Cepanje Bosne i Hercegovine

Piše Anja Vujević

Izjava bivšeg ambasadora u Beogradu i Zagrebu Vilijema Montgomerija da je BiH „propala država“ šokirala je Sarajevo, ali bi mogla da bude i znak Banja Luci da se kao biblije drži Dejtonskog mirovnog sporazuma

Tvrdnja bivšeg ambasadora SAD u Beogradu i Zagrebu Vilijema Montgomerija, da je BiH propala država u kojoj ništa ne funkcioniše i da je jedno od rešenja mirna disolucija zemlje, iako je naišla na sporenja u Sarajevu, ne predstavlja neko novo otkrovenje, već samo javno izgovorene reči koje se mogu u nezvaničnim razgovorima čuti i od većine zapadnih diplomata u Sarajevu. Istina, oni se samo zadržavaju na konstataciji da je „BiH propao projekat i školski primer pocepane države“. Postojanje Kancelarije visokog predstavnika, 15 godina posle Dejtona, najočigledniji je dokaz da je Međunarodna zajednica potpuno svesna da je BiH „propala država“. Proizvod te svesti su potezi koje je povlačila (prenosi nadležnosti sa entiteta na državu, smene funkcionera, a sve nasiljem i primenom bonskih ovlašćenja), a koji su imali suprotan efekat od željenog i produkovali nove sumnje, te udaljili strane od dogovaranja.

PROPAST „MULTI-KULTI“ KONCEPTA
Navikli da u javnost stižu isključivo izjave zapadnih diplomata u kojima se insistira na jačanju BiH, u Sarajevu su bili šokirani Montgomerijevom otvorenošću. Tako su iz SDA ocenili da ova izjava „nije relevantna za razvoj političke situacije u BiH, te da je to Montgomerijev lični stav“.
„Gospodin Montgomeri nije dovoljno relevantan kao bivši diplomata da bi SDA reagovala na njegovu izjavu, koja je data neodgovorno. Za SDA, kao odgovornu stranku, mnogo je bitnije šta kažu aktuelne diplomate i šta je rekla američki državni sekretar Hilari Klinton“ – poručili su iz SDA.
Novoosnovani Savez za bolju budućnost (SBB) BiH, koji je bio izborno iznenađenje u BiH, a čiji lider je vlasnik Avaza Fahrudin Radončić, saopštio je da „izjava nekadašnjeg specijalnog savetnika američkog predsednika za BiH Vilijama Montgomerija, ne predstavlja stavove administracije SAD, već ‘velikohrvatskog privatizacionog lobija’“.
„Taj velikohrvatski lobi dodatno je ohrabren pojedinim majorizovanjem Hrvata na ovogodišnjim izborima i pre svega dezerterskim potpisom lidera SDA Sulejmana Tihića u Prudu, kojim se crtaju nove unutrašnje granice prema kojima Republika Srpska (RS) ostaje netaknuta, a Federacija BiH (FBiH) puca kao lubenica“, tvrdi SBB BiH.
Iz HDZ 1990. godine, stiglo je priznanje da je BiH nefunkcionalna država, ali i ocena da „nije moguća ni njena mirna disolucija“.
Izjavu sličnu Montgomerijevoj sredinom septembra dao je i Henri Kisindžer, bivši američki državni sekretar. U izjavi za „Večernji list“ Kisindžer je istakao da je BiH veštački stvorena u bivšoj Jugoslaviji, kao i da su je zapadne sile, kako je rekao, „glupo priznale kao državu“.
Bivši američki državni sekretar smatra da, radi konačnog rešenja nacionalnog pitanja svih naroda koji žive na ovim prostorima, treba stvoriti muslimansku državu, a ostalima dopustiti da osnuju svoje, nezavisne države, ili da se priključe Srbiji, odnosno Hrvatskoj.
Uostalom, nedavno priznanje nemačke kancelarke Angele Merkel da je u Nemačkoj potpuno propao koncept „multi-kulti“, implicira pitanje da li je takav koncept onda održiv u jednoj BiH koja je u novijoj istoriji uvek egzistirala pod spoljnim pritiscima, kao teritorijalna jedinice u sastavu većih država – Otomanske i Austrougarske imperije, Jugoslavije.

Henri Kisindžer je istakao da je BiH veštački stvorena u bivšoj Jugoslaviji, kao i da su je zapadne sile „glupo priznale kao državu“

SUKOB CIVILIZACIJA
Srbi i Hrvati, kao što reče Montgomeri, BiH ne osećaju kao svoju državu i ne žele da žive u njoj. Razlog se može naći u onome što Samjuel Hantington naziva sukobom civilizacija. Najteži slučajevi pocepanih zemalja su višenacionalne države, a najgori u toj kategoriji su države u kojima žive zajedno narodi s različitim kulturnim nasleđem, odnosno, kako je to Hantington definisao, pripadaju različitim civilizacijama. U BiH su se sreli hrišćanstvo i islam, a unutar hrišćanstva pravoslavlje i katolicizam. Tri naroda u BiH koji pripadaju i različitim religijama, sebe vide i kao pripadnike tri različite svetske civilizacije, označene kod  Hantingtona kao Zapadna, Slovensko-pravoslavna i Islamska civilizacija.
Ta percepcija je posebno bila vidljiva tokom rata, kada su sve tri strane očekivale, tražile i, u većoj ili manjoj meri, dobijale pomoć od zemalja koje pripadaju istom civilizacijskom krugu. Srbi od Rusa i Grka, Hrvati od Austrijanaca i ostalih zapadnih zemalja, a Muslimani od islamskih zemalja. Poznata je scena zbunjenosti stranih posmatrača u predvečerje rata, kada su u Sarajevu ugledali turske i saudijske, čudeći se – kakve veze te zemlje imaju sa BiH?
Kako današnja BiH nije stvorena voljom građana ili naroda koji žive u njoj, ona već 15 godina živi u stanju hibernacije, opstajući pre svega pod spoljnim pritiskom i odlukom Međunarodne zajednice koja je prvenstveno iskazana u Dejtonskom mirovnom sporazumu. Apsurdno je, ali je upravo ovaj akt osnovni izvor stalne političke krize u BiH jer, umesto da je shvaćen i sprovođen u „dobroj nameri“, kao realnost bazirana na interesu svih strana, Međunarodna zajednica ga je panično menjala raznim ucenama i pritiscima, produbljujući unutrašnje podele. Posle na stotine smenjenih i kažnjenih funkcionera, nametnutih i ukinutih propisa i zakona, te prenesenih ovlašćenja sa entiteta na državu, Banja Luka, Sarajevo i Mostar su postali samo udaljeniji, a nivo mržnje koji dolazi iz federalnih (sarajevskih) medija , pa čak i javnog servisa, prema RS, Srbiji i svemu što dolazi iz Srbije, kao i Srbima kao narodu, pokazatelj je da ne postoji čak ni minimum konsenzusa oko zajedničkog života u istoj državi.

CRNOGORSKI SCENARIO
Kako je i Međunarodnoj zajednici jasno da su kohezione sile u BiH veoma slabe, pored brutalne upotrebe političke sile korišćenjem tzv. „bonskih ovlašćenja“, ona pokušava da pristupanje EU nametne kao zajednički cilj i skoro jedino političko pitanje oko kojeg svi u BiH imaju konsenzus. Problem međunarodnih političara je taj što su i oni svesni da zemlje EU u ovom trenutku ne žele u svom sastavu BiH, ali ni ostale države Zapadnog Balkana. Omaškom ili ne, visoki predstavnik u BiH Valentin Incko, nedavno je priznao da BiH može očekivati članstvo u EU tek kroz 10 godina. No, da bi prikrili činjenicu da BiH nije željena članica EU, pred njom će se stalno postavljati novi uslovi. Ako je ogroman problem uspostaviti čak i slobodan vizni režim, koji BiH možda dobije ovih dana iako je još pre godinu i po dana ispunila daleko širu listu uslova od Srbije, kako se iko racionalan može nadati punopravnom članstvu u EU, ma koliko god ga sve političke snage u BiH želele.
Čak je i nekadašnji zamenik visokog predstavnika u BiH Grejem Dej, čuveni kreator spiskova srpskih funkcionera koji su smenjeni i afere „Srpske šume“ kojom je pokušavao uceniti Mladena Ivanića, nedavno je u autorskom tekstu napisao: „Međunarodna zajednica mora prestati sa stalnim izmenama uslova za pristupanje EU. Unija nikad nije ni imala moralni autoritet da listi uslova za pristupanje BiH EU, dodaje nove zakone i izdaje naredbe“, ocenivši da te stalne izmene uslova „ulivaju nadu tvrdokornim Bošnjacima, a umerenim Srbima dokazuju da se Međunarodnoj zajednici ne može verovati“.
Duboka podeljenost unutar zemalja članica UO PIK-a po pitanju BiH, ostavlja utisak da ni Međunarodna zajednica, svesna svog promašaja u BiH, ne zna kako da nađe izlaz iz čitave situacije. Dok su jedni, valjda umorni od svega i svesni kontraefekta dosadašnjih pritisaka, voljni da joj vrate suverenitet i prepuste je unutrašnjim dogovorima, u smanjenoj zainteresovanosti SAD za BiH koja više nije na listi njihovih prioriteta, šansu da ulogu velikog gazde na ovom prostoru preuzmu vide Nemačka i Velika Britanija.
Nemačka razmišlja da bi u dogledno vreme trebalo zatvoriti OHR, ali da bi novi evropski predstavnik u BiH trebalo da bude jak, pa čak i da zadrži bonska ovlašćenja.
Ni Londonu, kako je izjavio bivši visoki predstavnik u BiH Pedi Ešdaun, ne manjka vizije i političke volje šta učiniti u BiH.
„Politička volja ovde u Londonu i te kako postoji. Toga ranije nije bilo. No, je li isto tako i u drugim evropskim metropolama, to ne znam“, rekao je Ešdaun hrvatskom „Globalu“.
Prema njegovom mišljenju, BiH je, a ne Kosovo, gorući problem koji treba rešavati.
„Čini me depresivnim to što je EU posle mog odlaska, digla ruke od svega…Zato su se odmah pojavile neke stare snage koje su izbile na površinu… Brine me to što Međunarodna zajednica poslednjih godina nije bila u stanju govoriti jednim glasom o onome što treba napraviti i kako treba ići dalje i nije imala nikakav plan. Ne mislim da to nužno znači da bi se trebalo vratiti vremenima kad je visoki predstavnik u BiH koristio tzv. „bonska ovlašćenja“, ali mora postojati jasna strategija. To nije samo strategija za BiH, nego i strategija za Balkan“, poručio je Ešdaun.
Ocenjujući kako su centrifugalne sile svakim danom sve snažnije, srpsku stranu je optužio da BiH nastoji napraviti disfunkcionalnom kako bi kasnije bio primenjen crnogorski scenario.

Valentin Incko je svestan da su kohezione sile u BiH veoma slabe, pa pokušava da pristupanje EU nametne kao zajednički cilj i skoro jedino političko pitanje oko kojeg svi u BiH imaju konsenzus. Ipak i on je priznao da u narednih deset godina BiH neće imati šansu da se pridruži EU

BRISEL ILI BANJA LUKA
No, ono što je alarmirajuće u Ešdaunovoj izjavi jeste njegova ocena da je „Beogradu Brisel danas važniji od Banja Luke, a Zagrebu od Mostara“.
U situaciji kada je uprkos svemu neizvesna skora budućnost država Zapadnog Balkana u pogledu članstva u EU, kada je evidentno da ni 15 godina od stvaranja dejtonske BiH govor mržnje i međunacionalnih tenzija ne popušta, za RS nema dileme da Dejtonski mirovni sporazum mora biti njena biblija, da se ona mora odupreti pritiscima za dalju centralizaciju  i oduzimanje izvornih nadležnosti.
I koliko je RS, samo do unazad nekoliko godina, mogla računati na podršku Srbije u očuvanju Dejtona – što je potvrdio i Montgomeri, citiravši reči Vojislava Koštunice: „Imam tri biblije. Jedna je Dejtonski mirovni sporazum, druga Rezolucija 1244 i treća Ustav Srbije“ – toliko se danas RS mora čuvati novih srpskih noževa u leđa. Zarad varljivih evropskih smešaka, pokazalo se, demokratama u Beogradu ne manjka ideja šta bi sve mogli da potpišu na štetu RS, od Deklaracije o Srebrenici do Istambulske deklaracije.
Naredne četiri godine su prekretnica za RS koje će trajno trasirati njen put, čega su svesni i u Sarajevu odakle upravo zbog toga pokušavaju da srpsku stranu što više oslabe, dok oni nastupaju u bloku. Naime, iako je sasvim jasno da je u Sarajevu stvoren bošnjački blok koji čine SDP i SDA, iz ove dve partije insistiraju da srpska strana ne može imati svoj blok koji bi činio parlamentarnu većinu u Parlamentu BiH, te u novoj vlasti žele da vide samo SNSD ili, eventualno, samo SDS. A prosta matematika kaže da bez SNSD-a i SDS-a zajedno u bloku, RS nema 10 poslanika neophodnih za entitetski veto na zakone koji nisu u interesu RS.
U proteklih 15 godina, RS su nasilno otete brojne nadležnosti, te je BiH od labave konfederacije transformisana u federaciju, kako bi se sprečio njen raspad, a samo jedan od tih prenosa je verifikovan u Ustavu BiH (Brčko kao distrikt). Pri tome, RS, koja je strana potpisnica Aneksa IV Dejtonskog mirovnog sporazuma (Ustav BiH), dala je svoju saglasnost za samo prenos samo tri nadležnosti, dok su sve ostale prenete na neustavan način (bilo nametanjem zakona od strane visokog predstavnika, bilo usvajanjem zakona u Parlamentu BiH bez neophodne saglasnosti Narodne skupštine RS, zahvaljujući činjenici da srpske partije od 2000. godine nisu nikada imale dovoljno široku koaliciju da spreče donošenje takvih zakona). Tako prenetim nadležnostima može se osporiti i legalitet i legitimitet, sve dok se one ne nađu i u Ustavu BiH, što je verovatno i osnovni razlog opstanka OHR-a u BiH koji teško da će napustiti zemlju dok se ne usvoji novi Ustav. Ukoliko želi da sačuva svoj dejtonski suverenitet, a time i ustavno konfederalno uređenje koje joj pruža pravo na disoluciju, RS prevashodno mora istrajati na očuvanju Aneksa IV Dejtonskog mirovnog sporazuma i odbaciti svaki pokušaj ustavnih promena kojima bi se legalizovali dosadašnji neustavni prenosi nadležnosti. Ukoliko odabere drugi put, to znači trajno cementiranje BiH, koje će voditi daljem slabljenju entiteta u korist države (u Ustavu BiH nigde se ne pominje termin „država BiH“).

8 коментара

  1. Dobri neki “ljudi” i teba im “vjerovat” ,a mi pametni pa ce mo sve zaboraviti i ponovo krenuti u neku avanturu.
    Dali smo se zazeljeli” svazniak i prijatelja” sigurno nijesmo a ako pocne oni ce kao i do sada jedan sjedi u Beograd a dugi u Sarajevo dok treci po potrebi javi se iz Zagreba pa od 6 drzava naprave 24 mjesne zajednice e kada to postignu izabrat ce knezove a njih je lako naci i preko njih ce sve da srede, i nezaposlenost, i uzgajanje droge.
    Dali ima nekoga ko prljavome Kisindzeru ista vise vjeruje,rodjen u Njemackoj i napustio Njemacku uredno bez problema dok su jevreji ili prali ulice u Becu i Berlinu sa cetkicom za zube on solo stize u Ameriku i do danas je alfa i omega spoljne politike.
    Cimermana valjda dobro znamo dali o njemu treba trositi rijeci.
    Sve sto ova gospoda bolje reci banda kaze i predlaze treba ciniti obratno jer u njihovim venama ne tece krv nego otrov ,kada udahnu cisti vazduh nakon jedne sekunde izbacuju osiromaseni uranijum,vodu koju piju izbacuju kao zivu ovo nijesu ljudi nego zvijeri ali ne one koje mozemo naci u prirodi nego u grckoj mitologiji.
    Nek im Bog podari dobra koliko su oni to drugima uradili,a mene gresnom nek oprosti ovu kletvu .

  2. Pametni su srpski neprijatelji svi od Hrvata , Slovenaca do Albanaca viču kako se moraju poštovati njihove granice . Jedino su oni svi zajedno s Evropom i Amerikom za prekrajanje granica Srbije na sve manje i manje.Dok god se ne desi svesrpski ustanak Srbiju će čerupati tko god hoće.

  3. A sta cemo sa pravima ustavotvornog srpskog naroda u Hrvatskoj, zar on nema pravo na samoopredeljenje? Kako je politika ku…, Bez koncenzusa sa Srbima u Hr. proglase secesiju Hr iz SFRJ izbace Srbe kao ustavotvorni narod iz ustava Hr, naprave rat u Hr i proteraju milion SRba.Ma koje cepanje BIH sledi cepanje SRBIJE, zar se ne vidi.

  4. Čudim se da su se u Sarajevu iznenadili kad i sami vide da nemože biti Unitarne Bosne.Ovo što sad imaju je među faza.Svako ima pravo da bude šta hoće pa i marsovac.To je civilizacijska tekovina.Civilizacijska tekovina je da isti narodi govore istim jezikom.Beše reč pa jezik.I Muslimani ili Bošnjaci su žrtve sakrivene istorije ovih prostora.Ponavljam svako ima pravo da bude šta hoće.Ali da su oni to što hoću da budu govorili bi turskim,arapskim ili nekim drugim jezikom a ne ovim kojim govore.Na njima je da odaberu put.Put sasvojima ili lažnim prijateljima.

  5. Hrvate treba u Bosni proglasiti nacionalnom manjinom. Tu srbi trebaju podržati muslimane i vratiti hrvatima istom mjerom kako su oni srbe izbacili iz ustava kao narod.

  6. Srbi su u Hrvatskoj bili konstitutivni narod i imali su pravo na razdruživanje i proglašenje svoje države baš kao i Hrvati , sve ostalo su laži.Hrvatska je pobjedila u ratu uz pomoć Nemačke ali najviše služeći se Gebelsovom propagandom. A to je ako više puta ponavljate laž ona u svjetu postaje istina i to im je odlično uspelo. Napravili su najgori zločin posle II svetskog rata i genocid nad Srpskim narodom , što su radili pod Pavelićem i u II svetskom ratu. Uništili su Republiku Srpsku Krajinu koja je bila proglašena voljom njezinog naroda koji je bio konstitutivni narod znači imao je pravo da se osamostali baš kao i hrvatski narod. Kod nas u srpskoj politici se o tome uredno šuti i prešućuje misleći se dodvoriti Hrvatskoj i svetu ne mi tako samo padamo još niže i od stvarne žrtve ( protjerivanje 280 000 Srba i genocid nad onima koji su ostali zabilježio kamerama UNPROFOR ) mi šutnjom postajemo agresori. Sve nade polažem u Savu Štrpca i njegovo zalaganje za Krajinu. Srpski narod nikada se nesmije pomiriti s činjenicom da Krajina ne postoji. Postojala je na oko 35 % teritorije današnje Hrvatske sve su to bili srpski etnički prostori i mi se za njih moramo boriti makar čekali 900 godina kao Hrvati svoju državu.

  7. Hvala Duska, ali..ti valjda bolje znas da *nema vere u turcina*, tako da je taj tvoj predlog *bez mere i mozga*..proizilazi kao *agitacija*..*muslimanske desnice*, dosta bre Duska, izravnali ste racune preko RSK,…dokle bre grebanje…o *veci patriotizam*….*ostala lupetanja*..hm, hmm
    …………………………………………………………………………………………………………………..
    Evo što piše Đilas:
    »Na drugoj sjednici Pijade je podnio prijedlog o teritorijalnoj autonomiji Srba u Hrvatskoj… Jedan od njegovih dokumenata sadržavao je prijedlog o autonomnom srpskom području koje bi se sastojalo od općina sa srpskom većinom u Lici, Baniji i Kordunu. Na Pijadinu zemljovidu taj je teritorij izgledao kao savijena crijeva, ali nije uzeo u obzir slavonske Srbe, što bi bilo moguće samo “uključivanjem” brojnih čisto hrvatskih područja.
    Ideja je nesumnjivo bila nova. A Srbi u Hrvatskoj stekli su velike zasluge u ustanku. No nitko na to nije mogao odmah pristati, vladala je opća neodlučnost. Izgledalo mi je da se na Titovu licu vidi potištenost: vjerojatno mu je kao Hrvatu bilo neugodno izraziti se protiv toga – ili u njemu su se borile suprotstavljene ideje?
    Prvi sam se protivio Pijadinu prijedlogu; taj je teritorij neprirodan, bez centra i dostatnih životnih uvjeta. Osim toga, ulio bi ulje u vatru hrvatskog nacionalizma. Kardelj mi se odmah pridružio.
    Pijade je u CK važio kao žustar borac za prava Srba, ali Ranković je njegovu projektu priredio brz kraj: “Između Srba i Hrvata ne postoje tako velike razlike, da bi bilo opravdano izdvojiti pojedine srpske općine.” Tito se posve mirno pridružio našem mišljenju, pridodavši mu marksističko tumačenje: “Kod nas će to biti više administrativna podjela, kod nas neće biti “granice” kao kod buržuazije…«
    __________________

  8. Lune tebi definitivno nisu sve na broju ? Točno treba muslimanima pomoći hrvate svesti na manjinu u BH-federaciji neka vide kako je to lepo što su oni učinili srbima u tvojoj Hrvatskoj . I prekini s Brozom i komunistima budalo plasiraj to po Hrvatskoj.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *