SRPSKI FILM Film Druge Srbije

Piše Vladislav Panov

„Srpski film“ je perfektna posledica druge Srbije. On je surov i sirov, dekadentan, izopačen, morbidan, prljav, agresivan, brutalan, bez mere i smisla, frustriran i bedan, nakaradan, jeftino jeziv, opasno psihopatski. Baš kakav nam je oduvek bio potreban, samo smo bili glupi, primitivni i zaostali da ga dobijemo. Na sreću, eto, to više nismo…

Eto, na radost nas i naše umetnosti, kulture uopšte, ne samo što je svojevremeno snimljen i svetu pokazan, nego je konačno stigao i u naše bioskope: „čuveni“, najkontroverzniji u istoriji ovdašnje kinematografije, „Srpski film“. Porno-horor, režiserski debi Srđana Spasojevića, nastao iz pera Aleksandra Radivojevića, uneo je pometnju u medijima i čak je najavljivan kao prvi koji će ova nova, slobodoumna i u svemu napredna vlast zabraniti.

BESPLATNA SAMOREKLAMA
Naravno, tako nešto nikome nije ni u jednom momentu palo na pamet niti bi to moglo da se desi, jer naprosto u ovoj zemlji nema nikoga ko bi mogao da zabrani neki film, čak i kada bi bilo koga uopšte zanimalo da se bavi našim filmovima, posebno želeći da zaštiti društvene vrednosti, koje oni eventualno ugrožavaju. „Srpski film“ je tako u bioskope (isključivo u kasnim večernjim terminima) dospeo sa neviđeno efikasnom besplatnom samoreklamom. Da imamo bioskope verovatno bi bio hit-godine. I to ne toliko zbog ovakve pripreme, već zbog nakaradne „izmene teza“ koje su instalirane u ovoj zemlji u svim sferama, pa i u aktuelnoj (ne)kulturi. Sada je sve loše postalo dobro i poželjno, a sve izopačeno i nakaradno prima se kao oličenje naprednog i širokog duha.
U takvim okolnostima „Srpski film“ je perfektna posledica druge Srbije. On je surov i sirov, dekadentan, izopačen, morbidan, prljav, agresivan, brutalan, bez mere i smisla, frustriran i bedan, lascivan, nakaradan, jeftino jeziv, bolestan, opasno psihopatski. Njegovi autori su, a posebno scenarista, koji se godinama javno dokazuje i hvali poznavanjem i oduševljavanjem najogavnijim i najizopačenijim, najperverznijim i najsumanutijim predstavnicima koljačkih i ostalih šok-horor izdanaka u istoriji ovog žanra (ponosno ih je, a sa njima i sebe, predstavljao u TV-emisiji „Šok koridor“), međutim, imali drskosti da sasvim providno svoju priču o porno glumcu (Srđan Todorović) koji biva angažovan od sumanutog „biznismena“ (Sergej Trifunović) da bude zvezda snaf-porno filma, ponude kao epohalno umetničko pomeranje granica ne samo u srpskom filmu već i uopšte. Čak su smislili prigodnu priču, u koju su skoro i sami poverovali, kako su umobolne gadosti koje dominiraju kadrovima ovog filma zapravo efikasna politička alegorija, s kojom se razračunavaju sa zaostalom Srbijom i mrakom kroz koji je nedavno prošla.

Autori su čak smislili prigodnu priču, u koju su skoro i sami poverovali, kako su umobolne gadosti, dominantne u kadrovima ovog filma, zapravo efikasna politička alegorija, s kojom se razračunavaju sa zaostalom Srbijom i mrakom kroz koji je nedavno prošla: Srđan Spasojević

„PRETPOSTTRANZICIONA  ŠIZOFRENIJA“
Po scenaristi Radivojeviću Srbija u kojoj živimo je jedinstveno negativno mesto bez presedana, u kome se spajaju najmorbidnije društvene devijacije i komešaju nespojivi sistemi (pominje on nekakav paganizam, naravno i uvek, „po difoltu“ omrznuti socijalizam, kao i očigledno njemu dragu kovanicu „pretposttranziciona šizofrenija“), da je njegov horor naprosto morao da dobije cinični naziv koji kopa oči, „Srpski film“. Odnosno, ovaj film je morao da se rodi ne bi li sve to razbucao, razmrdao iz učmalosti i zadrtosti i svet nam učinio lepšim, boljim i naprednijim.
Ali u njemu vas očekuju psihopatološki biseri kao što je, recimo, čuveni kadar silovanja tek rođene bebe pred očima majke koja se na ovaj prizor zadovoljno smeška, a tu je i incest glavnog junaka koji siluje sopstvenog sedmogodišnjeg sina, kao i niz drugih budalaština zbog kojih bi u najmanju ruku trebalo da se završi na nekom psihijatrijskom lečenju, a ne na svetskim festivalima kao „hrabri umetnik koji pomera granice“. Čak i ako ste skloni horor žanru, pa i onom koji upotrebljava sadomazohistički i svaki drugi devijantni seks kao mizanscen ili alat, neće imati mnogo razumevanja za ono što ga dočekuje u „Srpskom filmu“. To, doduše, ne znači da se jednako poremećeni neće prepoznati u ovoj talasnoj dužini ludila i da će Spasojevićevo epohalno delo zaista smatrati umetničkim skokom koji preskače eone. Odlične ocene koje je dobio od nekih kritičara u svetu, kao i vrlo solidna šestica na najuticajnijem filmskom sajtu na kome se nalazi najveća filmska datoteka, data od strane opasno statistički adekvatnog broja od preko hiljadu i po ljudi, čine da je „Srpski film“ uspeo da se nametne kao autentično avangardno umetničko delo vredno najozbiljnijih analiza, pohvala i ocena. Ovaj morbidni i žalosno izopačeni film mogao bi da bude zanimljiv i sa pravne strane. S obzirom na to, da otvoreno prikazuje ne samo ekstremno seksualno nasilje već i pedofilske kadrove, da li je, makar kao, nadamo se, neumišljajna promocija pedofilije, uopšte legalan?
Na kraju, čak i ako ga prihvatimo kao nešto što nam otvara horizonte i ukazuje na nove, „napredne“ vidike, usput nas, kao i svi drugi srpski filmovi novije produkcije, predstavlja kao sumanute, pogane i beznadežno primitivne životinje. Da li je bolje, zdravije i životno korisnije, živeti sa slikama iz ovog filma kao s nečim što je „prosvećeno i široko“, ili biti tako nazadan i primitivan i smatrati umobolnu pornografiju „Srpskog filma“ porazom nas samih i uopšte civilizacije u kojoj živimo. Odnosno, da li je na mestu upitati se zašto bi nam neko, čije su seksualne fantazije silovanje beba i ko nas još s tim predstavlja u svetu, uopšte delio visokoumne lekcije? Da li smo baš toliko jadni, inferiorni, frustrirani i izgubljeni?

8 коментара

  1. Аутор текста ме вратио на пројекцију “Бурета барута”, гнусног филма, који сам имала прилику да видим тек пре три године у Москви.Овенчан наградама, као “ремек дело”, овај филм пун дивљачких псовки, злобних сатанских ликова, оставио је мучан утисак на све србофиле у Словенском клубу…Преводиоци уопште нису превели на руски гомилу огавних псовки…Међутим, сви присутни, мање више уче или знају српски, па су остали без текста. Тај филм је овенчан европејским наградама пред НАТО бомбардовање. Награђен за паклени дух, да се сви у ЕУ радују док нас буду бомбардовали, да нико не пусти сузу, јер Срби су ту приказани као зло, лукави олош, који треба збрисати са лица земље.И у овом “Српском филму”, препознајем ту простачку матрицу…Недавно сам била гост директора међународног филмског фестивала Лучезарни ангел, чула да се нико из Србије није пријавио…а реч је о фестивалу породичног благочестивог филма, под покровитељством Патријарха Кирила и С,Медведеве, могли бисмо да пошаљемо документарне филмове о КИМ, Олуји, игране као што су Зона, или Рањени орао,то су квалитетни,породични филмови…

  2. Taj film je najobicniji milosrdno-propagandni komplet. I do te mere je problematican da se ne zna ko ga je finansirao.

  3. Pocetkom septembra bio sam u Grckoj, u poseti kod prijatelja koji tamo zive skoro 10 godina. Docekali su me sa pricom o “Srpskom filmu” koji je tih dana izazvao najzustrije polemike u tamosnjoj javnosti. Grci nisu mogli da poveruju da je takav film mogao da bude snimljen u Srbiji. Neki od komentara javnih licnosti su bili da takav film ne moze biti delo normalnih (=mentalno zdravih) ljudi. Sto se tice te konstatacije, ljudi su potpuno u pravu. Sto se tice neverovanja da je moguce snimanje takvog filma u Srbiji, tu su me Grci pomalo iznenadili. Kao da nasa pravoslavna braca zive na nekoj drugoj planeti a ne u Evropi, i kao da (posredno) nisu svedoci da je u ovoj (peto) oktobarskoj Srbiji sve moguce. Pa cak i da svetlo dana ugleda takva jedna gadost poput “Srpskog filma”.

  4. Srpski film je narucen od zapadnih mentora kao jos jedan od takozvanih dokaza kako su Srbi bolestan narod. Ja cu iz Americkih novina izvuci sta se desava u stvarnosti sto ce duplo prevazici lazi prikazane u ovom filmu.

    Resizer je ocigleno psihopata cija je majka verovatno maltretirana jos u prenatalnom periodu a kasnije on sam bio izlozen zapostavljanju, sikaniranju i drugim psiholoskim pritiscima. Sada nam to servira kao kulturu. Satanski posao. Po ucenju Svete Pravoslavne Crkve, Satana se nikad ne pojavljuje u direktnom obliku zla jer ga niko normalan ne bi prihvatio, vec uvek prekriven plastom dobra koji mu sluzi kao maska da progura svoje satanske ideje. Ovaj princip mozemo videti u svakodnevnom zivotu ali svoj poseban izrazaj nalazi u ovakvim projektima kojima treba “promeniti svest” (citaj oprati mozak) narodu.

  5. Pa naravno, napravili su film da opravdaju bombardovanje i ostale zlocine. Satane.
    Dosta je bilo ove Druge Srbije. Na glavu su nam se popeli i krv popili. Srbija mora smoci snage da ustane inace ce doziveti belu smrt. Zato konsolidovati sve patriotske snage u Srbiji i napraviti dogovor da se radi u tom i samo u tom pravcu. Naravno, najveci je problem ubacivanje udbasa ili ciajevaca i untrasnje razbijanje takvog skupa, stoga organizatori moraju biti ljudi svesni takve opasnosti i nikada ni po koju cenu dozvoliti svadje, zavade, razbijanje. A onda… docice 6. oktobar.

  6. U takvim ‘ostvarenjima’ nikako ne treba zanemariti vizuelnu simboliku,bolje receno scenografiju. Na sta vas asocira ‘kockasti’ crno-beli pod na kojem se desavaju te bizarne scene?

  7. Koji ste vi paćenici!Sudeći po završnici ovog teksta Amerikanci su u očima sveta (kao i autora ovog teksta) heroji koji iznova i iznova spašavaju svet od ovozemaljskih i vanzemaljskih neprijatelja!
    Prizovite se pameti,to je samo film(ne dokumentarni,već samo film),nečija fikcija i ništa više od toga!
    Umetnost je ponekad brutalna,pomirite se sa tim…

    P.S.Stavljanje svega u politički kontekst je (po meni) mnogo veća perverzija od svih viđenih u “Srpskom filmu”!

  8. Sotonisti predvođeni amerikom žele uništiti srpski narod po bilo koju cenu nesmemo nasesti .Srpski se narod treba pokazati zrelim , ljubavlju i potomstvom osigurati našu Republiku Srpsku , Srbiju, Vojvodinu , Srpsku Crnu Goru i staru Srbiju ( Makedonija ) kao trajnu državu Srpskog naroda.Srpski narod mora naučiti lekciju od šiftara ” čije su ovce onoga je i livada ” niskim natalitetom jedincima i sa dvoje dece gubimo teritoriju za teritorijom i to će se nastaviti. U Hrvatskoj delom zbog proterivanja ali puno većim delom zbog izumiranja izgubljen je srpski teritorij i ljudstvo. Nekada su Srbi bili 30 % hrvatske. To piše u hrvatskim novinama Gospodarski list a danas ? Samo hrpa nemoćnih bakica i dekica bez potomstva. Kosovo smo isto tako izgubili kao i Makedoniju. U Crnoj Gori Srbi prizovite se pameti i svaki par minimalno petero dece i nedajte se. Republika Srpska će kao i Kosovo i Hrvatska biti izgubljena baš zbog velike površine a premalog broja srba. BH federacija na istoj površini godišnje ima oko 25.000 beba a Srpska od 10.000 do 11.000 i sve je jasno da bi zadržali taj teritorij moramo imati minimalno beba kao i druga polovica države. U Vojvodini isto tako Srbi treba da puno više rađaju jer samo ako brojčano ojačaju mogu spriječiti secesiju. Znači ako si rodoljub, srbin, srpkinja prihvatite se ljubavi i pobjedimo neprijatelje njihovim oružjem visokim NATALTETOM.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *