. Tih devet kilometara vode kroz hrastovu i bukovu šumu – nebezbedno je“ – upozorili su me moji domaćini još u Kumanovu. Ali, radoznalost je pobedila. „Ovo je prvi put da neka redakcija iz Beograda pošalje svog novinara. A bila nam je ovih devet godina potrebna neka blaga reč iz naše matice Srbije. Ćutale su i one čuvene humanitarke iz Beograda. Ove opljačkane i zapaljene kuće će im sve objasniti“ – kaže Radovan okrećući glavu čas na jednu, čas na drugu stranu. „A mogli smo da odbranimo našu Goru. Kada smo se konsolidovali posle mučkog noćnog napada drugi na treći maj 2001. godine i kroz vatru pokupili decu, roditelje i najnužnije stvari, nas 40 iz sela je mobilisano u policiju. Borili smo se kao kad čovek brani svoj dom. Zaustavili smo ih brzo. A onda je oslabila vatra. Kako … da bi se konsolidovali. Tada smo se pobojali da će biti isti scenario kao na jugu Srbije. Ne smemo da branimo svoju zemlju, svoj narod od napadača među kojima je bilo i onih veterana sa Kosova, rata na jugu Srbije i mudžahedina, predimenzionirane silom. A kako brane svoju zemlju oni koji nam sada određuju dozu, znam. Ali… I ubrzo smo im pokazali kako umemo da se branimo: teroristi su saterani u obruč oko sela Aračinovo. I tada je stiglo naređenje moćnih zemalja: dosta je rata. Nastupa mir i bratstvo jedinstvo, da bi oni izvukli autobusima svoje vojne instruktore u redovima albanskih napadača. Tada mi je bilo jasno da ćemo ostati bez svojih kuća, bez svoje imovine, bez vekovne naše uzdanice i zaštitnice, naše Gore. Usledio je Ohridski sporazum juna 2001. godine. Pomiluju se svi borci, bez obzira na to da li su napadači ili napadnuti. Isto kao i na Jugu Srbije. Zaboravlja se krv poginulih.“

Crkva srpskog manastira Bogorodice oštećena je od strane albanskih terorista 2001. godine. Srušen je časni presto od mermera u oltaru

Ubrzo prođosmo pored zapaljenog dečjeg odmarališta. A onda na podnevnom suncu sinu fascinantna lepota srednjevekovnog hrama na ovećoj zaravni prema Kumanovskom polju. Mladi policajac skloni metalnu rampu i betonsku pregradu. Na ramenu mu kalašnjikov. Sa odmorišta divan pogled na celo Kumanovsko polje. Pogled mi se ipak lepi za monumentalnu građevinu. Manastir je podignut još u XI veku. Sredinom XIV veka car Dušan, koji je stolovao u obližnjem Skoplju, započeo je, a njegov sin Uroš i supruga Jelena završili su obnovu manastira oko 1357. godine, posle čega je on postao zadužbina cara Uroša. Sa manastirske crkve je u XVIII veku skinut olovni krov koji je iskorišćen za pokrivanje Eski džamije u Kumanovu, čime je ubrzan proces njegovog propadanja. Manastirska crkva je obnovljena 1934. godine, ili 1926. godine. Crkva je oštećena od strane albanskih terorista 2001. godine. Srušen je časni presto od mermera u oltaru. Na njoj je uklesan „UČK“. Radovan i milicioneri su nam pokazali i mesto gde su Albanci kopali u oltaru tražeći u temeljima, verovatno, zlato. Taj prostor je veličine dva sa tri metra i pristojno je saniran, dok časni presto stoji razvaljen. Crkva slavi 21. septembra Malu Gospojinu, kada se ovde, uz pratnju policije, okupe Srbi i Makedonci sa područja cele Skopske Crne Gore. „Pre raspada Jugoslavije ovde se okupljalo po više od hiljadu ljudi. Dolazili su i Albanci“ – glasno i sa dubokom tugom izgovara Radovan.
Od mladog milicionera saznali smo da je manastir poznat i po tome što je u njemu živeo i stvarao poznati srpski kompozitor duhovne muzike sa kraja XV veka Isaija Srbin. Zapalismo sveće za zdravlje najmilijih, još jednom očima pomilovasmo prekrasan živopis i krenusmo da obiđemo oštećene konake.
Srušeni krov i rupe od mina na oba konaka ukazuju da su se ovde vodile ozbiljne borbe. Rane ove svetinje još nisu zaceljene. Kao i ljudske. Na izlazu iz crkve u pojati, obilje nadgrobnih ploča sa srpskim imenima i prezimenima.
Vreme je bilo da krenemo za Skoplje, dok je predivna planinska svežina na 1004. metara nadmorske visine odnosila umor. Brzo smo sišli u Matejče. Tek tada sa lica mojih saputnika nestade grč.
Hteo sam da vidim zgarište Radovanove kuće. Odmahnu samo glavom i proguta pljuvačku. U susednom albanskom selu… pokazao nam je zapaljenu novu kuću. „To je kuća albanskog radnika iz Švajcarske koji nije hteo da plati ONI razrezani harač. Iako su pored kuće braće i bližih rođaka, niko nije smeo da gasi požar. Tako stoji kao svojevrsni spomenik neposlušnosti, ili svojevrsne solidarnosti već devetu godinu. I zato oni osvajaju nove životne prostore, a mi gubimo“ – zaključuje rezignirano Radovan.

Srbi podržavaju ideju predsednika Tadića da obnovljeni, sada urušeni spomenik Kumanovskoj bici na Zebrnjaku bude 2012. godine mesto pomirenja balkanskih naroda

SRBI BEZ IDENTITETA
U Skoplju nas dočekuje predsednica najstarije, najmasovnije i najaktivnije nevladine organizacije Srba i Makedonaca, Skupštine Srpske zajednice, Gordana Jović-Stojkovska. Formirana je 1991. godine i menjala je ime, ali suština njene aktivnosti je uvek ostajala ista: očuvanje nacionalnog, kulturnog i jezičkog identiteta Srba u Makedoniji. Sve veće manifestacije počev od Dana državnosti Srba u Makedoniji, od Svetog Save do Vidovdana, organizuju obeležavanja Kumanovske bitke, pomena u Valandovu, Kajmakčalanu.
„Teške dve decenije je srpski narod preživeo u Makedoniji posle raspada Druge Jugoslavije. U poslednjoj deceniji prošlog veka nismo postojali ustavno u Makedoniji. Tek posle Ohridskog sporazuma dobili smo kao autohtoni narod na ovim prostorima, svoj državotvorni status. Međutim, posledice ukidanja škola na srpskom jeziku godinu-dve dana posle raspada Jugoslavije i nedostatak udžbenika na srpskom jeziku, uz slab kadar i prekid neposredne i medijske komunikacije sa Srbijom, rezultirao je iščezavanjem srpskog jezika iz svakodnevne upotrebe i u srpskim porodicama, a posebno u mešovitim brakovima. Đacima su predavali u osnovnim školama nastavnici koji nisu znali srpski jezik, a učilo se iz makedonskih udžbenika. Šta se tu moglo očekivati nego da generacija mladih Srba, rođenih posle 1991. godine zabrave svoj jezik“, objašnjava za „Pečat“ Gordana Jović-Stojkovski.
Danas vrlo visok procenat dece i u tradicionalno jakim srpskim enklavama (Kumanovo, Staro Nagoričane, Kućevište, Josifovo), ne govore ni srpskim ni makedonskim jezikom, nego nekom „kreolskom“ varijantom koji liči na kumanovsko-vranjanski dijalekat. Roditelji su svakako krivi za to, jer je pitanje nacionalnog i jezičkog identiteta i etičko pitanje. I u mešovitim brakovima deci treba pružiti mogućnost da nauče jezik oba roditelja, kako bi imali dovoljno elemenata i saznanja prilikom njihovog odlučivanja o svojoj nacionalnosti.
Toga je svesna i predsednica Skupštine srpske zajednice, pa kaže:
„Roditelji imaju pragmatičnu logiku, jer ta deca zbog nespremnosti države, ili opstrukcije nekih moćnih krugova ne mogu da nastave kvalitetno školovanje na srpskom jeziku. I tu dolazimo do bitnog pitanja ostvarivanja ustavnog prava Srba da se školuju na maternjem jeziku. Bez kvalitetnog nastavnog kadra i prevedenih udžbenika na maternji jezik nema stvarnog prava, nego se svodi na formalno pravo. To je za mene suptilna i perfidna asimilacija. A to je nedopustivo i necivilizovano i sa aspekta evropskih standarda. I pogledajte sada koliko su pogubne posledice takvog odnosa prema srpskoj deci. Naša jadna deca, beže od svojih drugova vršnjaka koji govore srpski zato što ih je sramota da pokažu da ne znaju maternji jezik. To su pravi šokovi za decu, sa trajnim psihičkim posledicama. Mi sada organizujemo druženja srpske dece, jer je ukinuto pravo na fakultativno obrazovanje, što je još jedan lukav potez onih koji podržavaju asimilaciju manjinske dece. Dvadeset godina naša deca ne mogu da dobiju prevedene udžbenike. Mi smo nudili da prevedemo besplatno udžbenike. Prevodioci iz izdavačke kuće „Slovo ljubve“ i tri prevodioca iz Beograda su hteli besplatno to da urade, ali smo odbijani. Loša namera se vidi iz činjenica da nije odobreno korišćenje udžbenika iz prirodnih nauka gde nema ideologije, a zakoni iz fizike i hemije su isti i u Srbiji i u Makedoniji“.
Da li se tako postupa sa makedonskom manjinom u Srbiji?
„Ne“, svesna je Stojkovska, i zato napominje: „I to su ovde pedagoški stručnjaci znali a ćutali su. U Srbiji nevladine organizacije koje brinu o makedonskoj manjini za svoje aktivnosti dobijaju preko 150.000 evra. Mi ovde, ništa. Tražimo s pravom samo pomoć i razumevanje za naše potrebe na bazi reciprociteta. I u kvantitetu i u kvalitetu.“
Predsednica Stojkovska potkrepljuje svoju ocenu i činjenicama da emisija na srpskom jeziku, koja ide tri puta na državnoj televiziji ima veoma loš termin: 15 časova – kada deca idu ili odlaze iz škole, a radio emisije se emituju u 19 časova – kada se gleda televizija. Tražili smo promenu termina, ali nije bilo dobre volje. Novinari za ovu emisiju na televiziji vrlo teško dobijaju kameru i vozilo, pa im najčešće mi pomažemo.

„Posledice ukidanja škola na srpskom jeziku godinu-dve dana posle raspada Jugoslavije i nedostatak udžbenika na srpskom jeziku, uz slab kadar i prekid neposredne i medijske komunikacije sa Srbijom, rezultirao je iščezavanjem srpskog jezika iz svakodnevne upotrebe i u srpskim porodicama, a posebno u mešovitim brakovima“: Gordana Jović-Stojkovska, predsednica Skupštine Srpske zajednice u Makedoniji

Rezultat je, napominje naša sagovornica, još jedan poraz na planu očuvanja nacionalnog identiteta.
„Ni u Kumanovu ni u Skoplju, već tri godine ne uspevamo da obezbedimo dovoljan broj đaka za otvaranje jednog odeljenja na srpskom jeziku. A do dve godine od raspada Druge Jugoslavije, radile su četiri srednje škole na srpskom jeziku u Makedoniji. No, poraz je samo uvod u pobedu, kaže jedna mudrost. Već su izašli prvi profesori srpskog jezika i književnosti sa grupe na Filološkom fakultetu u Skoplju, koja je počela sa radom pre četiri godine. Pokrećemo i kurseve srpskog jezika kroz druženja naše dece. Stiglo je pet udžbenika na srpskom jeziku.“
To je kap u moru, u odnosu na potrebe za normalno odvijanje nastave. Ali, to je i nada da će se do kraja ove školske godine pojaviti i ostali.
„Nadamo se da će kada smo čekali  dve decenije biti bar kvalitetni. Ukazali smo na činjenicu da se u makedonskim udžbenicima za osnovnu školu neadekvatno tretira istorija Srba. Smatramo da srpska deca treba da znaju da je na prostorima sadašnje severne Makedonije u srednjem veku, postojala jaka srpska država. Utoliko pre što deca u Srbiji uče o Samuilovom carstvu. Istorijske činjenice se ne mogu menjati. To neće negativno uticati na prijateljske odnose između dva pravoslavna naroda. A da se makedonski i srpski narod visoko uvažavaju, uprkos pokušaja nekih ekstremista, pokazuju i činjenice da 90 odsto svih mešovitih brakova u Makedoniji su između pripadnika ova dva naroda. Srpski narod ne sme da zaboravi izuzetno sadržajnu solidarnost Makedonaca izraženu već prvih dana bombardovanja Srbije 1999. godine. Isto kao što makedonski narod pamti pomoć Srbije posle zemljotresa u Skoplju 1963. godine.
Boli me istina, priznavanje Kosova, ali to je učinila Vlada, a ne narod pod pritiskom“ – zaključuje Gordana Stojkovska.
Treba nekako rešiti i pitanje verskog života Srba, kako Srbi za pričest ne bi išli u Bujanovac i Vranje. Srbi su jedini narod u Makedoniji koji nema svoju crkvu. „Mi bi voleli da nam sveštenik na srpskom čestita Božić i Uskrs“.

MAKEDONIJA NATOPLJENA SRPSKOM KRVLJU
Zamenik ministra kulture u Vladi u Republici Makedoniji je naš sunarodnik Dragan Nedeljković, zamenik predstavnika Demokratske partije Srba u Makedoniji koja učestvuje u vladajućoj koaliciji koju predvodi VMRO DPMNE. On nam ukazuje na to da je jedno od najbolnijih tema svakodnevnog života Srba u Makedoniji, pitanje obrazovanja na maternjem jeziku i kao takvo zaslužuje najveću pažnju.
Pitanje nacionalnog identiteta je duhovna potreba čoveka, a jezički identitet je i emotivna potreba, posebno mladih ljudi.
„Dobio sam obećanje na sednici Vlade da će do kraja godine biti odštampani skoro svi prevedeni udžbenici na srpskom jeziku. Dobro je što su stigli neki udžbenici iz Srbije za osnovnu školu za van nastavnu aktivnost kako bi popunili sadašnju prazninu.
Sporo se rešavaju i problemi raseljenih Srba iz Skopske Crne Gore. Ljudi iz Metejča, Opaje, Otlje i drugih sela u Skopskoj Crnoj Gori koja je pretežno bila naseljena Srbima, morali su da napuste svoje kuće i imanja zbog oružanih sukoba 2001. godine. Od tada su oni izbeglice u sopstvenoj zemlji. Dugo se oklevalo sa donošenjem pravih rešenja, što je nedopustivo“, kaže Nedeljković
Duga je i plodna kulturna saradnja između Makedonije i Srbije. Međutim, povodom očuvanja kulturno-istorijskih spomenika Srbije Nedeljković kaže:

Imamo mnogo kulturno istorijskih spomenika koji su u vrlo lošem stanju, što je svojevrsna uvreda za naše pretke, ali i njihove potomke: Dragan Nedeljković, zamenik ministra kulture u Vladi Republike Makedonije

„U Makedoniji političari moraju da priznaju notornu istinu: da je Makedonija jedina zemlja na svetu gde Srba ima više pod zemljom nego na zemlji. Na ovim prostorima Srbi su se rađali, živeli, borili, umirali… Imamo mnogo kulturno istorijskih spomenika koji su u vrlo lošem stanju, što je svojevrsna uvreda za naše pretke, ali i njihove potomke. Spomen kosturnica na Kajmakčalanu, Zebrnjaku, Velesu, Valandovu, Krivoj Palanci, Skoplju… nisu samo srpski spomenici zato što su tamo sahranjeni vojnici koji su se borili za proterivanje Turaka sa Balkana i fašista iz Prvog i Drugog svetskog rata. Mislim da je sadašnja Vlada Nikole Grujevskog spremna da napravi pozitivan pomak u tom pravcu. Ja sam sredinom avgusta, na bazi postignutih dogovora, potpisao zahtev Ministarstvu za inostrane poslove Makedonije, kako bi se pokrenula procedura za potpisivanje bilateralnog sporazuma o zaštiti kulturno-istorijskih spomenika. To znači da će naši spomenici u narednom periodu, od kojih su  neki pod zaštitom države a neki nisu, moći da se revitalizuju i da se obnove. Očekujem da će ruiniran spomenik Kumanovskoj bici na Zebrnjaku do 24. oktobra 2010. godine, biti obnovljen u izvornom obliku.
Srbi u Makedoniji podržavaju ideju predsednika Tadića da će obnovljeni spomenik biti mesto pomirenja balkanskih naroda. Za Srbe u Makedoniji je isto tako važno da se reši problem srpskog narodnog pozorišta „Branislav Nušić“ u Skoplju i da ono dobije adekvatan tretman u kulturnom miljeu Makedonije. Za Dragana Nedeljkovića to je jedan od prioriteta.
Obišli smo i opštinu Staro Nagoričane. Ovo je jedina opština u Makedoniji u kojoj je srpski jezik drugi službeni jezik. Gradonačelnik je mašinski inženjer vrlo agilni Miodrag Jovanović. U ovoj opštini radi osnovna škola „Svetozar Marković“ sa nastavom na srpskom jeziku, koju posećuje 105 učenika. Ova eko-opština je osamdesetih godina prošlog veka imala 16.500 stanovnika, a po popisu od 2002. godine ima 5.074 stanovnika, od toga 1.296 srpske nacionalnosti.
Procentualno najviše se iselilo Srba iz ove opštine. Ovde ima mnogo porodica u kojima roditelji u prezimenu imaju -ić i nose šajkaču kao nacionalno obeležje, što se vidi posebno u kafani pored čuvene i svetski poznate crkve Svetog Đorđa, inače zadužbine kralja Milutina iz 13. veka, dok deca umesto -ić u prezimenu imaju –ski. Sve je to dovelo do velikih raskola čak i unutar porodica. Asimilacija je bila intenzivna posle Drugog svetskog rata.
Gradonačelnik Jovanović je formirao ekipu čiji je prevashodni zadatak da privredno oporavi opštinu. Izradili su pedološku kartu cele opštine, grade se putevi, vodovod i kanalizacija u svim selima. Ove godine za te namene investirano je 700.000 evra. Uz pomoć Holanđana jedan povratnik, Srbin iz ove zemlje, izgradio je modernu hladnjaču.
„Moramo iskoristiti atraktivnost naše lepotice crkve Sv. Đorđa, za čiju obnovu smo dobili od evropske zajednice milion evra. Mnogo očekujemo od obnove spomenika Kumanovskoj bici na Zebrnjaku. Verujem da će se obećanje Vlade Makedonije o dobijanju dozvole za obnovu realizovati, kako bi 2012. godine obnovljeni spomenik bio mesto pomirenja balkanskih naroda. Time ćemo slediti i evropske poruke svim narodima koje su drugi svađali zbog sopstvenog interesa. Već su spomenik obišle ekipe stručnjaka iz Makedonije i Srbije. Neophodno je utvrditi stepen oštećenja zbog miniranja u obližnjem kamenolomu. I pored sudske zabrane pre nekoliko godina, s proleća je preduzeće ‘Granit’ ponovo miniralo granit u podnožju spomen kosturnice sa 250 kilograma eksploziva i rastresla blokove u temelju kosturnice. Zahvaljujući našoj agilnosti i angažovanju najvećih funkcionera Makedonije i Srbije, obustavljeno je dalje miniranje. Mi, kao opština pokrećemo akciju izgradnje nedostajućeg asfaltnog puta do podnožja spomenika. Ideja je da se ovde izgradi spomen park sa svim uslovima za turističke posete“, kaže gradonačelnik Miodrag Jovanović.

_________________

Kako je Kumanovo pripalo Makedoniji

Naša proslavljena šahistkinja velemajstor Milunka Lazarević, odličan je poznavalac naše istorije. Nedavno mi je u razgovoru, saznavši da pripremam ovaj tekst, preporučila da čujem našeg akademika Dobricu Ćosića koji ima lepu priču za novine o tome kako je Kumanovo pripalo Makedoniji posle Drugog svetskog rata, iako je u njemu dominirao srpski živalj. Naš veliki književnik ljubazno se odazvao mojoj znatiželji.
„Jednom prilikom sam upitao Aleksandra Rankovića, zašto je Kumanovo pripalo Makedoniji kada je u njemu dominirao srpski živalj. On mi je odgovorio da je posle izdaje Šatorova i vraćanja KP Makedonije, na ličnu intervenciju Dimitrova, u sastav Komunističke partije Jugoslavije, na čelo makedonske partije došao Aleksandar Koliševski. On je zatražio da Kumanovo privremeno pripadne Makedoniji, jer mu je podrška kumanovskih komunista bila vrlo važna. Toj odluci je doprinela i činjenica da je Kumanovo bilo daleko od Niša, a u tom rovitom stanju 1944. godine veze su održavane preko kurira. Naravno, to je trebalo da bude privremeno, a da će se narod izjasniti kojoj republici će pripasti Kumanovo. A šta se dogodilo videli smo“ – rekao mi je tada Dobrica Ćosić. Tom prilikom mi je preporučio da pročitam skoro izdatu knjigu Slavoljuba Đere Petrovića „Sećanja i zapisi jednog borca i doplomate“, koja otkriva mnoge nepoznate detalje o zbivanjima na jugu Srbije i kumanovskoj oblasti.

_________________

Koliko stvarno ima Srba u Makedoniji

Srba je sve manje i u Makedoniji. Po popisu iz 1994. godine, bilo je 40.228 Srba od ukupno 1,94 miliona stanovnika Makedonije. Osam godina kasnije (2002) na popisu broj Srba pao je na 35.939 od ukupno 2,02 miliona stanovnika. Srbi su tek ustavom iz 2002. godine, posle Ohridskog sporazuma, priznati kao državotvoran narod Makedonije. Pre tri godine dobili su i svoj državni praznik Svetog Savu, koji se obeležava svake godine svečanom akademijom organizovanom od strane Srpske zajednice u Makedoniji. U nevladinim organizacijama Srba u Makedoniji tvrde da u ovoj zemlji živi oko 100.000 Srba.
„Na prethodna dva popisa nije bilo mogućnosti da se kontroliše popisivanje stanovništva. Utvrdili smo da je bilo slučajeva upisivanja podataka u formularima grafitnom olovkom a ne hemijskom, što je omogućavalo manipulacije raznih vrsta. Sada smo od Vlade tražili da se Srbi uključe u popis, posebno na područjima gde ima najviše Srba i da se formulari popunjavaju isključivo hemijskom olovkom. Obići ćemo sve porodice u kojima ima onih čija se imena završavaju na –ić, ali i –ski, a slave krsnu slavu. Značajan je broj porodica gde roditelji nose prezimena na –ić, a deca na –ski što ilustrativno govori o posledicama asimilacije od završetka Drugog svetskog rata do danas“ – ističe Gordana Jović-Stojkovska, predsednica Srpske zajednice u Makedoniji.

37 коментара

  1. A drma nas i bela kuga…nase izumiranje je neizbjezno.Da bi smo se oporavili svaka porodica u Srbiji bi morala da ima bar po cetvoro djece,a srpskinja da moze rodila bi pola djeteta,uostalom da ne bi nagadjali koliko nam se djece radja svjedoci procenat 0,81 po jednoj porodici,PORAZAVJUCE…

  2. Europska unija i Amerika centar sotonizma na sve načine želi uništiti srpski narod nesmemo to dozvoliti.Ući u savez sa Rusijom jedini je garant da će srpski narod preživeti. Najbolji Srbin kojeg sada imamo je Dodik drugo su sve nesrbi, petokolonaši i vazali zapada . Srpski se narod treba pokazati zrelim , ljubavlju i potomstvom osigurati našu Republiku Srpsku , Srbiju, Vojvodinu , Srpsku Crnu Goru i staru Srbiju ( Makedonija ) kao trajnu državu Srpskog naroda.Srpski narod mora naučiti lekciju od šiftara “ čije su ovce onoga je i livada “ niskim natalitetom jedincima i sa dvoje dece gubimo teritoriju za teritorijom i to će se nastaviti. U Hrvatskoj delom zbog proterivanja ali puno većim delom zbog izumiranja izgubljen je srpski teritorij i ljudstvo. Nekada su Srbi bili 30 % hrvatske. To piše u hrvatskim novinama Gospodarski list a danas ? Samo hrpa nemoćnih bakica i dekica bez potomstva. Kosovo smo isto tako izgubili kao i Makedoniju. U Crnoj Gori Srbi prizovite se pameti i svaki par minimalno petero dece i nedajte se. Republika Srpska će kao i Kosovo i Hrvatska biti izgubljena baš zbog velike površine a premalog broja srba. BH federacija na istoj površini godišnje ima oko 25.000 beba a Srpska od 10.000 do 11.000 i sve je jasno da bi zadržali taj teritorij moramo imati minimalno beba kao i druga polovica države. U Vojvodini isto tako Srbi treba da puno više rađaju jer samo ako brojčano ojačaju mogu spriječiti secesiju. Znači ako si rodoljub, srbin, srpkinja prihvatite se ljubavi i pobjedimo neprijatelje njihovim oružjem visokim NATALTETOM.

  3. Јебо вас Тадић и његове идеје. Па зар он да вам буде релевантан за било шта. Уништи српство у Србији, Српској и Црној гори, прода Косово и Метохију, улизује се свима редом, а понајвише хрватима али зато ће да спаси вас у Македонији.
    Е јесте нашли свијетлу личност, правог хуманисту и патриоту дабогда му се сјеме затрло.

    4
    1
  4. Srpska kulturna bastina na prostoru Makedonije predstavlja najlepsi primer vrhunskog stvaralackog poduhvata ostvarenog u mocnoj srednjovekovnoj srpskoj drzavi.To nasledje koje su nam ostavili nasi slavni kraljevi i carevi loze Nemanjica kao i srpska vlastela prepustili smo zaboravu i falsifikatima.Zaduzbina velikog vojvode Nikole Stanjevica,monumentalna crkva ,nekada manastir ,posvecena je arhidjakonu Stefanu ,metoh manastira Holandara,kao dar vojvode,i nalazi se u mestu Konce,izmedju Radovisa i Strumice,prepusten je propadanju i beznaznake o iktitoru.Jedinstben primerak toga perioda predstavlje ktitorska ploca sa grbom vojvode koja je odavno nestala bez traga. Kamena plastika sv.Arhangela kod Prizrena,nemarno je smestena u Kursumli hanu u Skoplju.To je zlocin prema srpskoj kulturi,tradiciji i duhovnosti na koji smo pristali.Zavet slavnih predaka nismo odrzali.

    3
    1
  5. Толико о “браћи” македонцима! Очигледно је да се ове минијатурне државице бивше Југославије утркују у затирању Срба и србства. Поред притисака на Србе, деценијама се отимају наши манастири,и друга добра, скоро је била информација на сајту Срба МАкедоније(Спона) ,како у централној Македонији, македонци скидају задужбинарске плоче са портала цркава и манастира, јер су их основали Срби,Немањићи,….а режим у Србији ћути, наша амбасада у Скопју ,као да није наша!

    Никола, у праву си , бела куга нас поби, економија је уништена и како стање сада стоји, биће то дуже време, много људи бежи у иностранство, власт се чешља! Нисмо можда ни свесни колико рапидно пропадамо , изумиремо!Власт је за ових десет година “слободе” направила етничко чишћење над Србима, али и опозиција је лоша, безвољна, ћуте примају лову, чекају ,…..а народ пуко.У вртлогу смо.

    3
    1
  6. Srpski izrodi na vlasti trebaju da se ugledaju na Hrvatsku vlast brinu o svakom ma i 1 Hrvatu da je na kraju sveta. A one koji nisu Hrvati pritiscima a neke pogodnostima pretvaraju ili pretapaju u Hrvate katolike.

    • Smatram da Srbi i država Srbija treba da učine sve da dođe do ujedinjenja svih srpskih teritorija pa čak i opština sa našom većinom. Ako mogu Albanci, možemo i mi. Deo Makedonije, Kriva Palanka, Kumanovo, Skopska Crna Gora, Republika Srpska, Crna Gora, jer tamo je trećina Srba,ceo sever Kosova do Srbice i Vučitrna. Hitna intervencija matice Srba iz Srbije mora da spasi što se može spasti u miru, dok nije kasno.

  7. Vojislav, Banja Luka

    Braco Srbi iz Makedonije, uzdajte se vi u sebe, kao i mi Republici Srpskoj, a ne u Tadica i Sreckovica, jadne sluge bednih gospodara.Srbija vam, ovakva kakva je sad, samo zlo moze nanijeti, jer sve sto je srpsko sad je na prodaju samo da bi kvislinzi mogli jos malo da vladaju. Cesto posetim vas sajt, pratim vase aktivnosti i cudim se odakle vam snage i upornosti da se, ne samo bez ikakve podrske drzave Srbije vec uz pomuklo koristoljubivo podmetanje klipova od srpskih vlastodrzaca, ovako istrajno i mudro borite za srpske interese. Samo vas molim, hitno promijenite ime partije, dajte joj bilo kakav prefiks samo da nije vise demokratska, jer je sada demokratska najomkrazenija rijec medju srpskim zivljem gde god da je. Zivi nam bili!

  8. Tu smo brrrate Vojislave, u sred beograda…nedamo se mi tako lako..!!

    1
    2
  9. Srbi u Makedoniji očekuju pomoć od prešednika i šefa za dijasporu!!! Halo ljudi nemojte biti naivni, ljudske olupine tipa Tadića, Draškovića,Čede,Dačića,Dejanovićke,Čanka,Dinkića i ostale bulumente da vam pomognu u očuvanju nacionalnog identiteta, njihov cilj je upravo zatiranje, pa ko to još nije shvatio.
    Nećete od njih dobiti ni prostorije mjesne zajednice!!! Kakvi Srbi i kakvi bakrači, vi za njih ne postojite!
    Slikat će se Tadić sa vama kad poseti Makedoniju, to je taj domet i lepo pričati…!!!

  10. Много волим Србе, али волим и истину: Срби су увек долазили код нас као окупатори и колонизатори… Истина је да су Срби страдали, али и ми Македонци смо страдали од српске колонизаторске политике. И доста с тим „Српска Црна Гора“. Црна Гора је македонска и припада Македонији, а Срби су дошли овде како колонизатори или су то посрбљени Македонци!!!

    Поздрав из македонске Македоније!

    3
    14
  11. Eto lepo se gleda koliko Makedon voli Srbe a kako po imenu je ocigledno anticki covek,znaci nije Sloven,znaci nije ni brat.U titovoj jugi u republici Makedoniji se pola veka sirila antisrpska propaganda ne manja nego se danas po svetu siri.Srbi su uvek bili okupatori,Srbi su tlacitelji,Srbi su zlocinci,Srbi su kolonizatori ili posrbljeni Makedonci i sve to pod firmom bratstva i jedinstva.A sada da vidimo ko su Makedonci na osnovu fakta?U kraljevini Jugoslaviji su primili ic u prezime i postali Srbi,zatim u fasistickoj Bugarskoj za 4 godine primili ov i postali Bugari,u titovoj jugi primili ski i postali Makedonci,sada u nezavisnoj drzavi jedan deo postali anticki Makedonci,a drugi bugarski Makedonci medju kojima i bivsi pretsednik vlade,a ciji broj se drzi u tajnosti,racuna se oko 100 hiljada.I razume se za sve ovo su krivi prokleti Srbi i njihov genocidni karakter.Jes da su Srbi krivi za mnoge stvari,posebno za svoju sudbinu ali za ovu makedonsku rabotu bas nisu.

    5
    3
  12. Generalno gledano, nisu Makedonci toliko naklonjeni Srbima, kao sto to ovi drugi zele da misle, sto dokazuje i iskrivljena percepcija “Makedona”, koga, po nick-u, prepoznajem kao veoma aktivnog u elektronskim debatama u MK. Manji deo se zaista oseca bliskim severnom susedu, ali to su uglavnom ljudi iz mesovitih brakova, sa aktivnim odnosima sa Srbijom, sa osecanjem za objektivnost, otvorenih za misljenje druge strane, koji su zaista hteli da procitaju i cuju nesto drugo sem onog sto se po makedonskim medijima plasiralo. Velika vecina sasvim nekriticki prelazi preko ustaljene propagande, ne pokazujuci minimum zelje niti da sazna nesto vise, niti da preispita svoje mesto i ulogu u svemu tome. Nejasno je zasto Srbi jos uvek na Makedonce gledaju sa opstim simpatijama kao na mladje, nedorasle bate i seke, spram kojih je potrebno strpljenje i razumevanje!? Istorisko i drzavotvorno neiskustvo makedonskog naroda jeste cinjenica i najveci njegov problem, ali… Zabrana srpskih knjiga i novina 1991/92, “prijateljski” saveti da se okanete srpskog jezika na javnim mestima, otezano dobijanje posla, provokacije sa jasnim nacionalnim predznakom, negiranje kulturne i istoriske bastine, prisvajanje crkava i manastira (kazace vam kada je koja crkva izgradjena, ali, ako je srpska, nikad i od koga!), bili su i jesu deo odnosa ovog naroda prema Srbima. I nisu vecinu mase anti-NATO protestanata u Skoplju ’99 cinili Makedonci vec Srbi, uglavnom iz Kumanova. Koliko da razvejem jos jednu srpsku zabludu….

    7
    1
  13. Ovaj clanak jasno govori ko je stvarao “Makedonce i Makedoniju” evo
    ta tvorevina je propagandno i silom uterivana 50 godina.Prirodno je da su generacije izrastale na ovoj lagariji i da je stanje danas ovakvo.Ono sto brine,je da srpski intelektualci ne reaguju i
    javno se ne odupru vlastodrscima, koji su izrasli iz Brozovog sinjela;opozicija je mlaka,a kada ovaj nenarodni rezim hapsi i harangira nacionalno svesne organizacije poput “Obraza” i sl.ovi bi
    trebali da iz solidarnosti i zastite demokratije i slobode pozovu
    na bunt i rusenje poslednjeg “boljsevickog bastiona” u Evropi olicenih u sprezi crveno-zute koalicije koja je gora i od samog Milosevica,koji je bar verbalno branio srpske interese.

  14. e jadna moja braco iz srbistana …..
    1- ovi sagovornici koji se predstavljaju kao ,,predstavnici srba,,samo treba da da vidite sta su oni ucinili toliko godina ,sedajuci po kancelarijama i makedonskiim kabinetima,pa ce vam odma postati jasno ko su i sta su.
    2-oni su u koaliciji sa VMRO-ovcama koji su zavetni neprijatelji svega srpskog i svetosavskog.
    3-sto se tice makedonaca , ljudi moji oni dadose sve svima i siptarima i bugarima ,turcima itd….samo srbe vide kako okupatore jos uvek ……
    ko razume —-shvatice.

    4
    2
  15. Nacionalnost se *nestvara*..a, uterivana je pre,vise od 50 godina…ali…hm, hmm…vidimo da su *ono sto jesu*, mozda je to *drzava Juzna Srbija bila nekada i u snovima*, ali nacija, narod…vidimo *ne odustaje*, kao sto i Srbi cuvaju sebe i svoje samosvojstvo..jer, *srbi iz makedonije su ostali srbi* a makedonci su ostali makedonci, isto to i u Crnoj Gori..a, vera im je ista..hm, hm

    ntervju: Kiro Gligorov, predsednik Makedonije

    Za Balkan bez granica

    “Ja sam se iskreno nadao da ćemo u toku ovih godina stvoriti uslove da sa susedima raščistimo neka negativna nasleđa iz dalje ili bliže prošlosti. Nažalost, sa našim susedima nismo uspeli da raščistimo mnoge stvari. Ne govorim tako zato što sam neka cepidlaka, već zato što je objektivno tako”

    Poslednjeg dana oktobra u Makedoniji će se održati prvi krug predsedničkih izbora. Dve nedelje kasnije, sredinom novembra, u zgradu Sobranja u centru Skoplja trebalo bi da se useli novi predsednik koji će ovu državu uvesti u naredni milenijum. Dosadašnji predsednik, 83-godišnji Kiro Gligorov koji je Makedoniju uveo u red samostalnih država, sprema se polako za političku penziju. Nezavisna i suverena Makedonija, na čije je čelo došao pre devet godina, u dobroj meri predstavlja i njegovo životno delo.

    U istoriju u koju se obično ne putuje sa prevelikim prtljagom Kiro Gligorov će u novembru poneti mnogo toga. U njegovom istorijskom prtljagu naći će se pre svega činjenica da je osamostalio Makedoniju bez ijedne izgubljene glave i to u trenutku kada se u bivšoj Jugoslaviji pucalo i ginulo na sve strane. Uprkos mnogim kritikama i osporavanjima spolja i unutar same Makedonije, Gligorov je svih ovih godina strpljivo krčio put međunarodnog priznanja i održavao kakvu-takvu stabilnost ove mlade države. Pre tačno četiri godine, preživeo je (nikada do kraja razjašnjen) atentat, nakon koje se uspešno oporavio. Poslednjih meseci koaliciona vlada u Skoplju, izabrana nakon prošlogodišnjih parlamenatrnih izbora, izvršila je i neku vrstu “političkog atentata” na predsednika Gligorova, potirući, pogotovo u spoljnoj politici, mnogo toga na čemu je on insistirao proteklih godina.

    Razgovor za “Vreme” vođen početkom ove nedelje u predsednikovom kabinetu u Skoplju počeo je pre svega sumiranjem onoga što Kiro Gligorov, kao predsednik Makedonije, nije uspeo da uradi za vreme svog mandata. “U politici i u životu, uopšte, čovek obično mnogo više želi nego što može da ostvari”, kaže predsednik Gligorov. “Ja sam se, na primer, iskreno nadao da ćemo u toku ovih godina, imajući u vidu pre svega iskustva iz ratova u Sloveniji, Hrvatskoj i Bosni, stvoriti uslove da sa susedima raščistimo neka negativna nasleđa iz dalje ili bliže prošlosti. Nažalost, sa našim susedima nismo uspeli da raščistimo mnoge stvari. Ne govorim tako zato što sam neka cepidlaka, već zato što je objektivno tako. Poznato vam je da su se oko Makedonije kroz istoriju vodili mnogi sporovi, pa i ratovi. Pre svega balkanski ratovi, koji su podelili Makedoniju, posle kojih se kasnije u mnogim susednim državama išlo putem denacionalizacije makedonske manjine. To je možda veoma drastično urađeno u Grčkoj, pa i u Bugarskoj. U Bugarskoj je i sada veoma jaka propaganda kako je Makedonija navodno druga bugarska država, iako su nas zvanično priznali kao suverenu državu. Navodno na Balkanu postoje dve bugarske države pri čemu je Makedonija po njima zapadna bugarska pokrajina.”

    “VREME:” Ostalo je nerešeno i pitanje povlačenja granice sa SR Jugoslavijom?

    GLIGOROV: To je zaista jedno od pitanja za koja nikada nisam očekivao da mogu biti sporna. Kada sam 2. oktobra 1995, dan pre atentata na mene, bio u Beogradu, sa predsednikom Miloševićem sam se lako složio kako je loše za obe države i naše narode, koji nikada nisu ratovali među sobom i nemaju neka značajna sporna pitanja, da SRJ i Makedonija oklevaju da uspostave diplomatske odnose. Izuzme li se spor između dve crkve oko autokefalnosti, ozbiljnijih problema zaista nije bilo. Moj stav je inače bio da je o autokefalnosti eventualno i moglo da se raspravlja i razmišlja dok smo još živeli u istoj jugoslovenskoj državi, ali ne i pošto je Makedonija postala nezavisna, samostalna država. Posle toga to jednostavno više nije bio problem. Sa Miloševićem sam se prvo dogovorio kako je neophodno da što pre uspostavimo pune diplomatske odnose na nivou ambasada. Drugo, zaključili smo da granice među nama nikada nisu bile sporne i dogovorili se da formiramo zajedničku komisiju koja bi tehnički obeležila granicu, odavno već ucrtanu u generalštabnim kartama jugoslovenske vojske. I tu nije bilo spora među nama. Tada sam ga takođe pitao – pod kojim imenom nameravate da priznate Makedoniju. On je rekao – pa tu nema šta da se bira, živeli smo skoro 70 godina zajedno, Srbi znaju da ste drugi narod, jezik, kultura i niko u Srbiji ne bi razumeo da sada izmišljamo neko novo ime pod kojim bi priznali Makedoniju. Rekao sam da je to lepo sa njihove strane. Kasnije smo još razgovarali i o našim manjinama u obe države i lako se složili i oko toga. Milošević je zatim pozvao svog šefa kabineta i izdiktirao mu sve što smo se dogovorili. Kao što znate, granica između dve države ni do danas nije povučena.

    I u Skoplju i van Skoplja često se svih ovih godina moglo čuti kako međunarodna zajednica možda ne podržava toliko iskreno Makedoniju kao državu u srcu Balkana, koliko predsednika Gligorova kao značajnu političku figuru koja je Makedoniju sačuvala od rata i obezbedila joj kakvu-takvu stabilnost. Isti krugovi povremeno izražavaju i zebnju da Makedoniju možda jednoga dana čeka sudbina bivše Jugoslavije. Jedni pominju kantonizaciju, drugi raspad…

    Da budem sasvim otvoren, bilo bi neistinito kada bih tvrdio kako su temelji naše države baš sasvim utvrđeni i osigurani. Proteklih godina učinjeno je mnogo da se ti temelji postave na pravi način i otklone sve sumnje oko Makedonije. Ali poznato je, na primer, kako mnogi susedi nisu to želeli da vide. U Grčkoj je dugo bila opsesija da Makedonija kao posebna država ne bi trebalo da postoji. I činili su sve da ne izdržimo. U vreme sankcija protiv Jugoslavije, koje su teško pogodile i Makedoniju i zatvorile joj najkraći put u Evropu koji je vodio preko Srbije, Grčka je nametnula sopstvene sankcije protiv nas i dodatno nam zatvorila najkraći put i izlaz na more. To da Makedonija kao država ne bi trebalo da postoji bilo je dežurna tema mnogih listova i časopisa. Zato je bilo i osporavanja imena naše države, njima nije smetalo da budemo “narodna ili socijalistička republika” Makedonija, ali kada smo tražili samostalnu državu i priznanje, rekli su – to ne može. Prema tome, ima istine da smo se teško probijali i dokazivali na međunarodnom planu kao samostalna država. Dodatni hendikep je bio što su mnogi u to vreme podlegli i propagandi koju su širili Albanci u Makedoniji, tvrdeći kako su oni u suštini sa Makedoncima Muslimanima većina u ovoj državi. Po njima, ovo nije makedonska država, već može da bude samo dvonacionalana država. Uporno su plasirali tvrdnje da ovde živi oko milion Albanaca, što nije tačno. Meni se tada učinilo da je popis jedini izlaz da se ta fama razbije, jer je to stiglo do raznih evropskih institucija. Predložio sam bio popis stanovništva pod međunarodnim nadzorom i to je na Savetu Evrope bilo prihvaćeno. Na kraju, na popisu rađenom pod međunarodnim nadzorom, pokazalo se da u Makedoniji ima 439.000 Albanaca.

    Kada smo već kod statistike, demografi iz Makedonske akademije nauka i umetnosti predviđaju da će Albanci u Makedoniji negde oko 2015. zaista biti većina. Vodi li to nužno rekomponovanju Makedonije, njenoj federalizaciji, kako to zahtevaju neki političari među ovdašnjim Albancima?

    Neki od onih koji to zahtevaju sede, na primer, i u sadašnjoj koalicionoj vladi. To jeste realna opasnost. Ova demografska računica je pravljena na osnovu sadašnjih populacionih trendova i ako sve ostane po istom, u perspektivi, za petnaestak ili dvadesetak godina Albanci mogu postati većina. Ali mi smo imali tako nešto u vidu još prvih dana osamostaljenja Makedonije zbog čega smo se i opredelili za jasnu evropsku opciju. Još tada smo zacrtali da je učlanjenje Makedonije u EU naš cilj. Da treba ići putem svih tih reformi koje će nas osposobiti i dati za pravo da jednom kažemo – evo, po svim vašim standardima mi smo tu negde blizu, smatramo da možemo u EU. Isto tako smo se već prvih dana opredelili da tako reorganizujemo našu armiju, da ona ima civilnu upravu i da bude organizovana po NATO standardima, kako bi jednoga dana mogli da budemo član NATO-a. U suštini, nema rešenja nacionalnog pitanja ni Makedonaca ni ostalih na Balkanu, ako se sadašnje granice ne olabave i ne postanu skoro formalne. Ne da se borimo za teritorije, već da se granice olabave, da ljudi mogu slobodno da komuniciraju. Da se postepeno obezbedi kulturno jedinstvo makedonskog naroda me gde on da živi. Znači, svako će biti u svojoj državi i živeti kao lojalan građanin te države, ali će moći da bira gde želi da živi, ili da se zaposli. Može ovde, može u Grčkoj, Bugarskoj, neka bira. Neka tako bude i za Albance, zato što su i oni podeljen narod, to ne može da se spori. Ako se pođe od toga da je Balkan izmešan, jer nema nijedne etnički čiste države, onda nema rešenja nacionalnog problema nijednog od tih naroda bez jasne evropske opcije i postepenog uključivanja u Evropu. Mi u tome ne vidimo opasnost. Ako je mogla jedna Grčka, koja je nekada bila zaostalija od bivše Jugoslavije, da uspešno uhvati evropski voz, zašto ne bi mogli i mi ostali. Naravno, i njima je to uspelo uz veliku pomoć Evrope.

    Rat na Kosovu je nedavno prilično pogodio Makedoniju. Kakve su političke posledice ratovanja u kosovskom komšiluku?

    Prilično dugo, i moram priznati u priličnom strahu, razmišljali smo o tome šta može da Makedoniji donese direktan sukob na Kosovu. Pri tome smo pogotovo imali u vidu poziciju NATO-a i njihovu očiglednu spremnost da intervenišu. Razmišljali smo takođe kako će to da se reflektuje na naše Albance, da li će i ovde da se organizuje UČK, hoće li biti magacina oružja kao neke vrste priprema za slične akcije u Makedoniji. Rat na Kosovu i bombardovanje Jugoslavije jako su potresli Makedoniju. Ekonomske štete su bile velike. Trgovinska razmena sa Jugoslavijom je prepolovljena, a Jugoslavija je za nas oduvek bila na prvom mestu po razmeni. Sada je to Nemačka, Jugoslavija je pala na drugo mesto. Problem izbeglica smo studirali još pre dve godine, jer smo tako nešto pretpostavljali. Lično sam se uzdao u dve stvari. Prvo, da nikada sa Albancima nismo ratovali, da smo se zajedno s njima borili u nekim našim ustancima u zadnjih 120 godina. Uz to, imali smo i sličan položaj u kraljevini Jugoslaviji. Računali smo najpre na tradiciju, da nije bilo direktnih vojnih sukoba što ne znači da nije bilo povremeno problema i incidenata. Verovali smo da svest o tome živi i kod Albanaca i kod Makedonaca. Računali smo i na to da svaki ovdašnji Albanac domaćin, bez obzira na nerazvijenost naše države, istovremeno veoma dobro zna da se ovde, u Makedoniji živi bolje nego na Kosovu i pogotovo Albaniji. Računali smo da Albanci starosedeoci znaju da ovde mogu da slobodno žive i da im se ništa ne dogodi, i obrnuto da, ako rizikuju da uđu u akcije UČK-a, mogu da izgube kuće i imanja, da budu proterani, zatvoreni.

    Intervencija NATO-a na Kosovu bila je pravdana potrebom da se očuva tamošnja multietničnost. Posle egzodusa Albanaca, sada sa Kosova odlaze Srbi. Kosovo bi tako uskoro moglo postati etnički čista sredina, što je samo prelazna faza ka nezavisnosti. Šta bi nezavisno Kosovo značilo za Makedoniju?

    Posledice bi bile veoma loše. Mi smo protiv ideje o nezavisnom Kosovu bez obzira na to što je naš premijer nedavno pozvao Hašima Tačija u Skoplje i dao mu gotovo državnički status. Razgovaralo se o uspostavljanju nekakvih kancelarija u Skoplju i Prištini radi održavanja svakodnevnih kontakata. To nije dobro primljeno u Makedoniji i lično verujem da se ogromna većina stanovnika ovde ne slaže s takvim namerama i potezima. Pre svega zato što postoji ta neka iskonska opasnost da nezavisno Kosovo ne posluži kao jedan od mostova preko kojih će se kasnije taj isti talas i politički zahtevi preneti i na zapadnu Makedoniju, a zatim i na deo Crne Gore i Srbije.

    Čini se, ipak, da bi “nezavisno Kosovo” moglo da bude jedna od najznačajnijih tema predstojećih predsedničkih izbora u Makedoniji. Utisak je da su neki predsednički kandidati spremni da zaigraju na tu kartu, ne bi li možda u drugom krugu na taj način pridobili i podršku birača iz redova Albanaca?

    Jedan od albanskih kandidata koji je predsednički kandidat vladajuće PDPA-NDP, otvoreno je rekao da će Albanci svoje glasove dati u drugom krugu onome ko se izjasni za nezavisnost Kosova. Ne isključujem mogućnost da to pitanje postane elemenat političke trgovine. Zato su obe albanske partije izgleda išle sa svojim kandidatima, jer računaju da će na kraju napraviti neki pazar. Moj je utisak da će na predstojećim predsedničkim izborima slabo proći svaka partija koja računa da će na takvom pazaru dobiti predsednika Makedonije.

    Kao predsednik Makedonije, hteli to ili ne, često ste se u ovih devet godina bavili posledicama učinaka politike Slobodana Miloševića. Nekoliko puta ste ga i lično sretali. Kakav je posle svega vaš sud o njemu?

    On je bez sumnje inteligentan čovek, ali je od početka krize u bivšoj Jugoslaviji imao jednodimenzionalnu orijentaciju. Od početka je, na primer, na sednicama Predsedništva SFRJ na koje su tada pozivali i nas predsednike ondašnjih republika, govorio jedno te isto: ili čvrsta federacija kojom će se upravljati iz Beograda, ili ništa. I to je do kraja sledio. Prvo u Sloveniji, pa u Hrvatskoj. Slično je bilo i sa Bosnom. Nemam konkretne dokumente, ali pričao sam o tome sa više predsednika bivših republika i niko ne sumnja da se Milošević sa Tuđmanom dogovarao o podeli Bosni. To je bio njihov zajednički interes. Da se Hrvatska uveća raspadom Jugoslavije i da se hrvatski narod objedini, i da se tako kroz priključenje RS Srbiji ostvari deo srpskog nacionalnog ideala. Na njegovu nesreću, Milošević je u svim ratovima bio na pogrešnoj strani. Možda i nije bio svestan greške kada je rekao da Slovenija može da se odvoji, važno je da mi ostali ostanemo ovde. Tada je zapravo otvorio Pandorinu kutiju. Čim je Slovenija dobila saglasnost da bude samostalna, ko je mogao kasnije da spreči Tuđmana da ne uradi isto. U tom periodu bio je jedan važan sastanak kada je trojka iz EU došla da posreduje. Bili su tu Delor i Van den Bruk. Sedeli su sa nama, i Delor nam je objašnjavao šta su sve obezbedili samo da u Jugoslaviji ne dođe do rata. Rekao nam je da će, ako ostanemo u bilo kakvoj Jugoslaviji o kojoj možemo da se dogovorimo, takva država odmah postati pridruženi član EU. Obezbedili su bili i 4,5 milijardi dolara kao injekciju da se nastavi ono što je počeo Ante Marković. Na to je Milošević ponovio svoje – ili čvrsta federacija ili ništa. Tuđman je takođe digao dva prsta i rekao – ni za kakve milijarde dolara neću se odreći šanse da Hrvatska posle hiljadu godina bude samostalna država. Kada dve najveće republike imaju ovakve stavove, bilo je jasno da od dogovora nema ništa.

    Kao predsednik Makedonije svojevremeno ste u spoljnoj politici promovisali politiku “ekvidistance” prema susedima – otprilike nešto kao “sa svima blisko, ni u čijem zagrljaju”. Nova koaliciona vlada, nasuprot tome, promovisala je jedan više psihološki princip – pozitivne energije prema susedima. Gledano spolja, ta “pozitivna energija” se najviše emituje prema Sofiji i Bugarskoj…

    Iako sam o tome mnogo puta govorio, oni kao da nisu razumeli šta podrazumevam pod ekvidistancom prema susedima. Najjednostavnije rečeno to je sledeće – spremnost da sarađujemo sa svim susedima što je moguće više, ali da niko od njih ne može imati dominantnu poziciju u Makedoniji. Ako želimo da budemo samostalni, da odlučujemo o svojoj sudbini, onda niko od suseda neće biti favorizovan na tlu Makedonije. Ili iz neznanja, ili zato što im je to odgovaralo, deo vladajuće koalicije počeo je da naginje prema Bugarskoj. Izašlo se sa tezom kako je Bugarska navodno godinama bila bauk za Makedoniju iako smo mi vrlo bliski narodi. Uz to je išla i teza da imamo zajedničku istoriju i zajedničke korene. E kad se to kaže, iz toga neminovno slede neki dalji zaključci – osporavanje makedonskog jezika kao samostalnog jezika, ili potpisivanje takvih ugovora gde Bugari priznaju makedonski jezik kao “oficijalni jezik”, ali u svojim novinama zatim objašnjavaju kako je to samo “oficijalno” jer narod u Makedoniji u stvari govori drugim, bugarskim jezikom. I tu se nastavlja priča o dve bugarske države. To je ono što, ne samo danas nego i dugoročno, može da bude ogroman problem za Makedoniju.

    Lično ste veoma bolno podneli “tajvanski zaokret” u makedonskoj politici. Da li je taj spoljnopolitički potez možda pokvario imidž Makedonije i doprineo utisku kako je mnogo toga u politici ovde podložno trgovini – kupovini i prodaji?

    Tako nešto ne bi smelo da se događa. U EU niko ni sada ne razume zašto smo prekinuli odnose sa Kinom. Oni sa Tajvanom imaju mnogo razvijenije odnose od nas. Najveći investitor na Tajvanu su Amerikanci, pa zatim Kinezi iz velike Kine. Ali niko ne priznaje Tajvan kao državu. Naprotiv. Kina ne sklapa ugovore ni sa jednom zemljom ako u tom ugovoru ne stoji da je Kina jedini reprezent kineskog naroda i da je Tajvan neotuđivi teritorijalni deo Kine. To je svojevremeno priznao i Ričard Nikson. Bio je to sa naše strane nepromišljen potez. Možda za pare neko i može da vuče takve spoljnopolitičke poteze, ali to onda ne sme da bude državna politika. Jer prekinuti odnose sa narodom od 1,2 milijarde stanovnika koji predstavlja tako veliko tržište i stalni je član Saveta bezbednosti znači rizik da svaki naš interes u UN-u ubuduće može biti podložan kineskom vetu. I Kina nam je to jasno stavila do znanja oko daljeg boravka Unpredepa u Makedoniji.

    Ostao je utisak, posebno posle rata na Kosovu, da makedonska kooperativnost sa NATO-om nije adekvatno nagrađena. Da je Makedonija dobila manje nego što je dala. Da je čak i izigrana i da se kase na zapadu jako teško otvaraju kada treba pomoći Skoplju?

    To je u osnovi tačno. Mnogo se obećavalo dok je trebalo dobiti saglasnost za dolazak stranih trupa u Makedoniju. Ili kada se videlo da je NATO pogrešno procenio koliko će biti izbeglica sa Kosova, a ukupno ih je ovde bilo oko 360.000. Oni su računali, bar su tako mnogi njihovi ljudi govorili, da će posle nekoliko dana bombardovanja Srbija pasti na kolena i da će posao biti završen. Tu se očito radilo o nepoznavanju svesti i psihologije srpskog čoveka. Ja sam u Beogradu živeo više od 40 godina i meni je poznat taj srpski mentalitet. To nije od juče, taj se mit stvara još od kosovskog boja do danas. Na Zapadu niko živi nije izgleda bio spreman da veruje u spremnost ljudi u Srbiji da trpe takvo bombardovanje i uništavanje infrastrukture zemlje koju neće biti moguće obnoviti možda i nekoliko decenija samo svojim snagama. Te pretpostavke NATO-a da će brzo završiti posao bile su totalno pogrešne. Umesto samo nekoliko, sve je trajalo 78 dana. I Milošević još sedi na svom mestu.

    Ali stoji utisak da su Makedoniji puno obećavali.

    Ne samo NATO i EU, već i pojedinačne zemlje koje su imale ovde neke svoje jedinice ili neke interese vezane za Makedoniju.

    Na Kosovo sada ulazi puno robe, ali se malo toga kupuje od Makedonije. Zapadnjaci kao da čuvaju poslove za sebe…

    Oni su na Kosovo slobodno vozili šlepere i sve ostalo. Dosta toga je išlo i avionima. Naša vlada i carinska služba nije dugo kontrolisala šta sve prolazi preko naše granice. I to nije dobro. To je suvereno, elementarno pravo svake države. Zaobilaženje Makedonije počelo je još u vreme kada je ovde bilo mnogo izbeglica. U početku su neki ovde dovlačili čak i vodu iz svoje zemlje. Bilo je glupo donositi i voće i povrće kad ga je ovde bilo dovoljno. Da ne govorimo o tekstilu, šatorima i ostalom. Velika su sredstva potrošena i svako je hteo da pomogne sopstvenoj privredi. Tu se i zarađuje, zarađuju i oni koji u svemu tome posreduju itd. Kasnije smo bili došli do toga da su u jednom trenutku počeli da troše oko milion nemačkih maraka dnevno, kupujući raznu robu za potrebe izbeglica u Makedoniji. Ali to je ništa prema onome što je ukupno ovde potrošeno.

    U Skoplju se priča kako su vas neki strani državnici, konkretno predsednik Klinton, pitali postoji li mogućnost da i dalje budete predsednik Makedonije?

    Bilo je toga, ali sam odluku o tome doneo još pre godinu dana i javno je saopštio. Ne želim da dođem u situaciju da budem optužen kako sam kršio ustav. Pojedini istaknuti pravnici su me doduše uveravali kako nema ustavnih prepreka, jer sam prvi mandat biran po starom ustavu i ne direktno već od strane parlamenta. Ali meni se takve ideje nisu svidele. Ličilo bi sve to na one kombinacije koje je svojevremeno pravio Kardelj, koji je često menjao ustav kada dođe vreme da prođu neki mandati.

    Izbori za vašeg naslednika biće izgleda veoma neizvesni…

    Biće to, utisak je, žestoka bitka šest kandidata. Neki nezavisni kandidati nisu prošli. Za neke od njih mi je lično žao što nisu, ne zato što bi pobedili, već što bi uneli neku svežinu u politički život u Makedoniji. Ipak, ne bih želeo da komentarišem sve to jer me ovde često optužuju kako stalno sprovodim politiku koju vodi SDSM.

    Bili ste svedok mnogo važnih događaja, hoćete li ponešto staviti na papir u vidu memoara?

    To i jeste jedan od razloga zbog kojih želim da se povučem. Prvo, smatrao sam da svaki čovek sam treba da proceni kada je vreme da se povuče. Ušao sam već u 83. godinu. Da sam nastavio, za pet godina bih dostigao Broza. Drugo, bez obzira što atentat pre četiri godine nije imao posledice kojih su se lekari pribojavali, na primer da će neke funkcije biti ugrožene, sve to je ipak ostavilo neke posledice. Ne znam šta u narednih pet godina u tom smislu mogu da doživim. A da dovedem zemlju u situaciju da sutra kao polusposoban čovek sedim na ovom mestu, iako znam da događaji koji predstoje mogu biti veoma intenzivni, ne bi bilo odgovorno i ozbiljno. Treći razlog za povlačenje je što do sada ništa nisam zapisao o onim stvarima kojima sam bio svedok. A prošao sam mnogo toga.”

    Nenad Lj. Stefanović

    Avramović

    Predsednik Makedonije Kiro Gligorov odlazi u političku penziju u trenutku kada u Beogradu njegovog vršnjaka i gimnazijskog druga Dragoslava Avramovića nagovaraju da se prihvati mesta premijera u nekoj prelaznoj vladi. “Posle mnogo vremena sreo sam se, na moju veliku radost, sa Avramovićem nedavno u Sarajevu za vreme Pakta stabilnosti. Ručali smo zajedno i proveli više od dva sata u razgovoru. Pričao mi je da ga iz Saveza za promene ubeđuju da se prihvati premijerske funkcije. Moj je utisak da taj čovek ima prefektno mentalno zdravlje, prisebnost, i da je zadržao čak i neku svoju duhovitost koju je oduvek imao. Vidim da ga taj poziv golica.”

    Pismo Miloševiću

    Neposredno pre rata na Kosovu, pisali ste Miloševiću…

    Jesam, nije to bilo dugačko pismo. Rekao sam mu – ne znam da li vam vaši neposredni saradnici govore kakav je položaj u kome se nalaze Srbija i Jugoslavija, ali ja mogu da vam kažem na osnovu brojnih kontakata koje sam imao, da je posle toga teško prognozirati da li će Kosovo ostati. NATO je zaista odlučan da nastavi sa akcijom bombardovanja. U pristojnoj formi hteo sam da mu kažem kako je sa svim ovim što se događalo kroz sve ove ratove ponovo otvorio srpsko pitanje. Jer Srbi su živeli u jednoj zemlji, u različitim republikama, ali u osnovi pod istim zakonodavstvom, a sada su mnogi od njih izbeglice. Mislim da odgovoran državnik to ne bi napravio.

    Jeste li mu nudili neku posredničku ulogu?

    Ne. Rekao sam da uvek može da računa na to da ćemo mi voditi računa o interesima Srbije i Jugoslavije na Kosovu, da nećemo ništa uraditi što bi moglo da šteti Srbiji, da se nikada nećemo složiti s tim da se iz Makedonije izvrši bilo kakav ofanzivan pohod na Kosovo, bilo koje vojske, pa i NATO vojske. I da mu to u najboljoj nameri poručujem.

    Nije odgovorio.

    Ne.

    2
    1
  16. Britancima u potrazi za najtraženijim haškim beguncem pomaže i makedonska Agencija za obaveštavanje – tvrdi makedonski nedeljnik “Publika”.
    Na meti MI6 i makedonske agencije je i pet makedonskih državljana, među kojima su i rođaci Mladićeve supruge Bosiljke iz Skoplja, ali i armijski generali u penziji, osumnjičeni kao mogući pomagači u skrivanju generala Mladića.
    =========================================================================================================================
    Visoko *sofisticirana* tehnologija zla, samo i dalje usavrsava metode kolonijalizma i impeijalizma, masovnom *zabavom*, icem i picem, turistickim rajem…sakacenjem moral, sa logicnim nastavkom tog istog drustva, da se udaljava od morala i normalnog ucenja, privredjivanja i porodice. Slika je lepa *pesme i igre*, istetovirane guze…teniserski mecevi, za sada golf na ekranu, maco ragbisti…hm, hmm..*pljuni i zapevaj*…???

  17. pozajmljen komentar..
    ……………………….
    Re: Milovan Djilas

    Citat Original postavio Bastiani Pogledaj poruku
    Ипак, испрва, док је још био комунистички функционер, Ђилас је заступао теу о црногорској нацији која се кроз НОБ и револуцију самостално формирала издвојивши се из српског националног корпуса. НОБ је, по Ђиласу, био родно место црногорске нације. Наглашавам да је ово писао док је још био на власти.

    Ово показује да је комунизам био идеологија која је, из не баш потпуно јасних разлога, спроводила политику систематског расрбљавања где год је могла.
    Ima baraba koje lepo pišu i koje bi možda vredelo pročitati bez obzira na njihom moralni lik, ali Milovan Djilas ne spada u tu kategoriju. Ako si dobro shvatio ono boldovano onbda je Djilas bio i totalna neznalica.

    Nastajanje nacija se u nauci vezuje za razvoj proizvodnih snaga i formiranje nasionalnih grupa na prezalu iz feudalizma u kapitalizam. Tako su formirane sve nacije, neke ranije neke kasnije. Crnogorska je nastajala kad i Nemačka, krajem XIX i početkom XX veka. Ako to Djilas nije znao onda je, pored mnogih mana bio i neobrazovan.

    Ni jedan pokušaj totalne asimilacije nekog naroda u istoriji nije uspeo pa ni pokušaj velikosrpske buržoazije da od Makedonaca, Crnogoraca i Muslimana napravi Srbe.

    Istina život u zajedničkoj državi bio je šansa da se nacionalne razlike prevazidju, ali nismo imali dovoljno pameti da to iskoristimo.

  18. “Nijedan pokusaj totalne asimilacije nekog naroda u istoriji nije uspeo….”a sta je sa ogromnom vecinom makedonaca u Grckoj,u Bugarskoj,sta su muslimani nego poturceni sloveni,koji je broj Srba pohrvacen,koji su to amerikanci neko asimilirani bezbroj naroda cak i rasa.Asimilacija prisutna vekovima cak i danas.

  19. Треба успоставити реципроцитет , па оно што Срби имају у Македонији, то треба и Мкаеонци да имају у СРбији.Рецимо Српски програми се сви гледају у Македонији, а Македонски овде ни један. Све Српске новина се продају у Макед, а Македонске овде ни једна. СПЦ успоставља паралелну јерархију Македонској цркви, а овде Македонцима не даје нити једну црквену македонску општину да имају. Друго, што је најважније Србија и СПЦ игноришу, негирају и Македонску нацију и Македонску цркву, А Македонци то Србима никакда и нигде то не би оспорили. и Најѕад за Србе нико не ваља па неће ваљати ни Македонци и то никада. Срби су такав народ, њима нико не ваља, осим , у задње време ту и тамо Роми. Али видећемо да ли ће Срби некада пставити Рома за патрујарха, или неког владику, или па председника. Тда ће бити све у реду.

    1
    1
  20. Мој однос према БЈРМ и већинском народу самозваним ”Македонцима” одредила је подршка окупацији дела српске територије, признавање дела окупиране територије независном државом, подршка Шиптарским сепаратистима и лошим односом према СПЦ и српској националној мањини.”Македонци” се понашају исто као и сви новокомпоновани народи настали политичким бефелом Великог Брата- антисрпство,фалсификовање историје, присвајање српског културног и историјског наслеђа.

    2
    3
  21. Ја сам Србин из Србије чије се презиме завршава на -вски и пореклом сам из Скопске ЦГ, тачније околине Куманова.
    Нас ”-вски Срба” у Србији има око 300.000, ми не признајемо БЈРМ као државу, њихову цркву и историју.
    Са друге стране само 25.000 углавном старих људи се изјаснило да су припадници ове нове нације БЈРМ, па претпостављам да ће на овогодишњем попису се њихов број додатно смањити.

    Зато нека БЈРМакедонци не мрзе ”-вић Србе”, јер ми смо ти који никада нећемо одустати од свог парчета српске земље.

    1
    2
  22. Da znate ja se zovem Jelena Stanojkovic,i sam rogjena u s.Matejce okolina kUmanovo potocno receno u SKOPSKU CRNUGORU.Tamo sam zivela samo 3god. a razlog i pricina shta josh ni sam ostala su albanci koji su napadnali sela tetovo,matejce,lipkovo,cekreze,nikushtak, i dr. sela shto su pozadi sebe ostavili golem krsh i nestabilnosh ljudi koi su zivjeli u tom selu sa vekovima i vekovima.U 2001god. je poco rat ja tada sam imala samo 3 god.

  23. Zbog totalne nebrige vlade Srbije o Srbima u Hrvatskoj dolazi do nestajanja našeg naroda iz ove zemlje prvog suseda .Točno mladi Srbi se redom u Hrvatskoj izjašnjavaju Hrvatima i ne samo to nego i katolicima , oni koji se još malo bore kažu da ne vjeruju u Boga samo da bi zaštitili sebe i da nebi morali stati na katoličku stranu . Pritisak je strašan od državnih institucija , vrtića , škola , policije preko prijatelja i prijateljica svi vrše pritisak i mladi čovjek jednostavno pukne ili popusti i počinje se sramiti svojih roditelja svojeg imena i prezimena . Pa brže bolje u katoličku crkvu na pokrštavanje a poslije toga od istih tih bivših Srba najveće pljuvanje po svojima kako bi se dodvorili prijateljima tužno i jadno a SRBIJA ŠUTI .Srbi u Hrvatskoj i Krajini žive bez vode , ceste i struje u 21 veku. U bivšoj Republici Srpskoj Krajini u kojoj je rođen svjetski naučnik Srbin sin pravoslavnog paroha, Nikola Tesla koji je struju podario čitavom svetu a zlikovci je zabraniše za njegov narod u Hrvatskoj u 21 veku .Srbi su u Hrvatskoj bili konstitutivni narod i imali su pravo na razdruživanje i proglašenje svoje države baš kao i Hrvati , sve ostalo su laži.Hrvatska je pobjedila u ratu uz pomoć Nemačke ali najviše služeći se Gebelsovom propagandom. A to je ako više puta ponavljate laž ona u svjetu postaje istina i to im je odlično uspelo. Napravili su najgori zločin posle II svetskog rata i genocid nad Srpskim narodom , što su radili pod Pavelićem i u II svetskom ratu. Uništili su Republiku Srpsku Krajinu koja je bila proglašena voljom njezinog naroda koji je bio konstitutivni narod znači imao je pravo da se osamostali baš kao i hrvatski narod. Kod nas u srpskoj politici se o tome uredno šuti i prešućuje misleći se dodvoriti Hrvatskoj i svetu ne mi tako samo padamo još niže i od stvarne žrtve ( protjerivanje 280 000 Srba i oko 150 ooo Jugoslovena od njih oko 80 % Srbi i genocid nad onima koji su ostali zabilježio kamerama UNPROFOR ) mi šutnjom postajemo agresori.Da ne govorimo da je Baranja samo dio Vojvodine koju je Josip Tito Broz oteo od Srbije za svoje Hrvate kao i Međumurje što je oteo Mađarima a Istru i Dalmaciju Italijanima .Deo Srpskog Banata poklonio Rumunjima. Sve nade polažem u Savu Štrpca i njegovo zalaganje za Krajinu. Srpski narod nikada se ne smije pomiriti s činjenicom da Krajina ne postoji. Postojala je na oko 35 % teritorije današnje Hrvatske sve su to bili srpski etnički prostori i mi se za njih moramo boriti makar čekali 900 godina kao Hrvati svoju državu ali kad tad izboriti se moramo i na naš teritorij vratiti naše stanovništvo .
    Danas Hrvati vode narod od oko 4 miliona stanovnika i rađaju 46.000 beba s tendencijom prema 50.000 .Hrvata se sada rađa samo 7.000 godišnje manje nego što ih umire a Srba oko 35.000 pa dobro razmislite o posljedicama .Dok naš narod s manjinama koji je skoro duplo veći daje tek oko 68.000 od toga 56.400 beba Srba s daljnjom tendencijom pada . Tako da ako ovako nastavimo izjednačit ćemo se s brojem rođenih Hrvata . A to će biti kraj mita o najvećem narodu bivše Jugoslavije . Mesto Srba koji se ne žele rađati preuzet će vitalniji narodi Hrvati ili Albanci .Našem narodu treba velika biološka obnova i jedino tako možemo mirnim putem vratiti sve Srpske krajeve Srpskom narodu. Ali taj narod mora biološki ojačati na oko 10.000.000 srba i tada će procvijetati sada uništena Republika Srpska Krajina, Republika Srpska, Srpska Crna Gora, Kosovo , i stara Južna Srbija ( Makedonija ) Nastavimo li mi Srbi sa nerađanjem neće nam trebati niti Beogradski pašaluk , nego ćemo da živimo u Velikoj Albaniji sa glavnim gradom Beogradom. Europska unija i Amerika centar sotonizma na sve načine želi uništiti srpski narod nesmemo to dozvoliti.Ući u savez sa Rusijom jedini je garant da će srpski narod preživeti. Najbolji Srbin kojeg sada imamo je Dodik drugo su sve nesrbi, petokolonaši i vazali zapada . Srpski se narod treba pokazati zrelim , ljubavlju i potomstvom osigurati našu Republiku Srpsku , Srbiju, Vojvodinu , Srpsku Crnu Goru i staru Srbiju ( Makedonija ) kao trajnu državu Srpskog naroda.Srpski narod mora naučiti lekciju od šiftara “ čije su ovce onoga je i livada “ niskim natalitetom jedincima i sa dvoje dece gubimo teritoriju za teritorijom i to će se nastaviti. U Hrvatskoj delom zbog proterivanja ali puno većim delom zbog izumiranja izgubljen je srpski teritorij i ljudstvo. Nekada su Srbi bili 30 % hrvatske. To piše u hrvatskim novinama Gospodarski list a danas ? Samo hrpa nemoćnih bakica i dekica bez potomstva. Kosovo smo isto tako izgubili kao i Makedoniju. U Crnoj Gori Srbi prizovite se pameti i svaki par minimalno petero dece i nedajte se. Republika Srpska će kao i Kosovo i Hrvatska biti izgubljena baš zbog velike površine a premalog broja Srba. BH federacija na istoj površini godišnje ima oko 25.000 beba a Srpska od 10.000 do 11.000 i sve je jasno da bi zadržali taj teritorij moramo imati minimalno beba kao i druga polovica države. U Vojvodini isto tako Srbi treba da puno više rađaju jer samo ako brojčano ojačaju Srbija može spriječiti secesiju Srpskog Vojvodstva.Ukratko Srbija mora ekonomski ojačati a najveći dio novca izdvajati za poboljšanje nataliteta , osnovati Srpski fond koji će voditi Srpska pravoslavna crkva , tražiti da u njega uplaćuje i naša dijaspora širom sveta .Pokrenuti veliku obnovu u Srbiji se godišnje treba rađati 100 000 beba u Srpskoj minimalno 20 000 . U Hrvatskoj treba tražiti povratak na plan Z-4 od međunarodne zajednice jer inače se Srbi nikad neće moći vratiti u svoje kuće i stanove .Preko crkve treba pomagati Srbe u Krajini naročito Podunavlje , Vukovar , Ilok, Beli Manastir i Osek .A u Dalmaciji na prostoru između Zadra i Šibenika pa prema granici s Bosnom . Kao i Albanci grupirati se i odrediti centar recimo Srbi iz Dalmacije ,Senja ,Zadra , Splita itd . pomalo grupirati u Šibenik .U BH federaciji uložiti sve napore i ojačati Drvar , Grahovo , Glamoč i veliki trud uložiti da bude Srpska većina u Bosanskom Petrovcu .Isto tako ojačati Brčko sa više mladih višečlanih porodica i ne dozvoliti presecanje Srpske na dva dela . Hercegovina izumire a gradimo veliki Bogomolje to je lepo ali treba nam narod , znači još jedan bitan kraj koji treba ojačati . U Srbiji treba ojačati Suboticu , Sentu , Kanjižu itd . i Rašku oblast u užoj Srbiji .Izbjeglice treba naseljavati tamo gdje nam nedostaje stanovništva a ne u mjestima u kojima su Srbi i tako preko 85 % .Znači ako si rodoljub, Srbin, Srpkinja prihvatite se ljubavi i natalitetom pobjedimo neprijatelje Srbije i Srpskog naroda .

  24. Данас ће у Коларчевој задужбини бити представљена књига Ђакома Скотија „Хрватска операција Олуја”, чији је поднаслов „’Ослобађање’ Крајине и етничко чишћење Срба”.

    Објављена 1996. године на италијанском језику, у Риму, Скотијева књига, иако убрзо преведена на српски језик, појављује се у одличном преводу Предрага Делибашића тек после 15 година, заслугом издавача, београдске издавачке куће „Откровење” и Српског народног вијећа из Загреба.

    Ђакомо Скоти, аутор књиге, познати је новинар, песник, приповедач, баснописац, есејиста, историчар и књижевни преводилац, који од 1947. године живи у Истри, у Пули и Ријеци, а од 1982. и у матичној домовини Италији. Скотијева дела, више од 160 књига писаних на италијанском и српскохрватском (хрватском), преведена су на 12 језика, а он сам много је преводио на италијански са српскохрватског (српског и хрватског), словеначког и македонског језика.

    Операцију „Олуја” и оно што је следило потом, Скоти је описао у форми дневничких записа насталих између 4. августа 1995. и 9. фебруара 1996. године, а у којима је, као суптилни посматрач и писац израженог нерва за детаљ, комбиновао наводе из јавности мало познатих извештаја међународних организација на теренима Републике Српске Крајине, сведочанства страдалника, починилаца злочина и политичких стратега тих злочина, као и изводе из медија, да би назиглед кроз сувопарно низање чињеница исписао истинску, драматичну и трагичну фреску запањујућег злочина који се одигравао пред лицем света, за који је тај исти свет док је трајао егзодус Срба из Крајине показивао интересовање, да би оно убрзо престало, пошто „Крајина није више вест”.

    Операција „Олуја”, започета у 5 сати ујутро 4. августа, формално је окончана у 18 сати 7. августа 1995. године. Хрватска је у њој ангажовала више од 150.000 војника, који су за нешто више од 80 сати запосели територију Републике Српске Крајине, протерали са ње 300.000 Срба, према претходно урађеном плану, ослоњеном на злочин и терор, похаре, пљачку, паљевине и систематско уништавање имовине избеглих Срба.

    Врло брзо после тог беспримерног егзодуса, оно што се догодило са избеглицама и самом Крајином („ослобођеном или поново окупираном од стране Хрвата”, пише Скоти), није више „толико интересовало западне новинске редакције и радио-телевизијске студије”.

    „Странице које следе попуњавају ову празнину”, написаће Скоти у уводу своје књиге, у којој је „представљен досије о ономе о чему су мало писале или о чему су ћутале западне новине, о ономе што се дешавало после 8. августа на 10.000 и више квадратних километара Крајине, који чине 22 одсто територије Хрватске, територије коју је опустошила операција ’Олуја’ и друге ’непогоде’ што су се окомиле на те крајеве из којих је искорењен један народ који је тамо живео пет векова.”

    Скоти је писао свој дневник „да би сачувао сећање на злочине који су прећутани или за које се није знало”, док су „под угашеним рефлеторима беснеле паликуће, пљачкаши, убице”, мотивисан потребом да прибави документе који омогућују да „вести буду мање неодређене и апстрактне”, а „чињенице конкретније” и „мотиви разумљивији”.

    „Тако неки људи сутра неће моћи да се праве да не знају, да не познају истину и неће моћи да кажу како се не осећају кривима због тога што нису знали”, написао је Ђакомо Скоти, а његова књига на изванредно уверљив начин показује како је велико прегнуће овог писца имало свој дубоки, далекосежни смисао, који се потврђује и данас, петнаест година пошто је књига објављена у изворном издању.

    Суочен с поразним детаљима који су у њој изнети, читалац заиста занеми, знајући да се операција „Олуја” и данас у Хрватској слави и узноси на пиједестал одлучујуће „победе” у рату за стицање хрватске независности.

    ———————————————————-

  25. Braćo makedonci pomolite se Bogu da vam oprosti grehe što ste priznali Kosovo i cepali Srbiju. Drugi put se pomolite Bogu da vam to Srpski narod oprosti. A treći put se pomolite Srbiji da vas ponovno primimo u jednu državu Srbiju kao deo Srbije ( stara južna srbija ) bit će bolje i vama i nama ovako će te nestati između velike Albanije, Bugarske i Grčke. Mi vas čekamo kao braću.

    2
    1
  26. Ko zna Petre kakvi su bili medjusobni odnosi sa Makedoncima, kakvi *stranacki i vise stranacki* razgovori kada su se Makedonci opredelili za * svoj put u srecniju buducnost*, nemojmo olako neke stvari preko kolena…pa, danas u sred Srbije..dok ovo pisemo..Srbi iz Srbije priznaju Kosovo, a mi kritikujemo druge..nije li i Rus reka, da nemoze Rusija da cuva Kosovo dok Srbi piju po kafanama.

    2
    1
  27. Da Lune samo nemoj da mešaš kruške i jabuke , Srbi iz Srbije ne priznaju Kosovo državu već ju priznaje izdajnička klika u vlast , narod…………narod nikada ne .

  28. Slažem se sa Nešom inače imenjakom da Makedonci u dobrom dijelu nisu uopšte dovoljno edukovani o ex yu prostorima van Makedonije. Dovoljno mi je bilo otići na site a1 televizije i vidjeti sve one polupismene komentare. Živio sam u Makedoniji jedno vrijeme i upravo sam imao takvih problema sa domicilnim stanovništvom. Ni u šta ih nisi mogao ubijediti da nisu u pravu ako su ih već prethodno nafilovali falsifikovanim činjenicama. Njih filuju da su potomci Aleksandra Velikog s kojim nemaju nikakvih dodirnih tačaka. Ne znam šta je to ako nije otimanje grčke istoriji. U školama uglavnom se uči makedonska istorija i inostrana ali ne i balkanskih naroda a ako se i uči tumači se iz makedonskog ugla.

    1
    4
  29. Petre,*braca* mekedonci, da se Petre, pomole Kiri Gligorovu, coveku koji je sa Mikom Spiljkom, neovlasceno potpisao ustav 1974. godine, koga su *pomoljeni i nepomoljeni* Makedonci, birali *do juce*.. Srbi, Srbija, ne treba nikoga da ubedjuju i uce istoriji.Svaki narod ima svoje price, svoje Filipe Visnjice,Vukove Draskovice, gusle,gajde, zurle…tako da *pismena ili nepismena edukacija*, je gubljenje vremena i novca,uglavnom, zrtvovali smo svi sve,u ogromnoj vecini dobili nista, a obogatili, ekstremno obogatili nosioce *Anarho kapitalizma*..kojima, drzava netreba..i drzava odumire…

    Problem Srba u svakom pogledu je razvaljena drzava,nepostovanje kakvog takvog ustava,ustupanje suvereniteta stranom faktoru, odustajanje od rezolucije 1244, i ne davanje podrske,od strane predsednika Tadica, prognanim i izbeglim Krajisnicima iz Hrvatske. Mnogo *nesumljivih Srba iz Hrvatske, Kosmeta..* ceka sa problemima, na red dok vi ubedjujete Bosnjake, Muslimane,Makedonce, Crnogorce.. da su *oni srbi*..cemu kad to ono nece i nezele…? niko im to nije oteo..neko se prodao, neko nasledio..a, kako vidimo na sve se nadvila *SENKA*, sa tvrdnjom da je fasizam resenje..poput onog u Jajincima i slicno..???

  30. Najperfidniji od svih antisrba, za one koji ih znaju su tzv. bjrmovci(to su oni ,,pravoslavni,, koji su 1915-18 bili u surdulici i juznoj i istocnoj srbiji u bugarskim uniformama.JASENOVAC je mogao od njih da uci.Posle rata su srbi u bjrm masovno ili proterani ili pomakedonceni, a danas biti srbin i izjasnjavati se tako u bjrm, je teze nego biti srbin u ,,republika e kosoves,,oni isto kao i bugari uopste ne priznaju da srbi zive juznije od krusevca, svojataju gorance itd. Sad su poceli taktiku slizavanja sa srbima,muzika, filmovi, ohridi itd. znajuci da su propali, a srbija glupa kao i uvek i jos pod okupacijom, kad pocne ,,film,, kod njih i siptari ih pociste sa pola teritorije podlaci spremaju masovno izbeglistvo u srbiju. pripreme su u toku (slizavanje) jer toj gamadi je u krvi da se pretvara i laze. Njihov cilj je zadrzavanje u vecem broju u juznoj srbiji, opusteloj dosta i onda kad se kako tako etabliraju tamo, zajedno sa bugarima pocinje faza ,nastupa, na sve istocno od morave…
    a njihovi sluzbenici aktivno rade, upadaju na forume i pricaju bajke o njihovoj ,,odlucnosti,, i ,,cvrstini,, kobajagi oni znaju sta su…vidite kolike su postove napisali, kao citaju oni bas pecat pa videli ovaj clanak hehe. to rade ,,sluzbe,, i uopste se ne obracajte paznju i ne replicirajte raznim makedonima ili likovima koji glume srbe, a imaju razumevanja za njih.
    oni su vec uzeli 300 000 bugarskih drzavljanstava, ali zbog taktickih razloga, koristoljublja moraju da glume ,,bratstvo,, i ,,pravoslavlje,,.
    inace vecina njih po govoru, obicaju i svemu su cisti bugari, manji deo, na severu i zapadu su srbi,barem bili jer su danas kao cifra veoma malo. najveca greska srba je razvijanje bilo kakvih odnosa i pomaganja sa njima, njihova uloga je krajnje opasna u odnosu na srbiju. uostalom bjrm jos nije razbijena jer ima i dalje jasnu antisrpsku ulogu, scenario sa srbijom nije zavrsen. posle toga oni idu niz vodu, s time sto gube skoplje i sve bitne delove bjrm, pa se danasnje ,,bratstvo,, radi zbog velikog broja njih koji trebaju na ledja srbima da dodju, kao izbeglice i elementi za destabilizaciju delova srbije. nikakva veroispovest nazovi pravoslavna ne treba da vas zavarava, jer je to samo institucija za anti srpsko i anti grcko delovanje, nemaju oni nikakvu veru, vecina njih pokusava i slovenske korene da izbrise. u celini to je interesdziska i drilovana malobrojna populacija, koja radi i uvek ce raditi za ,,gospodara,,. inace kradja i falsifikovanje istorije im dodje ko opis posla hehe, pa nece srpske crkve i spomenike da kradu ehee, pa zbog toga i postoje.
    o skopskoj crnoj gori, kumanovu i ostalim srpskim krajevima dovoljno je reci da govore isti govor kao juzna srbija i kosovo, padeze i sve ostalo,sto je potpuno nespojivo sa bugarskim osnovama njihovog novokomponovanog jezika svi slave slavu i tako dalje.
    neki malobrojni su sacuvali srpsku nacionalnu svest, ostali kao i nekad ,,hrvati,, danas montenegrini izdali(nije prvina).
    A to dali treba da pustimo druge da misle sta hoce, e greska si… ne postoje oni zbog sebe nego protiv srba, a to ce se brzo dokazati… nisu oni otpali da bi sluzili za ikebanu na balkanu nego da bi srbe unistavali,jedino su srbi laki u glavi pa olako uzimaju za ,,bracu,, otpadnike. a osvestice se svi oni brzo, kad ,,tata,, padne sa svetske scene i nasa najveca greska ce biti ako bilo kad bilo kog od tih ,,bivsih,, ikad prihvatimo. tragicno je samo sto su se po antisrpskom beogradu toliko razmileli, ali srbima niko nije kriv, prihvatanje tudjina za brata je zla kob srpskog naroda. a te price o onoliko dece, ovoliko dece, bacite u kantu za smece, nikad srbi nece imati toliko dece, koliko dusmani mogu da pobiju, sto ce reci… vidite koliko vi njima moze da pobijete:)
    Pametnom dosta
    a sto se tice ,,sluzbenika,, i ,,miroljubaca,, bolje se ne kacite sa odgovorima, jer sam mnogo informisaniji i spremniji, pogotovo na zadatu temu:))) a za sve casne srbe, sa neprijateljima se ne razgovara, niti ces ih ubediti niti dokazati svoju istinu, neprijatelje treba pobediti, a bivse srbe, za njih i ono gore od samo pobediti… dali su pusti snovi, ubrzo ce se pogotovo na zadatoj temi videti da i dusmanima tece krv hehe
    a sad pjesme vase i nase mlad’sti… kilkis 1913, gramos 1949… repriza u bitolju 20 i neke:)) vejce 2001, repiza shkupi 20 i koje ono bese plan bugarcici?:))
    ipak znam ja sta se vama u snovima vraca… srbite grrr srbite, dzandarite… bice bice opet, tuj smo:)). Ej nisem vam rekel….
    nisu svi srbi pravoslavni ima i rodoveraca, kod njih je osveta jako razvijen osecaj…

  31. Pod pokroviteljstvom SSSR, maršal Tito sklopio je 5. oktobra 1944. u Krajovi u Rumuniji sporazum sa predstavnicima novih bugarskih vlasti. Sporazum je zbog troipogodišnje okupacije i brojnih zločina koje su bugarske trupe počinile u Srbiji i Makedoniji bio delikatno političko pitanje. Bugarska strana je formalno uputila vladi Jugoslavije molbu u kojoj izražava žaljenje zbog učešća u ratu na strani Osovine i počinjenih zločina i štete, i moli vladu Jugoslavije da dozvoli Bugarskoj armiji da učestvuje u borbama protiv Nemačke na jugoslovenskoj teritoriji i na taj način se iskupi za prethodne postupke, a maršal Tito je u ime Vlade Jugoslavije kao njen predsednik formalno dao ovo odobrenje pod strogim propisanim uslovima.

    Jedinice Bugarske armije bile su pod operativnom komandom Trećeg ukrajinskog fronta Crvene armije, dok su jedinice NOVJ koje su učestvovale u operaciji bile pod operativnom komandom Vrhovnog štaba NOVJ. Koordinacija dejstava i komandovanja ostvarena je posredstvom štaba Trećeg ukrajinskog fronta.

    Detalje plana operacije razradili su, 7. oktobra u Pirotu, Štab 13. korpusa NOVJ, načelnik Štaba 3. ukrajinskog fronta Crvene armije i vojni komandant Bugarske general-pukovnik Sergej Semjonovič Birjuzov i Štab bugarske 2. armije.
    ————————————————————————————————————————————
    Štabovi jedinica NOVJ izrazili su veliko nezadovoljstvo zbog sporosti i neaktivnosti bugarskih jedinica. Štab 13. korpusa poslao je 9. oktobra Glavnom štabu za Srbiju sledeći radiogram:
    Vikicitati „Zbog toga što Bugari skoro ne kreću napred, i naše moramo zadržati. Pored toga, među bugarskim komandantima ima još priličan broj u najmanju ruku sabotera. Komandant 31. puka, koji se nalazi na našem desnom krilu, kaže da čak ni naređenje za napad nije dobio. Intervenisali smo i kod njihovog štaba armije. Ako se misli da se Bugari poteraju u borbu, onda treba u njihove štabove da dođu veći broj sovjetskih ili naših oficira. Inače jedan nemački bataljon je u stanju da njihovu čitavu diviziju zadržava koliko hoće.“
    ……………………………………………………………………………………………………………………
    U depeši Štaba 22. divizije Štabu 13. korpusa od 10. oktobra 1944. navodi se:
    Vikicitati „Bugari ne dozvoljavaju da pređemo ispred njih. Prete da će pucati ako budemo prešli. Komandant 31. puka otvoreno radi u korist Nemaca.“

    1
    1
  32. Srpstvo je sve jace i jace u Severnom delu Makeedonije ( Stare Srbije) sve je srpsko po Kumanovu.Stvarno je tragicno sto srpska vlada ne daje vecu podrsku a jos tragicnije sto su dozvolili na tako jeftin nacin ( posto je stanovnistvo bilo dominantno srpsko kao kaze Dobrica Cosic da Kumanovo pripadne Makedoniji).Inace Kumanovo je prepuno srpskih svetinja koji po lepoti nisi nista manji nego oni sa Kosova .

    3
    1
  33. Oh, koliko li uvreda za Makeodnce i Makeodnski narod, pa to se ne moze izdrzati, molim vas! Zaista svako ima pravo i slobodu da kaze ono sto misli, ali misliti da je Makedonija srspska teritorija, e pa to je preterivanje! Bar kada ljudi javno komentarisu neka se malo bolje informisu o istoriji, kulturi i identitetu Makedonskog naroda kako bi faktima pobili njihov identitet i autenticnost. Vrlo je tuzno, cak i tragicno da posle toliko decenija zajednickog sazivota u nekadasnjoj SFRJ, koja nam je bila domovina, da jedan deo Srba jos uvek ima takav stav prema svom juznom susedu. Makedonski narod nije vestacka tvorevina i to ne moze nikada biti, jer narodnost i nacionalnost su kategorije koje se ne mogu falsifikovati, vec dokazivati argumentima koje cine sav ovaj minuli zivot u sopstvenoj domovini Makedoniji. Zvala se ona Republika, Narodna ili Socijalisticka, vi je mozete zvati i BJRM, u njoj zive Makedonci, izvorni i originalni i svi oni ostali narodi koji su istoriskim okolnostima i sticajima se naseljavali u njoj. A problem Srba u Makedoniji nije politicko pitanje, vec samo pitanje nezainteresovanosti Srba da se bolje organizuju kao nacionalna manjina. Doduse sada imaju i svoju partiju, imaju svoja udruzenja, postoje i skole na srpskom jeziku, slobodno se moze govoriti srpski jezik ukoliko ga neko dobro poznaje i bas zeli da komunicira na njemu. Imaju svoje radio i TV emisije, novine i svu literaturu koju pozele da nabave, ali dali zele da citaju, ili ih interesuje nesto drugo, to je pitanje na koje mi ne treba da odgovorimo. A ziveti u Makedoniji i uzivati sva prava i slobode tacno u toj Drzavi, zatim tvrditi da je to vestacka tvorevina, pa to je vise no skandla ljudi. To je bukvalno nepoznavanje, totalna ignorancija sve istorije, zajednicke i pojedinacne.

    2
    6
  34. Neverovatno je da je nas narod dopustio da izdajnicka Miloseviceva vlast prizna BJRM (sto je bio zvanican medjunarodni naziv ove republike) pod nazivom Republika Makedonija i time zabije noz u ledja (bolje receno u srce) Grckoj cija se pokrajina zove tako jos od antickog vremena. A nemojmo da se lazemo i recimo istinu da je u svakom grčkom selu sakupljana humanitarna pomoc za srpski narod u nametnutom ratu, a cinjenica je da su proteste protiv nato agresije u BJRM organizovali Srbi Kumanova i Skoplja, a ne oni koji unistavaju srpsko ime, istoriju i istinu na toj teritoriji. PS Galipoljski Srbi i njihova sudbina su najbolji pokazatelj i dokaz desrbizacije i tzv. makedonizacije Srba na toj teritoriji. Galipoljski Srbi su se vekovima ocuvali u uzasnim uslovima ropstva u Maloj Aziji gde su im preci nakon borbe odvedeni iz severne Srbije i u BJRM nestali.

  35. STOJAN SARPLANINAC

    Secam se kada je maticar u moje selo BELOVISTE OPSTINA TETOVO 100%SRPSKI Svetosavski narod isao kroz selo uz pratnju dva plicajca i kako je maticar SRBE prekrstavao u makedonce.Od ALEKSANDRA dobilimsmo novo ime SANKO.Od KOSARE koce OD VASILIJE VASILKE OD DRAGANA DRAKCETA OD LAZARA LAZETA OD BORIVOJE BORCETA OD PETROVICA PETROSKI OD DANICE TODOROVIC U DANCE TALESKA I TAKO REDOM Maticar uz pratnja dva plicajca za jeden dan prekrstijo celo selo.IMALI SMO SRPSKU SKOLU OD SRPSKE SKOLE USELILI JEDNOG CIGANA KOVACA A deca su morali peske da putuju u sousedno selova i to několik kilometrů dnevno da casove pohagaju u Seosku zardugu koju su izgradili Komunisti u vreme takozvani KOLEKTIV gde su komunisti umístili selo i promorali SRBE koji su zavelí po selima vekove unazad da beze iz svoje dedovine ida se outsell ili u SRBIJU ILI NEGDE NA ZAPAD. SRBSKO Selo BELOVISTE danas je totalno mrtvo od 1.200.zitelja spalo na 200.starca bez jedno novorodence .PO SAR PLANINU PASALI SU NAD 10.000.OVCE DA DANAS NEMOZES DA VIDIS OVCU OSVEN U ZOLOSKI VRT.OD 600.DAKA KOLIKO BESE U MOJE VREME DANAS U SELO BELOVISTE NIJE SE RODILO BEBE U ZADNJE 10.GODINE.Koga da krivimo takozvane makedonce ili SRBIJANSKE KOMUNISTE KOJI SU STVORILI DANASNU severnu makedoniju.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *