RATKO DMITROVIĆ Praznina u duši Vlade Divca

Piše: Ratko Dmitrović

Sedamnaest godina nakon što je Dražen Petrović odbio da objasni prekid njihovog prijateljstva, a kasnije izgubio život u saobraćajnoj nesreći, Vlade Divac obreo se ovih dana u Zagrebu da odgovor, makar delimični, potraži od Draženove majke

Sedmog juna 1993. godine tada već planetarno poznat i slavan košarkaš, Vlade Divac, odmarao se na Havajima. Ležao je na plaži i čitao lokalne novina kada mu je došla vest da je u Nemačkoj, u teškoj saobraćajnoj nesreći, poginuo Dražen Petrović. Toga časa shvatio sam-reći će kasnije Divac-da ću ostatak života provesti sa jednom unutrašnjom prazninom, koju nikada neću moći da popunim.
Ta praznina nastala je u vreme građanskog rata,  krvavog sunovrata jedne države koja se zvala Jugoslavija i koja je, ma šta god mi o tome danas mislili, bila ozbiljna država. Sa manama koje su je i sahranile, ali ozbiljna u mnogo čemu. Sportu, na primer. Država Jugoslavija podarila je svetskoj košarci verovatno najbolju „belu“ reprezentaciju svih vremena, desetak košarkaša čija će se imena spominjati dok god bude bilo koševa i košarke kao igre.

PODIZANJE ZIDA
A šta je to trebalo da se dogodi, pa da ona praznina u duši Divca bude ispunjena?
Razgovor sa Draženom Petrovićem. Odgovor na jedno veliko zašto. Traženje reči, koje bi objasnile iznenadno ćutanje umesto prijateljstva, podizanje zida tamo gde je, bar je tako mislio Vlade Divac, zauvek trebalo da stoji most.
Sedamnaest godina kasnije, septembra ove 2010. godine, bivši košarkaš, a sada predsednik Olimpijskog komiteta Srbije, Vlade Divac, doputovao je u Zagreb. Prvo odredište bilo je gradsko groblje, Mirogoj, mesto gde se nalazi i večna kuća porodice Petrović. Jedno grobno mesto je popunjeno, iznad njega mermerna ploča sa fotografijom Dražena Petrovića. Pored Divca obezbeđenje, dodeljeno od strane hrvatske države i nekoliko ljudi sa američke produkcijske mreže ASPN.
Ono što se toga dana događalo na Mirogoju i kasnije u zagrebačkom stanu Draženovog brata Aleksandra, ostaće sačuvano u dokumentarnom filmu „Nekada braća“ televizijsko-produkcijske kuće ASPN.
Divac se na Mirogoju zadržao oko sat vremena. Na grobu Dražena Petrovića ostavio je cveće i jednu njihovu zajedničku fotografiju, zadržao se tu tridesetak minuta, a potom obišao i grob Krešimira Ćosića, uz Divca, verovatno najboljeg centra jugoslovenske košarke svih vremena.
Toga dana Vlade Divac oslobodio se, kako sam reče, tereta koji je nosio od 1993. godine. U stanu Aleksandra Petrovića bila je i Biserka Petrović, njegova i Draženova majka, koja inače sa suprugom Jovanom živi u Šibeniku, ali nekoliko meseci godišnje provodi u Zagrebu gde se nalazi „Memorijalni muzej Dražen Petrović“ koji ona vodi . Divac, razumljivo, nije i verovatno nikada neće izneti sve detalje razgovora sa majkom Dražena Petrovića, ali tvrdnja kako se toga dana oslobodio velikog psihološkog tereta ukazuje na zaključak, da je taj razgovor dotakao najosetljiviju temu ovih prostora – odnos Srba i Hrvata. U ovom slučaju, odnos Dražena Petrovića i Vlade Divca. Tačnije, kako i zašto je svojevremeno prekinuto jedno veliko prijateljstvo.

„ŠAHOVNICA“ NA PARKETU
Dražen i Vlade bili su najprisniji u ondašnjoj reprezentaciji Jugoslavije, u periodu od 1986 do 1991. Zajedno su delili sobu, sedeli za istim stolom u restoranima, znali jedan o drugom ono što niko nije, uključujući njihove roditelje i braću…A onda je došlo Svetsko prvenstvo u Argentini 1990. godine.
Bila je to godina višestranačkih izbora na nivou republika, tadašnje Jugoslavije. Krajem maja u Hrvatskoj pobeđuje HDZ, stranka programski postavljena na fašističko-nacističkim obrascima. Talas radikalnog nacionalizma, sa nabujalom nostalgijom prema ustaštvu i NDH, preplavio je Zagreb, Split, Zadar, Osijek, Šibenik…U takvoj atmosferi reprezentacija još uvek postojeće, ali sve klimavije Jugoslavije otputovala je u Argentinu, gde je te godine, avgusta meseca, održano Svetsko prvenstvo u košarci. Do finala dolaze dve reprezentacije iz zemalja koje će uskoro nestati sa svetskih mapa: Jugoslavija i Sovjetski Savez.
Momci u plavim dresovima slave ubedljivu pobedu, „sovjeti“ nikakve šanse nisu imali, i onda se, sa poslednjim sudijskim zviždukom, događa ono što je delimično odredilo budući odnos Vlade Divca i Dražena Petrovića. U opštoj radosti i metežu koji je nastao po završetku utakmice, kamere Jugoslovenske radio televizije, u direktnom prenosu, beleže jednog mladića koji uspeva da preskoči ogradu između tribina i terena, utrči među košarkaše i tamo razvije jednu zastavu kakvu su Jugoslaveni već upoznali na skupovima HDZ-a – hrvatsku trobojku sa šahovnicom u sredini. Momak maše sa tom zastavom Divcu ispred nosa što on, koji u rukama već ima jugoslovensku zastavu, shvata kao provokaciju, opominje momka da na terenu ima mesta samo za jednu zastavu, ovaj mu odgovara da je jugoslovenski barjak obično smeće, posle čega Vlade otima šahovnicu i baca je na parket.
Taj potez, ispostaviće se kasnije, doneo je Divcu gotovo kod svih Hrvata, epitet srpskog nacionaliste, četnika, mrzitelja svega što je hrvatsko. Od tada, pa evo do danas, u Hrvatskoj nije uputno spomenuti Divca. Zbog toga obezbeđenje i na Mirogoju i za sve vreme boravka Vlade Divca u Hrvatskoj.
Posebno se u netrpeljivosti prema Divcu tih dana i meseci isticao glumac i filmski režiser, Antun Vrdoljak, tada potpredsednik Hrvatske, zastupnik u Saboru i najomiljenija ličnost u sviti Franje Tuđmana. Interesantno, Vrdoljak se tada čudio otkuda baš Divac da „otima i gazi hrvatski barjak“ kad su njegovi- govorio je Vrdoljak- Hrvati iz Splita.
Budalaština, naravno, o poreklu Vlade Divcu sve se zna, ali ima nešto i u toj Vrdoljakovoj priči. Naime, jedan iz porodice Divac iz Prijepolja, otkud je i Vlade, otišao je kao vrlo mlad za poslom u Split, tu se oženio, prešao na katoličanstvo i uskoro se deklarisao kao Hrvat. Tako da Vlade i njegov brat Ivica zaista imaju rođaka Divca u Splitu, ali je on ono što je odabrao da bude-Hrvat.
Posle prvenstva u Argentini ta neponovljiva, legendarna i najbolja „bela ekipa“ svetske košarke svih vremena, ekipa Jugoslavije, rastače se, nestaje, kao i država koju su predstavljali. Divac i Dražen Petrović odlaze u NBA i umesto da nastave prijateljstvo i druženje, sve se prekida.
Hladno, bez reči objašnjenja, Dražen prestaje da se javlja na Divčeve pozive, odbija svaku komunikaciju, okreće glavu, čak ne želi ni da se pozdravi sa Divcem pre utakmica njihovih timova (Netsi i Lejkersi), što Vlade ni sebi ni drugima ne može da objasni. Odgojen, kako jednom reče, kao Jugosloven, Vlade odbija mogućnost da je njegov prijatelj Dražen, kojeg je voleo kao brata, u međuvremenu postao hrvatski nacionalista, pa donosi odluku da po svaku cenu sedne i razgovara sa Draženom. Sve misleći da ga ovaj izbegava zbog onog slučaja sa bacanjem hrvatske zastave u Argentini, zastave koja je u međuvremenu postala službeni simbol nove hrvatske države.
I došlo je do tog razgovora. Prema svedočenju Divca trajao je kratko, vrlo kratko. Na jednoj strani bio je Vlade, a na drugoj Dražen Petrović i Stojko Vranković, takođe poznato ime jugoslovenske, a naročito hrvatske košarke.
-O čemu se radi, zbog čega me izbegavate? Zato što sam Srbin ili je nešto drugo- pitao je Divac.
-Kad prođe vreme, objasnićemo ti -rekli su mu i to je bio poslednji kontakt. Nikada se više Vlade i Dražen nisu ni videli ni čuli.
Da li su Dražen Petrović i Stojko Vranković tada bili hrvatski nacionalisti? Koliko ih je porodična situacija odredila u odnosu prema Divcu? Da li su im i srpski koreni u porodici bili ograničavajući faktor, kamen u džepu, razlog za strah i zebnju kako će ih, zbog neke izgovorene reči ili gesta, ubuduće doživljavati „čisti Hrvati“.

OČEVI SRBI
Stojko Vranković nije Stojko već Stojan. To mu je kršteno ime, a Stojko su počeli da ga zovu iz prostog razloga što se pre njega ni jedan Hrvat nije zvao Stojan. Vranković je rođen u Drnišu, od oca Srbina i majke Hrvatice. Odgojila ga je majka i taj odgoj je bio presudan. Stojan Vranković se izjašnjava kao Hrvat, bio je sa Dinom Rađom na Kninskoj tvrđavi, kada je ono Tuđman došao u „oslobođeni“ Knin, a njegovi zemljaci iz drniškog kraja tvrde da je u međuvremenu, zemne ostatke svoga oca iskopao sa pravoslavnog groblja i ponovo ga sahranio na katoličkom.
A Dražen? I u njegovom odgoju majka je bila presudna. Majka Dražena i Aleksandra Petrovića, rekoh, zove se Biserka, potiče iz jedne šibenske tradicionalno konzervativne hrvatske porodice, privržene crkvi. Njihov otac Jovan (zovu ga Jole, kao Stojana Stojko) rođen je u selu Zagora, opština Trebinje, Republika Srpska. Samo par kilometara dalje nalazi se selo Bodiroge iz kojeg korene vuče još jedan slavni košarkaš, Dejan Bodiroga. Inače, njegovi su u vrlo bliskom srodstvu sa Petrovićima; ako je verovati Hercegovcima iz toga kraja, Dejanova baba i Draženov deda bili su rođeni brat i sestra.
Po završetku Drugog svetskog rata porodica Jovana Petrovića seli se na periferiju Zemuna, gde neki od njih žive i danas. Aleksandar Petrović nekoliko puta godišnje dolazi u Zemun da obiđe stričeve i ostalu rodbinu. Jovan Petrović je u Šibenik otišao po zadatku službe i tamo je, uz ostalo, radio u policiji. Tu je upoznao Biserku, oženio se i dobio sinove Aleksandra i Dražena.
Za razliku od Biserke, Jovan Petrović ne istupa u javnosti i nikada ni jednom mediju nije dao intervju. Nije teško pretpostaviti zbog čega.

34 коментара

  1. Што рећи него опет браво г. Дмитровићу !
    Када су такви они чији су очеви Срби још живи, зашто се онда чудимо када оних милион или више данашњих “чистих” Хрвата а који носе презимена попут: Јовановића, Стојановића, Милошевића, Бошковића,Ђорђевића итд. а чији би се дједови и прадједови превртали у гробу да знају шта су им данас унуци или праунуци.
    Зато такве треба спомињати и о томе писати нека бар остане забиљежено. Можда макар неки поцрвене од стида.
    Уосталом ни вјера ни нација нису вјечне категорије и сваки човјек може слободно да изабере што жели бити.
    Али има нешто што је заједничко свим тим конвертитима, то је огромна, рекао бих патолошка мржња, према дојучерашњим сународњацима…….

    14
  2. Zalosno kako Srbi tako lako dobiju kompleks inferiornosti pa se po-hrvate,po-njemce, po-slovence ili po-madjare. Sto se tice Vlade Divca, slucaj je cak i tezi, jer se momak napinje da negira nesto za koje je bio postovan. Ali, sto se moze ocekivat od jednog prijatelja Borisa Tadica?
    Prije nedugo bili smo prisustvovali jednom gorem prizoru kad su se nase teniskinje poljubile javno sa Bilom Klintonom. Da, sa onim istim Klintonom koji im je bombardovao zemlju. (najblazi izraz koji sam nasao za njih je bio ‘glupace’ zbog cega mi je cenzor NSPM-a izbrisao komentar-kao ne-tolerantan).Klinton je bez sumnje zakljucio da bombardovanje Srba nije prouzrokovalo nikakav trajni utisak na njih- baci bombe na njih a one te ljube!
    Ima medjutim, i mnogo tuznijih slucajeva.
    Nekad u pedesetoj deceniji sreli smo jednoga ‘Hrvata’ koji je po ocu i majci bio Srbin, jedan od onih sirocadi od roditelja ,poklanih od ustasa. Neki autentnicniji Hrvati su nam onda objasnili, ne bez ociglednog ponosa, da je ovaj djecko bio odnjegovan od katolickih popova i naravno- postao katolik. Pokusli smo da stupimo u kontakt sa njim ali je on to kategoricki odbio tvrdeci da se stidi od svojega porijekla i hoce samo da bude Hrvat.
    To se desilo u Strazburgu u ‘College de l’Europe Libre’, negdje onda kad je drug Marsal posjetio Francusku.

    11
    3
  3. Razumem sto Hrvati velicaju Petrovica – sa izuzetkom Cosica i Kukoca neku drugu kosarkasku velicinu nisu ni imali. Cosic je, medjutim, bio istinski gospodin i veoma tolerantan covek, a ni Kukoc nije bio podesan za pravljenje uzora “velikog Hrvata”! On kao Hrvat nije imao potrebe da od toga pravi “zanimanje”. Drazen Petrovic – i jos vise njegov brat Aleksandar – vec kao igraci su se isticali svojom sklonoscu konfliktima. Secam se kako je 17-godisnji, nesumnjivo supertalentovani Drazen Petrovic na terenu nasrnuo na Slavnica, koji ga je “odmerio” sa nevericom – jer, bas je taj Slavnic otkrio talenat tog Drazena. Drazenov specijalitet je bio i da faulira protivnika i onda se ispruzi na ledja – kao, vidite sta su mi uradili!? Jeste bio fanatik kosarke, ali je na velikim utakmicama uglavnom zakazivao, drugi su takve utakmice morali resavati! Tesko je razumljivo sto su i srpski ljubitelji kosarke skloni da smatraju Petrovica “najvecim” kosarkasem sa ovih prostora “ikad” – kako se rogobatno prevodi engleska fraza. Oni pritom zaboravljaju jednog Kicanovica – koji je bio kosarkaski Pele! Niko mu nije mogao ni “opepeliti”, bio je masina za driblinge, za davanje koseva, po 40 i vise “trpao” je bez problema, u vreme kad nije bilo trica. Ali, nije bio konfliktan kao Drazen Petrovic – i nije imao masineriju koja bi od njega napravila kult! A sta je Drazena okrenulo protiv Vladeta, to se moze naslutiti. Mama Biserka napravila je od sinova velike Hrvate – i nije ona nikakav izuzetak, srpski ocevi rado prepustaju svojim suprugamna da u decu uteraju duh svoje, nesrpske religije ili ideologije. Rekao bih ovako – nisu deca kriva! Zato je tu pravi i jedini “negativac” Jovan Petrovic, koji nikad nista nije rekao, ni u javnosti, a verovatno ni u svojoj kuci! Ima danas mnogo takvih “srpskih” oceva, kojima zene u kuci vaspitavaju male Hrvate, muslimane, Crnogorce, Vojvodjane. Srbin je “tolerantan”, sta njega, bre, u koju ce crkvu ili dzamiju da mu ide dete, to je zenin posao!?!

    15
    1
  4. Већина европских нација су се испрофилисале у 18. и 19. веку, у многим случајевима тек политичким декретима јачих аристократских породица апсорбујући слабије и генетски неистоветне.
    То са нама није случај.
    Ми смо преживели само захваљујући стресању са себе свега превртљивог и нелојалног, доводећи се кроз историју на ивицу истребљења.
    Али је увек остајало тврдо језгро које је умело да покрене регенерацију народа и државе. Они који желе да Србе дотуку то знају и тренутно трагају за тим језгром. Исто то језгро тражи и Емир Кустурица.

    2
    1
  5. Košarku igraju centri,plejmejeri,krila, koje od njih najbolji u istoriji jugoslovenske košarke? Divac sigurno nije,bio je u jednoj sjajnj generaciji,bolela ga duša za Petrovićem…,je ne verujem Divcu, radi se o Konverziji u demokrate ,to je in.
    Nije Divac nimalo naivan kako smo mislili,ja sam se pitao otkud mu tolika plemenitost i osnivanje fondacije Divac za prikupljanje pomoći beskućnicima prognanim ih Hrvatske, Bosne, smatrao sam ipak otuđio se u Americi ! Kad ono “državni udar u Olimpijskom komitetu”,Čurković vani on na presto, njegov “bol u duši” je pragmatičan potez predsednika Olimpijskog Komiteta, da li on ima duše???

    3
    4
  6. Da,da!Tuzno je gledati danas Divca kako se posipa pepelom! Trci da se izvinjava tamo gdje ne stigne dragi mu vodja.
    Dr.Raskovic je kazao,da svaka ljubav upotrebom blijedi i nestaje,jedino ljubav prema vlasti upotrebom jaca!!!

    6
    3
  7. Ни ја се од стида не бих појављивао у јавности црни Јоване Петровићу.

    5
    1
  8. Dopustite moju dobronamjernu kritiku, gosp. Dmitrovicu : ovaj clanak Vam je malo nedovrsen i nerazradjen. Ima glavu al mu fali rep.Navikli ste nas na bolje.

    • Sto se tice Drazen Petrovic i njegov obitelj, on ima potpuno pravo da se osjeca kao ponosni Hrvat. Pitate zasto? Zivio je u Sibeniku i u Zagrebu, a koliko se ja sjecam, te gradove se nalaze u republiku Hrvatsku. Nisam znao da i sportski novinari su takoder ‘cetnici’ koji I dalje mastaju o velikoj Srbiji. Bolje da Dmitrovic da se brine o svome obitelju i svakodnevne probleme. Divac je takoder legend zato sto je se trudio da bude covjek i prijatelj Drazenu..

      3
      19
  9. Ovde imamo primjer genocida pred nasim ocima.Genocid po clanu II kaze:
    “član II: U ovoj konvenciji pod genocidom se podrazumijeva bilo koje od slijedećih djela, počinjenih s namjerom da se potpuno ili djelimično uništi jedna nacionalna, etnička, rasna ili religiozna grupa:

    (a) ubistvo članova grupe (naroda);
    (b)uzrokovanje teških tjelesnih ili mentalnih povreda članovima grupe (pripadnika određenog naroda)
    c) namjerno podvrgavanje grupe takvim životnim uslovima koji dovode do njenog potpunog ili djelimičnog fizičkog uništenja;
    (d) uspostavljajući mjere s namjerom sprječavanja rađanja u okviru grupe (naroda);
    (e) prinudno premeštanje djece iz jedne grupe u drugu. ”

    Znaci imamo II e kategoriju a Peter RV nam govori o skolskom primjeru genocida koji je pocinjen od strane Hrvata nad Srbima. Znaci Hrvati su tom covjeku ubili roditelje Srbe i othranili ga kao Hrvata, ne radi se o kompleksu manje vrednosti u Srba nego o genocidu nad Srbima.A ocigledno su i Stojan i Drazen bili pod istom kategorijom othranjeni.

  10. Hm, hmm a koji clan oduzima pravo, nacionalnoj manjini da postoji..*nacinalna manjina Jugoslovena*…???, pa neki ljudi *petruju*, *drazenuju*..beze.od *juce profilisanog*.traze se negde…??

  11. Ја ћу увек устати у одбрану Дивца, јер је био велики спортиста, а све његове акције у току кошаркашке каријере и после показују и да је велики човек. Био је веома познат у САД и по својим играма и по својим хуманитарним акцијама. Направио је групу од 7 кошаркаша у САД који су основали хуманитарни фонд и организовали летње кампове за децу.

    И Дивац одлучује да се врати назад и уложи свој поштено стечени новац у српску привреду. Наравно да му то није било дозвољено, јер је постојала апсолутна спрега власти и мафијаша. И због тога је у српској штампи кренуло опанкавање Дивца.

    Свака част што је отишао да се види са родитељима свог бившег великог друга и пријатеља. То само показује да је заиста велики човек и да у њему нема ни мрве мржње.

    На жалост, мајке хрватице (углавном или велике католкиње или велике Хрватице) су у српско–хрватским браковима васпитавале децу да буду велики Хрвати. Очеви, нарочито српски, се обично не мешају у васпитање деце (јер је то испод њиховог описа посла). Тако већ у првој генерацији, не само у Хрватској већ и у српској дијапори, већ прва генерације деце остаје расрбљена и намерно им се прикрива да имају и српско порекло, јер су се ти очеви стидели свог порекла!

    Имам такав пример, да два брата рођена у браку Србина и Хрватице у Хрватској, нису од оца могли да чују да имају српско порекло. Тако је старији брат то истражио, и декларише се као Србин праволавац, а млађи брат (под великим утицајем мајке) се декларише као Хрват католик. Неко време су чак становали заједно у инстранству, те је једна соба била опремњена спрким иконама, а друга хрватским крстовима и распећима. Добро је да су се браћа ипак волела.

    5
    1
  12. Opet moram da tvrdim da se srpski ocevi nisu stideli svog porijekla pa pustali hrvatske majke da othranjuju njihovu zajednicku djecu kao Hrvate nego tvrdim da je to fenomen karakteristican za genocid nad Srbima.Svaki taj srpski otac je htio da zastiti svoje dijete od buduceg maltretiranja za koje je znao da ce se sigurno dogoditi ako ih vaspitava u duhu njihovih predaka Srba.Cak i to jugoslovenstvo je ocigledan primjer takvog razmisljanja. Dogodilo se da su se uglavnom Srbi zasticivali tim nazivom pouceni pokusajem Maspoka kada su gubili poslove jer se znalo da su Srbi , njihove kuce i stanovi su obiljezavani preko noci , u prodavnicama vise nisu smjeli traziti hleb nego kruh, na javnim mjestima nisu smjeli vise ni da spomenu bila sta srpsko jer su odmah proglasavani sovinistima i opasnoscu za drustvo. Zato su Petrovic i Vrankovic kao ocevi pustili svoje zene Hrvatice da proglase njihove zajednicke sinove Hrvatima. Stojan Vrankovic i Drazen Petrovic su bili istureni u javnosti pa mozemo da analiziramo njihove slucajeve ali hiljade i hiljade drugih anonimnih srpskih oceva su na isti nacin stitili svoje sinove od istrebljivanja u njihovoj genocidnoj lijepoj drzavi.Svaki je vjerojatno razmisljao : nek je ziv i zdrav , pa taman bio i Hrvat.I bez obzira sto je Pavelic uspio vise nego prepoloviti srpski narod u Hrvatskoj nozem i kamom- da se nije odvio ovaj proces koji sam navela- Hrvati danas ne bi imali etnicki cistu drzavu sto je jedinstven primjer u svijetu, nazalost.

    4
    1
    • Ovo o cemu ti pricas je puka zabluda!
      To sto Hrvati rade, sto si navela, onda je to njihov problem, i ne samo problem, vec kompleks.
      Nasi ocevi su se povlacili… umesto da su pokazali zube! Uvek je tako, kada pokazes zube bezobrazniku, onda on se povuce u rupu. Nas je ta ideologija bratstva i jedinstva zaslepila, a jos kada dodate socijalisticku lagodu, onda ludilu nikad kraja.

      1
      1
  13. Небојша Малић

    Прво једна исправка: америчка ТВ-мрежа се зове ЕСПН (ESPN> Entertainment and Sports Programming Network) а не “АСПН.”

    Друго, феномен Петровића и осталих Срба који су се “похрватили” захваљујући католичким мајкама је заиста значајан. Зар није Анте Старчевић производ једног таквог брака? Ово је занимљива тема за неки будући чланак…

  14. Pa, *moz da bidne al nemora da znaci*, tacno je da *jedna lasta ne cini *proljece*, ali ipak se *okrece*..??

    http://www.slobodnadalmacija.hr/Hrvatska/tabid/66/articleType/ArticleView/articleId/117640/Default.aspx
    pošalji odgovor

  15. Ali nisu *oni* skinuli *klasno*, a uveli *nacionalno*..stitili su svoj *interes*..?.!!!..*lako je biti Srbin u Srbiji*..a, u *RSK* malo teze…hm, hmm…???

    http://t0.gstatic.com/images?q=tbn:ANd9GcRfZJFljmnEFU6GQLsUNOZFzRZWHSt5jD2g8LKIwGIfkvYMC4U&t=1&usg=__w3FObSQHs37b6BCFucPYHzYncGY=

  16. I Drazen i Vrankovic pa i Divac imaju pravo na licni izbor. Mi samo nagadajamo ali normalno na osnmovu poznatih cinjenica.

    Mene cudi da mi svi znamo izuzev autora ovog clanka da je Drazen odgajen kao katolik i samim tim Hrvat. Nama je mozda neshvatljivo da su ih toliko istrenirali da dolazi do rasjkida medju prijateljima.

    Sto se Divca tice meni ostavlja utisak da je “jugosloven”. Na silu eto juri cak i pokojne hrvate da sire bratstvo i jedinstvo.

  17. Dakle, nas je Divac patio sto mu je jedna ustaska gnjida okretala glavu, prekinula sve odnose, itd?
    E moj Vlade, jos da si Srbin, kud te puste srece.
    Jedino je dobro sto se jos uvijek nijesi i ti deklarisao za Hrvata.
    Kako Vladu nije sramota da uopste pozeli da razgovara sa majkom jednog smrdljivog ustaskog brabonjka?
    O cemu su to “tak ljepo” razgovarali, i kakav je tu uopste moguc razgovor?
    Jedino ako se Divac nije slozio sa gospodjom Biserkom u njenoj tvrdnji da su Srbi – STOKA, jedino noza vrijedna!
    Srami se Divce.
    Ovim odlaskom si pljunuo funkciju koja ti je povjerena u USA-NATO koloniji Srbiji.

    7
    2
  18. Mada sam zenjen sa Dalmatinkom Katolkinjom, ja nemam taj problem ali bas ni najmanje. Jesmo do rata obadvoje bili iskreni Jugosloveni i voleli smo sve ljude, ali Bogami u ratu se stvar promenila okrenuvsi se u korist srpske strane, a, opet, najverovatnije zbog toga sto smo obadvoje prepoznali duple arsine u kojima su Srbi izvlacili deblji kraj. Dakle nismo trpili nepravdu. Mogu slobodno reci da je moja supruga verovatno mnogo ZDRAVIJA SRPKINJA nego sto sam ja Srbin.:)

    Izuzev moga slucaja, osvrnucu se sa par reci na moju
    mnogobrojnu rodbinu iz koje su najmanje 30posto u mesanim brakovima, ali verovali ili ne, BILO NEVESTE ILI ZETOVI, SVI SU NA SRPSKOJ STRANI.

    ps
    Jadno je to sa pomenutim slucajevima iz Naslova, ali da su samo oni?! Ja da imam vlast u UN, zakonom bih zabranio menjanje NARODNOSTI, dok veru ne mozes nikome zabraniti.

    4
    1
  19. Papčino, kako ti nije neugodno. HDZ je stranka koja je okupila Hrvate na otpor nadirućem srpskom fašizmu, kojem nesumnjivo pripada i govnar Dmitrović.

    1
    14
  20. Marijana Amulić, takođe zatočenica ženskog logora u Staroj Gradiški, svjedočila je o ovom zločinu: “Toga dana u logor su došli Maks Luburić, Ljubo Miloš, Ivica Matković sa grupom nama nepoznatih ustaša. Razlog te posjete bio je oduzimanje djece od roditelja. Užasavajuća vriska majki i plač djece. Slika je bila stravična, porazna. Veća djeca su bježala, pokušavala da se sakriju. Nastalo je zvjersko batinanje, kundačenje. Žene su bile izbezumljene, tukle su se sa ustašama za svoju djecu. Sve je bilo uzalud. Djeca su ležala bespomoćna, bez snage za plač. Umirala su polako i tiho. O njima se brinulo dvadesetak logorašica, bespomoćnih kao i djeca što su bila. Kada nam je naređeno da smjestimo djecu u dvije prostorije jedne prizemne zgrade u krugu logora, Ante Vrban, ustaški poručnik u zapovjedništvu logora, zalijepio je prozore sa papirom i s maskom na licu ubacio u prostorije sa djecom cijankalij. Potom je zalijepio i ulazna vrata. U logoru je poslije tog jezivog umorstva zavladala užasna tišina. Na sve nas je pala neka mora, hodale smo pognutih glava, za čitav život osuđene da nosimo u sebi teret svirepog uništavanja djece sa Kozare.”
    I Marija Čizmak bila je očevidac stradanja djece u zloglasnoj starogradiškoj Kuli. Godine 1945. ispričala je ovu jezivu priču Jani Koh, zagrebačkoj književnici: “Noću su došli koljači, Karamarko i Orešković. Karamarko je obilazio djecu sa dugim koljačkim nožem i klao ih tako da je svakom zario oštricu duboko u grlo. Dijete nabodeno na nož odbacivao bi koliko je dalje mogao i tako se oslobađao od svoje žrtve. Manju djecu Orešković je davio rukama ili ih je hvatao za noge i udarao više puta o grede tavana. Krv i mozak cijedili su se niz zidove. Njihove proklete ruke bile su krvave do lakata. Nevina dječja krv cijedila im se niz hlače i čizme. Gazili su preko živih i preko mrtvih. Pucale su dječje kosti. Najstrašnije je bilo to što su djecu klali, davili i ubijali pred očima onih koji su čekali da i sami dođu na red.”
    Jasenovačko stratište, to nepresušno jezero bola, koje se od Krapja do Stare Gradiške prostire na površini od 210 kvadratnih kilometara, progutalo je više od 10.340 dječaka i djevojčica čija su imena do sada utvrđena. Među njima je 5.683 malih Kozarčana.
    Međutim, koliko je tačno ubijeno djece u Jasenovcu, gdje je granica između života i smrti bila potpuno izbrisana, vjerovatno se nikada neće saznati. Ali, već sada se pouzdano zna da su u ovom paklu smrti bile najstrašnije.
    Kako su se ustaški zločinci sadistički iživljavali nad djecom pokazuje zapis sa svjedočenja Ljube Vranješa, logoraša iz Jasenovca: “Jedna žena držala je na grudima dijete staro možda šest mjeseci. Naišli su Ljubo Miloš i Ante Vrban. Miloš se obratio ženi:
    — Molim vas, da li bi ga dozvolili meni?
    Uzeo je dijete i počeo govoriti kako je lijepo. Onda se okrenuo Anti Vrbanu i komandovao:
    — Na gotovs!
    Vrban je izvadio kamu, a Ljubo Miloš je bacio dijete u vazduh i ono je palo na isukani Vrbanov nož. Majka je vrisnula i potrčala prema {28} djetetu, ali ju je Ljubo Miloš presreo, zgrabio za kosu i zaklao. Onda se Ljubo Miloš okrenuo prema meni i upitao:
    — Da li si nešto vidio i čuo?
    Rekao sam da ništa nisam vidio. Miloš je onda viknuo da se gubim na posao i ja sam se brzo udaljio, preneražen i prestrašen.”
    Na suđenju Ljubi Milošu, jednom od najkrvavijih komandanata jasenovačkog logora, 13. jula 1948, jedno od pitanja sudije bilo je:
    — Šta se radilo i kako se postupalo sa djecom?
    — Ona su takođe likvidirana na isti način kao i odrasli. U razgovoru sa Fra Majstorovićem doznao sam da je djecu mnogo teže ubijati nego odrasle.
    — Zašto?
    — Jer dijete ima mnogo jači život nego odrastao čovjek.
    — Kako je on to znao?
    — On je to radio — rekao je Miloš.”

  21. hm, hmm Pero Pirker ili Pero Zlatar…hm, hmm ili Grga Zlatoper..?

  22. Poruka administratoru: Molim Vas da cenzurisete ovakve kao sto je taj govnar Pero i da nas zastite koliko mozete od izjava takvih.Zar nije dosta sto su nas Pero i njegova banda klali , ubijali, proterivali i otimali sta su stigli u zadnjih 70 godina i sto jos uvijek nismo ni blizu da se te cinjenice prihvate u svijetu nego nas jos i Vi stavljate u situaciju da nam Pero prodaje hrvatsku propagandu. Nismo valjda toliko ubijeni u pojam.

    4
    1
  23. Postovana “Senka”, zao mi je sto moram da Vam kazem da smo mi “i vise od toga” ubijeni u pojam.
    Da nije tako, i da nas uopste bole sva ta poklana djecica, ako nas vec odrasli uopste ne bole, mi ni u agoniji najzesceg ludila nijesmo smjeli dopustiti da se ustaski barjak viori i pod Avalom, i pod Lovcenom.
    Ovaj ustasa Pero je shvatio da moze da nam se ruga, jer je poslao “izvidnicu” u vidu Antine zastave, da vidi kako ce nas srbski rod da reaguje!
    Nas sludjeni i pojugoslovenceni, anti-srbski rod nije ni prstom mrdnuo da se ta, ne njihova koljacka, nego nasa zaklanih sramota ne leprsa onako ponosno.
    Sto bi trebao da se stidi “ujka Pero”, kad je vec cuo molbe nase Crkve da nas prigrli njihov sveti otac, pod cijim duhovnim (!?!) nadzorom su odani vatikansko-ustaski sinovi i klali ovu sirotu djecicu.
    Cemu onda uopste ovakvi tuzni i po Srbe sramotni tekstovi… i nasi komentari?
    CEMU???

    Svako Vam dobro!

    1
    1
  24. Aleksandar Ćilerdžić

    Ništa čudno??? Posle građanskog rata na ovim prostorima i proterivanja Srba pravoslavaca iz Krajine i Zagreba…, iz Amerike dolazi ekipa naučnika da na neki način odgonetnu ko su ljudi koji sabe nazivaju Hrvatima i spremni su na takve zločine. Rezultat je takav da od onih koji sebe nazivaju Hrvatima PREKO OSAMDESET SEDAM POSTO SU POKATOLIČENI SRBI!!! Na pitanje odkuda toliko mržnje?, dolazi se do odgovora potreba za stalnim dokazivanjem da jesu ono što stvarno nisu. Oni nisu Hrvati već POKATOLIČENI SRBI !!! Nešto već viđeno Srbi mohamedanske vere, komunisti uvek su smatrali za neprijatelje one koji su ostali verni svojoj pradedovskoj veri…!!!

    2
    3
  25. NINA – Hvala Vam sto ste napisali tako divne reci za nasega Vladu. Govorim to kao svedok njgovih dobrih dela. Zivim na podrucju gde se Vlado dokazao kao VELIKI dobrotvor i sa priznanjem ovog kontinenta a i sire. Samo jedna napomena za sve ove negativne neobavestene a moze se reci i zlonamrne komentatore, Vlado je jedini u Jugo-reprezentaciji koji je sa TROJSTVOM pokazivao njegovo opredelenje i posle raspada te Jugoslavije. Njegov odlazak u “Mirogoj” je jos jedan dokaz njegove plemenitosti.

  26. Mi Srbi u Americi smo bili i ostali ponosni na naseg Vladu Divca i Stojakovica koji su svesrdno pomagali ne samo Srbe vec i Amircke organizacije pa je zato nas Vlado i usao u cuvenu NBA HALL OF FAME. Kao jedan primeran dobrotvor a jos bolji kosarkas NBA. U Lekers su ga smatrali jednim od najboljih poznavaoca Engleskog Jezika a i plemenitog prijatelja.
    Mi smo nazalost takav narod, koji svoje talente manje cenimo od ostalih naroda sveta.

    • Александар

      Овде се не ради о томе како је ко гурао лопту, то су дечије игре, овде се ради о нечему много вреднијем и већем, о патриотизму, о православној вери, обичајима, чојству и јунаштву…, а ничег од побројаног у Дивцу нема већ се ставио у службу Српских непријатеља Амера и Сороша, што се код нас каже дао Веру за вечеру…!!!

      1
      1
  27. MRKI, reč je ovdje o “praznini u duši”,nemoj sada o Kulinu Banu, iznosimo stav o njegovom postupku koji je definitivno politički a ne nekekav plemeniti, ja po toj logici očekujem od Divca da malo prošeta i do Fadilja Vokrija na Kosovu, Hilari je rekla da treba razvijati dobrosusedsku saradnju, eto Divcu verovatno nedostaje i Fadilj Vokri ! Znate li vi uopšte šta znači funkcija predsednika Olimpijskog Komiteta države, to je mesto bolje od Tadićevog i razlog promocije ljubavi… !

  28. Antisrpski protest u Zagrebu

    Ekstremno desničarska Autohtona – Hrvatska stranka prava organizovala je danas u Zagrebu protestni skup ispred sedišta Srpskog kulturnog društva “Prosvjeta”, zbog delovanja Samostalne demokratske srpske stranke (SDS S) i Srpskog narodnog vijeća (SNV) i pisanja nedeljnika “Novosti” čiji je jedan primerak demonstrativno spaljen

    Pred zgradom se okupilo tridesetak ljudi s transparentima i nekoliko hrvatskih zastava, od kojih dve čije je nošenje zabranjeno zbog grba koji počinje belim poljem, kao ustaška, a bio je prisutan veći broj policajaca.
    Šef stranke Dražen Keleminec je ocenio da Srbi u Hrvatskoj imaju veća prava od Hrvata.
    “Onima koji su u ratu na četničkoj strani ratovali protiv Hrvatske i posle se vratili, obnavljaju se kuće, daju stanovi za stambeno zbrinjavanje, isplaćuju penzije i priznaje radni staž”, rekao je Keleminec.
    On smatra da se “ne smeju finansirati četnički listovi kao što su ‘Novosti'”, ili podizati “četnički spomenik” u Srbu i slaviti Tito, “koji nije naš nego njihov”.
    Klemenc je kazao da aktualna vlada nije hrvatska ni HDZ-ova već SDSS-ova, dodajući da “problem Hrvatske nisu ni predsednik SNV Milorad Pupovac ni Srbi već birači koji daju glas strankama koje omogućavaju koalicije s njima”.
    On je pozvao na ukidanje nedeljnika “Novosti” i prestanak finansiranja SNV i SDSS-a.
    Šef Hrvatskog nacionalnog fronta Ivan Veličko poručio je da “ne dao Bog da se Srbima ponovi 4, 5. i 6. avgust 1995, jer to onda neće biti oluja nego uragan”.
    Jozo Vukelić je ocenio da “Srbi žele Hrvatsku u ropstvu, a Hrvate u zatvorima, ili na stratištima”, ali i ponovio da “problem nisu Srbi, pa ni SDP za koji glasaju jugosloveni i komunisti”, već HDZ za koji glasaju nacionalni nastrojeni ljudi, a koji je isti kao SDP”.
    “Nema u Evropi stranke čiji se stavovi toliko razliku od biračkog tela”, rekao je Vukelić.
    Pisanje nedeljnika “Novosti” i njihove nedavne naslovne strane, su, prema nekim mišljenjima, ismejavale rat i hrvatske snage, ali i izveštavanje o pretnjama koje su redakciji lista nedavno upućivane, bilo je tema skupa koji je završio spaljivanjem jednog primerka lista.
    Ustaške ikonografije nije bilo, a čulo se nekoliko povika “Spremni”. Na transparentima je pisalo “Vukovar”, “Škabrnja”, “Stop ponižavanju Hrvatske”.
    Učesnici skupa pozvani su da potpišu peticiju za ukidanje “Novosti”, koju je organizovalo udruženje Nezavisni dragovoljci Hrvatski.
    Ostaje nejasno zašto su se učesnici okupili ispred zgrade “Prosvjete”, a ne ispred sedišta SNV, ili redakcije “Novosti”.

  29. forumas se pita…

    *Keleminec,Veličko,Vukelić-odakle ste ispali?To mora da su neki “ugledni” političari koji su predsednici “uglednih” partija i organizacija-naravno za vreme postojanja SFRJ niko nije čuo za njih (uostalom kao i za većinu “uglednih” HDZ-ovaca).Ovih tridesetak “prosvjednika” mora da su njihova najbliža rodbina koja je naterana na “prosvjed” jer je tata-političar rekao svojoj deci da ako ne odu da “prosvjeduju” onda neće biti “veliki Hrvati (Hrvatine)” i izdaće ideale za koje se borio “otac domovine i državne misli,ljubljeni i jedini nam” Ante Starčević koji je molbe za prijem u radni odnos na mesto profesora u jednoj od beogradskih gimnazija pisao na ćiriličnom pismu (a na to su ga opet naterali “ćetnici”).Kako biti “veliki Hrvat”:

    1. zalagati se da na sokovima i alkoholnim pićima bude jedan od hrvatskih simbola
    2. slušati Marka Perkovića Tompsona i njegove “budnice”
    3. posećivati utakmice hrvatske reprezentacije i vikati “ubij Srbina” i “za dom spremni” (iako se npr. igra protiv Gruzije ili Letonije)
    4. ne jesti ćevape jer je to četnička hrana
    5. ne propuštati niti jednu od hrvatskih “humorističnih” serija
    6. u toku komunikacije sa nekim iskriviti usta da izgledate kao Franjo Tuđman
    7. spavati sa ustaškom kapom koju držati pored sebe ili u krajnjem slučaju ispod jastuka *

  30. Dokle više to “Svojatanje” srba u hrvatskoj verovatno bi i Nikola Tesla bio hrvat po njihovom da mu otac nije bio pravoslavni sveštenik

    2
    2
  31. Све што је рекао новинар Ратко Дмитровић је тачно, само је погрешио име оца кошаркаша Дражена и Аце Петровића. Његово име је – ЈОЛЕ (ЈОЛЕ ПЕТРОВИЋ), а добио га је по чувеном српском јунаку из Црне Горе 8Црногорцу) – сердару Јолу Пилетићу !!!

    1
    7

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *