RATKO DMITROVIĆ Korisno „ludilo“ Domagoja Margetića

Piše Ratko Dmitrović

Jedan hrvatski novinar, godinama doživljavan i prozivan kao neverovatno obavešten čovek ili kao potpun ludak, ulazi u poslednje vreme u žižu interesovanja čak i međunarodnih krugova, između ostalog i zbog kopanja po bliskoj prošlosti Srba i Hrvata

U Srbiji postoji nekoliko novinara o kojima vlada mišljenje da nisu sami svoji, da imaju psihičke probleme, boluju od paranoje, da javnom prezentacijom što sebe što svojih radova leče komplekse. Ili su maniti, što bi rekao narod. Znam ih troje koji se nesumnjivo uklapaju u ovu sliku ali znam još više, neuporedivo više, psihopata koji su aktivni u srpskoj politici, neki su i na vrlo visokim državnim funkcijama. Redovno idu kod psihoterapeuta, piju lekove ali se ne skidaju sa ovdašnjih medija. Niti sa funkcija. Kako im je znaju oni sami, kako je nama sa njima to osećamo i zbog toga kukamo svakoga dana. Ovi su opšta opasnost, oni „ludi novinari“ nisu, nikoga ne ugrožavaju.
Isto je, ako može da bude uteha, i u Hrvatskoj. Ali tamo postoji jedan čovek koji odavno na svom imenu ima etiketu „lud“, dobijenu od nekih političkih i javnih krugova i pojedinaca, a koji – za razliku od njegovih beogradskih „kolega“, sklonjenih na zanatsku i društvenu marginu – ne prestaje da talasa politički i javni život Hrvatske, sa posledicama koje niti su sitne niti su naivne.
Reč je o Domagoju Margetiću. Pre neki dan primio ga je u službenu posetu i predsednik Hrvatske Ivo Josipović. Nije malo.

HADEZEOVSKI PODMLADAK
Sećam se Margetića iz vremena ranih devedesetih u Zagrebu. Kao dopisnik „Politike“, prateći šta je tek uvedeno višestranačje izbacilo u javnost, muvao sam se po raznim konferencijama za novinare, tribinama, promocijama…i nagledao se svega i svačega. Koliko je tek tu bilo ludaka. Defile likova za koje bi se zakleli da su pobegli kroz otvoren prozor književnih radionica Dostojevskog ili Kafke.
Ako se ne varam Margetić tada nije bio ni punoletan. Ostao je u sećanju kao mršav, kosmat i vrlo pričljiv dečko, predsednik nekakve organizacije koja se zvala „Hrvatska mladež“. Oni su imali ideju da omladinu Hrvatske zaštite od izazova kao što su droga, alkohol i duvan pa su se zalagali da, na primer, samo punoletne osobe mogu same da idu u disko klubove, da cigarete u javnoj prodaji ne mogu kupiti mlađi od 21 godine, da se reguliše tržište na kojem su mladi izloženi udaru porno industrije…itd.
Iz tog zagrebačkog vremena, a sećajući se posebnih pa i bizarnih likova, uvek mi pred oči izađe jedan od lidera hadezeovskog podmlatka, prezivao se Čagalj. Taj je izgledao i ponašao se u skladu sa svojim prezimenom. Bio je student na Pravnom fakultetu i stariji od Domagoja Margetića. No, vratimo se ovom drugom.
Margetić je tih godina, pa sve do kraja devedesetih, slovio kao ekstremni desničar, hrvatski nacionalista, svojeglav doduše, ali neupitno hrvatski orjentisan. Bio je član HDZ-a, međutim, posle nekoliko godina isključili su ga iz stranke, zbog ukazivanja na nedolično i kriminalno ponašanje nekih visokopozicioniranih stranačkih ljudi, među kojima je bilo i ljudi vrlo bliskih Franji Tuđmanu.
Posle toga Domagoj je pisao otvorena pisma Tuđmanu (malo ko je to hteo da objavi) o stranačkim malverzacijama, kadrovskim nameštaljkama, nepotizmu, kriminalnim radnjama i munjevitom bogaćenju nekih pojedinaca i porodica stranački i interesno vezanih za HDZ.

UBIJANJE SRBA U SISKU
Danas u analizi života Domagoja Margetića i svega što je taj čovek (rođen 1974. godine u Zagrebu) preduzimao, zaista možemo pronaći mnoštvo dokaza koji bi išli u prilog teze da se radi o žestokom hrvatskom nacionalisti.
On je, uz ostalo, bio urednik u časopisu „Hrvatsko slovo“, nedeljnom glasilu „za promicanje hrvatske kulture“, finansiranom iz državnog budžeta, inače pribežištu ustaški orjentisanih pisaca i intelektualaca. Domagoj danas kaže da je tamo uređivao tekstove sa ekonomskom tematikom i da mu je to trebalo za egzistenciju. Činjenice govore da je bio i glavni urednik „Hrvatskog slova“, te da je sa te funkcije smenjen na izričit zahtev Stjepana Mesića, u to vreme predsednika Hrvatske. Zbog serije negativnih tekstova o Mesiću, Margetić je osnovao „Stranku hrvatskih branitelja“, desne orjentacije, izrazito nacionalističku, sa kojom je učestvovao na izborima za Sabor i podržao Miroslava Ćiru Blaževića kao nezavisnog kandidata na predsedničkim izborima 2005. godine. I u jednom i u drugom slučaju, rezultati su bili poražavajući, gotovo na nivou statističke greške.
U vreme vlade Ivice Račana, Margetić je 2002. godine javno prezentovao spisak Srba, po njegovom mišljenju odgovornih za zločine nad Hrvatima, koji su našli zaposlenje u sastavu hrvatske policije. Neki od tih ljudi završili su na sudu, a kasnije i u zatvoru.
Sve ovo će vam mnogi Srbi iz Hrvatske priložiti kao dokaz da je Margetić „samo ustaša i ništa više“, uz dodatak da je i sumanut, neuračunljiv, budala.
Da, ali mnogo je i onih Srba koji će stati u odbranu Domagoja Margetića. Zašto, otkud to?
Otuda što je Margetić, u poslednje dve godine, uradio nekoliko značajnih stvari za Srbe u Hrvatskoj. Nevažno je iz kojih razloga to čini; da li ga grize savest, ili je to posledica njegovog ljudskog sazrevanja na osnovama sve dostupnijih istina o suštini Domovinskog rata, pronalazaka autentičnih dokumenata i svedočanstava iz perioda osamostaljenja Hrvatske…sve je to sada manje važno od činjenice da se baš zahvaljujući Domagoju Margetiću ovih dana priprema otvaranje strašnog dosjea „Sisak“, dokumentacije na nekoliko stotina strana koja svedoči o ubijanju Srba u Sisku i sudsko procesuiranje tih zločina.
To je, da podsetim, najveći i najmasovniji zločin, počinjen u Hrvatskoj za vreme građanskog rata. U Sisku je brutalno – klanjem, vešanjem i masakriranjem – ubijeno više od 500 Srba, a nijedna dosadašnja hrvatska vlada nije htela ili nije smela da sudski otvori tu priču. Kažem nije smela, pošto je prošle godine jedan od bivših hrvatskih ministara izjavio da se slučaj Sisak ne otvara, jer on može da uzdrma same temelje sadašnje hrvatske države i dovede u pitanje ceo Domovinski rat.
Dakle, Margetić je 20. aprila 2010. godine u Zagrebu seo u kola i sa dokumentacijom o ubijanju Srba u Sisku krenuo put Beograda. Tu se sastao sa predstavnicima Tužilaštva za ratne zločine i uz dokumentaciju priložio i svoj lični iskaz, tražeći da Tužilaštvo preduzme sve što je u mogućnosti, uključujući hitnu saradnju sa adekvatnim institucijama Hrvatske, kako bi se rasvetlilo ono što se 1991-1992. godine, Srbima događalo u Sisku i okolini.

ZVERSKO MUČENJE
Po povratku u Zagreb, posle izveštavanja beogradskih medija o Margetićevom dolasku u glavni grad Srbije, ovaj novinar se našao na udaru brojnih udruga hrvatskih branitelja, pojedinaca, medija. Pretili su mu i dalje mu prete, fizičkom likvidacijom njega i njegove porodice.
Umesto da se primiri, što bi realno moglo da se očekuje, Margetić reaguje suprotno; daje intervjue u kojima proširuje priču o likvidacijama Srba u Hrvatskoj, traži da se svako ubistvo rasvetli, da ubice odgovaraju, kao i njihovi naredbodavci, imenujući pri tom sam politički i državni vrh Hrvatske. I one ranije, Tuđmanove, iz devedesetih, kao i ove današnje.
Novi šok hrvatska javnost doživela je sredinom oktobra ove godine, kada je objavljena vest da su Domagoj Maretić i hrvatski publicista Darko Petričić, Haškom tribunalu podneli dokumentovanu prijavu protiv „glavnog državnog odvjetnika“ Hrvatske, Darka Bajića, okrivljujući ga da je direktno odgovoran za ratne zločine u splitskoj „Lori“ devedesetih. Bajić je tada, stoji u prijavi, bio vojni tužilac, direktno je učestvovao u ispitivanjima zarobljenih u „Lori“ (Srbi vojnici i oficiri JNA i srpski civili), a postoje indicije da je tamo bio i kada su Srbi zverski mučeni i ubijani.
U strahovanju da bi Haški tibunal njihovu prijavu mogao da ignoriše, Margetić i Petričić dostavili su spomenuti materijal i Evropskoj komisiji, OEBS-u i Sudu za ljudska prava u Strazburu.
Samo nekoliko dana kasnije, Margetić izlazi u javnost sa tvrdnjom da poseduje neoborive dokaze o umešanosti političkog vrha Hrvatske, Sanadera pre svih ali i Mesića, u aferu oko „Hipo“ banke. Dvadeset četiri sata kasnije, sedeo je u kabinetu predsednika Hrvatske i u četiri oka razgovarao sa Ivom Josipovićem. Taj susret, naravno, mogao je da ostane tajna i upravo činjenica da je Josipovićeva pres-služba objavila informaciju o susretu Josipović-Margetić, da je objavljena i zajednička fotografija njih dvojice, ide u prilog onima koji Domagoja Margetića shvataju krajnje ozbiljno.
Prostor mi ne dozvoljava da navedem šta je sve ovaj momak pokrenuo u hrvatskoj, bosansko-hercegovačkoj pa i srpskoj javnosti, ali ne mogu odoleti izazovu da spomenem njegovu teoriju o ubistvu Zorana Đinđića. Margetić tvrdi da je taj atentat osmišljen i isplaniran u Hrvatskoj, u sadejstvu sa nekim inostranim tajnim službama, da je celu operaciju vodio Franjo Gregorić (svojevremeno predsednik Vlade Hrvatske), a da su pripadnici Zemunskog klana u podeli tog strašnog posla dobili ulogu izvršioca. I veliki novac, razume se.
Margetić je objavio i ime i prezime bivšeg jugoslovenskog obaveštajca, Srbina iz Bosne, koji je koordinirao aktivnosti između Zagreba i Zemuna i nadgledao celu operaciju, ali još niko na tu priču nije službeno reagovao. Sve na refleksiji: „Ma, Margetić je lud“.
Ivo Josipović ne misli tako, a Ivo nije neozbiljan čovek. Kao što nije neozbiljan ni njegov glavni savetnik, britanski đak, Dejan Jović.

22 коментара

  1. Uvek sa zadovoljstvom citam Vase clanke. valjda sto je rec o Hrvatskoj, odakle su me oterali. Pa po onome da nekome (u ovom slucaju ne mogu lepu rec komsija da zloupotrebljavam)crkne krava, uzivam u istinama, koje vec odavno znam.

  2. Занимљиво је како и ја са великим задовољством читам ваше чланке а и ја сам Србин из Хрватске, али за разлику од госпође из Холандије, који још увијек и упркос свему живи у Хрватској.
    Ваше писање има одјека и само тако наставите.
    Надам се да и понеки Хрвати читају ваше чланке.

  3. Hvala na informacijama koje nam inace ostaju nedostupne. I bez tih informacija milion i nesto Srba je sistematski tjerano u “ludilo” proglasavano ako ne sovinistima a ono paranoicima ,megalomanima i shizofrenicarima koji su iz cistog ludila i svojom voljom napustili ” lijepu njihovu Novu Drzavu Hrvatsku” i zbog toga evidentno pate i dan danas od situacijske depresije, a i nove generacije ce osjecati teret te depresije. Mozda nam ludak Margetic skine epitet ludog naroda koji smo dobili kao poklon od Zapada nakon sto smo prognani sa vjekovnog ognjista , rastrkani svuda po svijetu i patimo ni krivi ni duzni.

  4. Mi smo se dugo opirali ali kad mi je muz umro nisam mogla da odem na posao i prepustim decu maltretiranju u skoli i vrticu. Ja sam rodjena u Srbiji, ne govorim hrvatski.Zivela 18 godina u Dubrovniku i tek 1995 shvatila da moram da odem.
    Zlonamerne koleginice su mi davale do znanja da moja deca,Srbi, nikad nece imati sa kim da se druze.Direktor skole, na moje proteste da necu da mi dete uci katolicke crkvene pesmice na casu muzickog, pitao a da necu mozda SV.Savu. Obrazlozenje da to rade u Nemackoj isto i zasto se ne odselimo me je uverilo da tamo nemam vise sta da trazim.Uzgred, uciteljica je bila “pravoslavna”iz Hercegovine i niko je nije na to terao. Valjda htela da dokaze svoju hrvatsku velicinu. Zasto pisem ovo pravoslavna sa navodnicama? Nisam nikad cula da se ti ljudi u Dubrovniku izjasnjavaju kao Srbi vec kao pravoslavni,.Kao da je to bila sramota i pre rata.Komsinicu cula kako se preko ograde pravda drugom komsiji da ne bi oni, nego dosli iz Srbije da ih bune.Ja sam prilicno eksplozivna i pravdoljubiva osoba. Dovela bih zivot moje dece i moj tim u pitanje. Ne jednom je moj pokojni muz govorio da sam gora nego granate koje padaju okolo.
    Mogu jos mnogo da pisem ali cemu?

  5. Jurio ih je Tito po celom svetu.

    Mnogima je “došao glave” a mnogi su i sami, pokušavajuci da ubacivanjem u zemlju ponovo ubijaju maljem i kamom,završavali svoj zlocinacki život od metaka UDB i JNA.

    Imali su oni,celo to vreme,svoje pomagace u zemlji jer se hrvatski nacionalizam,vekovima ukorenjivan,teško cupao.

    Ipak,njihov glavni oslonac bile su SAD i Vatikan kao lideri antikomunizma u svetu.

    Pokušaj da se domognu vlasti u Hrvatskoj tokom “hrvatskog proleæa” 1970. godine Tito,SKJ i JNA su nemilosrdno sprecili i kaznili.

    Medjutim,sledecu šansu 1991.godine nisu propustili,zahvaljujuci mlakom, mlitavom i nadasve izdajnickom rukovodstvu zemlje i SKJ.

    Preživele ustaše i njihovi potomci vratice se mlaznjacima u Hrvatsku.

    HDZ i F. Tuðman obnoviæe NDH sem Jasenovca.

    Ipak,Srbi i komunisti nestaæe iz Hrvatske.

    Umesto Jasenovca bice “Bljesak” i “Oluja”,”slavne bitke” u kojima ni hrvatska…. ni vojska RSK nece opaliti ni metka:cetnici su bežali “glavom bez obzira”,…..a ustaše “bremzale” da ih ne stignu!

    Da ne bi sve prošlo bez krvi,vatre i dima ustaše su pobile sve zaostale Srbe,uglavnom starije,koji i nisu hteli iæi iz svojih kuæa,i popalile srpske kuæe.

    Kakav bi to bio Domovinski rat bez ijednog ubijenog neprijatelja?

    Pošto nije bilo živih partizana i komunista da im se suprostave, ustaše su poèele “jurišati” na njihove spomenike.

    U “domovinskom ratu” uništeno je oko 3.000 spomenika.

    Sada je došao na red i Titov spomenik.

    To pokazuje da se vlast u Hrvatskoj samo verbalno distancirala od ustaške i politike HDZ,a da je u praksi dosledno sprovodi.

    To je nacionalistièka,antikomunistièka i antisocijalistièka politika.

    Zato zvaniène izjave politièkih lidera i organa vlasti kojima se osuðuje ovaj “vandalski èin” u Kumrovcu treba shvatiti kao politièki marketing zbog predstojeæih izbora jer je poznato da veæina stanovništva u Hrvatskoj iskreno ceni i poštuje Tita i njegovo delo.

    Svest o Titu kao najvecem državniku,ne samo hrvatskog,nego i svih jugoslovenskih naroda,ne može se uništiti eksplozivom.

    Skoro èetvrt stoleæa je prošlo od njegove smrti a on još uvek uzbuðuje i motiviše veæinu nekadašnjih jugoslovenskih državljana da razmišljaju sa setom i ponosom o njemu i svom nekadašnjem mirnom i lepom životu.

    Nije to više samo nostalgija. Ponovo “idemo u partizane”.

    U svim nekadašnjim jugoslovenskim republikama nièu udruženja ljudi koja nose to lepo ime – Tito.

    Ljudi u njima poèinju da shvataju da ih je mnogo više nego ustaša, èetnika,belogardejaca,balista i drugih fašista.

    Ali i više,i to mnogo,od manjine bogatih lopova i pljaèkaša njihove zajednièke imovine.

    Njih ne pokreæe samo antifašizam nego i socijalistièke ideje od kojih su mnoge bile ostvarene u nekadašnjoj SFRJ.

    Gruba i bezdušna privatizacija,koja veæinu ljudi lišava najznaèajnih ljudskih prava – prava na rad i prava na samoupravljanje,sve više utièe na narastanje svesti o potrebi organizovane borbe protiv dva najveæa zla na prostorima nekadašnje SFRJ – kapitalizma i nacionalizma.

    Otuda treba oèekivati od nacionalistièkih i kapitalistièkih snaga u Hrvatskoj,a i ostalim nekadašnjim jugoslovenskim republikama, da na navedeno odgovore kao ustaše u Kumrovcu.

    Meðutim,lièno mislim da æe dogaðaj u Kumrovcu poveæati broj titoista i uèvrstiti sve njih u uverenju da je trebalo biti uporniji i odlucniji u borbi,od 1980. naovamo,da bude “I posle Tita Tito”!”

    STEVAN MIRKOVIĆ

    DIREKTOR CENTRA TITO
    OBILIĆEV VENAC 4B

  6. Draga Ljiljana, i dobro da ste se odselili…Probajte u Beogradu u nekoj osnovnoj školi se buniti kao Albanka zašto djeca uče srpsku povijest , srpske pjesmice.Baš me zanima što će vam direktor škole reći…A onda tulite kako su vas otjerali iz Srbije kao Albanku. Što djeca sad uče u Nizozemskoj ? Baš me zanima. I ne smeta vam ? Kod vas je sasvim drugi problem u pitanju, nitko vas nije otjerao…

  7. O naftovodu kroz Srbiju , o Srbima i Rusima .
    Što nebi krak naftovoda išao iz Srbije u Republiku Srpsku ako nas već Rusi smatraju braćom pa se iz Srpske odvajali Kraci za Hrvatsku i Sarajevo ? To bi znatno ojačalo Republiku Srpsku i Rusi bi dokazali da ne pričaju prazne priče. Hrvati su naftovod odbijali do zadnjega i sad im Rusi ne smiju dozvoliti da biraju. Ali pošto su Rusi i Srbi najnaivniji narodi i ništa nisu naučili iz niz poraza ništa me ne može iznenaditi.

  8. Prognani Srbi iz Hrvatske traže pomoć EU

    BEOGRAD – Predstavnici izbegličkih udruženja i zavičajnih klubova Srba iz Hrvatske potpisali su danas peticiju kojom od organa i institucija EU traže da ne dozvole zatvaranje Poglavlja 23. o ljudskim pravima i prijem Hrvatske, dok ne reši statusna, imovinska i druga stečena prava izbeglih i prognanih Srba.

    U ime 404.000 prognanih i izbeglih Srba iz Hrvatske peticiju su potpisali predstavnici više desetina udruženja okupljenih u Koaliciju i Asocijaciju, krovne organizacije koje su i pokrenule ovu akciju.

    Prvi put, njima su se pridružili i predstavnici drugih organizacija Srba poreklom iz Hrvatske koji ni 15 godina po okončanju oružanih sukoba ne mogu da ostvare imovinska i druga prava u Hrvatskoj.

    U dokumentu se apeluje na EU da ne potpiše ugovor o pristupanju sa Vladom u Zagrebu, dok Hrvatska ne prestane sa diksriminacijom i „ne dostigne evropske standarde u poštovanju statusnih, stanarskih i drugih imovinskih i stečenih prava“ svojih građana srpske nacionalnosti.

    Peticija sa ovim zahtevima, uz pismo o namerama, u kojem će detaljnije biti objašnjena sva otvorena pitanja Srba iz Hrvatske, biće upućena ambasadama 27 zemalja članica EU, Evropskoj komisiji, Savetu Evrope, Evropskom parlamentu, OEBS-u i UNHCR-u.

    U peticiji se traži sveobuhvatno, trajno i pravično rešenje 12 otvorenih pitanja Srba iz Hrvatske i to na načelu jednakopravnosti i u skladu sa međunarodnim ugovorima koje su prihvatile vlasti u Zagrebu.

    Prognani i izbegli Srbi iz Hrvatske zahtevaju: povratak uzurpirane pokretne i nepokretne imovine, kao i obnovu imovine uništene u ratu i terorističkim akcijama i njeno vraćanje u pređašnje stanje.

    Zahtevaju, takođe, pravičnu naknadu za uništenu, oštećenu i nestalu pokretnu i nepokretnu imovinu, povratak oduzetog stanarskog porava ili pravičnu naknadu bez ikakvog uslovljavanja i ograničavanja.

    Za povratnike koji su pristali na Program stambenog zbrinjavanja, traže da im se omoguće isti uslovi otkupa kao ostalim građanima.

    Pored toga, srpski prognanici i izbeglice iz Hrvatske zahtevaju isplatu zaostalih penzija i konvalidaciju radnog staža stečenog 1991/95. (za vreme bivše RSK) uz priznate doprinose.

    Prema peticiji, ne nameravaju da odustanu ni od zahteva za isplatu devizne i dinarske štednje i novčane naknade za to što im nije bilo dozvoljeno učešće u privatizaciji kao drugim građanima Hrvatske.

    Prognani Srbi zahtevaju i reviziju presuda za ratne zločine donetih u odsustvu okrivljenih, pošteno i ujednačeno procesuiranje ratnih zločina i prestanak etnički motivisanih suđenja, a insistiraju i na brzom završetku procesa ekshumacije i identifikacije nestalih osoba.

    Predsednik Koalicije izbegličkih udruženja u Srbiji Miodrag Linta najavio je da će ovi dokumenti biti poslati i nadležnim organima Srbije, kao i vodećim ličnostima i predstavnicima Srba u Hrvatskoj od kojih očekuju da podrže i pomognu njihovu realizaciju.

    On je podsetio da je Hrvatska 30. juna ove godine dobila saglasnost od EU da otvori pregovaračko Poglavlje 23. o uspostavljanju evropskih standarda u oblasti pravosuđa i temeljnih ljudskih prava.

    „To je učinjeno, a da rešenje naših pitanja uopšte nije bilo predmet razgovora između Unije i Hrvatske“, istakao je Linta.

    On je ukazao da vlasti u Zagrebu procenjuju da će Poglavlje 23. biti zatvoreno u februaru ili martu, pregovori završeni u junu, a potom i potpisan ugovor o pristupanju Hrvatske Evropskoj uniji.

    „Time bi rešenje naših problema bilo svedeno na nulu“, rekao je on i objasnio da je cilj peticije i pisma o namerama da to spreči.

    Predsednik Asocijacije izbegličkih i drugih udruženja Milojko Budimir je ocenio da su srpski prognanici ponovo izigrani kada je otvoreno Poglavlje 23. o ljudskim pravima.

    On je naveo da vlasti u Zagrebu, sada planiraju novi rok od šest meseci u kome povratnici mogu podneti zahtev za stambeno zbrinjavanje.

    Podsetivši da su svi rokovi odavno probijeni, on je istakao da program zbrinjavanja ne može biti zamena za oduzeta stanarska prava, kuće i uzurpirana imanja i poručio: „Ne trebaju nama nikakvi novi rokovi, niti humanitarna pomoć, već samo da nam se vrati ono što je naše“.

    Srbima prognanim iz Hrvatske nezakonito je oduzeto oko 42.000 stanova, a vrednost njihove uništene, opljačkane i uzurpirane imovine procenjena je na oko 30 milijardi evra.

  9. Za Srbina koji je kao prošao Ljepu njihovu sa srpskom zastavom.Teška laž da je lagodno sam vozio Hrvatskom sa srpskom zastavom Gebelsova propaganda .Ubili bi ga HSP-ovci ako ne i ostali.Ovaj HSP-ov Danijel Srb je prekršteni Srbin kakovih je puna Hrvatska a ti su najglasniji i najradikalniji prema Srbima. Mrze ono od čega su se zbog svog kukavičluka odvojili pa sad veličaju tuđu vjeru i narod misleći da su nešto postali. Imate bezbroj primjera Severina Vučković katolkinja a 98 % Vučkovića u Hrvatskoj pravoslavni Srbi. Ili Popovići , Jovići, Petrovići, Zorčići, Manojlovići, Putnikovići itd. Sve Srbin do Srbina a sad Hrvati i katolici ustvari ulizice koje pravi Hrvati cjene manje od poštenog Srbina. Dovoljno je baciti pogled na fejs što srpskije prezime to veći Hrvat. A grkokatolici sa Žumberka su čisti srbi kojima je vjera grkokatolička bila samo usputna stanica za prelazak na katoličku. Pogledajte grkokatoličku svetinju u Pribiću ili u Zagrebu totalno neodržavano , devastirano i zapušteno . To nam dovoljno govori o daljnjoj namjeri i jedinoj da se iz grkokatolicizma pređe u čisti katolicizam i da se Srbi pretvore u velike Hrvate kod većine hrvatskih srba to je uspjelo a uspijeva i dalje jer Srbija niti najmanje ne štiti svoju manjinu u Hrvatskoj.

  10. Europska unija i Amerika centar sotonizma na sve načine želi uništiti srpski narod nesmemo to dozvoliti.Ući u savez sa Rusijom jedini je garant da će srpski narod preživeti. Najbolji Srbin kojeg sada imamo je Dodik drugo su sve nesrbi, petokolonaši i vazali zapada . Srpski se narod treba pokazati zrelim , ljubavlju i potomstvom osigurati našu Republiku Srpsku , Srbiju, Vojvodinu , Srpsku Crnu Goru i staru Srbiju ( Makedonija ) kao trajnu državu Srpskog naroda.Srpski narod mora naučiti lekciju od šiftara “ čije su ovce onoga je i livada “ niskim natalitetom jedincima i sa dvoje dece gubimo teritoriju za teritorijom i to će se nastaviti. U Hrvatskoj delom zbog proterivanja ali puno većim delom zbog izumiranja izgubljen je srpski teritorij i ljudstvo. Nekada su Srbi bili 30 % hrvatske. To piše u hrvatskim novinama Gospodarski list a danas ? Samo hrpa nemoćnih bakica i dekica bez potomstva. Kosovo smo isto tako izgubili kao i Makedoniju. U Crnoj Gori Srbi prizovite se pameti i svaki par minimalno petero dece i nedajte se. Republika Srpska će kao i Kosovo i Hrvatska biti izgubljena baš zbog velike površine a premalog broja srba. BH federacija na istoj površini godišnje ima oko 25.000 beba a Srpska od 10.000 do 11.000 i sve je jasno da bi zadržali taj teritorij moramo imati minimalno beba kao i druga polovica države. U Vojvodini isto tako Srbi treba da puno više rađaju jer samo ako brojčano ojačaju mogu spriječiti secesiju. Znači ako si rodoljub, srbin, srpkinja prihvatite se ljubavi i pobjedimo neprijatelje njihovim oružjem visokim NATALTETOM.

  11. Srbi u Hrvatskoj i Krajini žive bez vode , ceste i struje u 21 veku. U bivšoj Republici Srpskoj Krajini u kojoj je rođen svjetski naučnik Srbin sin pravoslavnog paroha, Nikola Tesla koji je struju podario čitavom svetu a zlikovci je zabraniše za njegov narod u Hrvatskoj.

  12. Hrvatska je pobjedila u ratu uz pomoć Nemačke ali najviše služeći se Gebelsovom propagandom. A to je ako više puta ponavljate laž ona u svjetu postaje istina i to im je odlično uspelo. Napravili su najgori zločin posle II svetskog rata i genocid nad Srpskim narodom , što su radili pod Pavelićem i u II svetskom ratu. Uništili su Republiku Srpsku Krajinu koja je bila proglašena voljom njezinog naroda koji je bio konstitutivni narod znači imao je pravo da se osamostali baš kao i hrvatski narod. Kod nas u srpskoj politici se o tome uredno šuti i prešućuje misleći se dodvoriti Hrvatskoj i svetu ne mi tako samo padamo još niže i od stvarne žrtve ( protjerivanje 280 000 Srba i genocid nad onima koji su ostali zabilježio kamerama UNPROFOR ) mi šutnjom postajemo agresori. Sve nade polažem u Savu Štrpca i njegovo zalaganje za Krajinu. Srpski narod nikada se nesmije pomiriti s činjenicom da Krajina ne postoji. Postojala je na oko 35 % teritorije današnje Hrvatske sve su to bili srpski etnički prostori i mi se za njih moramo boriti makar čekali 900 godina kao Hrvati svoju državu.

  13. @ Alen iz Bjelovara
    Ti si majstore polupao loncice uporedjujuci Albanku iz Srbije i Srpkinju iz Nove Drzave Hrvatske.Srpkinja iz Hrvatske je prezivjela genocid od strane tvojih Hrvata. Taj se genocid odvijao u tri etape od 1941: fizicko istrebljavanje za vrijeme NDH, kulturno istrebljavanje u Titovoj Jugoslaviji i ovo zadnje od onog trena kad je Tudjman kao predsednik Novonastale Drzave Hrvatske oslovio gradjane sa : Gradjani Hrvati i ostali gradjani. Dakle , u toj trecoj etapi nismo bili ni vredni spominjanja a kamoli oslovljavanja.
    Ja kao Srpkinja iz NDH( sad bila ona nezavisna , nova ili novonastala) zestoko protestvujem da me se uporedjuje s Albankom iz Beograda. Zasto? Zato sto ja mogu da dokumentujem korjene iz 1422. na toj teritoriji koju sada nazivas Hrvatskom a iz koje da nisam pobjegla glavom bez obzira jos 1991 – dozivjela bi istu sudbinu kao i moje dve babe u Jasenovcu 1942. A Albanka nije imala takvu sudbinu i takve korjene u Srbiji i smatram da je bezpredmetno da se raspravlja o tome sta ce Albankina djeca uciti u Beogradu, Briselu ili Rimu.

  14. Odnos snaga je bio 4 prema 1, i tu nije potreban niakav *gebels*, ali, pritekao je *danas*, u pomoc, upravo Srbija, njena politicka patrola 92, tvrdi *gebelsovski* da je Srbija kriva…da su Srbi krivi, Hrvatskoj *strani*,naravno, ne pada ni na pamaet, a kamoli da napravi svoj *B92*, da se samo optuzuje,da se *hvali* sa svojim ratnim zlocinima…i klanja *senima srbocetnika*…naravno, nije sporno da je i medju Srbima bilo zlih ljudi..ali, to nisu bili produkti *zvanicne politike*. Za rad sake vlasti,za rad potvrde sporazuma..Cvetkovic-Macek, 1954.godine takodje Stojadinovic – Pavelic, na oltar se stavila RSK,buducnost RSK, a vlada RSK se ne pominje..slicna burgijanja imamo i na Kosmetu..svi se pitaju samo ne zitelji kuca na *burzi*…!

  15. Pozdravljam mišljenje gđe. Senke a Lunetu ponavljam . Da u Hrvatskoj se se vodila ” gebelsova ” politika sataniziranja Srba. Od radnih mjesta gdje su kolege hrvati javno vrijeđali Srbe. U školama se djeca nisu smjela niti slučajno krivo zvati pa je postalo najveći hit nadimci . Nije Milorad nego Mile , Nije Milanko nego Miljenko. Uz svakodnevno sataniziranje srpskog naroda kroz HTV, krugovalne postaje i huškačke novine. Svaki dan je uredno slana slika u svet o teškim pokoljima divljih Srba koji su došli iz Srbije i otimaju hrvatske teritorije i maltretiraju nedužni hrvatski narod. Nitko svetu nije rekao istinu da ti Srbi žive u Hrvatskoj vekovima. A sa lošim političarima koji vode Srpski narod svet niti dan danas nezna pravu istinu.

  16. Srbima u Hrvatskoj sve teže
    Vandalizam Spomenik žrtvama Drugog svjetskog rata već treći put na meti
    Maljevima razbili kosturnicu žrtava fašističkog terora u Prkosu
    Okolno stanovništvo, uglavnom Srbi, zaprepašteno vandalskim činom, naglašava da je to već treći sličan slučaj koji se redovito događa uoči godišnjice smrti pokopanih u grobnici.
    Povećaj Maljevima razbili kosturnicu žrtava fašističkog terora u Prkosu
    Devastirana spomen kosturnica u Prkosu Lasinjskom
    Foto: kristina štedul fabac/pixsell

    Razbijeni dijelovi nadgrobne ploče, ostaci velike crvene zvijezde petokrake porazbacani po spomen-parku, sve izmiješano s ostacima vijenaca i svijeća, prizor je koji su jutarnji prolaznici jučer zatekli na spomen-kosturnici žrtava Drugog svjetskog rata u Prkosu nedaleko od Lasinje. Po informacijama susjeda, kosturnica je uništena oko četiri sata, kad se iz tog pravca čula buka.

    – Razgovarao sam sa susjedima i rekli su mi da su čuli neke čudne zvukove tijekom noći iz pravca spomenika. Prošle godine spomenik je išaran bojom, a ovo što se sada dogodilo pretežak je incident da bih ga uopće opisivao. I sve to događa se upravo na dane kad se trebamo prisjetiti onih koji nisu više s nama – rekao je Svetozar Stopić, koji živi nedaleko od spomen-kosturnice.

    Riječ je o mjestu na kojem su pokopani posmrtni ostaci 478 žrtava fašističkog terora u Prkosu. O ratnim stradanjima tamošnjih stanovnika govori se i na razbijenoj ploči ispisanoj ćirilicom. Noćni vandali kosturnicu su uništili velikim maljevima, a karlovačka policija jučer je obavila očevid.

    Devastacija je izazvala konsternaciju kod okolnog stanovništva, uglavnom Srba, koji naglašavaju da je to već treći sličan primjer koji se redovito događa uoči godišnjice smrti pokopanih u grobnici.

  17. Drugi ‘okršaj’ koalicijskih partnera
    Rade Kosanović: Izjava župana napad je na sve Srbe u županiji
    Predsjednik SDSS-a Karlovačke županije žestoko se okomio na župana Ivana Vučića i pročelnicu njegova ureda Bernardicu Topolnjak-Halapa, predsjednicu Županijskoga vijeća HSP-a
    Povećaj Rade Kosanović: Izjava župana napad je na sve Srbe u županiji
    Rade Kosanović, predsjednik SDSS-a Karlovačke županije

    Nedopustivo je da Bernardica Topolnjak-Halapa, koja je zaposlena u Županiji na mjestu pročelnice Ureda župana, u javnosti tvrdi da je SDSS jeftina i trgovačka stranka. Neka odluči hoće li biti zaposlena u Županiji, primati plaću koju joj građani daju i raditi svoj posao, ili se baviti politikom, ponovio je predsjednik SDSS-a Karlovačke županije Rade Kosanović riječi Dušana Jerosimića, vijećnika SDSS-a, koji je u četvrtak na sjednici Županijske skupštine komentirao izjavu pročelnice. Ona je, kao predsjednica Županijskog vijeća HSP-a, u rujnu na konferenciji za novinare rekla da država ne treba udovoljiti zahtjevu SDSS-a za osnivanje vijeća općina s većinskim srpskim stanovništvom u Slavoniji. Stranku je nazvala trgovačkom i optužila je da i dalje sanja o ‘Velikoj Krajini’, a da je osnivanje vijeća općina ponovni pokušaj ostvarenja tih snova.

    Odgovor još gori
    Dušan Jerosimić na sjednici je pitao župana zna li za tu izjavu pročelnice i je li njome neugodno iznenađen i zatečen. No, Rade Kosanović smatra da je odgovor njenog šefa, župana Ivana Vučića, još gori od napada B. Topolnjak-Halapa. Smatra ga napadom na sve Srbe koji žive u županiji.
    Naime, župan je rekao da je od vijećnika Jerosimića, kada već osuđuje izjave njegove pročelnice, očekivao da će osuditi naslovnicu u Novostima, na kojoj je nakon pada MIG-ova osvanuo naslov ‘Oba su pala’, ili činjenicu da se u jednom kafiću u Plaškom, za očevida i izvlačenja ostataka zrakoplova, pjevalo pjesmu ‘Avione, slomit ću ti krila!’. Župan mu je poručio da treba izbalansirati izjave, pa će svima biti bolje, bez obzira na nacionalnost.
    – Posjetio sam Mariju Klipu u ogulinskoj bolnici, koja je ozlijeđena za pada aviona, a vas tamo nije bilo, i to dovoljno govori o nama kao ljudima – dodao je župan Ivan Vučić.

    Sastanak sa županom
    Rade Kosanović zatražio je sastanak sa županom kako bi riješili nesuglasice.
    – Ne može župan vijećnika pozivati da reagira na stvari na koje nema utjecaja; nije Dušan Jerosimić uređivao Novosti, pa ne može govoriti o naslovnici, a SDSS ne može biti uz svaku budalu i govoriti mu kakvu glazbu je primjereno ili neprimjereno puštati u kom trenutku. S druge strane, pročelnica Topolnjak-Halapa državna je službenica i treba paziti na svoje istupe. Ona taj posao radi 24 sata. Ne prima mjesečnu plaću kao predsjednica stranke, nego kao pročelnica – uvjeren je Rade Kosanović.
    HDZ i SDSS koalicijski su partneri na županijskoj razini, pa je pitanje kako će se ovaj sukob odraziti na njihovu međusobnu suradnju. Inače, župan često ističe da je spreman na suradnju sa svima i da je kao gradonačelnik Ogulina, kada to zakon još nije tražio, imao suradnike predstavnike srpske manjine.

  18. „Ivo Josipović ne misli tako, a Ivo nije neozbiljan čovek. Kao što nije neozbiljan ni njegov glavni savetnik, britanski đak, Dejan Jović.“ Josipovic sigurno nije neozbiljan covek, za neozbiljnost je zaduzen onaj klovn iz Beograda! Usput, Dejan Jovic je Srbin iz Hrvatske i pre nego sto ce postati „britanbski djak“ bio je djak Stipe Suvara – u vreme ranih 80-ih pisao je dosta, vatreno i rigidno (suvarevski), u zagrebackom „Poletu“, glasilu tadasnjeg Saveza omladine. Otisao je potom u Englesku, izgleda da je ponesto i naucio tamo, cim se i hrvatskom predsedniku ucnio dobrim za savetnika. Srpskog predsednika inace i dalje, hvala na pitanju, „savetuju“ praznoglavci iz „Idola“, njegovi drugovi sa zurki, koji su tada nekom, kome li, pevali „Retko te vidjam s devojkama“. Od Dmitrovica dosta ocekuju posebno Srbi koji su bilo napustili Hrvatsku, bilo da se bore da prezive u Hrvatskoj. Zato bi morao Dmitrovic da izbegava povrsne ocene i greske. Greska je npr. ime „Darko Bajic“! To je ime srpskog rezisera, a hrvatski sudija zove se Mladen Bajic. A povrsna ocena je kako Margetic sve ovo radi „za Srbe“. Neki analiticari tako i ovo prozivanje sudije Bajica od strane Margetica vide pre kao nastojanje da se sudija Bajic onemoguci u akcijama koje je poduzeo protiv nekih perjanica danasnje hrvatske vlasti. Dakle, veliko je pitanje da li to Margetic zeli „pomoci“ Srbima, ili njihove zrtve samo jos jednom zloupotrebljava (instrumentalizuje) u unutarhrvatskim prepucavanjima.

  19. Petre, ja ne rekoh da nije bilo *gebelsovih fazona*, samo kazem da je situacija na terenu bila takva..4 prema 1..vojnicki, i svako drugo poredjenja,..sto se tice *nadimaka* ja sam ih imao par u Beogradu..tako da nevidim taj problem,bar ne na takav nacin, sa sve izbeglom familijom iz hrvtaske, psisustvo asimilacije postoji u svakoj sredini gde se zivi mesovito…., a, veca je steta, prvi najveci tacnije udarac, odlazak mitropolita Jovana zagrebacko ljubljanskog..sa prostora Hrvatske,u *doba mira*, kao nemi signal ali i saglasnot…!!!

  20. Lune @

    Nisu to ” gebelsovi fazoni ” to je pritisak i ljudi su uzimali nadimke samo da prikriju svoja srpska imena jer su bili pod stalnim pritiskom i napadom većinskih hrvata. Ti uspoređuješ zločin prema jednom narodu gdje je iz Hrvatske protjerano neslužbeno preko 500.000 srba u biti oko 280.000 srba + 250.000 jugoslovena koji su u 99 % slučajeva srbi koji su se izjašnjavali kao jugosloveni. Komunisti, ateisti + mješani brakovi.Po tvojoj logici i Jasenovac spada u fore i fazone e pa neće moći Lune.

  21. *gebelsovi fazoni*..sam upotrebio zbog izbegavanja duzine komentara, nista znaci lose, a, familija mi je proterana, kuca im je spaljena, stanovi naravno *okupirani*,ja *oduvao*..6o dana kao *srBski dragovoljac*..onako *usput* ispracen od *kolege direktora*..*doslo je vreme da se vi srbi iz hrvatske naucite da ste gradjani drugog reda u srbiji*, i naravno *cisto srBsko, edukovanje preko tehnoloskog viska, biroa, ulice*….. a ja u Beogradu, promenuo do sada vise nadimaka…tako da te price su bezvezne, niti je potrebno fabrikovanje *novih dokaza*,,,dokaza ima, a volje da bude bolje nema.RSK, osim retkih pojedinacai casnih radikala niko ne spominje…!!!

  22. Ima još detalja o ovom čoveku koji nisu šire poznati
    http://www.aikb.net/f13-sve-i-svasta

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *