EDVARD HERMAN Srbija je provincija američke imperije

Razgovarala Biljana Đorović

Srpski lideri izvinjavaju se svuda okolo, oni puze, dok bi, u stvari, Srbiji trebalo da budu isplaćene ogromne reparacije od strane NATO, SAD i Evropske unije, zato što je počinjen strašan zločin protiv Jugoslavije i Srbije koja je velika žrtva u čitavom ovom procesu od devedesetih do današnjih dana

Samo nekoliko meseci pošto se pojavila u SAD, „Politika genocida“- studija Edvarda Hermana i Dejvida Petersona, objavljena je i kod nas, u izdanju kuće „Vesna info“ iz Beograda. Knjiga: „Politika genocida“, predstavlja kvintesenciju Hermanovog analitičkog razumevanja sistema za proizvodnju pervetiranih simulakruma, koji su on i Noam Čomski u studiji „Proizvodnja saglasnosti“ nazvali propagandni modelom. Reč je o operacionom modelu koji je omogućio uspostavljanje i kamufliranje prave prirode i suštine imperijalnog sistema što počiva na zlu i hrani se zlom. „Politika genocida“ je briljantna u svakom smislu značenja ovog pojma: ona govori jednostavnim, jasnim i zastrašujućim jezikom činjenica koje pokazuju da je industrijalizacija laži omogućila vršenje beskrajnih zločina bez kazne i bez nade da stvari mogu biti drugačije. Profesor Herman se sa  zadovoljstvom odazvao i na naš poslednji poziv, da za „Pečat“ govori povodom srpskog izdanja njegove knjige. U razgovoru  ne ponavljamo činjenice rečene u intervjuu povodom američkog izdanja („Pečat“ br. 126 iz avgusta ove godine), tako da upućujemo čitaoce ne samo da nabave ovu vrednu knjigu već i da se podsete ranijeg intervjua sa ovim izuzetnim intelektualcem koji je mnogo doprineo da istina o dešavanjima u bivšoj Jugoslaviji potpuno ne iščezne u kandžama novog svetskog poretka.

Značajno je što se Vaša i Petersonova studija: „Politika genocida“ pojavila u srpskom izdanju. Knjigu otvara posveta izdavača koja glasi: „Srpsko izdanje posvećeno izdajnicima Srbije“. Kako bi to prokomentarisali?
Veoma mi se dopada posveta izdavača, premda je mnogoznačna – tako je mnogo kandidata koji konkurišu za ovu posvetu. Najviše mi je bliska ideja da je izdavač mislio na lidere Srbije. Zaista mislim da su srpski lideri ovakvu posvetu, na jednoj ovakvoj knjizi, veoma zaslužili. Pa ti ljudi se izvinjavaju svuda okolo. Oni puze, dok bi, u stvari, Srbiji trebalo da budu isplaćene ogromne reparacije od strane NATO, SAD i Evropske unije, zato što je počinjen strašan zločin protiv Jugoslavije i Srbije koja je velika žrtva u čitavom ovom procesu od devedesetih do današnjih dana. Srbija je izgubila u ratu protiv velikih sila, ali ne bi trebalo da se moralno preda i da puzi i da se izvinjava, kada je neophodno da zahteva izvinjenje i reparacije za ono što joj je učinjeno. Jedna od fundamentalnih tema u ovoj knjizi je da je Srbija optužena za genocid, dok, u stvari, Zapadne države sprovode genocide ili ih podržavaju na čitavoj planeti, na primer u Iraku gde su milioni ljudi ubijeni zahvaljujući politici SAD. Ali, da li se SAD izvinjavaju? Da li one plaćaju reparacije? Ne, samo se njihove žrtve optužuju za genocid i samo njihove žrtve moraju da plaćaju reparacije, ali je veoma tužno kada moraju i da tako ogavno puze.

Eme Sezer je u „Diskursu o kolonijalizmu“ rekao da je posle kolonijalizma Evropu nemoguće braniti ni u moralnom ni u duhovnom smislu, te da je racionalizacija kolonijalizma nužno vodila do Hitlera i Aušvica. To što ovi strašni zločini nikada nisu doprli da svesti i savesti Zapada, čini da je Hitler na tom putu uvek prisutan. Vaša studija pokazuje da je politika genocida duboko ukorenjena u samo srce evropske civilizacije. Da li mislite da je period evropske istorije, ponosno nazvan humanizmom i renesansom, potrebno iznova ispitati u svetlu kolonijalne teorije i prakse i istinskih genocida počinjenih nad urođenicima?
Da. O tome govori Noam Čomski u predgovoru za ovu knjigu, govoreći o genocidu i politici genocida izvršenim nad američkim indijancima. Mislim da ste napravili veoma dobru i važnu poentu: zapadna civilizacija se razvijala na temeljima užasa koje je činila urođeničkim narodima, po pravilu obojenim narodima na udaljenim mestima. U Africi se odigrala trgovina robljem što je svakako jedna od najmonstruoznijih stvari u ljudskoj istoriji, a u Južnoj i Severnoj Americi je izvršen genocid ogromnih razmera: indijanci su gotovo u potpunosti zbrisani, devedeset i više procenata urođeničkih naroda Južne i Severne Amerike je istrebljeno. To su istinski genocidi. Ali, razume se, ako čitate udžbenike na Zapadu vi to nećete moći da pročitate. Naši „humanistički“ naučnici govore o renesansi i rastu zapadnih  kultura, akcenat se stavlja na blistavu stranu ovog perioda oličenu u razvoju nauke, umetnosti i filozofije – sve te velelepne katedrale, čudesna otkrića, otkrivanje zemaljske kugle i udaljenih civilizacija. Čudesna putovanja Marka Pola, kineska svila i indijski čaj, aktivnost igle na kompasu, ekspedicije i oslobađanje duha: sve je u udžbenicima tako podešeno da prikaže Zapadnu civilizaciju kao striktno pozitivnu stvar i, razume se, tako je i sa istorijom SAD gde se akcenat stavlja na stvaranje zemlje slobode i demokratije, pri čemu se uglavnom ne spominje da je njen nastanak načinjen na temeljima istrebljenja urođeničkih naroda. To je način na koji se piše istorija. Istorija se piše u znaku trijumfalizma pobednika, koji sebe vide i opisuju kao sušto oličenje vrline i u skladu sa tim uobličavaju i svoj trijumf. U tom smislu govori i naslovna strana moje humorističko – ozbiljne knjige, napisane davne 1968. godine, „Rečnik Velike civilizacije“ koja predstavlja sekvencu iz izvanrednog crtanog filma gde se prikazuje američka porodica okupljena na Dan zahvalnosti za svojim trpezarijskim stolom. Ćurka je na stolu i članovi porodice se mole i izgledaju veoma religiozno uzneseni. Tu su sveće i ćurka i sve izgleda tako sveto i uzvišeno. Ali, slika ima i svoj poprečni presek i vi ispod poda vidite mrtva tela, strele i perje perjanica indijanskih poglavica, zbrisanih u tom procesu uspona američke civilizacije, i Amerika sada slavi Dan zahvalnosti kojim proslavlja veličanstven trijumf, ali, pod podom se nalaze mrtva tela ljudi koje su pregazili i leševa preko kojih su prešli.

U uvodu za „Politiku genocida“ kažete: istorija velike sile (SAD) počiva na zločinima protiv mira, zločinima protiv čovečnosti, etničkom čišćenju i genocidima, pri čemu je rasizam u samom centru imperijalnog projekta. Kakvo je mesto politike genocida u propagandnom modelu, koji ste Vi i Čomski opisali u vašoj zajedničkoj  knjizi „Prizvodnja saglasnosti“? Da li je politika genocida glavni način na koji propagandni model danas funkcioniše?
„Politika genocida“ je savršeno uklopljena u propagandni model, zato što je politika genocida – politika selektivnosti, po kojoj će se određena dešavanja nazvati genocidnim ukoliko to odgovara Zapadu i ako to odgovara zapadnim elitama. Naša analiza je pokazala da se reč genocid neuporedivo više upotrebljavala kada se govorilo o Bosni ili o Kosovu,  nego o Iraku. A u Iraku su milioni ljudi ubijeni: milion ljudi je umrlo od posledica sankcija i masovnog uništenja, a u ratu od 2003. godine poginulo je takođe preko milion ljudi, proizvevši milione izbeglica. Kako smo mi pokazali u našoj knjizi, ova dešavanja nisu gotovo nikada nazivana genocidom. Kada, međutim, pogledate članke koji se bave Bosnom i Kosovom, vidite da se ova reč koristi veoma slobodno u sintagmatskom obliku: genocidne operacije, što je groteskno, budući da su brojevi žrtava i na Kosovu i u Bosni veoma mali ako se uporede sa brojem ubijenih u Iraku. Kako je to moguće? Pa, moguće je zato što je to deo načina na koji propagandni model funkcioniše. Zapad je želeo da razbije Jugoslaviju i tragao je za zločinima, a od početka rata u Bosni (1992-1995) tvrdilo se da je ubijeno preko 250 000 bošnjačkih civila, da postoje logori za silovanja i tako dalje. Naravno, ovaj broj je bio daleko manji, kako su pokazale studije: na primer, studija koju je sponzorisao MTBJ – Tribunal za Jugoslaviju  i brojne druge studije koje su redukovale broj civilnih žrtava u Bosni na oko 65 000.  Inflatorne brojke su smanjene, slično kao što se to dogodilo i u slučaju Kosova gde su SAD procenjivale da je oko 500 000 kosovskih albanaca ubijeno od strane Srba tokom bombardovanja, za šta se kasnije ispostavilo da je bilo oko 6000 poginulih na svim stranama u sukobu. Sa pet stotina hiljada na šest! I sve vreme su mediji govorili o genocidnim operacijama srpskih snaga. To vam je savršena ilustracija mesta i uloge, koju politika genocida ima u propagandnom modelu, i kako funkcioniše propagandni sistem: Vi imate  metu, u ovom slučaju Srbe i Jugoslaviju, i ta žrtva mora da bude osuđena za genocid. „Politika genocida“ je knjiga koja pokazuje kako propagandni sistem pretvara svog neprijatelja u genocidnog ubicu, a sa druge strane obezbeđuje da se njen genocid nikada ne prepozna kao takav. I sistem divno funkcioniše na takav način.

Šta mislite o MTBJ kao instituciji u funkciji pravde? Da li je njegovo osnivanje podržano poveljom UN? Koja je  uloga ovog suda u politici genocida?
Iskreno, ja ne mislim da je uopšte reč o sudskom telu. Rad Saveta bezbednosti na polju pravde nije podržan poveljom UN. Prostor rada ovog tela je polje sigurnosti. To je na najbolji način pokazao Hans Krohler, austrijski autoritet na polju prava, dokazavši da nema pravne osnove po kojoj bi Savet bezbednosti mogao da osniva ovakve tribunale. Radi se o nelegalnoj operaciji i sud je kreiran suštinski od strane NATO snaga,  SAD i Nemačke, kako bi čuvao interese NATO-a i SAD. To se pokazalo na primeru Jugoslavije, gde je cilj bio da se razbije Jugoslavija i uništi bilo koji vid moći Srbije. Majkl Mendel, profesor prava iz Kanade u svojoj knjizi: „Kako se Amerika nekažnjeno izvlači za ubistva“, ubedljivo je pokazao da su ratovi SAD protiv Jugoslavije, Avganistana i Iraka, kao i institucionalni aparat koji im je dao pravnu podršku, kakav je MTBJ i UN, napravili travestiju od prava i vratile svet na zakon džungle. Mendel je istakao da je osnovna funkcija Tribunala bila da služi NATO-u, u produžavanju ratova i razbijanju Jugoslavije. Zato je bilo potrebno potkopati mirovne napore i obezvrediti mirovne sporazume, kakav je bio Lisabonski sporazum koji Izetbegović nije prihvatio po savetu SAD. Tribunal je tu odigrao veliku ulogu zato što je zastupao tezu da treba obezbediti pravdu pre nego što se postigne mir, a postizanje pravde značilo je privesti zločince pravdi. I kao zločinci, po pravilu, viđeni su Srbi. I kada god je NATO-u bila potrebna neka „pravna“ podrška, bio je tu Tribunal. Tako, kada im je bila potrebna racionalizacija za rat izmislili su Račak, a Luiz Arbur i MTBJ su užurbano izneli optužbe pre bilo kakvih dokaza, predstavljajući Srbe u veoma ružnom svetlu. Tokom bombardovanja, kada je NATO počeo da otvoreno bombarduje civilna postrojenja, što nije izgledalo baš dobro i anđeoski u očima sveta, Luis Arbur je optužila Miloševića i još troje Srba kako bi skrenula pažnju sa ovog nelegalnog bombardovanja. I tu imamo MTBJ kao kolaboratora u ratnim zločinima. I oni su prešli preko činjenice da bombardovanje nije bilo u saglasnosti sa poveljom UN, tako da Tribunal ne samo da nije pravna institucija već je lažna sudska institucija koja ima funkciju da zadovoljava PR potrebe NATO-a. I, upravo su to obezbedili kada su optužili Miloševića.

Kakav je Vaš komentar o tretmanu Miloševića pred ovim sudom. Da li je taj tretman ubrzao njegovu smrt? Zapadni mediji su njegovu odbranu pred Tribunalom oštro kritikovali kao nekooperativno i bezrazložno odugovlačenje sudskog procesa. Šta vi mislite o suđenju Miloševiću?
Čitav proces, od podizanja optužnice do Miloševićeve smrti, ukazivao je na patologiju i pervertiranost sistema i njemu inherentne pravde. Zapadu je bila neophodno opravdanje za rat i okupaciju Kosova, a to se i do tada postizalo demonizacijom lidera i naroda koji su postali meta (u knjizi navodimo podatak da su SAD, prema jednoj proceni, izvele veoma ozbiljne vojne intervencije u bar dvadeset devet različitih zemalja, u periodu od 1945. do 2009. godine, primenjujući u osnovi slične obrasce od kojih je gotovo po pravilu primenjivana demonizacija lidera). Milošević je bio savršena meta. Posle optužbe za ono što je uradio na Kosovu, oni su shvatili da nemaju dovoljan broj ubijenih na Kosovu za ciljeve koje su želeli da postignu, pa su odlučili da ga proglase krivim i za ono što se dogodilo u Bosni tako da je sudski proces, po mom mišljenju, bio obična farsa. Pročitao sam najveći deo materijala sa suđenja i što sam više čitao, sve više sam imao pozitivna osećanja prema njemu. Milošević je tretiran sa neobjektivnošću, selektivno i na njega je primenjena takozvana „gubitnička pravda“ –namenjena poraženim snagama u procesu institucionalizacije pobedničkog trijumfalizma. Suđenje je bilo prevara i farsa, sudije su bile pristrasne, kao i mediji, a tužilac je neprekidno davao izjave štampi, pomažući u njegovoj demonizaciji. I pored toga Milošević se izvanredno i ubedljivo branio, a optužbe da je odugovlačio sa procesom i da ga je zloupotrebljavao su sramne. Čovek se borio za svoj život i za poštovanje svoje zemlje, a bio je užasno tretiran na tom sudu koji ga je verovatno i ubio. Ne tako što je izvedena nekakva bordžijanska trovačka operacija i slično, ali, radilo se o bolesnom čoveku koji se nalazio pod strašnim pritiskom a nije mu bilo dozvoljeno da se podvrgne medicinskom tretmanu u Moskvi, koji mu je bio neophodan. I, samo nedelju dana pošto je sudija odbio da mu dozvoli da ode na lečenje u Moskvu, Milošević je umro. U međuvremenu je sud odobrio optuženom lideru OVK da ide na Kosovo, kako bi se angažovao u političkoj kampanji. Dakle, Milošević je bio ubijen i to je najbolji pokazatelj prave prirode ovog užasnog Tribunala.

Da li mislite da je Međunarodni krivični sud bolji od MTBJ?
Možda predstavlja blago poboljšanje, ali je on, takođe zapadna kreacija koja igra glavnu ulogu u funkcionisanju imperijalnog poretka. Međunarodni krivični sud nema u svojoj jurisdikciji agresiju, a agresija je ono u čemu su zapadne sile kontinuirano angažovane, tako da SAD mogu da odu u Irak na bazi lažnih premisa, mogu da izvrše stravične povrede povelje UN, mogu da izvrše agresiju na Avganistan i Pakistan, Izrael može da napada Liban itd, a da Međunarodni krivični sud nema pravne mehanizme delovanja u tim situacijama. To znači da ono što čini Zapad, agresije koje on vrši, ne mogu biti predmet razmatranja i suđenja pred ovim sudom. Ono što je takođe važno primetiti u radu ovog suda je da su svih četrnaestoro ljudi, koji su do sada optuženi na ovom krivičnom sudu, bili crni Afrikanci. Dakle, beli Sever koji vrši agresije širom zemaljske kugle nije optužen pred ovim krivičnim sudom, samo crni Afrikanci, a među tim Afrikancima nisu se našli Pol Kagame i Musaveni iz Ugande. U knjizi „Politika genocida“, pokazali smo da je Idi Amin u poređenju sa Polom Kagameom bio pravo nevinašce. Kagame je jedan od najvećih masovnih ubica svih vremena. Štaviše, izveštaj UN iz 2002. godine, sugerisao je da je tri i po miliona umrlo u Kongu, u Kagameovoj zoni moći i uticaja. Ali, Kagame ili Musaveni takođe ne potpadaju pod delovanje Međunarodnog krivičnog suda. Zašto ne potpadaju?  Zato što su oni klijenti SAD i zato što služe njihovim i drugim zapadnim interesima. I eto, imate Međunarodni krivični sud kako uskače u Darfur i optužuje predsednika Darfura, jer je Darfur saveznik Kine,  i imate arapske lidere u Darfuru kao perfektan izbor za sprovođenje politike genocida. Međunarodni krivični sud se diskreditovao u velikoj meri, a međunarodna pravda se pokazala kao bolesna šala. U sistemu istinske pravde, Klinton, Buš, Bler, Holbruk, pa i Kofi Anan, to društvo bi odgovaralo pred ovim sudom a ne Milošević, Karadžić ili Mladić. Zaista mislim da je međunarodna pravda sada pobednička pravda, pravda moćnih i to se odražava na Međunarodni krivični sud i na međunarodne krivične tribunale za Jugoslaviju i Ruandu.

Sistem lobiranja takođe igra veliku ulogu u sprovođenju politike genocida. Koliko je moćan lobi koji nastoji da ustoliči priču o genocidu, počinjenog od strane Srba u Bosni? Ko ga finansira, kako je organizovan i koji su mu glavni ciljevi?
Ja sam ovaj lobi nazvao „lobi za genocid u Bosni“. Radi se o labavo povezanim lobi grupacijama, koje su se proširile po celoj Evropi i SAD. Ovaj lobi uključuje neke časopise, kao što je časopis „War and Peace“,  i pojedine organizacije kakva je Balkanološki institut (i Međunarodna krizna grupa je služila kao deo ovog lobija), ali, najveći deo njihove aktivnosti odvija se na blogovima kojih je veoma mnogo i igraju veoma važnu ulogu u funkcionisanju lobija za genocid u Bosni. Bilo ko da kritikuje rad Haškog tribunala, ukazuje na nepravedan tretman kojem je podvrgnuta Srbija, ili kritikuje uspostavljeni i institucionalizovan narativ o Srebreničkom masakru i ispituje tačnost podataka o broju žrtava, biva odmah izložen napadima ovih lobi grupa, u svakom trenutku spremnih na delovanje, poput mačke koja vreba na miša. Napadi ovih lobi grupa sadrže veoma malo činjenica, ali su zato zaista vrlo agresivni i ja ne mogu reći da sam bilo šta napisao na ovu temu, a da to nije prošlo kroz iste rutinirane obrasce napada na moju ličnost od strane ovih blogera. Pokazuje se divna sprega između Haškog tribunala i lobija za genocid koji se oslanja na Tribunal, predstavljajući ga kao istinsku, pravednu sudsku instituciju jer beskompromisno traga za istinom i pravdom.

Jedan od veoma moćnih mehanizama delovanja propagandnog modela, u okviru kojeg deluje i lobi za genocid, je totalno prećutkivanje autora i njegovog dela.
Da. To je veoma delotvoran mehanizam i u potpunosti primenjen na knjigu „Politika genocida“. Ja sam veoma impresioniran Stefanom Karganovićem i njegovim fondom „Istorijski projekat Srebrenica“. Oni su došli do veoma važnih otkrića i, kako mogu da vidim, ovaj lobi za genocid se za sada pretvara da Karganović i njegov fond ne postoje. Kao da tih istraživanja uopšte nema. Takva je, koliko mi je poznato, i situacija sa mejnstrim medijima i lobi grupama za bosanski genocid u Srbiji.
Upravo je u izdanju fonda „Istorijski projekat Srebrenica“ objavljena u engleskom prevodu veoma važna knjiga Žerminala Čivikova „Krunski svedok“, za koju ću napisati prikaz za „Z“ magazin, ali ne verujem da će to bilo ko drugi uraditi. Knjiga će biti ignorisana kako niko ne bi saznao za nju, jer bi onda po neko mogao i da je pročita, pa bi klupko počelo i da se odmotava. Mediji ćute, čak i levičarski mediji, i mislim da su dobrim delom ućutkani od ovog lobija za genocid. A mnogi od ovih časopisa koji su deo lobija za genocid, poput „War and Peace“, finansirani su od strane Džordža Soroša veoma zaslužnog i odgovornog za uspostavljanje zvaničnog narativa o ratovima u Jugoslaviji i, po mojim uvidima i mišljenju, za mnoge smrti i događaje na Balkanu. Ali, i mnoge vlade podržavaju ove lobističke operacije: vlade Norveške, Švedske, Nemačke, Britanije, SAD i Holandije su veliki podržavaoci vladajućeg narativa, koji se održava delovanjem brojnih lobi grupa.

Spomenuli ste levičarske intelektualce i njihovo slepilo kada su u pitanju događaji u Jugoslaviji. Čak je i profesor Noam Čomski potpao pod uticaj zvaničnog narativa o Slobodanu Miloševiću.
Ljudi jednostavno nisu mogli da ukopčaju. Propaganda na Zapadu bila je u slučaju Jugoslavije i Ruande tako moćna i jasna da je većina podlegla. Neprekidne televizijske slike kolona žena što jecaju, beskrajne kolone izbeglica koje beže od srpskog zla, bile su tako delotvorne da ljudi nisu postavljali pitanja. Jednostavno su krenuli za partijskom linijom. Takav je bio slučaj i sa mnom u slučaju Ruande. Godinama sam bio ubeđen da je istina koju je prikazao establišment korektna i da je Pol Kagame spasao Ruandu. Ali, neki moji prijatelji su bili blizu činjenicama i pomogli su mi da pogled skrenem na drugu stranu. I što sam više ulazio u problem, tragao za izveštajima i nalazima komisija, pratio rad Tribunala za Ruandu, bivalo mi je sve jasnije da je reč o prevari neverovatnih razmera jer nadmašuje i ono što je urađeno i što se radi sa Jugoslavijom. Istina koju je establišment izneo bila je gigantska laž, ali je bila neprekidno ponavljana da sam je i ja progutao.
Čomski je veoma pametan čovek sa kojim sam se u najvećem broju slučajeva slagao i on takođe nije odmah uvideo istinu o ratovima u Jugoslaviji, već je progutao priču o Miloševiću kao generatoru sukoba, ali je vremenom shvatio šta se tu dogodilo i mislim da je njegova pozicija u odnosu na ove događaje veoma bliska mojoj.
Propagandni model je tako moćan i institucionalno impregniran, da ja smatram da mnogi Srbi veruju da je Srbija bila agresor i zločinac u ratovima devedesetih, a možda čak i da je Milošević težio stvaranju Velike Srbije, što je jedna od najvećih gluposti sa kojima sam se susreo. Milošević je želeo da spreči, da Srbi koji su živeli u drugim republikama budu sada primorani da žive u odvojenim državama. I ono što je bio pokušaj sprečavanja cepkanja i smanjivanja Jugoslavije proglašeno je pokušajem da se napravi Velika Srbija, što je interpretacija proizašla direktno iz Orvela: apsolutna besmislica, ali mnogi ljudi na Zapadu dan-danas veruju da je to istina, a ne bi me iznenadilo da neki ljudi i u samoj Srbiji veruju u to.

Srbija se nalazi pod velikim spoljnim i unutrašnjim pritiskom. Izvinjavanja, o kojima ste govorili, čiji je cilj pomirenje, veoma su vešto podešena tako da nikada ne uključe, recimo, izvinjenje Hrvatske za „Oluju“ i „Bljesak“, operacije najvećeg etničkog čišćenja u ratovima devedesetih. Medijska propaganda je usmerena na „lobotomiju” Srba, posle čega će oni ostati bez istorije, kulture, crkve i države.
Propaganda koju sprovode mediji u Srbiji je specifična vrsta propagande, jer služi interesima imperijalne politike. Ova vrsta propagande zahteva sprovođenje specifične kulturne politike uperene protiv sopstvene zemlje i naroda, i njen cilj je da omogući političku, kulturnu, ekonomsku, vojnu kolonizaciju. I, ovde ne možemo više govoriti o nezavisnoj zemlji već o provinciji. Ta provincija se zove Srbija i Srbija je provincija američke imperije. Guverneri u ovoj provinciji rade za imperiju. Propaganda u medijima je podređena tom cilju. Ona je ulizička i pokorna prema imperiji, i ima sasvim jasne zadatke i redoslede poteza u sprovođenju zacrtane kulturne politike prema Srbiji. Propagandni model, u koji su uključeni ovi mediji, svodi ih na marionete, igračke u službi imperije. Marionetsko provincijalno pozorište, u kojem se realizuje puzajuća politika i takvoj politici podređeni mediji, deluju jako patetično. Radi se, dakle, o propagandnom modelu dovedenom do ekstrema: vi nemate više čak ni sopstvenu propagandu već propagandu koja služi imperijalnim interesima, pri čemu oni koji je sprovode u tome neobično mnogo uživaju.

Vaša knjiga pokazuje sav užas u kojem živimo i perspektive sveta u kandžama monstruoznog propagandnog sistema. Kakva su reakcije na vašu knjigu širom sveta?
Knjiga je ignorisana. To je reakcija. Propagandni sistem divno radi. Veoma je lako ignorisati knjigu. Jednostavno, pretvarate se da ona ne postoji. Zapravo, ja sam svojevremeno napisao knjigu koja se zove „Prava mreža terora“. I to je veoma dobra knjiga o tome kako je proizveden sistem fašističkih država u Latinskoj Americi. Knjiga je bila odgovor na knjigu Klera Sterlinga „Mreža terora“, a  „Prava mreža terora“  pokazala je stvarno veliku mrežu terora koju su isplele SAD. I, moj izdavač je poslao šest primeraka knjige „Njujork tajmsu“ i oni su za svaki pojedinačni primerak tvrdili da su ga izgubili. Za svaki pojedinačni primerak. I knjiga nije nikada prikazana u „Njujork tajmsu“, dok je knjiga Klera Sterlinga užasna, strašna, potpuno zasnovana na lažima, koja okrivljuje Sovjetski savez za svetski terorizam, dobila dva prikaza u „Njujork tajmsu“ i ogroman publicitet. Stejt department je voleo tu knjigu i mediji su je promovisali sa žarom, što pokazuje da sistem besprekorno funkcioniše i izbacuje sve ono što ne odgovara moćnim interesima. Štaviše, što je moćnija analiza, to je veća šansa da knjiga bude marginalizovana. I, pojavile su se, kako sam već rekao, mnoge dobre knjige o Jugoslaviji. Svaku od ovih knjiga prikazao sam u „Z“ magazinu u SAD i bilo ih je četiri za redom i mogu da kažem da nijedna od ovih knjiga nije prikazana ni na jednom drugom mediju u SAD, uključujući levičarske publikacije, zato što je propagandna agenda za Jugoslaviju bila brzo impostirana i matrica, premda već viđena, delovala je novo jer je primenjena na jednu evropsku zemlju: demonizacija vođe, Miloševića koji stvara Veliku Srbiju, oko koga se isplela čitava mreža mitova veoma brzo institucionalizovanih. I to je urađeno tako nadmoćno da je i levica bila paralisana. I, ja sam prikazao te knjige i predstavio ih kao briljantne analize i pitao: Pa dobro gde su kontraargumenti, koji će pokazati da ono što one tako ubedljivo pokazuju nije istina?  I, niko nije odgovorio. Eto, to je način na koji sistem funkcioniše. Običan građanin gleda TV, oni obrazovaniji možda čitaju i „Njujork tajms“, ali ni on neće, takođe, dotaći bilo koju od ovih knjiga. To je perfekcija propagandnog sistema i zapravo daleko bolje od onoga što smo imali u Sovjetskom savezu, gde se radilo o gruboj propagandi. Kod nas je uspostavljen dobrovoljni sistem: vlada ne naređuje „Njujork tajmsu“ da ne sme da predstavi knjigu Dijane Džonston, Majkla Mendela, Džona Loflanda, ili Žerminala Čivikova. I, onda kada dobiju moju knjigu, knjigu Edvarda Hermana „Prava mreža terora“, koja objašnjava savremeni terorizam i veoma je interesantna i dobro napisana, ta knjiga je za njih previše, oni ne mogu da je progutaju. I jedini način da se nose sa problemom, koji im pravi tako ubedljivo iznesena istina jer ne mogu da pruže kontraargumentaciju, oni je šest puta bace u kantu za đubre. To je tužno, veoma tužno, i možda će jednog dana istina pokuljati, ko zna. Možda će internet pomoći da do toga dođe. Ali, to će ići veoma, veoma teško. Sistem „radi“ bez prekida.

__________________

Pouka „tate“ Volframa Masa

Nemački ambasador Volfram Mas, na konferenciji „Srbija, Zapadni Balkan i NATO – ka 2020. godini“, koja je krajem oktobra okupila vodeće pro-NATO snage u Srbiji, ambasadorku SAD Meri Vorlik i šefa delegacije EU u Srbiji Vensana Dežera, rekao je:
„Moram da kritikujem vlasti u Srbiji što i same još uvek koriste termine poput „NATO bombardovanja“. Zamislite da šetate ulicom Kneza Miloša i da vas vaše dete upita: „Tata, ko je ovo uradio?“. Vi ćete mu odgovoriti: „NATO“. I šta onda očekujete od vašeg deteta da misli o NATO-u? Za razliku od toga, ja sam kao mladić u Nemačkoj gledao ruševine u mom gradu, ali ja nisam mrzeo onog ko je to učinio jer je bilo onih koji su mogli da mi kažu zašto je to učinio.“
Kakav je vaš komentar na ovu poduku nemačkog ambasadora srpskim roditeljima i da li će Srbi morati da edukuju svoju decu da vole „svog“ bombardera?
Zaista je patetična i sramna ova izjava Volframa Masa. Naime: NATO jeste to uradio. NATO je bombardovao Srbiju. Poricati da je to učinio bilo bi poricanje istorijskih činjenica. A Mas  je takođe protiv istine i kada je Nemačka u pitanju. Drezden je bombardovan u poslednjim danima rata i ako pogledate istoriju bombardovanja Drezdena i stavove britanske vlade i britanskih lidera, vi vidite da su oni namerno bombardovali civile i, iako je ono što su nacisti uradili bilo istorijska monstruoznost i zločin prvog reda, ono što su Britanci uradili bombardujući Drezden pri čemu su u najvećoj meri namerno uništili civilno stanovništvo, bilo je takođe zločin. Tako, da čak i kada bi Nemci danas rekli: sve je u redu, mi znamo zašto su to uradili – bilo bi to sramno i strašno.
A nametati Srbiji paralele sa nacističkom Nemačkom je interpretacija istorije na način Volframa Masa, što će reći NATO verzije istorije koja treba da bude prihvaćena u Srbiji. A NATO verzija istorije je prepuna laži. NATO nije bombardovao Srbiju zbog onoga što je ona radila i propagandno osmišljene i plasirane teze o stvaranju nekakve Velike Srbije, to su čiste besmislice. NATO je to uradio kao imperijalni pit bul i zarad interesa Zapada, a Jugoslavija više nije bila potrebna Zapadu posle pada Berlinskog zida. Osim toga, Nemačka je regresirala u svom ponašanju ka Srbiji ranih devedesetih, u pravcu u kojem je to činila pod nacistima. Nemačka nikada nije volela Srbiju i to je opet dokazala. A razlozi kojima se na Zapadu racionalizuje bombardovanje Srbije, koje se svim silama nastoji da institucionalizuje, nije ništa drugo do nastavak tkanja guste tapiserije laži, kako je to nazvao Harold Pinter. Bio je to kukavički rat NATO-a, koji u tom bombardovanju nije imao nijednu žrtvu. Ovaj rat je po tome veoma poznat. U ratu je korišćeno nedozvoljeno oružje – korišćene su kasetne bombe i municija sa osiromašenim uranijumom. Bombardovana su hemijska postrojenja, bombardovane su škole, bolnice i počinjeni su veoma ozbiljni ratni zločini To su dodatne činjenice u odnosu na onu glavnu: radilo se o planiranoj agresiji na Jugoslaviju zasnovanoj na tvrdnjama koje su bile lažne, tako da je zapravo sve što je ovaj čovek rekao neverovatno i zapanjujuće, čak i ono što je rekao za Nemačku je nečuveno. Trebalo bi da, ako je ostala i trunka samopoštovanja, Srbija osudi to što je, kao deo propagandnog tima za uvođenje Srbije u NATO, Mas izjavio.

25 коментара

  1. Ово делује охрабрујуће.Господин Херман види боље од нас.(Мислим на наше званичнике),И Види из Америке, места злочина, и не крије и бива објективан.Хајде нека неко овде напише да је Милошевић у Хагу убијен, свејдно на који начин али ипак убијен.Хајде нек неко овде покаже да се веома виспрено бранио и да је био малтретиран на том суду на најразличитије начине па и тиме што је био крив и пре суђења.На једном сајту где се говорило о нечему што апсолутно припада овом нашем времену један коментатор је , кад су сви изређали своје сумње у нечију кривицу, спрдајући се очито, написао.”Баш ме чуди да нико није схватио да је за све то крив Слободан Милошевић” Ми више водимо рачуна о томе како да са Хрватима некако изгладимо Бљессак и Олују него да се вратимо Јасеновцу и Јадовну и све те силне жртве свога народа увежемо у континуитет злочина које су Хрвати за читав прошли век изводили над нашим народом насељеним готово одувек на њиховој територији.И ми се извињавамо.А ето у сред Америке постоји човек и то не само један, кадар не само да каже истину, него и да прокаже механизме начињене да се истина сакрије.Случај Каргановића је заиста еклатантан.А ми се мзвињавамо.Човек зна да имамо права али ми имамо , научили су нас, политичке свађе су нас затровале и тог “главног кривца” Милошевића стављамо као нужан параван за све наше умишљене кривице, па се савијамо до земље пред свима , док Месићу рецимо плаћамо пензију зато што је “растурио Југославију” или зато што слави дан кад су Срби изгнани из Хрватске у Олуји и Бљеску , што је начинио, не само он, државу на лажима о домовинском рату и што ми , плашећи се кривичне сенке бачене на Милошевића, ето мал те не одобравамо, све те злочине као да их је Милошевић а не Туђман и пре њега на исти начин,Павелић починио.Патетика извињавања је наставак идеје о “братству и јединсву”.То је велика лаж као и све оно што је начинило и Хрватску и Словенију , што је такозвани “домовнски рат” вођен против заједничеке војске коју, ни криву ни дужну,као заморчиће, су нападали у касарнама док је Месић владао у Београду.Кад сам видео име Хартман , помислчио сам да прилог репризирате, кад сам га прочитао схватио сам да тај човек има веома много да нам каже и да га треба пажљиво читати и слушати.Госпођа Ђоровић у већ осведоченом маниру, веома компетентно води ове разговиоре и хвала ПЕЧАТУ што нам открива један свет који сви па и наши теже да потисну са светске духовне сцене.

  2. To sto tvrdi mr Herman potpuno potvrdjuje moje iskustvo i zakljucke (i predrasude). Kao primjer mocne propagande je sama cinjenica da mi nije bilo dozvoljeno ni da znam da Edward Herman postoji.
    Obavezno kupujem njegovu knjigu. Hvala Pecatu na ovom dragocjenom otkricu.

  3. Kako je divno citati da naucnik kaze isto on sto i mi svi mislimo i vidimo a ne smijemo da kazemo glasno iz straha da nas ne proglase ludima, nepodobnima , fashistima itd. Polako ali sigurno slijeze se prasina koja je bacena pred nas da ne vidimo i da ne mislimo.

  4. “…континуитет злочина које су Хрвати за читав прошли век изводили над нашим народом насељеним готово одувек на њиховој територији”-слажем се са коментаром претходника. Ипак, ово је врло занимљива конструкција “наш народ насељен на њиховој територији”. Поента је што то није туђа, њихова, хрватска територија, бар није била. Српски народ је конститутиван за Хрватску. Нема Хрватске без Срба, то је у супротном усташка република. Због чега је почео рат у Хрватској-Туђман је прогласио Србе мањином. Да би Срби постали бројчана мањина постарали су се његову претходници у НДХ и раније. Туђман их је и институционално на то свео, знао је да ће се побунити, а побуну искористио. Чак и да се нису побунили нашао би начин да их се отараси. Све плански, како би оправдао остатак чишћења Срба из “хрватске и српске државе Хрватске” и направио демократску Хрватску са 3 посто Срба. Слушао сам једног њиховог домољуба, неког војног старешину, како говори о Бљеску и Олуји. Ту ми је постало јасно да су сви ти мировни планови, преговори, план З4 фарсе. Каже човек да би се Олуја десила и да су Срби прихватили тај план. То што су Срби одбили план Хрватима је само послужило да себе оправдају пред светом, у смислу-ето, ми их прихватамо али они и даље праве проблеме. Као што рече професор Хартман, прича о Великој Србији је мит. Она служи као некаква противтежа НДХ, што је апсолутна бесмислица. Причају људи, изградила се Хрватска, ауто путеви, правна сигурност, бољи стандард него у Србији итд…мени је драго због тога, нека људи раде и живе…али по коју цену-каква је корист од ауто путева ако и даље величаш Павелића и Туђмана? Али, добро је што има људи који јавно смеју да кажу истину. Дивим се њиховој храбрости. Хвала им.

  5. У питању је професор Херман, ја сам грешком у свом коментару написао Хартман.

  6. Љубомор

    За утеху, али мале користи је чињеница да има правих и поштених интелектуалаца на овој нашој планети. Невоља је што су малобројни и што је њихов глас пригушен. То се види и из овог интервјуа. Таквих гласова било је и на самом почетку наше – југословенске агоније. Ноам Чомски јесте поштен интелектуалац, па му се заблуда о Милошевићу може опростити. Оно што је казао о америчкој сили и свим америчким преседницима после другог светског рата као ратним злочинцима мало ли је? Оно што је горе и неподношљивије од зла које нам је нането и оног што говори Мас и њему слични окупатори јесте ово што чини сада ова марионетска власт, а највише Тадић и што се за навек несме заборавити. Има ли шансе да то дође до свести нашег народа и да се прекине овај медијски мрак?

  7. Receno je sve,nema sta da se doda.Oni koji imaju bar i trunku savesti,postovanje istine i pravde ne mogu da ostanu ravnodusni na ovo sto ovaj covek prica.On kao Amerikanac najbolje je zapoznat koliko duboko u istoriji i dan danas u svim porama drustva u tom velicanom Zapadu je zastupljena laz,manipulacija,nevidljiva cenzura i zlocini velikih razmera.Isto tako smo jos jednom svedoci koliko mnogo ljudi su spremni da se stave u sluzbu tog zla koji civilizaciju vuce u nesagledive ponore.

  8. Овде се нема шта много рећи, гос. Херман је све потврдијо, на који се начин руши једна држава. Само што смо ми сами себи проблем… И још горе, што кад видимо кода идемо, ми и тада то не прихватамо, тамо ради нечег или неког. Ма кад ћемо онда бити доследни себи и својој држави ? Шта има вредније него бити доследан себи, породици, послу који обављамо као и околини у којој се налазимо. Зар није то основа да би се сачувала држава од утицаја са стране ? Заправо дали ми имамо уопште та осећај самодржања и одбране ? Или треба да дође неко са стране да нам сугерише како ћемо да водимо државу на свим нивоима. Притом нам сво време подмеће лажне вести и догађаје које имају циљ… Дали ћемо икад почети да размишљамо својом главом у границама наших потреба и могућности ? Зар смо толики неспособњаковићи да нам треба неко са стране који ће нам водити државу, изгледа да јесмо, чим дозвољавамо да једни другима радимо на штету урушавајући на тај начин и државу, што и одговара НАТ-о савезу…

  9. Господин Тарпе је у праву.Начинио сам грешку.То је одвајкада Српка а не Хрватска територија,Признајем повукла ме је унутрашња ватра због свега што је господин Херман рекао и што је то учинио у самом, гротлу свих ових њихових злочина који много виише траже свој Хаг и који ће се надам се ипак једном и догодити и бити праведнији и тачнији од овог начињеног за нас.Али да ја нисам начинио ту омашку ко зна да ли бисте се господине Тарпе јавили а да нистето учинили, остали бисмо прикраћени за вашу причу која целој ствари даје драматичан печат.Драго ми је што се у основи слажемо и што се исто осећамо.Наравно, слутим да сте ви везанији за тај крај и за страдање Срба у њему него ја али верујте Јасеновац носим у себи као да је неко мој у њему страдао.Био сам дете кад сам у једном поморавском селу слушао од избеглица и оних који су у село стизали да тргују храном, старвичне приче за време рата како Савом код Београда, пролазе лешеви жена којима су кроз просечене дојке провучене прекрштене руке.Тај призор се у дечјој светси никад не може да угаси и ма шта они причали ја знам да су чинили тај злочин и да је неко од њих био у стању да тако аранжиране лешеве срачунате да изазивају језу и страх, шаље као своју поруку нама овамо и да је та поруика ето стизала да се шири целом Србијом.Наравно да сте у праву, господине Тарпе и опростите мени грешноме.А да вам кажем.Био сам у прилици једном да сдазнам како у згради министарства иностраних послова у Београду, три спрата под земљом, постоје тоне уредно спакованог материјала који су разне комисије, организоване од Недићеве власти, сакупљале током рата и да су ту исписане истините приче оних који су из Хрватске бежали у Србију.Човек који је помоћу једне такве приче мачинио роман рекао ми је да се ту разне драме какве никада нису описане у светској литератури.О том свомоткрићу никоме није смео дав прича годинама чак и онда кад је свој роман објавио пре много година.А ми нисмо кадри таква документа ни да погледамо а камо ли да их у међународним судовима употребимо.То су документа са именима и презименима, са подацима, овереним потписима и оних који су их причали и оних који су их записивали , документа која се могу проверавари и судски установљавати а ми их не гледамо јер их је радио “издајник ” Недић.Разумете ли какве све сулуде и апсурдне ствари ми радимо и колико смо слепи код очију.

  10. Istina moze biti gonjenina, istina moze biti sakrivana, ali prije ili posle ona izbija na vidjelo dana u svoj svojoj ljepoti i slavi. Pitanje je samo, kada istina o SRBskom narodu jednog dana pobjedi sve lazi svetskih mocnika, dali ce tada jos uvijek da bude Srba?!

  11. Sve je to lepo,sve je to tacno,no nevolja je sto *zvanicni Beograd, pa i malo sire* to jednostavno ne interesuje..a, politicke namere, nekada Cvetkovica i Maceka, kasnije Stojadinovica i Pavelica, priblezili na salvetu Cercil i Staljin…resavli su i resavaju..*koljaci* kao pisci istorije…, jedini *zastoj* je bio od 1945—1995. godine, sa trzajem 1998-1999 na Kosmetu..poreklom iz *iste kuhinje*.To je ISTINA…!!

  12. @ Srbin Svetosavac
    Istina izbija na vidjelo, ali nazalost kasno, da bi se nepravda sprijecila.

  13. E da bi se ovo osudilo nema u Srbiji tog truna postovanja prema istini i narodu. U Srbiji vladaju maloumnici, podrepasi i gomila lopova. Zato je Nemacki Arschloch i rekao to sto je rekao. Ne bi me cudilo da mu NVO-bukaci dodele neku nagradu u inat Srpskm narodu.

  14. Hvala prof.Hermanu.Lepo je u celom,nama Srbima, nametnutom užasu,od podvala,laži,ubistava,videti da su uz nas samo Dobri i Pametni.Tako nema šanse da lobotomija uspe na ovom tlu,kao kod naših suseda koji ne znaju ni ko su,ni što su,a to sigurno boli.

  15. Vikiliks: Dodik bi priznao Kosovo

    Hrvatski Jutarnji list pronašao je u objavljenim poverljivim dokumentima američkih diplomata i neka koja se odnose na zemlje bivše SFRJ. Prema tim dokumentima, Sanader i Mesić su hvalili Tadića “da misle isto”, kao i da je Dodik spreman da prizna Kosovo
    s
    vikiliks

    Jedna od beležaka napravljena je posle posete tadašnjeg pomoćnika američke državne sekretarke za Evropu i Aziju Danijela Frida Zagrebu i Banja Luci, gde se sreo sa Miloradom Dodikom, tada Premijerom Republike Srpske.

    Frid je po povratku iz Banja Luke u Zagreb razgovarao sa Mesićem i Sanaderom. Premijer Hrvatske je tada izražavao zabrinutost zbog povećanog ruskog ulaganja u BiH, uz upozorenje, da bi se iseljavanjem Hrvata i izdvajanjem Republike Srpske moglo “doći do stvaranja opasne male islamske države u Evropi”.

    Frid je tom prilikom domaćinima u Zagrebu podelio informaciju kako mu je Milorad Dodik poručio kako podržava Ahtisarijev plan o Kosovu i kako će on podržati nezavisnost Kosova ukoliko Savez Bezbednosti donese rezoluciju o Nezavisnosti.

    Mesić i Sanader su tadašnjeg srpskog premijera Vojislava Koštunicu nazivali “nacionalistom”, dok su hvalili Borisa Tadića uz reči da “misli kao mi”.

  16. Samo laži i laži protiv našeg Milorada ali mi Srbi ga volimo . Najbolji Srbin kojeg sada imamo je Dodik drugo su sve nesrbi, petokolonaši i vazali zapada . Srpski se narod treba pokazati zrelim , ljubavlju i potomstvom osigurati našu Republiku Srpsku , Srbiju, Vojvodinu , Srpsku Crnu Goru i staru Srbiju ( Makedonija ) kao trajnu državu Srpskog naroda.Srpski narod mora naučiti lekciju od šiftara “ čije su ovce onoga je i livada “ niskim natalitetom jedincima i sa dvoje dece gubimo teritoriju za teritorijom i to će se nastaviti. U Hrvatskoj delom zbog proterivanja ali puno većim delom zbog izumiranja izgubljen je srpski teritorij i ljudstvo. Nekada su Srbi bili 30 % hrvatske. To piše u hrvatskim novinama Gospodarski list a danas ? Samo hrpa nemoćnih bakica i dekica bez potomstva. Kosovo smo isto tako izgubili kao i Makedoniju. U Crnoj Gori Srbi prizovite se pameti i svaki par minimalno petero dece i nedajte se. Republika Srpska će kao i Kosovo i Hrvatska biti izgubljena baš zbog velike površine a premalog broja srba. BH federacija na istoj površini godišnje ima oko 25.000 beba a Srpska od 10.000 do 11.000 i sve je jasno da bi zadržali taj teritorij moramo imati minimalno beba kao i druga polovica države. U Vojvodini isto tako Srbi treba da puno više rađaju jer samo ako brojčano ojačaju mogu spriječiti secesiju. Znači ako si rodoljub, srbin, srpkinja prihvatite se ljubavi i pobjedimo neprijatelje njihovim oružjem visokim NATALTETOM.

  17. svi se urotili protiv Srba..samo oni ispravni.. da nije bilo domacih idiota nikada do rata ne bi doslo i prestanite sa patetikom.. to sto amerika radi zna cijeli svijet samo vi, izgleda, ne znate.. Radite li sta? ili samo kukate i prepisujete istoriju u pauzama izmedju molitvi..

  18. Nažalost ovu istinu o NATO zločincima i danas znamo uglavnom samo mi,a ostali nas zbog propagande NATO zemalja i danas doživljavaju kao genocidni narod.Izvršena je zamena teza.Žrtve su postali zločinci i obnuto.Mislim da u Srbiji roditelji moraju stalno da uče svoju decu ko su nam pravi dušmani i zašto.Sve ono što je postavljeno kao politika za Balkan krajem XIX veka i dan danas je na snazi.Onda smo bar imali neke saveznike i prijatelje,dok ih danas gotovo i nema,jer sad svi duvaju u istu tikvu i svako čuva svoje d…
    Moral zapadnih zemalja je nula.Nažalost situacija će biti sve gora po nas.

  19. @ Sega
    To sto ti govoris da su Srbi paranoidni i da je sve to smisljeno negde gore i odvija se samo po sebi bez utjecaja malih ljudi je daleko opasnija teza nego ovo sto mi pocinjemo od Kulina bana i ameba. I u tome nisi sam jer vidim da se to polako servira po Srbiji i postaje normalno i svakodnevno misljenje, to ti dodje kao antidepresant za traumatizirane. Ne radi nista da otkloni traumu nego je samo zamaskirava , za sve je neko drugi jaci i nedostizan kriv pa traumatiziranom ne ostaje nista drugo nego da se pomiri sa nastalom traumom.
    Nista ta neka Amerika gore ne bi postigla da nije racunala na 4 miliona malih obicnih Hrvata i njihovu sada vec genetski protkanu mrznju prema Srbima. Kazem genetski jer se radi o vec trecoj ili cetvrtoj generaciji Hrvata koji rade sve da bi iskorijenili Srbe sa tog zivotnog prostora za koji su namislili da je njihov.
    Vaznost ove Hermanove knjige “Politika genocida”je u tome sto pokazuje mehanizam po kojem je Amerika tu podrsku prakticno ostvarila. Npr navodi vrijeme i mjesto i nacin na koji je Olbrajtova pocela da laze o “genocidu” u Srebrenici i to onda kada je trebala Zapadnom svijetu objaviti stvaran genocid koji se odigrava pred ocima svijeta a to je genocid Hrvata nad Srbima.Ili ovih dana imas da je Wikiliks ” objavio” kako su Ameri poubijali 100 000 Iracana a Herman govori o broju 4 miliona jer su im gadjali rezervoare za vodu( u pustinji) i tako unistavaju jedan narod.
    Bolje bi ti bilo da pozljivije citas ono sto mi pisemo pa tako nesto naucis nego sto nam prodajes ” Puj-pik ne vazi” teoriju da se tu nista ne moze promjeniti i da tako mora biti.Danasnje vrijeme je vrijeme informacija i onda kad zaustavis informaciju nastaje haos i moguce je ovo tvoje nametanje da u stvari smo paranoidni i da nas ne boli povreda nego to samo izmisljamo pa zato treba da se mirimo i sa svojim bolom i sa onima koji su povredu nanijeli jer se to ” tako treba i mora”. Nadam se da sam dovoljno objasnila nase ” kukanje” i da je to ” kukanje i prepisivanje istorije” isto posao, mislim izmedju nasih molitvi da i coravi kao sto si ti -progledaju.

  20. A sta kada su srpske vodje slepci. To je najbolje opisao Radoje Domanovic.

  21. @Drago Sten
    “Баш ме чуди да нико није схватио да је за све то крив Слободан Милошевић“ – не знам где сте прочитали овај коментар али ја сам га написао на неколико сајтова, вероватно и на овом. Дојадило ми је да слушам како је покојни председник Србије крив “за све”. Имао је он грешака, али то не значи да је крив за сваку ситницу. Демократска странка, Г17+ и још неки не добијају изборе на своје политичке програме, него позивајући се на 90те, празне рафове, несташице..а то што немамо млека, а још мало ни хлеба нећемо имати, што министар пољопривреде јавно каже да се у нашој земљи не исплати гајити кромпир, и за то је, неким чудом, крив Слободан Милошевић. Како је кренуло испоставиће се да је крив и за земљотрес у Краљеву. Немојте мислити да је ово одраз непоштовања према мртвом човеку. Ја само указујем докле сеже људска глупост, шта нам се преко медија сервира…а што се тиче Хрватске. Господин Драго је написао неке ствари које су ме баш гануле. У праву је да се у основи слажем са његовим мишљењем. Ипак, ја сам млад човек, никада нисам био на тим просторима, нисам до те мере везан за те крајеве и много тога још увек не знам. Читам о тим стварима и трудим се схватити их на прави начин. Опрезан сам и не доносим олако своје судове, поготово када их треба овако “јавно” изнети. Али отворен сам за све критике, немам неко своје коначно мишљење. Напросто, тежим што више сазнати о тој тематици јер мислим да је она изузетно важна. Има доста литературе о свему томе. Напочетку сам сумњао да је то о чему говоре нпр. Војислав Шешељ или Ратко Дмитровић доста исполитизована прича. Нисам могао схватити колико је то озбиљна ствар. Али, изгледа да се приче обичних људи који су преживели страдање Срба у претходном веку на тим просторима у великој мери поклапају са тим што многи интелектуалци пишу. Ја нисам склон као многи други да целој нацији прилепим етикету. Сматрам да међу Хрватима има доста поштених и честитих људи, и да су многи од њих под притиском неке ствари одобравали. Али темељи те нама суседне републике су исувише натопљени мржњом. Волео бих да једног дана посетим Хрватску која ће заиста бити држава Хрвата, Срба и осталих грађана и у којој усташе неће бити хероји нације. Желим им такав пут.

  22. i šta sa svime tim?kada cela politicka elita srpska upravo sprovodi zapovesti silovatelja….bolesno.stanje u srbiji i medju srbima je patologija kojoj se ne vidi kraj.kreativni pojedinci su razbijeni,mediji su okupirani i ko ne propoveda zvanicno znanje gospodara i mocnika je zabranjen,ne da radi,vec i da zivi,posto je pravo na rad u srbiji poklonjeno samo impotentnim ,nekreativnim,frustriranim,kastriranim ljudima bez kreativnog potencijala ali sa viskom ulizickog podguznog kapaciteta i afiniteta a time i sa bezbroj privilegija od kojih im je najdraza privilegija da onemogucavaju,egzistencijalno i ekonomski iscrpljuju,brišu,pa samim tim i ubijaju bolje,umnije,kreativnije,senzibilnije,otmenije,finije od sebe.prijateljstvo u filozofskom smislu koje dovodi do otmenosti je prezeno od strane praktičara,realista,pragmatičara i onih ‘koji moraju od nečega da žive'(vojin dimitrijevič).srbija se nasla u slepoj mrlji i zahvaljujući i tim ‘realistima’a u kojoj vršljaju,kočopere se brutalno inforbirovski metodi sa novim imenima i prezimenima.čak ni pečat ni novaspm ne pozivaju,ne angažuju se dovoljno i primereno u skladu sa ovim haosom i ne otkrivaju pojedince koji bi se okupili i dali svoj doprinos razoblicavanju i prekidu ove negativne implozivne prakse.jer,ima pojedinaca koji nece da pripadaju nacionalnom pokretu kao jedinom obliku identiteta,ima pojedinaca koji ssvoj najvažniji identitet grade i uspostavljaju kroz kreativni čin i refleksiju,kroz slobodu od svake ideologije,kroz znanje i rad podrzavaju etiku estetike,odnosno estetiku etike.samo nenormalne,neodgovorne,i istorijski nezrele kulture odbacuju i ubijaju ovakve pojedince.

  23. Истина је тешко остварива, али достижна. Потребно је слушати и говорити. Ми смо у сопственој земљи засути са свих страна лажима о нама самима. Много људи знам који верују да су Срби криви за сукобе. Ваљда зато што су накљукани пропагандом. А одакле она долази? Зар то није важно питање? Историја нам може пружити многе важне одговоре. Питам се да ли је у неком периоду у прошлости наш народ толико блатио сам себе? Или је свест о припадању, воља за идентитетом била јача од сваког притиска напријатеља. Ко нам је једном био непријатељ, не може нам бити пријатељ. То није ксенофобија, већ чињњеница. Не говорим о појединцима у народу, већ о политици њихових држава. За оволика злодела над српским народом неко ипак има јасан циљ. Наше је да опстанемо у свим недаћама, задржимо достојанство, културу, традицију, веру, идентитет, особеност. У систему глобализације ( а то је само нечија монструозна идеја ) треба истрајати. Хвала господину Херману и свим храбрим, мислећим, образованим и заиста слободоумним људима који нам помажу да јасније сагледамо истину. И све се чешће чује глас истине. Или је то моја силна жеља? Ми смо стар и истрајан народ. Толике недаће смо прегурали подижући се увек када је изгледало немогуће. Треба се на то враћати. На светле тренутке историје. Треба о томе писати. Па нека оптуже за шта год. Људима је увек потребан подстрек. Зар и ти белосветски моћници не понављају стално једно исто, трујући наше душе, убеђујући нас да смо криви, прљави и зли. Није излизано рећи да смо међу најстаријим народима у Европи, да смо врло рано имали своје државе, владаре, мислиоце, светитеље, да смо увек крвљу чували огњиште. Није “труло” поносити се тиме и учити своју децу. Данашња власт је сигурно поданичка. “Свака сила за време”.

  24. За оне који незнају па и за младог господина Тарпа
    Негде је на овим бројним сајтовима објављено писмо почившег патријарха Павла Папи у коме му наводи све кључне злочине које су Хрвати за време НДХ и касније чинили над српским народом.Ево шта сам тимповодом под другим псеудонимом рекао:
    Наравно, да се покушава да умањи број жртава.Ускоро ће и слободоумни и демократични Јосиповић да тврди да Срба у Хрватској никада није ни било.И биће оних међу нама који ће у то поверовати.
    Не треба памтити из мржње али се мора памтити због трајања.Све, па и њихова мржња која се камуфлира, прикрива и кад дође тренуатк увек изнова излива.
    Дучић је тачно уочио да су Хрвати “ПАРНИЧАРИ”.Морамо, после свега да додамо да су они препредени парничари.И не само парничари него и заклети заговорници злочина над свима другима и да кад злочин учине имају обичај да туже онога над којим су га учинили.И ми ту наседамо.Уместо да ми подигнемо тужбу, они нас предухитре и кад се сетимо да то и ми учинимо, они играју на тракаљици , да ли истовремено или овако или онако да се тужбе повуку и тако тврдећи пазар заташкавају све оно што је у овом писму патријарховом као њихов злочин и грех децидирано наведено.Та игра је вечна и нико у Хрватској искрено од ње није одустао.Никада.Никада није истина о Јасеновцу смела да се саопшти, нити благовремено презентира.Чекало се и сад, како време одмиче све се више број жртава умањује.
    Одавно заговарам овде, јер друге прилке нема, да се међу нама не ради о измирењима, него о свесном обостраном констатовању да се не трпимо и да само на тој основи тражимо да се оснивају сви односи.Ако ИДЕЈА овде и неки наш трговачки ланац тамо.Нема га тамо – нема га ни овде.И све тачно и без изузетка.Иначе ћемо бити вечито магарчени.А патријарх Иринеј не сме мимо овога писма, које треба делити као талисман сваком Србину у свим црквама.Иначе у њих нећемо ићи.Не будемо ли знали како противу зла да се организујемо оно ће се понављати.А прилике за зло над другим народом на овим просторима указују се веома често у једном веку.За њих се можемо и заједно припремити.Ми посебно.Ето то би требало да буде оно што се мора рећи ако следимо дух овог интервјуа,који разотктрива злочињење у земљи која је под видом борбе за људска права побила милионе људи на разним странама света и у кокој се заговара убистви+о четири ипо милијарде људи на планети не би ли се тобоже свет излечио од нагфобна да убија.Свој нагон који не доминантан , галантно не рачунају

  25. Misljenje i kritika ambasadora Nemacke me uopste ne iznenadjuje,dokle god imamo ovakvu politicku “elitu”,na celu sa predsednikom iste malopre pomenute naglasio bih “elite”,bilo ko ce mocu da dodje u ovu nasu napacenu Srbiju i da bez i malo uvazavanja govori i radi sta god pozeli.Pa ce cak i gospodin ambasador moci da ispira mozak i menja svest o dogadjajima iz proslosti kao sto je NATO AGRESIJA na nasu zemlju.Vrlo sam razocaran politicarima koji nas vode,ali me vise boli i pogadja sto nas narod posle svega glasa za te iste politicare.Zaista je tuzno da jedan radnik u Francuskoj digne svoj glas zbog smanjenja plate od 3%,i to se manifestuje izlaskom na ulice i neminovnom smenom vlasti na izborima a da jedan prosecan Srbin cuti kada se od ove zemlje oduzima 15% njene teritorije,i cak ima onih u samoj oligarhiji vlasti koji to podrzavaju.Naravucenije….Svi na ulice!!!

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *