DRAGOMIR ANĐELKOVIĆ Evroiluzije u funkciji konfederalizacije Srbije

Piše Dragomir Anđelković

Šta se krije iza Dinkićevog zalaganja za „regionalizaciju“ Srbije i promenu njenog ustava, i sa tim simultanog, Zukorlićevog pokretanja pitanja autonomije Sandžak, odnosno otvorenog ispoljavanja albanskog secesionizma na jugu Srbije?

Glavni muftija Islamske zajednice u Srbiji Muamer Zukorlić, u intervjuu katarskoj televiziji „Al džazira“, rekao je da „nema sumnje da je projekat autonomije Sandžaka neophodan muslimanima koji žive u Srbiji“. Naglasio je  i da je to u skladu sa Ustavom, jer on „poznaje autonomnost“, tj. „unutar Srbije postoji Vojvodina koja je autonomna“.

R-7 PLUS
Zukorlić je poručio – ne samo da želi autonomiju za Sandžak (Rašku oblast), već nam je i pojasnio kako bi ona, bar u prvoj fazi, trebalo da izgleda. A da bi je Sandžak dobio, prizvao je strani pritisak pošto, kako kaže, Beograd jedino u takvim uslovima pokazuje  kooperativnost. Istakao je i da nije od značaja odakle pritisak dolazi, već da je jak. Još dalje od Zukorlića, i to približno u isto vreme, otišao je Mlađan Dinkić. Dok su muftijini zahtevi ostali u postojećim ustavnim okvirima, predsednik Predsedništva Ujedinjenih regiona Srbije (URS) i lider G-17+, zatražio je promenu Ustava.  To je, navodno, neophodno da bi Srbija postala država sedam regiona.
Nacrt „Platforme za regionalizaciju i decentralizaciju Srbije“, koji je u ime URS-a u nedelju predstavio, predviđa postojanje sledećih regiona:  Vojvodine, Šumadije i Pomoravlja, Zapadne Srbije, Beograda, Istočne Srbije, Južne Srbije, Kosova i Metohije. Kako je Dinkić rekao: „Svaki region imao bi statut kojim se definišu organizacioni okvir i nadležnosti, broj članova regionalne skupštine i broj članova regionalne vlade“. No, i tu nije kraj preuređenju Srbije. URS se zalaže i za stvaranje „Veđa regiona“, u okviru Skupštine Srbije. Njega bi činilo 35 članova (predstavnika regiona a ne poslanika) i imali bi pravo veta na odluke Skupštine koje se direktno tiču regiona. Da li se tu radi samo o regionalizaciji Srbije?

FEUDALIZACIJA SRBIJE
Kako je naglašavao naš ugledni pravnik i istoriograf Slobodan Jovanović – praveći razliku između federalizma i onoga što bi mi danas nazvali regionalizmom – nadležnost državica tj. federalnih jedinica „utvrđena je ustavom, dokle je nadležnost pokrajina“ – od kojih se sastoji decentralizovana unitarna država – „određena zakonom“. Uz to, savezne države imaju i drugi dom (veće), koji je na neki način predstavnik „državica i njihovih zasebnih organizacija“, dok pokrajine „nisu predstavljene u gornjem domu“. Što je još važnije – prema Jovanovićevim rečima – „pri promeni ustavnih zakona, traži se da na njih pristane većina državica“, dok se pristanak pokrajina ne traži za njihovu promenu.
Iz ovog kratkog osvrta na neke ključne elemente Jovanovićevog eseja „O federalizmu“, već je jasno da Dinkić & Co. ne predlažu nikakvu regionalizaciju naše zemlje, već pretvaranje Srbije u saveznu državu, i to sa elementima državnog saveza (konfederacije). Jer, u klasičnim federacijama, u Skupštinskom veću u kojem su predstavljene njihove članice odluke se donose većinom glasova. Veće, ako se za to izjasni većina predstavnika federalnih jedinica, može da onemogući usvajanje pojedinih zakona, ali pojedinačno državice nemaju pravo veta. A prema predlogu URS, navodno tek regioni na koje bi bila podeljena Srbija, imali bi takvo pravo!
Jasno je šta u prikrivenoj formi Dinkić nudi Srbiji. Najlakše bi bilo reći da iza toga stoji namera da se njenom svojevrsnom feudalizacijom namire apetiti društva, koje je on okupio u URS. Međutim, stvari su mnogo složenije, a želja da budu zadovoljeni samozvani regionalni knezovi, predstavlja tek jedan njihov sloj.

SRBIJA PO MERI VAŠINGTONA
SAD, kao i niz država koje su putem NATO-a i na druge načine podređene volji Vašingtona, pre svega iz geopolitičkih razloga (o kojima sada nema potrebe da govorimo), vodile su otvoreno neprijateljsku politiku protiv Srbije dok je na njenom čelu bio nepodoban režim. Međutim, suštinski se ništa nije promenilo ni od kada Srbijom vladaju prijatelji SAD. Atlantistički blok i dalje, tek nešto prikrivenije, radi protiv interesa srpskog naroda.
Za njega smo opasan element, gde, iako je naizgled ukroćen, dubinski tinja plamen nepokornosti i želje da bude ispravljena nepravda, učinjena komadanjem našeg državnog i etničkog prostora. Otuda, cilj Vašingtona je da budemo dovedeni u bezizlazan položaj, koji će osigurati njegovu dugoročnu dominaciju na našem prostoru. U svetlu toga može se gledati i na insistiranje pojedinih američkih i evropskih krugova na opsežnoj decentralizaciji Srbije, odnosno na što potpunijem povezivanju pojedinih naših pograničnih oblasti sa susednim državama, koje se smatraju pouzdanijim zapadnim saveznicima.
U funkciji toga je i asimetrično prisustvo kapitala i institucija raznih zapadnih i njima podređenih regionalnih zemalja u pojedinim delovima Srbije (npr. austrijsko i hrvatsko u Vojvodini, a tursko u Raškoj oblasti). Tako se, u okolnostima kada slabi moć Amerike, pre nego što Zapad izgubi mogućnost da brutalno spolja kontroliše Srbiju, deluje u prilog toga da njene snage budu paralisane iznutra. Štaviše, i da bude potkopan državni subjektivitet srpskog naroda. Mi često mislimo da je namera da Srbija bude svedena na granice „Beogradskog pašaluka“. To, makar formalno, ipak ne stoji.
I Beogradski pašaluk bi imao kapacitet da postane slobodna, samosvojna srpska država. A naši neprijatelji na osnovu istorije dobro znaju da se iz male srpske kneževine izrodila mnogo veća kraljevina, koja je pobedila u Prvom svetskom ratu i na tim osnovama stvorila osnov za ujedinjenje Srba i drugih Jugoslovena. Zato im se mnogo više isplati da Srbi i njihov državotvorni duh, kao u doba titoističkog (kon)federalizma, budu sputani unutrašnjim partijsko-crkveno-republičko-međunacionalnim natezanjima.

FAZNA REALIZACIJA PLANA
Evo nas ponovo kod Zukorlića. Dok je Dinkić nastupio sa opsežnim paketom zahteva, on insistira „samo“ na sandžačkoj autonomiji sličnoj onoj koju sada ima Vojvodina. Stvar je u tome što Dinkić, izgleda, ima zadatak da se bori za ustavni okvir koji bi omogućio (kon)federalizaciju Srbije bez pominjanja etničko-verskih kriterijuma za tako nešto, a naknadno bi bio nametnut model razgraničenja koji bi i njih uvažio. Radi toga Zukurlić već uveliko priča o autonomiji Sandžaka.
Pojačavanje njegove retorike nije se poklopilo samo sa Dinkićevim (kon)federalističkim nastupom, već i otvorenim ispoljavanjem separatističkih namera od strane dela rukovodstva Albanaca na jugu Srbije. Nedavno je predsednik SO Preševo Ragmi Mustafa, u Tirani podržao inicijativu da do 2013. godine bude formirana Velika Albanija. Ona bi uz sadašnju albansku državu trebalo da obuhvati Kosovo i neke druge delove Srbije (Preševo-Bujanovac, Toplicu), kao i pojedine oblasti Grčke (Epir), odnosno veći deo Makedonije.
U pravu je bivši komandant naših združenih snaga bezbednosti na jugu Srbije general Ninoslav Krstić, kada kaže da su ekstremistički postupci Albanaca i Zukorlića koordinisani. No, ne treba u tome prevideti i ulogu rukovodstva URS-a. Takođe, ne mislim ni da se radi o pokušajima da se destabiliše region ili otvoreno rasparčava Srbija, ma koliko Zukorlić, Mustafa i mnogi američki krugovi to želeli. Amerikanci su i tako već prenapregli snage, i poslednje što im sada treba to je nova kulminacija krize na Balkanu.
Ono što Vašington hoće to je da definitivno očisti svoje, kako smatra,  balkansko dvorište. Uz (kon)federalizaciju Srbije to podrazumeva i njeno uvlačenje u NATO. Stoga – tj. kako bi građani bili zastrašeni, i uprkos svojoj volji, prihvatili NATO kao navodni garant bezbednosti i opstanka Srbije – diže se separatistička prašina. Tako bi moćni unutrašnji stub okupacije („regionalizacija“) koji se sada gradi, dobio i paralelnu spoljnu strukturu. Vlade se menjaju, a nametnuta složena organizacija države, utemeljena na ustavnim rešenjima čija promena može da bude blokirana vetom tzv. „regiona“, kao i institucionalno cementirana atlantska orijentacija zemlje, predstavljali bi garant višedecenijskog „savezništva“ Beograda sa Vašingtonom.
Još treba pomenuti i da dizanje prašine oko regionalizacije ima funkciju da se okonča predaja KiM-a. Prvo, sa tog procesa preusmerava se pažnja javnosti. Drugo, nametanje promene Ustava ima za cilj i da se iz njegove preambule izbaci, po aktuelni režim i njegove mentore, neugodan deo, koji glasi da je obaveza naših državnih organa da zastupaju i štite „interese Srbije na Kosovu i Metohiji u svim unutrašnjim i spoljno-političkim odnosima“.

UPOTREBA EVROUNIJATSKOG LUDILA
Naša vlast je prelomila da uradi što je do nje, kako bi Srbija digla ruke od Kosova. Očito, spremna je i da (kon)federalizuje zemlju, ali verovatno bi i ona htela da izbegne da „regioni“, bar u jednom delu, postanu i nacionalne republike unutar Srbije. U skladu sa tim, pokušava da zadovolji muslimanske zahteve tako da ne izađe iz okvira građanskog modela prekomerne „regionalizacije“. Zato je, jedino na prostoru Sandžaka, USR predložio da granice budućih regiona ne uvaže postojeće administrativne međe, odnosno da iako veći deo Raškog okruga treba da uđe u sastav Šumadije i Pomoravlja, Novi Pazar i Tutin pripadnu Zapadnoj Srbiji.
Međutim, kako bi Beograd utuvio u glavu šta se od njega očekuje, već ozloglašenom Jelku Kacinu, iz Brisela i Vašingtona povereno je da se pozabavi tzv. „sandžačkim pitanjem“. On mesecima govori o obespravljenosti Bošnjaka u Srbiji, i bahato poručuje Beogradu – udovoljite Zukorlićevima zahtevima ako hoćete u EU! To je početak silovitog pritiska, o kojem je muftija govorio, a u želji da se dokopa „evropskih fondova“ oficijelni Beograd je dopustio da Srbija dobije imidž bednog narkomana. Kapitulacija sa rezolucijom podnetom OUN bila je završni čin u stvaranju takve predstave. A od narkomana se očekuje da uradi maltene bilo šta, i to samo za puko obećanje da će dobiti otrov bez kojeg misle da ne može da živi.
Tako je u kriminalnom svetu, ali, u metaforičnom smislu, i u evroatlantskom vojno-političkom društvu, čiji će lideri od nas izgleda tražiti da postanemo mala SFRJ. I ranije smo se pribojavali toga, ali smo pretpostavljali da će ograničavanje našeg nacionalno-državnog subjektiviteta – koristeći i našu želju da bar na neki način obezbedimo institucionalne veze sa Južnom pokrajinom – pokušati da izvedu transformacijom SR Jugoslavije u trojnu konfederaciju (Srbije, Kosova i Crne Gore). No, od kada je sadašnji vladajući krug asistirao u vezi sa odvajanjem Crne Gore i zanemario odbranu KiM, stvari su postale mnogo gore. Na red je došla, pod plaštom „regionalizacije“ sa asimetričnim etničko-verskim sadržajem, (kon)federalizacija preostalih delova Srbije.
Da imamo normalnu vlast, ona bi i načelno uzela u obzir ideju na koju podseća hrvatski stručnjak za oblast o kojoj govorimo dr Anđelko Milardović – da su postmoderne varijante regionalizma orijentisane protiv nacionalne države. Tim pre, radi maglovitih evrointegracija, u okolnostima kada strani centri moći rade na poništavanju i ostataka našeg suvereniteta i kapaciteta za iole funkcionalno nacionalno delovanje, ona se ne bi igrala sa (kon)federalizacijom države. No, šta je za pametnog više nego dosta da shvati kuda zemlja ide, za obnevidelog od egoizma, pa i generalno nezrelog, izgleda nije ni upozorenje zbog kojeg bi se ozbiljno zabrinuo.

8 коментара

  1. Za sve vam je amerika kriva, zar ne? Ene ce da moze. Srbi su glup narod i sa tim se treba cinjenicom pomiriti. Ima izumru da kako diosauri. I vala ako. Nije steta. kuj se ne cuva, nije ga ni imat.

  2. Докле ће овај народ да трпи сатирање,разградњу државе, уништавање економије, нико не зна.Ова свакодневна деструкција у сарадњи са Белом кугом је добитна комбинација за коначно уништавање Срба.

    Деструктор Динкић као и обично кад му пропадну све досадашње лажи и преваре, прави нови још деструктивнји пројекат, а луди народ по стоти пут поверује у чудо.
    Деструктор Динкић краде идеје, планове и програме, па их онда доради и убаци по неку деструкцију,… тако то раде подвојене личности, преваранти,хуље.
    1996. године Скупштина Србије је усвојила Просторни План Републике Србије( министар је био каснији прелетач Ивковић) , који је садржао дистрибуцију инфраструктуре и дела власти(инспекција,планирање,екологија,привредне коморе,делови НБС, делови Реп.царине..) , инфраструктурних објеката,саобраћаја , надлежности по Општинама,Окрузима и регионалним центрима(Бг,Ниш,Кг,Ужице,Приштина,НС..). Замисао је била добра и заснивала се на економским регијама.Намера је била да се ДЕЦЕНТРАЛИЗУЈЕ Србија(функционално,економски), да народ и привреда не би ишли за сваку ситницу у Београд, да Општине лакше добијају дозволе за градњу, мања процедура за повраћај пореза, лакше доношење нижих саобраћајних и инфраструктурних планова и дозвола, и сл.

    Деструктор Динкић је украо(као и обично) основу тог Просторног Плана из 1996. и додао НОВЕ погубне ингеренције, надлежности,прерогативе државе и исправке, као што су да уједињује све муслимане у један регион( мења админстративне црте), да сваки регион има скупштину!?, апаратчике(адмнинистрацију), па Републичку дводому Скупштину , и још као “шлаг на торту” да региони имају право ВЕТА!!!! Ово је чиста деструкција Србије, увођење као што се каже конфедрални облик,хаос, распад, зло невиђено!!!

    Ова власт је погубна, и не може се више овако, на делу је разбијање земље по свим основама .
    Како брзо изумиремо,пропадамо, питање је да ли ћемо ускоро имати снаге и виталности да се тргнемо, обновимо!?

  3. И још нешто, често се у последње време се у јавности појављује термин “Јужна Србија” као део од Ниша ка Врању и Пироту, а у ствари се ради о “ЈУГО-ИСТОКУ” јер је Југ Србије регион Призренаи Шар-планине!!!!Није тај термин случајан , фактички ако је Врањски,Пиротски регион “југ” а Пријепоље и Прибој, “запад” , онда значи да нема места за Метохију,Призренски регион, КиМ!?
    Југ је царски Призрен, увек било и биће!

  4. Pametni su srpski neprijatelji svi od Hrvata , Slovenaca do Albanaca viču kako se moraju poštovati njihove granice . Jedino su oni svi zajedno s Evropom i Amerikom za prekrajanje granica Srbije na sve manje i manje.Dok god se ne desi svesrpski ustanak Srbiju će čerupati tko god hoće.

  5. Srpskom narodu najmanje što treba je neki novi rat. Našem narodu treba velika biološka obnova i jedino tako možemo mirnim putem vratiti sve srpske krajeve srpskom narodu. Ali taj narod mora biološki ojačati na oko 10.000.000 srba i tada će procvijetati sada uništena Republika Srpska Krajina, Republika Srpska, Srpska Crna Gora, Kosovo , i stara Južna Srbija ( Makedonija ) Nastavimo li mi Srbi sa nerađanjem neće nam trebati niti Beogradski pašaluk , nego ćemo da živimo u Velikoj Albaniji sa glavnim gradom Beogradom. Europska unija i Amerika centar sotonizma na sve načine želi uništiti srpski narod nesmemo to dozvoliti.Ući u savez sa Rusijom jedini je garant da će srpski narod preživeti. Najbolji Srbin kojeg sada imamo je Dodik drugo su sve nesrbi, petokolonaši i vazali zapada . Srpski se narod treba pokazati zrelim , ljubavlju i potomstvom osigurati našu Republiku Srpsku , Srbiju, Vojvodinu , Srpsku Crnu Goru i staru Srbiju ( Makedonija ) kao trajnu državu Srpskog naroda.Srpski narod mora naučiti lekciju od šiftara “ čije su ovce onoga je i livada “ niskim natalitetom jedincima i sa dvoje dece gubimo teritoriju za teritorijom i to će se nastaviti. U Hrvatskoj delom zbog proterivanja ali puno većim delom zbog izumiranja izgubljen je srpski teritorij i ljudstvo. Nekada su Srbi bili 30 % hrvatske. To piše u hrvatskim novinama Gospodarski list a danas ? Samo hrpa nemoćnih bakica i dekica bez potomstva. Kosovo smo isto tako izgubili kao i Makedoniju. U Crnoj Gori Srbi prizovite se pameti i svaki par minimalno petero dece i nedajte se. Republika Srpska će kao i Kosovo i Hrvatska biti izgubljena baš zbog velike površine a premalog broja srba. BH federacija na istoj površini godišnje ima oko 25.000 beba a Srpska od 10.000 do 11.000 i sve je jasno da bi zadržali taj teritorij moramo imati minimalno beba kao i druga polovica države. U Vojvodini isto tako Srbi treba da puno više rađaju jer samo ako brojčano ojačaju mogu spriječiti secesiju. Znači ako si rodoljub, srbin, srpkinja prihvatite se ljubavi i pobjedimo neprijatelje njihovim oružjem visokim NATALTETOM.

  6. @Zeka

    Па ко да нам буде крив? Нисмо ваљда сами себе бомбардовали 1999 и 1995? Нисмо ваљда сами раскомадали српске земље од 1995 до 2008? Америка је то учинила! Ми смо криви што се нисмо успешније супротстављали, али то не умањује кривицу глобалног злочинца.

  7. Priča se da je neka neiskusna malada žena prvi put kuvala mleko. Kad se mleko počelo dizati u loncu zaradovala se pa je uzviknula:”Puni Bože, puni Bože!” Na to je mleko pokipelo, a njen blagoslov se pretvorio u jadikovanje:”Ej Bože, što mi dade pa mi uze!”

  8. Zeka@,prosti jadi da je amerika samo nama kriva,lako bi to svet,a i mi,preboleo! A kad bi Srbi izumrli cije bi novine citao Zekane i sa kime bi se dopisivao? Baba snila sto bi rada bila. Pokusali su mnogi da nas uniste,ali “tvrd je orah vocka cudnovata,ne slomi ga ali zube polomi”!
    Veselin@,kako da se suprotstavimo kad je pola Srbije pobeglo od mobilizacije po vikendicama i drugim mestima,pa upravo ti koji su bezali su nam danas na vlasti,i pokusavaju da nam uvedu demosratiju. A svaki normalan covek zna da je demosratija najbolji nacin da uvedes “zakonski haos”u drzavu,pa zato sto si okruzen telohraniteljima,policijom i vojskom,niko ti nista ne moze! Ili bar si ubedjen da ti niko nista ne moze!

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *