„Šišanje“ Srbije po tuđinskoj mustri

Piše Vladislav Panov

Glavni junak filma „Šišanje“, aktuelnog u bioskopima, ali, nedavno, simbolično, i na ulicama, talentovani matematičar koji naprasno brije glavu i postaje deo sveta nasilja skinhedsa, deluje kao ljuštura, ljudska kulisa za potrebe autorovog osuđivanja čitavog društva, odnosno neprosvećenosti, zadrtosti, neznanja, mržnje i agresije koja je sveprisutni sastojak ogromnog dela srpske populacije

Pošto je pre četiri godine nagovestio bavljenje skinhedsima u brojnim scenama svog prilično nezasluženo hvaljenog prvenca, isprazne i krajnje stereotipne parodično-socijalno-istorijsko-političke fantazije „Šejtanov ratnik“, mladi beogradski autor Stevan Filipović je snimio „Šišanje“, u kojem se u potpunosti posvetio svom donkihotovskom obračunu sa srpskim vetrenjačama obrijane glave u martinkama.

DOBRO TEMPIRANI MARKETING
Iz više razloga očigledno ciljana premijera ostvarena 6. oktobra, kako bi se eventualno naglasila simbolična spona sa čuvenim revolucionarnim oktobarskim danom od pre deset godina, prošla je, kažu neki izveštaji iz iste vodenice, „spektakularno“ i uz ovacije. Njoj su prethodili kontroverzni izveštaji u medijima, o navodnim grubim pretnjama ekstremističkih grupa koje nisu želele da ovaj film dospe u bioskope, jer su u njemu skinhedsi i ostale desničarske i ekstremne grupacije prikazane površno, stereotipno i netačno. Desilo se to baš uoči premijere, pa se nametnula ideja o dobro tempiranom marketingu, posebno posle dramatičnih vapaja zabrinutih autora, koje su poslali svetu u formi saopštenja za javnost. Ali, najbolju  reklamu ovom filmu  dao je upravo sam život, nekoliko dana kasnije, kada su grupe mladih Srba opisane u njegovom filmu nasiljem reagovale na, za njih, nepodnošljivu provokaciju nazvanu „gej parada“.
Filipovićev film je tako dobio moćnu posrednu podršku od samih desničara i ekstremista, odnosno vandala i čak terorista, kako su ih etiketirali pojedini mediji i organizacije. Njihovo nasilje mu je dalo za pravo i svaka, inače zaista površna („kako mali Đokica zamišlja skinhedse“), predstava o ovim grupama, ponuđena u njegovom filmu, sada je dobila na značaju i realističnosti. Iako je „Šišanje“ preterano slično čuvenim, za razliku od njega odličnim u svakom pogledu, standardima kada je reč o angažovanom socijalno-političkom filmovanju ove tematike („Američka istorija Eks“, „Romper Stomper“, „Firma“, „Fudbalska fabrika“…), on je pohvaljen kao originalno i zato, za nas i svet, veoma važno ostvarenje sedme umetnosti. Posle izgreda, koje su upravo predstavnici ovih grupacija 10. oktobra načinili na ulicama Beograda, neće više biti sumnje u Filipovićevo dalekovido i angažovano delo. Njegov film i realnost života, međutim, iako u jednom momentu, tog dana, preklopljeni, imaju malo istinski važnih zajedničkih tačaka.  Jer, čak je i ta navodna suštinska osuda postojanja takvih grupa i njihovog „programa“ nasilnog rešavanja teških društvenih problema, sasvim paušalna i posredna. Prvenstveno je to zbog neprimerene površnosti i preuzimanja stranih stereotipa kada je reč o ovom pitanju. Filipović je bio daleko argumentovaniji i politički širi kada je komentarisao sopstveni film, nego što je takvu širinu uspeo da pokaže u svom delu koje zbog toga deluje kao njegov lični obračun sa neistomišljenicima, odnosno siledžijama-dužnicima, kojima konačno može da se osveti. To sve može biti sasvim razumljivo, ali film ipak mora da bude mnogo više od puke osvete, ili razračunavanja sa bilo kime. Ovakva tema bi morala da ima, ako ništa drugo, dovoljno dobra pitanja.

O ČEMU NE GOVORI „ŠIŠANJE“
Glavni junak, talentovani matematičar koji naprasno brije glavu i postaje deo sveta nasilja skinhedsa, deluje kao ljuštura, ljudska kulisa za Filipovićeve potrebe osuđivanja čitavog društva, odnosno neprosvećenosti, zadrtosti, neznanja, mržnje i agresije koja je sveprisutni sastojak ogromnog dela srpske populacije, što je nešto što se podrazumeva kada bilo ko ovde snima film o bilo kome ili čemu.

Matematičar-skinheds idealna paradigma savremene mladosti Srbije, koja postaje podrazumevajuća osuđujuća kontrukcija u slikanju našeg sveta i života

. Zašto je, međutim, to tako, ostaje bez pravog odgovora i bilo kakve dubinske analize. Čak i bez odgovarajućih pitanja.
Postrevolucionarna Srbija živi već deset godina oslobođena idealnom uvoznom demokratijom. Šta je ona donela kao pozitivni uzor mladim naraštajima? Svakodnevno dokazivanje da su korupcija, kriminal, svakojake zloupotrebe položaja i zvanja, bezdušna samoživost, bahatost, nečovečnost, podrazumevajući sastojci stvarnog života (onog koji se neminovno mora živeti, daleko drugačijeg od onog koji vlast u medijima promoviše), kao i masovna otpuštanja, nemaština, besperspektivnost, nestanak svih moralnih vrednosti, jednostavno ne mogu proizvesti srećnu i na zdravu budućnost usmerenu mladost. Naprotiv, ona će biti sve brojnija u pobuni protiv takvih životnih prilika, što podrazumeva da će mnogi pravdu potražiti baš u ekstremnim okruženjima i idejama. Ovo je vreme sveopšte manipulacije spolja i iznutra, vreme bezočnih laži i zloupotreba. O tome ne govori „Šišanje“. Zato su ga podržavali i zato su mu tapšali predstavnici „naprednih strujanja“, ali su ga između ostalog i napadali oni čije je likove ponudio kao kulise i isečke od kartona. Kada Filipović jednog dana bude snimio i odavno najavljeni nastavak „Šejtanovog ratnika“, moći će da se podiči da je autor vrlo surovo stereotipne trilogije, u kojoj je Srbiju pokazao kao neizlečivo bolesni zverinjak, beznadežno društvo od koga i Bog mora da digne ruke. Što će svakako, kao i uvek, biti pozdravljeno svuda po svetu. Odnosno, „Šišanje“ nikome neće pružiti ništa što odavno nije već poznato, a još manje što nije očekivano kada se pomene Srbija. Što ne samo da je tužno, već je i dosadno. Jer i oni koji isecaju kartonske stereotipe, ili u stvarnosti žive, naprosto nemaju šanse da ikada postanu drugačiji. Niko to ne samo da ne očekuje, već i ne smatra da je moguće. Na stereotipe pristajemo svi. I zato nam je ovako.

Један коментар

  1. gde moze da se skine ovaj film?

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *