LUSTRACIJA Osvetničko zavijanje vukodlaka

Piše Ljiljana Bogdanović

Da li je inicijativa Nenada Čanka da se ponovo pokrene „pitanje lustracije“ potvrdila da je psihijatar Jovan Rašković najbolje definisao neprolazne nacionalne  strasti

Najveća strast Srbina je vlast, govorio je psihijatar Jovan Rašković, čije su  drugo zapažanje – da su Srbi lud narod, kao „zakon“, usvojili ne samo oni na koje se ova definicija odnosi. Ukazivanje pokojnog Raškovića kojem je nacionalna karakterologija bila omiljena tema, pominjemo kao anticipaciju, i nekakvo, mada ne dostatno, „objašnjenje“ za pojave koje čine aktuelni politički diskurs. Vlast-slast, plus zaumnost-raspomamljenost počesto – čuda čini. Kada se  volja za moć, udruži  sa  omamljenošću koju daje dugog uživanje „benefita“ što ih pribavlja sedenje u uticajnim foteljama, dobija se, u slučaju nekih vrlo povlašćenih Srba, grčevito nastojanje da se  ovo stanje produži u beskraj. I da se uočavanje potencijalnog, svejedno da li samo izmišljenog, „neprijatelja“ pretvara u demonstraciju aktivnosti savremene verzije prakse koja nalaže da je samo zgaženi neistomišljenik – dobar. Jedna od novijih „lucidnih“ dosetki dela režima je  vapaj  da je lustracija sprovedena mlako, to jest ne po dubini i dušmanski. Ovaj, pak, neuspeh neke perfekcionističke i sadističke duše duboko frustrira i tišti.

LUSTRACIJA – PRVA REČ
Nadovezujući se na jednu skorašnju inicijativu Nenada Čanka,  Vladan Batić protekle nedelje kaže: „Poslednjih dana na inicijativu LSV pokrenuto je po ko zna koji put pitanje lustracije, odnosno produženja važenja zakona koji je trebalo da reguliše ovaj problem. Valja podsetiti da ovaj zakon u praksi nikada nije primenjen, te da komisija koja je trebalo da vodi postupak nikada nije formirana. Zato što nije obavljena lustracija, zato je i propao 5. oktobar, zato je on izneverena revolucija. “
Lament bivšeg ministra pravde  ‘lobovanje je lopte’ prihvaćene od  brižnog Čanka, predsednika Lige socijaldemokrata Vojvodine, koji je  izjavio ne samo da je lustracija za njega i njegove „prva reč“, već i da će LSV sve učiniti kako bi pred lice pravde bili izvedeni oni koji su na bilo koji način odgovorni za „zla koja su se proteklih godina i decenija događala na prostorima ove zemlje i čitavog regiona“.
Da bi plemeniti naum zaživeo, Batić i drugovi ovih dana, organizovano, čine mnogo toga kako bi se zauzeo  start za pripremu novog kruga isterivanja veštica. Živela lustracija! Samo politički (i uopšte – „u celosti”) sahranjen neprijatelj dobar je za veselo dosovsko društvo, tvrdi autentična „demokratska“ misao. Broj onih koje bi valjalo lustrirati sada se, čudesnim inovacijama, to jest političkim aktivnostima izgleda– usložnjava. Na sve dužem spisku nepodobnih koje valja lustrirati biće i novih imena, naći će se tu i neki koji su u tom broju do juče bili nezamislivi. Neka se pripremi DSS, SPC, SPS, neka se pravednoj ruci primaknu i oni koji pripadaju širem desnom krilu nevladinog sektora, a koji su ovih dana, u kontrolisanim medijima, doživeli više „slave“ nego u celoj protekloj deceniji. Sve brižljivijom selekcijom „neprijatelja”, zagovornici te buduće lustracije sada, razume se, ciljaju da sebi obezbede  opstanak  na vlasti, ali i da uklone  nepodobne kojima su se tako „ladno”, a ne tako davno,  poslužili kako bi sačuvali kontinuitet svoje vladavine..

Vladan Batić

BIBLIJSKA NEMAN
Skrupulozno prateći evidentnu želju nekih članova izvikanog kluba političke „elite” da doživotno inhaliraju  „isparenja iz kazana moći“, a svesni nervoze koju pokazuju i na samu pomisao da im se to jednog dana može sasvim ukinuti, umesto komentara, navodimo deo  neobičnog govora koji je maja 2003. godine, nad odrom sudije Branimira Gudovića na Novom groblju u Beogradu održao tada 82-godišnjak, ugledni novinar Aleksandar Mišić. Objavljen potom u pismima čitalaca u „Glasu javnosti”, ovaj tekst,  pod naslovom „Počast žrtvi lustracije“, postao je bezmalo – kultni, mesecima je prepričavan i citiran u prestoničkoj čaršiji.
„Otišao sam – pisao je Mišić – uprkos svom nesigurnom hodu, da odam poštu Branislavu Gudoviću, sudiji za prekršaje. Digao je ruku na sebe. Ojađen okolnostima u kojima se našao, on i njegov narod. Zlokobnim prilikama u pravosuđu kojem je posvetio sebe i svoj život. Tom danas kompromitovanom delu pravde, u kojem se ljudi bez krivice kažnjavaju drakonski, a njihove porodice ostavljaju bez hleba.
Lišeni mogućnosti da se valjano brane. Goloruki, suočeni sa osvetničkim zavijanjem vukodlaka spremnih da kandže zariju u telo i dušu neistomišljenika.
Lažna lustracija, kao biblijska neman, već je sagorela mnogo nedužnih. U pravosuđu i novinarstvu, pre svega. Užasan vonj tela iz nezapamćenih lomača mržnje, nažalost, ne osećaju ni pozvani pojedinci niti mnogobrojne vladine i nevladine organizacije. U našoj zemlji, van nje još manje. Ili, možda, znaju, ali ćute, zaplašeni da kažu istinu. Ili, opet, i sami seire, srećni što se to dešava nekom drugom.
Odsekli su sebi jezik kao i februarskih dana 2001. Nemi pred stravičnom, apokaliptičkom žrtvom Dragana Nikolića, komandira službe zaštite u Livnici u Boru. Razrešen dužnosti posle prevrata 5. oktobra 2000, nemoćan da reši probleme u koje je zapala njegova porodica, rezervni major VJ, odlučio je da se ubije. Ali, na kakav način? Skočio je u rastopljeni liv, čija je temperatura iznosila 1.000 stepeni. Postao svojevrsni deo užarene mase. Spomenik nepravdi i ljudskoj ostrašćenosti, koji tek treba da bude otkriven.
Stajao sam skrušeno pred kovčegom nevinog čoveka. Poštenog sudije, koji je sudio po zakonu zemlje, kao što je to činio svugde u svetu . Kolege su javno dali do znanja da ga cene i duboko žale objavljivanjem čitulja. Dugačak je bio i red Beograđana i onih iz unutrašnjosti. Najveći broj među njima pokojnika nije poznavao. Strpljivo su čekali da uđu u kapelu… Nisam bio jedini koji je zaplakao… U tom kovitlacu u duši, setih se jedne narodne. Baš tada: Mrtav junak iz groba proklinje, ko me ubi, svoj grob sebi kopa.“
Možda najneobičnije povodom ovog teksta je to što posle sedam godina postaje tako aktuelan. Toliko o lustraciji koje nije bilo! U susret onoj staroj-novoj koja će – možda – doći!

7 коментара

  1. Borislav Ledinski

    Edukacija, rehabilitacija i rekoncilijacija su mnogo humaniji nego lustracija. Inače, Raškovićeva izjava je po mom mišljenju čista projekcija.

  2. Kakva lustracija kada su se najveci lopovi do 2000-te udruzili sa najvecim lopovima posle 2000-te. Nisam video da se dve stranke bolje slazu od zutih i crvenih i njihovih satelita. Canak nam najavljuje izbore, inace ne bi on dirao u crvene kao sto i nije u zadnje dve godine od kada vladaju zajedno. Napadaju Kostunicu jer jadni nemaju koga drugoga- sa svima pogodnim za pljuvanje vec su u koaliciji a drugu vrstu svoje promocije osim pljuvanja po nekom neznaju. Lepo bi bilo sve njih cuti kakva dobra su Srbiji doneli za zadnjih 10 g. a ne da traze ko im je kriv sto gotovo nista dobro ucinili nisu. Vise mi lici da se Canak samo polako izvlaci i distancira od ucesca u vlasti zadnjih 10 god u Srbiji. Ima on sada svoju vojvodinu…

  3. Čanak je to što jeste.Ali je čanak u vladi u kojoj su i neki drugi.Neka mi neko objasni kako je to moguće.

  4. Svi znamo sta znaci skracenica,SPS,DSS,DS,LDP,NS,SNS i tako dalje pa zasto doticni nestavi tacnu skracenicu svoje partije prva slova a posto se njegova partija zove Liga Socijal Demokrata onda se to predstavlja kao LSD mozda bi na taj nacin cak i pomogao svom kumu koji je istu supstancu prodavao po Novom Sadu te bi ovaj imao besplatnu reklamu,a kako radi kao da tu suptancu i koristi.lele QQ

  5. Svi znamo sta znaci skracenica,SPS,DSS,DS,LDP,NS,SNS i tako dalje pa zasto doticni nestavi tacnu skracenicu svoje partije prva slova a posto se njegova partija zove Liga Socijal Demokrata onda se to predstavlja kao LSD mozda bi na taj nacin cak i pomogao svom kumu koji je istu supstancu prodavao po Novom Sadu te bi ovaj imao besplatnu reklamu,a kako radi kao da tu suptancu i koristi.lele QQ i ovi zezaju kazu to sam vec rekao kada i gde pitam ih??????!!!!

  6. nemate pojma. Lustracija se radi da ne bi došlo do nekontrolisanog izliva besa ili nagomilavanja resantimana koji kasnije može da izazove još veće probleme. Lustracija radi ono što definiše svaki zakon: ako prekršiš zakon, ne možeš da radiš u policiji. Lustracija kaže: ako se ogrešiš o svoju profesiju i svoje sugrađane (jer si TI TAJ koji nosi odgovornost, jer si se posla i latio) ne možeš više da radiš javni posao. Ništa više. Eventualna primena lustracije bi pokazala da je režim od 90 do 2000. bio autoritarni i nedemokratski režim koji je kršio ljudska prava. To, kao, ne znamo… A današnji politički diskurs je izgrađen na istim nacionalističkim idejama devedesetih, pa bi svako čačkanje po tim konstitutivnim narativima bilo nedopustivo za današnji režim, koji nije baš da se pretrgao od napredka u odnosu na devedesete. Lustracija je bila potrebna 2000 godine, danas je za nju samo kasno.

    Ovaj tekst je dezinformacija i ovaj novinar bi trebao da bude izbačen iz udruženja i trebalo bi mu oduzeti licencu, ako takvo nešto postoji.

  7. Александар М.

    Господине Стефане
    Лустрација се не може односити на период вишестраначког система, у таквом систему грађани својим гласом лустрирају, или не, учеснике у политичкој борби.
    Пошто је Ваше поимање демократије оно шта чујете на Б92, нећу се трудити да Вам даље објашњавам.
    Лустрацију је требао спровести С. Милошевић, тако што би лустрирао све кадрове некадашњег СКС, који су донијели устав из 74., као и оне који су насљедници истих. А који су се противили увођењу вишестраначја.
    По таквој лустрацији управо г. Чанак не би имао право да се бави политиком, јер је син бившег градоначелника Н. Сада и зет некадашњег предсједника ИВ ПК Војводине.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *