DRAGOMIR ANĐELKOVIĆ Pozadina regionalnog „pomirenja“

Piše Dragomir Anđelković

Srbija je radi evropskih integracija revnosno spremna da igra mazohističku ulogu koja  joj je pripala u kontekstu regionalne saradnje. Na to nas je posetila nedavna „vukovarska idila“. Kuda nas to vodi?

Ubrzo pošto je Josipović seo u predsedničku fotelju, pohitao je u Brisel. Tamo je ponovio želju svoje zemlje da što pre, ako je moguće već 2012. godine, postane član EU. No, visoki funkcioneri Unije priredili su mu hladan tuš. Žože Baroso – predsednik Evropske komisije tj. vlade EU – izjavio je: „Hrvatska je ostvarila ogroman napredak, ali treba da ispuni još neke uslove“. A kakvi su oni, pojasnio je Herman van Rompej – predsednik Evropskog sveta – naglasivši da je regionalna saradnja na „zapadnom Balkanu“ od ključnog značaja za proces proširenja (tj. za ulazak tamošnjih kandidata u EU). Posebno je istakao potrebu za jačanjem dobrih odnosa između Srbije i Hrvatske.

JUDIN POLJUBAC
U „prestonici“ EU, Josipović je bio početkom marta ove godine, a već krajem tog meseca usledio je njegov prvi susret sa Tadićem. Kako su naši mediji, kao da smo time obezbedili blagostanje za sledećih 30 generacija, egzaltirano izveštavali: „Srpski i hrvatski predsednici, na iznenađenje javnosti, neformalno su se sastali na radnom ručku u Opatiji“. Uz to su, po pravilu, i papagajski ponavljali: „Čini se da će iz Opatije krenuti novi politički vetrovi rešavanja pitanja koja opterećuju odnose dve zemlje“.
I nisu pogrešili. Obe strane su uistinu okrenule novi list. Hrvati su, radi svojih evropskih integracija, prihvatili da se više preterano ne dure na Srbe, te da pristanu da se „druže“ sa nama. A Srbi su, bar ovi koji vode zemlju, pristali da dodatno intenziviraju nacionalno ponižavanje i izvinjavanje za sva zla koja su Hrvati umislili da smo im učinili. Naravno, uporedo zanemarujući istinski genocid (1941-45) i najveće etničko čišćenje u Evropi posle Drugog svetskog rata (1991-95). kojima su Hrvati „počastili“ Srbe.
Kako srpsko-hrvatsko pomirenje izgleda u praksi, slikovito pokazuje Tadićeva i Josipovićeva poseta beogradskoj knjižari „Plato“, kada je srpski predsednik poklonio šefu hrvatske države „Rečnik ex YU mitologije“, a zauzvrat dobio hrvatsku ogoljeno propagandnu knjigu o ratu u Vukovaru. Ili kada je posle nedavne Tadićeve posete tom gradu, i sa time skopčanim implicitnim prihvatanjem hrvatskih laži o sukobu 1991-92. godine, Josipović oholo ponovio domoljubnu floskulu: „Rat je započeo Miloševićevom agresivnom politikom“. Očito, Hrvatima je nedovoljno sve što Srbi učine protiv sebe, dog god eksplicitno ne prihvate njihovo viđenje naše novije i starije zajedničke prošlosti. Ipak, to sada nije najbitnije.

SMISAO SAMOPONIŽAVANJA
Suštinski preduslov evropskih integracija je da zemlja koja želi da uđe u EU normalizuje odnose sa susedima. Razume se, to često ne ide lako. Videli smo kako su izgledala hrvatsko-slovenačka natezanja oko granice. Hrvati neće da uđu u EU po cenu bitnih ustupaka, i insistiraju na onome što smatraju svojim pravom. Spremni su na tzv. regionalnu saradnju, čak i sa nama, ali pod uslovom da ih to, na bilo koji način, mnogo ne košta.
A mi, koji smo mnogo dalje od EU od Hrvata, svašta smo voljni da učinimo kako bi prešli makar i malu etapu puta za koji je neizvesno da li će nas dovesti do članstva u Uniji. Realno je da joj Hrvatska pristupi oko 2015. godine, dok je nama više puta poručeno da se tome i ne nadamo. Opet, to za režim nije razlog da bolje promisli da li se načelno isplati prihvati gotovo sve što se od nas traži, i to ne sam iz Vašingtona i Brisela, već i iz Zagreba. Tim pre, zašto bi mi mazohističkim držanjem olakšavali Hrvatima da obave domaći zadatak od koga zavisi kako njihovo članstvo u EU, tako i regionalni primat? Ne treba da teramo inat, ali nek se oni, makar na recipročnoj osnovi, čak ne i više od toga, potrude da daju doprinos pomirenju.

BOSANSKA IGRA
No, kako kažu Englezi: „Ne treba plakati nad prosutim mlekom“. Nismo iskoristili priliku da akutnu hrvatsku potrebu za regionalnom saradnjom iskoristimo da poboljšamo položaj Srba u toj državi, odnosno da nametnemo rešavanja pitanja naših prognanika, a nepotrebno smo se „posuli pepelom“. Evropski „standardi“ – kakvo god nam mesto bilo namenjeno od strane Brisela i Vašingtona – čak i nama mogu da korite, samo ako umemo da ih iskoristimo. Naši vlastodršci se prave da to ne shvataju. Međutim, bar nisu napravili dodatnu „materijalnu“ štetu u širem kontekstu srpsko-hrvatskih odnosa (ali su je napravili na drugoj strani, po pitanju Kosova).
Da li će tako biti i u narednom periodu? Da li će sve ostati u domenu nacional-mazohističkog ponižavanja i propuštanja prilike da popravimo bar deo nepravdi koje su nam u prošlosti učinjene? Kada je Josipović početkom godine bio u Briselu, Herman van Rompej mu je rekao i sledeće: „Naš zajednički cilj u naredne dve godine jeste stabilna BiH, čvrsto na putu prema evroatlantskim integracijama. Ona ne sme zaostati za ostatkom regiona i Hrvatska tu ima ključnu ulogu“. U realizaciji spomenutog cilja važni zadaci namenjeni su i Sloveniji. Kako se u Ljubljani tvrdi, njihov bivši predsednik, Milan Kučan, uskoro će postati izvestilac EU za BiH. Kako kaže slovenački premijer Boris Pahor – Kučan će pripremiti analizu stanja u BiH i proučiti moguće načine za uspeh ustavnih promena u toj državi.
Ne treba nam mnogo mašte da pretpostavimo, kakvu „normalizaciju odnosa“ na prostoru BiH spremaju Brisel i Vašington, pogotovo kada su Hrvate i Slovence izabrali za izvršioce poslova. Nema sumnje, radi se o daljim pritiscima kako bi BiH bila dodatno centralizovana a Republika Srpska svedena na njenu običnu administrativnu jedinicu. I uz to, kako bi BiH neometano bila uvučena u NATO.
Na sreću, osnovanu nadu da se to neće desiti (ili bar da RS neće izgubiti još neke funkcije), uliva državotvorni stav relevantnih stranaka Srpske. Dodik se dogovorio sa opozicionom Srpskom demokratskom strankom da na nivou BiH, u cilju zaštite dejtonskog statusa RS i konstitutivnih prava srpskog naroda, zajednički nastupe. Ipak, pitanje koje zlokobno lebdi nad sudbinom RS, to je da li će oficijelni Beograd zabiti nož u leža Srbima zapadno od Drine? Da li će se i on, u duhu „regionalne saradnje“ zasnovane na evroatlantskim principima, na neki način, uključiti u akciju koja se sprema protiv RS? To bi bilo i gore od onoga što je učinjeno sa povlačenjem kosovske rezolucije, a kamoli od klečanja pred Hrvatima. Radilo bi se o saučesništvu u pokušaju ubistva žive i zdrave zapadne srpske države!

EVROATLANTSKI BALKAN
Evroatlantski centri moći, u okolnostima kada se globalni parametri menjaju na njihovu štetu, što pre žele da okončaju zaokruživanje svog poretka na prostoru tzv. jugoistočne Evrope. On podrazumeva centralizovanu BiH (koja bi umesto državnog saveza dva entiteta postala klasična federacija), regionalizovanu (takođe federalizovanu) Srbiju, u punoj meri prihvaćenu tzv. kosovsku državnost (neko vreme bez formalnog priznanja Beograda). A ti i ostali balkanski protektorati, koji u dogledno vreme neće biti primljeni u EU, bili bi ekonomski i vojno (kroz NATO) integrisani i makar provizorno politički povezani. Briselu je laške da sa njima barata u „paketu“ nego da se bakće pojedinačno. U pitanju je ista logika u skladu sa kojom je Britanija masu vazalnih državica i kolonijalnih oblasti Indijskog potkontinenta, 1877. godine, uvezala u „Indijsko carstvo“ pod vlašću engleske krune.
Posao bar delimične kontrole sadašnjeg balkanskog kolonijalnog carstva, evroatlantski centri moći već su poverili Austrijancima i Slovencima. U njihov konzorcijum, paralelno sa definitivnim okončavanjem obrade regiona, kao punopravni član treba da uđe i Hrvatska. Šta god mi o njoj mislili, svojom nacional-pragmatičnom strategijom, ona se za to sama kandidovala. Ne radi se tu prevashodno o predstavi, uvreženoj u nekim zapadnim krugovima, da je ona – iako pomalo balkanska i otuda takođe drugorazredna – ipak predstraža Zapada. Stvar je u tome da se Hrvatska uspešno infiltrirala u srpsku ekonomiju, pogotovo preuzevši masu kurentnih preduzeća u Vojvodini i Beogradu, dok su njene obaveštajne strukture stvorile opsežnu mrežu u našoj zemlji. Uz to, Zagreb je u Srbiji formirao delotvoran medijsko-nevladin lobi.

NOVO JUGOSLOVENSTVO
Zapad je srušio Jugoslaviju, ali on nije protiv jugoslovenstva. Štaviše, neki vid jugoslovenstva smatra ne samo prihvatljivim, već i poželjnim, pod uslovom da je ustrojen onako kako Zapadu odgovara. A to znači da su Srbi podređeni element. Zato je titoistički koncept uživao velike simpatije Vašingtona i Londona. Tamo, i u nemalog broja drugih zapadnih prestonica, preovlađuje sličan stav onome koji je još 1913. godine, u  svojoj knjizi „Jugoslovensko pitanje u Habzburškoj monarhiji“, izneo Siton-Votson. Taj, politički vrlo uticajni britanski istoričar, smatrao je da bi jačanje srpskog faktora doprinelo prodoru Rusije ka toplim morima. A da bi „trijumf srpske ideje“ – u kontekstu rešavanja jugoslovenskog pitanja –„značio i pobedu istočne nad zapadnom kulturom i bio bi fatalan udarac progresu i modernom razvoju.” Stoga, Srbi treba da budu u secni Hrvata i Slovenaca.
Iza sadašnje regionalne saradnje po meri Zapada, i nametanja projekta jugoslovenskog kulturnog jedinstva, krije se ta ideja. Srbi, u interesu tzv. Novog svetskog poretka treba da budu pod protektoratom „zapadne braće“ (a i oni moraju da stave pomirljivu, kvazikosmopolitsku masku, što sa Hrvatima ide teško, pa zato i imaju probleme sa evro-integracijama). A ako Srbi prihvate da se potpuno odreknu svoje tradicije i autentične geopolitičke uloge, i da se u skladu sa tim distanciraju od Rusije, možda će biti prihvaćeni kao „počasni Evropljani“. Sličan status – tj. „počasnih Arijevaca“ – imali su oni Jevreji za koje je nacistički režim smatrao da su zadužili Nemačku. Danas ga, na izvestan način, imaju pravoslavni a pokorni Bugari i Rumuni, a donekle – zbog antičkog doprinosa evropskoj civilizaciji – i malo povlašćeniji Grci.

PUCANJE U KOLENA?
Kada se radi o nama,  da bi se kandidovali za to zvanje (a ne dobili ga), nije u pitanju samo trpljenje civilizacijo-verskog potcenjivanja, već i očekivanje da prihvatimo nipodaštavanje vitalnih nacionalnih interesa. Moramo da odemo mnogo dalje od pomenutih pravoslavnih naroda. Od nas se traži da mirno posmatrati pokušaje gušenje prava naše braće zapadno od Drine i južno od Kopaonika. I, da stvari budu i gore, možda u tome i učestvujemo.
Jasno je da je režim, a plašim se i veliki deo društva, radi evropskih integracija spreman da pristane na našu trećerazrednu regionalnu ulogu (drugorazredna je namenjena pravoslavcima koji su se na vreme pokorili). U tom svetlu treba gledati i na asimetričnu srpsko-hrvatsku „idilu“, i odnos građana prema njoj. Ali da li je vlast spremna, ne samo da nas uvrsti u NATO stroj, već i da puca u kolena naše nacije? I da li je narod toliko nisko pao da to mirno posmatra? A ako je odgovor negativan – nadam se da je ipak tako – da li shvatamo da plitkoumnim i egoističnim postupcima doprinosimo odluci evroatlantskih centara moći da nas oni još gore osakate? Ako Republika Srpska i može sama da se brani dok Srbija glumi kooperativnost, Srbi na KiM ne mogu. Jedna stvar je pritisak radi nametanja ustavnih promena zapadnoj srpskoj državi, koja je i te kako postavljena na dobre temelje, a drugo su bodljikava žica i NATO tenkovi na severu Kosova.

9 коментара

  1. Avatar

    Zelim samo da dadem kratki komentar na clanak i komentare.
    Ovo je vazan clanak a isto tako dobri komentari.
    Ja samo zelim da se osvrnem na Hrvate i njihovo negiranje ili
    jednostavno da se preskoci citav period 1941-45. Kao da je sve
    pocelo za njih od Vukovara i ‘balvana’, Nemci su se izvinili Jevrejima i jos uvek se vode sporovi oko otstete. Hrvatima sve
    je to jedna srpska negativna prica i kako kazu; Srbi su opsednuti sa ulogom ‘zrtve’ – vec poznati klise. Dok se taj problem ne resi
    sa Hrvatima nikada nece biti baze za normalne susedske odnose.
    To je ogromna kost u grlu u Hrvata. Samo naravno, to je narod bez savesti. Gde god vera uci -i spovedaj se i biti ce ti oprosteno
    je problem. Tu nema osecaj licne odgovornosti. Sto se tice Vukovara, to nije problem drzave Srbije jer ona nije bila u ratu sa Hrvatskom. A drugo, ako su etnicki Srbi napadnuti od suseda –
    normalno je svugde u svetu da Srbi gde god da se nalaze ukazu
    pomoc. Sto kazu Hrvati.“svoj svome“. I na tu pomoc se cekalo i suvise dugo. Ipak mislim da su oni izabrali nekada pogresnu veru koja nije u skladu sa slavenskim duhom. Oni su izabrani da stoje na braniku (granici) kao slucaj Poljske i dela Ukrajine.
    Ovim putem i na ovom mestu ne zelim da ulazim u teoloske rasprave. Setite se samo nasilnog pokrstavanja 1941-45 kojim
    su Srbi u NDH bili podvrgnuti. Sve je koren problema u tome.
    Neka se g. Boris Tadic ne izvinjava u moje ime. Neka podje po
    srpskim selima spaljenim i opustelim od Srba. Tako je bilo i
    ranije. 1945 sam kao prezivelo dete posla da trazim rodbinu i
    prolazila sam kroz pusta srpska sela i slucajno naidjem na jednuu
    prezivelu zenu (bese moja strina). Toga jauka nikada necu zaboraviti niti one pustosi okolo. Dajem ovde licnu istoriju i da
    se nikada, nikada ne zaboravi. Ja sam samo mali deo tragedije
    srpskog naroda u Hrvatskoj. Braco i sestre preziveli, pisite ili
    diktirajte svoja secanja dok to drugi ne urade na svoj nacin.
    Revizija istorije je pocela jos tokom drugog svetskog rata i kasnije.
    Ovo je moj odgovor na Tadicevu misiju izvinjavanja. Verovatno sto nas jos ima zivih.

  2. Avatar

    Genocid, protjerivanje , pljačka stanova, kuća, poljoprivrednih strojeva i priključaka, dinarske i devizne štednje izvršena je nad srpskim narodom u Hrvatskoj.Pošto se već Tadić izvinjava Hrvatskoj i obećava ulaganje u Vukovar ima idealnu šansu. Neka Srbija uz pomoć Hrvatske izgradi oko 42.000 stanova koliko je oteto Srbima protjeranim iz Hrvatske .Idalne lokacije su u Podunavlju Vukovaru , Vinkovcima , Iloku, Belom Manastiru i Oseku za protjerane Srbe koji su nepoželjni u Zagrebu, Bjelovaru, Sisku, Karlovcu, Splitu, Zadru ,Koprivnici, Bjelovaru itd. To bi bio istinski čin pomirenja dvaju naroda .Prognani Srbi iz Hrvatske traže pomoć EU BEOGRAD – Predstavnici izbegličkih udruženja i zavičajnih klubova Srba iz Hrvatske potpisali su danas peticiju kojom od organa i institucija EU traže da ne dozvole zatvaranje Poglavlja 23. o ljudskim pravima i prijem Hrvatske, dok ne reši statusna, imovinska i druga stečena prava izbeglih i prognanih Srba. U ime 404.000 prognanih i izbeglih Srba iz Hrvatske peticiju su potpisali predstavnici više desetina udruženja okupljenih u Koaliciju i Asocijaciju, krovne organizacije koje su i pokrenule ovu akciju. Prvi put, njima su se pridružili i predstavnici drugih organizacija Srba poreklom iz Hrvatske koji ni 15 godina po okončanju oružanih sukoba ne mogu da ostvare imovinska i druga prava u Hrvatskoj. U dokumentu se apeluje na EU da ne potpiše ugovor o pristupanju sa Vladom u Zagrebu, dok Hrvatska ne prestane sa diksriminacijom i „ne dostigne evropske standarde u poštovanju statusnih, stanarskih i drugih imovinskih i stečenih prava“ svojih građana srpske nacionalnosti. Peticija sa ovim zahtevima, uz pismo o namerama, u kojem će detaljnije biti objašnjena sva otvorena pitanja Srba iz Hrvatske, biće upućena ambasadama 27 zemalja članica EU, Evropskoj komisiji, Savetu Evrope, Evropskom parlamentu, OEBS-u i UNHCR-u. U peticiji se traži sveobuhvatno, trajno i pravično rešenje 12 otvorenih pitanja Srba iz Hrvatske i to na načelu jednakopravnosti i u skladu sa međunarodnim ugovorima koje su prihvatile vlasti u Zagrebu. Prognani i izbegli Srbi iz Hrvatske zahtevaju: povratak uzurpirane pokretne i nepokretne imovine, kao i obnovu imovine uništene u ratu i terorističkim akcijama i njeno vraćanje u pređašnje stanje. Zahtevaju, takođe, pravičnu naknadu za uništenu, oštećenu i nestalu pokretnu i nepokretnu imovinu, povratak oduzetog stanarskog porava ili pravičnu naknadu bez ikakvog uslovljavanja i ograničavanja. Za povratnike koji su pristali na Program stambenog zbrinjavanja, traže da im se omoguće isti uslovi otkupa kao ostalim građanima. Pored toga, srpski prognanici i izbeglice iz Hrvatske zahtevaju isplatu zaostalih penzija i konvalidaciju radnog staža stečenog 1991/95. (za vreme bivše RSK) uz priznate doprinose. Prema peticiji, ne nameravaju da odustanu ni od zahteva za isplatu devizne i dinarske štednje i novčane naknade za to što im nije bilo dozvoljeno učešće u privatizaciji kao drugim građanima Hrvatske. Prognani Srbi zahtevaju i reviziju presuda za ratne zločine donetih u odsustvu okrivljenih, pošteno i ujednačeno procesuiranje ratnih zločina i prestanak etnički motivisanih suđenja, a insistiraju i na brzom završetku procesa ekshumacije i identifikacije nestalih osoba. Predsednik Koalicije izbegličkih udruženja u Srbiji Miodrag Linta najavio je da će ovi dokumenti biti poslati i nadležnim organima Srbije, kao i vodećim ličnostima i predstavnicima Srba u Hrvatskoj od kojih očekuju da podrže i pomognu njihovu realizaciju. On je podsetio da je Hrvatska 30. juna ove godine dobila saglasnost od EU da otvori pregovaračko Poglavlje 23. o uspostavljanju evropskih standarda u oblasti pravosuđa i temeljnih ljudskih prava. „To je učinjeno, a da rešenje naših pitanja uopšte nije bilo predmet razgovora između Unije i Hrvatske“, istakao je Linta. On je ukazao da vlasti u Zagrebu procenjuju da će Poglavlje 23. biti zatvoreno u februaru ili martu, pregovori završeni u junu, a potom i potpisan ugovor o pristupanju Hrvatske Evropskoj uniji. „Time bi rešenje naših problema bilo svedeno na nulu“, rekao je on i objasnio da je cilj peticije i pisma o namerama da to spreči. Predsednik Asocijacije izbegličkih i drugih udruženja Milojko Budimir je ocenio da su srpski prognanici ponovo izigrani kada je otvoreno Poglavlje 23. o ljudskim pravima. On je naveo da vlasti u Zagrebu, sada planiraju novi rok od šest meseci u kome povratnici mogu podneti zahtev za stambeno zbrinjavanje. Podsetivši da su svi rokovi odavno probijeni, on je istakao da program zbrinjavanja ne može biti zamena za oduzeta stanarska prava, kuće i uzurpirana imanja i poručio: „Ne trebaju nama nikakvi novi rokovi, niti humanitarna pomoć, već samo da nam se vrati ono što je naše“. Srbima prognanim iz Hrvatske nezakonito je oduzeto oko 42.000 stanova, a vrednost njihove uništene, opljačkane i uzurpirane imovine procenjena je na oko 30 milijardi evra.

  3. Avatar

    Hrvatska je u daleko većoj prednosti i poslije protjerivanja oko 280.000 srba i oko 250.000 jugoslovena iz Hrvatske u Hrvatskoj se svake godine rađa sve više beba. Mjere poticaja koje su jake daju i odlične rezultate.Treba znati da su srbi u Hrvatskoj većinom staro stanovništvo tako da srbi učestvuju s oko 1.000 poroda godišnje. U Hrvatskoj se godišnje rodi preko 40.000 stanovnika dok u Srbiji od skoro duplo većeg broja stanovnika samo oko 60.000 pa vi pogledajte kako brzo izumiremo. Hrvati su planski u Krajinu naseljavali Hrvate iz Bosne ali i mlade porodice i socijalne slučajeve tako da od predratnog Knina koji je imao 99 % srba sad je skoro toliko hrvata. Da je Srbija radila tako sve prognane srbe naselila bi u Suboticu i okolicu . Znači u većinski hrvatske i mađarske opštine. Tako bi promjenila etničku strukturu što je napravila Hrvatska i još soli pamet Srbiji gde će sa izbeglicama pa u Krajinu odakle su i proterani inače Hrvatska nesme u Evropu.

  4. Avatar

    Srbi su u Hrvatskoj bili konstitutivni narod i imali su pravo na razdruživanje i proglašenje svoje države baš kao i Hrvati , sve ostalo su laži.Hrvatska je pobjedila u ratu uz pomoć Nemačke ali najviše služeći se Gebelsovom propagandom. A to je ako više puta ponavljate laž ona u svjetu postaje istina i to im je odlično uspelo. Napravili su najgori zločin posle II svetskog rata i genocid nad Srpskim narodom , što su radili pod Pavelićem i u II svetskom ratu. Uništili su Republiku Srpsku Krajinu koja je bila proglašena voljom njezinog naroda koji je bio konstitutivni narod znači imao je pravo da se osamostali baš kao i hrvatski narod. Kod nas u srpskoj politici se o tome uredno šuti i prešućuje misleći se dodvoriti Hrvatskoj i svetu ne mi tako samo padamo još niže i od stvarne žrtve ( protjerivanje 280 000 Srba i genocid nad onima koji su ostali zabilježio kamerama UNPROFOR ) mi šutnjom postajemo agresori. Sve nade polažem u Savu Štrpca i njegovo zalaganje za Krajinu. Srpski narod nikada se nesmije pomiriti s činjenicom da Krajina ne postoji. Postojala je na oko 35 % teritorije današnje Hrvatske sve su to bili srpski etnički prostori i mi se za njih moramo boriti makar čekali 900 godina kao Hrvati svoju državu.

  5. Avatar

    Drugi ‘okršaj’ koalicijskih partnera
    Rade Kosanović: Izjava župana napad je na sve Srbe u županiji
    Predsjednik SDSS-a Karlovačke županije žestoko se okomio na župana Ivana Vučića i pročelnicu njegova ureda Bernardicu Topolnjak-Halapa, predsjednicu Županijskoga vijeća HSP-a
    Povećaj Rade Kosanović: Izjava župana napad je na sve Srbe u županiji
    Rade Kosanović, predsjednik SDSS-a Karlovačke županije

    Nedopustivo je da Bernardica Topolnjak-Halapa, koja je zaposlena u Županiji na mjestu pročelnice Ureda župana, u javnosti tvrdi da je SDSS jeftina i trgovačka stranka. Neka odluči hoće li biti zaposlena u Županiji, primati plaću koju joj građani daju i raditi svoj posao, ili se baviti politikom, ponovio je predsjednik SDSS-a Karlovačke županije Rade Kosanović riječi Dušana Jerosimića, vijećnika SDSS-a, koji je u četvrtak na sjednici Županijske skupštine komentirao izjavu pročelnice. Ona je, kao predsjednica Županijskog vijeća HSP-a, u rujnu na konferenciji za novinare rekla da država ne treba udovoljiti zahtjevu SDSS-a za osnivanje vijeća općina s većinskim srpskim stanovništvom u Slavoniji. Stranku je nazvala trgovačkom i optužila je da i dalje sanja o ‘Velikoj Krajini’, a da je osnivanje vijeća općina ponovni pokušaj ostvarenja tih snova.

    Odgovor još gori
    Dušan Jerosimić na sjednici je pitao župana zna li za tu izjavu pročelnice i je li njome neugodno iznenađen i zatečen. No, Rade Kosanović smatra da je odgovor njenog šefa, župana Ivana Vučića, još gori od napada B. Topolnjak-Halapa. Smatra ga napadom na sve Srbe koji žive u županiji.
    Naime, župan je rekao da je od vijećnika Jerosimića, kada već osuđuje izjave njegove pročelnice, očekivao da će osuditi naslovnicu u Novostima, na kojoj je nakon pada MIG-ova osvanuo naslov ‘Oba su pala’, ili činjenicu da se u jednom kafiću u Plaškom, za očevida i izvlačenja ostataka zrakoplova, pjevalo pjesmu ‘Avione, slomit ću ti krila!’. Župan mu je poručio da treba izbalansirati izjave, pa će svima biti bolje, bez obzira na nacionalnost.
    – Posjetio sam Mariju Klipu u ogulinskoj bolnici, koja je ozlijeđena za pada aviona, a vas tamo nije bilo, i to dovoljno govori o nama kao ljudima – dodao je župan Ivan Vučić.

    Sastanak sa županom
    Rade Kosanović zatražio je sastanak sa županom kako bi riješili nesuglasice.
    – Ne može župan vijećnika pozivati da reagira na stvari na koje nema utjecaja; nije Dušan Jerosimić uređivao Novosti, pa ne može govoriti o naslovnici, a SDSS ne može biti uz svaku budalu i govoriti mu kakvu glazbu je primjereno ili neprimjereno puštati u kom trenutku. S druge strane, pročelnica Topolnjak-Halapa državna je službenica i treba paziti na svoje istupe. Ona taj posao radi 24 sata. Ne prima mjesečnu plaću kao predsjednica stranke, nego kao pročelnica – uvjeren je Rade Kosanović.
    HDZ i SDSS koalicijski su partneri na županijskoj razini, pa je pitanje kako će se ovaj sukob odraziti na njihovu međusobnu suradnju. Inače, župan često ističe da je spreman na suradnju sa svima i da je kao gradonačelnik Ogulina, kada to zakon još nije tražio, imao suradnike predstavnike srpske manjine.

  6. Avatar

    Srbi u Hrvatskoj i Krajini žive bez vode , ceste i struje u 21 veku. U bivšoj Republici Srpskoj Krajini u kojoj je rođen svjetski naučnik Srbin sin pravoslavnog paroha, Nikola Tesla koji je struju podario čitavom svetu a zlikovci je zabraniše za njegov narod u Hrvatskoj.

  7. Avatar

    Srbima u Hrvatskoj sve teže
    Vandalizam Spomenik žrtvama Drugog svjetskog rata već treći put na meti
    Maljevima razbili kosturnicu žrtava fašističkog terora u Prkosu
    Okolno stanovništvo, uglavnom Srbi, zaprepašteno vandalskim činom, naglašava da je to već treći sličan slučaj koji se redovito događa uoči godišnjice smrti pokopanih u grobnici.
    Povećaj Maljevima razbili kosturnicu žrtava fašističkog terora u Prkosu
    Devastirana spomen kosturnica u Prkosu Lasinjskom
    Foto: kristina štedul fabac/pixsell

    Razbijeni dijelovi nadgrobne ploče, ostaci velike crvene zvijezde petokrake porazbacani po spomen-parku, sve izmiješano s ostacima vijenaca i svijeća, prizor je koji su jutarnji prolaznici jučer zatekli na spomen-kosturnici žrtava Drugog svjetskog rata u Prkosu nedaleko od Lasinje. Po informacijama susjeda, kosturnica je uništena oko četiri sata, kad se iz tog pravca čula buka.

    – Razgovarao sam sa susjedima i rekli su mi da su čuli neke čudne zvukove tijekom noći iz pravca spomenika. Prošle godine spomenik je išaran bojom, a ovo što se sada dogodilo pretežak je incident da bih ga uopće opisivao. I sve to događa se upravo na dane kad se trebamo prisjetiti onih koji nisu više s nama – rekao je Svetozar Stopić, koji živi nedaleko od spomen-kosturnice.

    Riječ je o mjestu na kojem su pokopani posmrtni ostaci 478 žrtava fašističkog terora u Prkosu. O ratnim stradanjima tamošnjih stanovnika govori se i na razbijenoj ploči ispisanoj ćirilicom. Noćni vandali kosturnicu su uništili velikim maljevima, a karlovačka policija jučer je obavila očevid.

    Devastacija je izazvala konsternaciju kod okolnog stanovništva, uglavnom Srba, koji naglašavaju da je to već treći sličan primjer koji se redovito događa uoči godišnjice smrti pokopanih u grobnici.

  8. Avatar

    Natalitet
    Hrvatska je u daleko većoj prednosti i poslije protjerivanja oko 280.000 srba i oko 250.000 jugoslovena iz Hrvatske u Hrvatskoj se svake godine rađa sve više beba. Mjere poticaja koje su jake daju i odlične rezultate.Treba znati da su srbi u Hrvatskoj većinom staro stanovništvo tako da srbi učestvuju s oko 1.000 poroda godišnje. U Hrvatskoj se godišnje rodi preko 40.000 stanovnika dok u Srbiji od skoro duplo većeg broja stanovnika samo oko 60.000 pa vi pogledajte kako brzo izumiremo. Hrvati su planski u Krajinu naseljavali Hrvate iz Bosne ali i mlade porodice i socijalne slučajeve tako da od predratnog Knina koji je imao 99 % srba sad je skoro toliko hrvata. Da je Srbija radila tako sve prognane srbe naselila bi u Suboticu i okolicu . Znači u većinski hrvatske i mađarske opštine. Tako bi promjenila etničku strukturu što je napravila Hrvatska i još soli pamet Srbiji gde će sa izbeglicama pa u Krajinu odakle su i proterani inače Hrvatska nesme u Evropu.

  9. Avatar

    Одличан текст и брилијанти коментари Петра I. После њих стварно ништа немам да напишем, осим да кажем Браво 100 пута. Печат не само што има брилијантне ауторе већ и сјајну активну читалачку публику.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *