ZAKON O KRIVIČNOM POSTUPKU Srbija u pritvoru

Piše Nikola Vrzić

Najnovije, hitne izmene Zakonika o krivičnom postupku krše osnovna ljudska prava, kakva je pretpostavka nevinosti, i sveže reformisanom srpskom sudstvu otvaraju mogućnost za velike zloupotrebe prilikom određivanja pritvora

Ministarka pravde Snežana Malović, obećala je konačno rešenje problema nasilja. Slobodan Homen, državni sekretar u njenom ministarstvu, prethodno je u naletu velikog nadahnuća najavio „jeziv odgovor države“ na nerede na ulicama Beograda 10. oktobra. Konačno rešenje u vidu jezivog odgovora… Treba li, onda, da nas čudi što današnju Srbiju – Srbiju na, zar ne, svetlom evropskom putu – Slobodan Šoškić, predsednik Advokatske komore Beograda, u razgovoru za „Pečat“ opisuje kao državu represije, koja „sve manje može da pledira da je demokratska“?

REPRESIVNA DRŽAVA
Ministarkino rešenje sadržano je u Predlogu zakona o izmenama i dopunama Zakonika o krivičnom postupku, podnetom ove srede Skupštini Srbije na hitno, najhitnije usvajanje. Predlog nije dugačak – tek tri člana – i, sve u svemu, menja samo dve reči; „reč: ‘deset’ zamenjuje se rečju: ‘pet’“, i, „reč: ‘osam’ zamenjuje se rečju: ‘trideset’“, stoji u Predlogu. Đavo se, stvarno, krije u sitnicama…
Prvim članom predviđenih izmena, naime, menja se osnov za određivanje pritvora u odnosu na težinu zaprećene kazne – donja granica se, sa dosadašnjih deset godina, spušta na krivična dela za koja je zaprećena kazna od pet godina. Drugim članom, pak, produžava se maksimalno trajanje pritvora u skraćenom postupku, sa osam na 30 dana. Jednostavnije rečeno, trajanje pritvora višestruko je uvećano, pri čemu je proširen krug krivičnih dela za koja sleduje pritvor. „Neophodno je izmeniti navedenu odredbu Zakonika o krivičnom postupku i predvideti mogućnost određivanja pritvora i za druga krivična dela, za koje određivanje pritvora, po važećoj odredbi, nije moguće,“ stoji i u obrazloženju Predloga.
Za advokata Slobodana Šoškića, predsednika Advokatske komore Beograda, mesta za sumnju nema: „Ove izmene Zakonika o krivičnom postupku tipičan su izraz represivnosti države, budući da se naglasak stavlja na pritvor kao meru odmazde, a ne kao meru kojom se obezbeđuje prisustvo okrivljenog i nesmetano vođenje krivičnog postupka. Pritvor je, podsećam, mera koja treba da se primenjuje samo izuzetno tokom krivičnog postupka, a nipošto kao opšte pravilo. Time se, u krajnjoj liniji, krši i zagarantovana pretpostavka nevinosti.“
Pri tom, pravdanje pritvora nejasnom formulacijom o „posebno teškim okolnostima krivičnog dela“, kako stoji u zakonu, naglašava naš sagovornik, „otvara mogućnost da se arbitrira bez pravih kriterijuma za primenu ove odredbe. To vodi ka zloupotrebi određivanja pritvora, budući da će uvek moći da se da sud o postojanju teških okolnosti krivičnog dela. Najnoviji slučajevi nasilja koji su se dogodili, kako u Beogradu povodom gej parade tako i oni u Đenovi, ne mogu da budu opravdanje za ovakve izmene ZKP-a. Sve u svemu, ovo nastojanje da se ide na što češće određivanje pritvora, i u što dužem trajanju, još je jedan težak korak kojim država ide ka proširivanju represije, zbog čega ona sve manje može da pledira da je demokratska i saobražena standardima poštovanja ljudskih prava i sloboda.“

„Ove izmene Zakonika o krivičnom postupku tipičan su izraz represivnosti države“: Slobodan Šoškić

MASKIRANJE EVROPOM
A stavljanje Srbije u produženi pritvor pravda se, pomalo paradoksalno ali sasvim očekivano, Evropskom unijom. Snežana Malović, ministarka pravde, ovako je pred Parlamentom stala u odbranu svog predloga: „Ovaj problem (problem nasilja) poprima i međunarodni karakter i veoma šteti ugledu Srbije u inostranstvu, a takođe i ometa naš strateški interes, a to je pridruživanje Evropskoj uniji.“ Kao da uličnog nasilja u Evropskoj uniji, recimo u Francuskoj, nema ni u naznakama… Što nas upućuje na zaključak da se vlasti maskiraju Evropskom unijom, samo da bi sprovele ciljeve koji s Evropom imaju veze koliko i šerijatsko pravo u Saudijskoj Arabiji s poštovanjem prava žena; ciljeve koji se, tako lepo upakovani, sastoje u kršenju svakog predstojećeg vaninstitucionalnog, uličnog izraza opštenarodnog oduševljenja aktuelnim poretkom. To je, uostalom, potvrdila i sama ministarka, rekavši da se ovim izmenama ZKP-a stvara normativni okvir za „efikasnu borbu protiv nasilja na svim javnim skupovima i sportskim priredbama“.
Svojim poslednjim, trećim članom, predlog izmena ZKP-a predviđa da izmene stupe na snagu hitno da hitnije ne može da bude, već dan po objavljivanju u Službenom glasniku. Povod tolikoj žurbi je, naravno, „večiti derbi“ koji se igra ove subote. Tolika želja da represivni zakon stupi na snagu, na najbolji način pokazuje koliko je vlast uplašena svakim masovnijim okupljanjem svojih podanika. Međutim, neće se izmenjeni zakon primenjivati samo ovog vikenda, već i u svim budućim prilikama u kojima će popularnost režima biti demonstrirana na ulici. Da li smo, to, došli na korak do zabrane okupljanja i neproglašenog vanrednog stanja? A zima našeg nezadovoljstva još nije ni nastupila…

2 коментара

  1. SAMO JEDAN PROCENAT ZA SPAS SRBIJE

    Dr Nebojša Radmilac
    specijalista za elektronsko poslovanje
    – otac petoro odrasle dece –

    SAMO JEDAN PROCENAT ZA SPAS SRBIJE

    Srba je svakim danom sve manje. Učestale su tendencije da u ovom veku Srbi postanu nacionalna manjina, u sledećem treba da nas nema na planeti zemlji. Bela kuga hara Srbijom. Vakcine za tu opaku bolest nema. Država jedina može da spreči posledice takvog zločina koji se nadvio nad Srbijom.
    Istraživanja pokazuju da se svako četvrto selo u Srbiji gasi. Istovremeno, u Srbiji svake godine umre čak 35.000 stanovnika više nego što se rodi.
    Godišnje je u Srbiji oko 200.000 abortusa. Tako je od Drugog svetskog rata do danas ubijeno više od deset miliona ljudi. Shvata li se težina čedomorstva, klasičnog ubistva sa predumišljajem sa kojim treba živeti i ostati miran ?
    Na svaki brak u Srbiji dolazi 0,88 posto dece. Da li treba zatvoriti oči pred sudbinom zemlje i svog naroda? Da li nam je čin rodjenja u ovoj zemlji dao pravo da nemamo odgovornosti pred samim sobom? Šta još treba reći da počnemo da poštujemo potomke? Da li treba čekati da nam se seme zatre? Ima li patriotizma u nama? Biće nas sramota jednoga dana, jer nam je sve u zemlji preče osim nas samih. Ima li važnijeg pitanja od opstanka nacije? Tako je malo potrebno da neko na vlasti uradi tako veliko delo i da ga narod poštuje, a da, pritom, udje u istoriju kao spasilac svog naroda. Kako to ostvariti? Imamo li materijalnih mogućnosti za takvo plemenito delo? Imamo. Treba jedino od onih kojima je Srbija omogućila enormno bogatstvo, zahtevati da se oduže svom narodu samo sa jedan odsto. Taj jedan postotak bi spasio Srbe na celoj planeti.
    Zato predlažemo i pokrećemo slogan :
    AKCIJA JEDAN PROCENAT ZA SRBIJU
    Kada bih 10 naših najbogatijih Srba, (znamo ih ), odvojili samo procenat svog bogatstva za pomoć srpskim bebama, pravna lica isto toliko od godišnjeg prihoda, fizička lica takodje procenat od mesečnih primanja, dobili bi Fond za treće i više dece. Bilo bi sredstava i za narodne kuhinje u svim većim mestima. Bili bi, onda ,apsolutno sigurni u opstanak Srbije. Srbija ne bi izumrla. Ne bi bilo više gladnih, a sačuvali bi i prostore na kojima su vekovima živeli Srbi, ne bi strepeli da jednog, dana postanemo manjinski narod.
    Setimo se da se od starosti ne može pobeći, da se pri kraju života svako seti Svevišnjeg.
    Oj, Srbijo mati,
    Treba reći, treba znati,
    Samo procenat svi da damo ,
    I Srbiju da sačuvamo.
    Koristim demokratsko pravo da pozovem i prozovem Predsednika Srbije i celu Vladu da u ovom istorijskom trenutku za sve Srbe u zemlji i rasejanju podrže akciju samo procenat za Srbiju To je istorijska odgovornost i siguran sam da će Predsednik Srbije sačuvati Srbiju i podržati akciju „SAMO 1% ZA SRBIJU !

    Problem „bele kuge“ ne rešava se samo poboljšanjem životnog standarda. Potrebno je lečiti savremenu i najstariju ljudsku bolest egoizam. Rađanje i podizanje dece predstavlja – žrtvu, na koju je savremeni čovek sve manje spreman.
    Da bi sa ekonomske i socijalne strane pomogli demografskoj obnovi neophodno je dugoročnim merama u poreskom sistemu pronaći način za povoljno rešavanje zaposlenja i stambenog pitanja porodica koje imaju više dece. Roditelji u Srbiji plaćaju bebi opremu i do 30 odsto više nego u zemljama u okruženju. Država ne čini skoro ništa da podstakne roditeljstvo, dok će primena Strategije o podsticaju rađanja u Srbiji biti odložena zbog krize. To nije i ne sme biti opravdanje. Krize će biti i bilo ih je uvek.Da li će Srba biti uvek? NE SME biti odlaganja za podsticaj radjanja više dece.

    Kako može prosečan Albanac, sa primanjem oko 250 evra , pa i manje, da ima po braku u proseku šestoro dece? Uspevaju da ih odgaje, da od njih stvore ljude sposobne da rade, žive i nastave da uvećavaju porodicu.
    Podatak Ministarstva za socijalnu politiku da je u prošloj godini u Srbiji rođeno 30.000 beba manje nego što je potrebno za prostu reprodukciju (zamenu stanovništva), Srbi u Srbiji lagano, ali sigurno odumiru i nestaju.
    Po stopi nataliteta Srbija je odavno na poslednjem mestu u Evropi. Statistike pokazuju da Srbi nestaju kao narod u čak 80 odsto svog prostora Zlatiborski, Zaječarski, Braničevski, Borski i Pirotski okrug ubrzano ostaju bez Srba jer se smanjuje broj sklopljenih brakova. Čak trećina bračnih parova nema potomstvo. Da bi prirodni priraštaj postao pozitivan, prema stručnjacima, svaka porodica u Srbiji trebalo bi da ima najmanje četvoro dece!
    Za poslednjih deset godina ugašeno je čak 1.060 srpskih naselja. Ove 2010.godine nije zabeležena nijedna prinova u čak 150 srpskih naselja. Broj dece po bračnom paru smanjen je sa 4,1 na 0,87 što (slobodno rečeno) znači da nam je prosek manji od jednog deteta po bračnom paru! Predviđanja su sumorna i svode se na to da ćemo najkasnije do 2100.godine biti nacionalna manjina u svojoj državi.
    Analizom nemačkog geografa dr Alojza Fišera fon Egera o broju balkanskih naroda pocetkom prošlog veka, dolazimo do činjenice da se turski narod brojcano uvecao za 400 , albanski 700 odsto, rumunski za 45 , bugarski 38 i grcki za 35 odsto. Jedini narod koji se ne uvecava je srpski narod. Statistika u Srbiji beleži galopirajući pad nataliteta. Do 2032. godine, po proceni stručnjaka u Srbiji će biti manje oko 1.000.000 stanovnika.
    Značajan momenat u obezbedjivanje sredstava ima naša dijasporaINTERNET NOVINE SERBSKE
    Uz dijasporu od 2001. godine. U razumnim političkim krugovima dijaspori se nudi i daje važan status u očuvanju i negovanju bratskih odnosa sa maticom.
    Intelektualna dijasporaINTERNET NOVINE SERBSKE
    Uz dijasporu od 2001. godine predstavlja potencijal za razvoj i napredak Srbije kao stabilne i moderne evropske zemlje, rekao je ministar za dijasporu Srđan Srećković na otvaranju Radionice Evropskog regionalnog ekonomskog foruma.

    Dijaspora traži od države Srbije da oslabi moć uvozničkog lobija jer milijarde koje oni donose u Srbiju, opet kroz uvoz, odlaze iz Srbije. To je razlog što dijasporaINTERNET NOVINE SERBSKE
    Uz dijasporu od 2001. godine ne ulaže u privredu Srbije. Redovnim tokovima novca prošle godine je u Srbiju iz dijaspore ušlo oko tri milijarde evra i još tri puta toliko je doneto lično ili poslato prijateljima. Zadnjih 20 godina Srbiju je napustilo oko 20.000 visokoobrazovnih ljudi. Najlakše je naći rešenje da se ti obrazovani ljudi vrate u svoju zemlju.
    Jedini, ali bez pretenzija, sa puno hvale, pozitivan lik na vlasti današnje Srbije je Dragan Marković Palma: prosvećen, privredno edukovan, sve što uradi je u korist gradjana. Palmin moto je – domaćinska vlast u službi gradjana. Svaka porodica u Jagodini koja dobije treće dete, dobija i adekvatnu pomoć. Svako dete koje se rodi u Jagodini dobije 200 evra, kada pođe u školu dobija kompletan školski pribor, kada završi četvrti razred, osmi i srednju školu odlazi besplatno na more. Kada se dvoje mladih ljudi venča, jedan od bračnih drugova dobije posao u roku od 15 dana. Kada se rodi četvrto dete u porodici, dete dobija 200 evra svakog meseca do punoletstva. Đaci koji sa sela odlaze u grad u škole ne plaćaju autobuske karte. Ljudi stariji od 65 godina ne plaćaju autobusku kartu. Kada neko umre, porodica dobije 200 evra iz budžeta. Da li može da se pohvali ovim još neki grad u Srbiji?
    Palma je dokaz da moze da se spasi srpska nacija i da Srbi ostanu na svojim prostorima .
    Spas Srbije je samo taj jedan procenat koji treba da se odvoji, a posle, posle je Srbija sačuvana i očuvana, jaka i lepa, da lepša biti ne može. Jer, deca su, reče i pesnik, ukras sveta !

  2. doveli su pravosudje u anarhično stanje. Ništa ne funkicioniše valjano, troškovi za dnevnice i putovanja sudija i spisa su enormni. Nema saradnje sa polcijom i drugim službama. Gradjani su prepušteni sami sebi a oni sprovode diktat u IME KOGA I ČEGA TI: državni sekretarčići i pravne praktikantkinje!

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *