Treba dati i telo i dušu

Piše Milorad Vučelić

Ne može se čovek čudom načuditi. Uoči desetogodišnjice petooktobarskog srpskog izlaska iz istorije i njenog svečanog ulaska u polukolonijalnu tmušu globalizacije pod isključivim američkim diktatom, vladajući političari i mediji se ubiše dokazujući da nam je mnogo bolje. Ne znam uopšte odakle ovakva histerična potreba kada je to više nego očigledno. Toliko nam je bolje da to naprosto niko ne mora da tvrdi niti dokazuje. I zašto sada sav taj boljitak opisivati, kada je sve to tako precizno i lepo opisao predsednik Slobodan Milošević u svom govoru 2. oktobra 2000. godine, koji objavljujemo u ovom broju „Pečata“. Živimo u tom ostvarenom boljitku. Sada ako baš sve i nije završeno za ovih deset godina ne treba cepidlačiti, završiće se za koji mesec ili za godinu dana.
Mnogo toga se zaista promenilo. Ali otpora ima, nije da nema. Ima čak i onih koji odbijaju da „promene sebe“, poput profesora i našeg najuglednijeg ustavno-pravnog stručnjaka Ratka Markovića, koji kaže:
„Nikada nisam pristao na slogan ‘EU nema alternativu’, to se u realnoj politici pokazalo kao ‘EU bez obzira na cenu’. A cena je ‘šajlokovska’. Treba dati i telo i dušu. Planski se uzima deo po deo jednog i drugog. Jedna po jedna grana industrije se gasi, najsvetiji deo državne teritorije je već otet i dva dela su u fazi preduzimanja pripremljenih radnji za otimanje, vojska je od građanske časti i patriotske dužnosti postala jedna od profesija kao i svaka druga…“ (Pročitati intervju Ratka Markovića u ovom broju „Pečata“).
Samo oni koji se dovoljno ne udubljuju u problem, o zlonamernim neću ni da govorim, ne vide koliko su promene velike i bitne. Neće da vide koliko smo novih prijatelja i saveznika stekli. Kakav je tu obrt nastao. Svi oni koji su nam nekada bili ljuti neprijatelji sada su nam postali veliki prijatelji sa kojima blisko sarađujemo. I pošto su prijateljstva tako duboka ona su i sve zahtevnija. Prijatelji mnogo više traže, prijateljstva treba mnogo više hraniti nego neprijateljstva. Odnosi prema prijateljima uvek traže i veća davanja sebe. Ne možeš ti tek tako Džozefa Bajdena zvati Džo, a Ketrin Ešton Keti. To ima svoju cenu, treba se investirati u tu intimizaciju i ne praviti pitanje oko Kosova, Srba na Kosovu i uništene imovine „Telekoma“. Prava vest,  u našim čemernim medijima, je da je „prekinuto uništavanja baznih stanica ‘Telekoma’“, a ne da su „kosovske vlasti završile posao uništavanja“.
Kada je Džozef Džo, a Ketrin Keti onda se svako zlodelo nad Srbima pretvara u znak „da su pregovori između Beograda i Prištine neophodni“. Što više zuluma nad Srbima i Srbijom to više „dobre klime za pregovore“. A pogotovo kada se šiptarski teror odvija kao dobrodošlica našoj proverenoj prijateljici Hilari Klinton, koja upravo zbog „dobre klime“ i dolazi.
Zbog naših prijatelja i saveznika „proširenje EU će ići mnogo sporije od proširenja NATO-a“. Prvo u NATO pa da vidimo kada ćete kao naši provereni prijatelji u EU. Sve nas je obradovalo što je Crna Gora sledeća na redu za NATO, kako kaže naš provereni i odavno poznati i dokazani prijatelj Januš Bugajski iz američkog Centra za strateške i međunarodne studije. Crna Gora je kažu u tom pravcu „sprovela niz reformi i pokazuje ozbiljnu nameru“.
Ali ne lezi vraže! Pojavio se problem! Amerika kaže da Crna Gora ima „višak naoružanja“! Zamislite kolika li je ta količina kada je za Amerikance prevelika! Ali na muci se poznaju junaci. Crnogorci su odmah pristupili rešavanju tog problema pa su „određenu količinu poklonili avganistanskoj nacionalnoj vojsci“! Moram, na žalost, da priznam da me je malo lično žacnulo ovo crnogorsko razdvajanje od „svijetlog oružja“, ali to samo pokazuje koliko smo mi daleko od toga da shvatimo svu dubinu i veličinu promena i prijateljstva sa evroatlantskim silama.
Kad su Srbija i oružje u pitanju stvari stoje daleko bolje nego u bratskoj Crnoj Gori. Srbi u Srbiji su razoružani. Ako šta imaju, imaju „praznu pušku“ kako to lepo i slikovito kaže  glavni i odgovorni urednik „Politike“ Dragan Bujošević. Zato on u svom uvodniku pametno upozorava i opominje sve Srbe da i ne pomišljaju o nekakvom „jurišu na Kosovo“. To što niko ko je na vlasti i u opoziciji to i ne pominje, niti to kaže, nije ni važno. Važno je podgrevati optužnice protiv srpskog naroda baš poput onih o „velikoj Srbiji“, koje ni Haški tribunal nije mogao da dokaže.
I tako Bujošević upozorava planski i smišljeno razoružane Srbe da „uopšte nije pametno pretiti praznom puškom“, pa kada se i čine svi ovi zločini nad srpskim narodom na Kosovu i onda im predočava šta bi nam sve od Šiptara sledovalo: „konačna seoba Srba sa Kosmeta, spaljeni Dečani, Srbija bez bombardovanja a u delimičnoj izolaciji i bez Preševa pa i Raške oblasti“!
Prosto ne možemo da poverujemo šta bi nam sve uradili naši današnji prijatelji i saveznici? Ali pošto Bujošević provereno zna to što tvrdi i to iz prve ruke – treba mu zato verovati, ali nam ostaje da se zapitamo zašto mu je u interesu da kvari naše poverenje u evroatlantsku, tursku pa i avganistansku braću. Naravno, jasno nam je da on sada mora da napadne principijelni DSS i Nenada Popovića da bi se zaustavila uzlazna putanja Vojislava Koštunice u biračkom telu i javnosti, ali po koju cenu. Po cenu da poverujemo, ne daj bože, u sliku o Albancima koja nam se predočava.
Prosto je neverovatno da Bujošević i naši zapadni prijatelji misle to su Albanci, takvi kakvim ih oni prikazuju. Teško nam je da poverujemo da su Albanci spremni ko zapete puške da isele sve Srbe sa Kosova i spale Dečane! A da bi nam naši saveznici i prijatelji pa i Keti i Džo uzeli Preševo i Rašku oblast! Pa zar i oni ne vide koliko se toga promenilo posle 5. oktobra, da li je moguće da se samo oni nisu promenili i zašto?
Jer ako je to oko Albanaca tačno, a nemamo razloga da ne verujemo ovako visoko obaveštenim izvorima, onda nije u redu i fer da nas sa takvim krvnicima i anticivilizacijskom zločinačkom masom koja bi spalila Dečane, teraju na razgovore i za pregovarački sto. Bio bi red da ovako opisane Albance prvo poprave i uljude, pa tek onda usmere na bilo kakve pregovore sa Srbima.

20 коментара

  1. Свака част г. Вучелићу! И за то што сте јасно приказали наше ”пријатеље”, као и што сте јасно казали ко је Бујошевић. Зензура у Политици је постала гора него на Б92 у смислу коментара читалаца. Бујошевић је отерао све квалитетне новинаре (само да поменем изузетну Светлану Васовић—Мекину. Про јој је забрањено да ишта коментарише од политичких збивања у Србији, а онда су је комплетно ”укинули”. Мој савет је да је замолите да пише за Ваш цењени лист јер она има шта да каже. Било би добро и да анализирате глобалисту Бошка Јакшића, коме Бујошевић увек да проминентно место одаке наставља да хвали достигнућа ”Западне Империје”.

  2. Има једна стара народна изрека која чини ми се на најбољи начин
    одсликава шта нам се догађа,и која ми је у овим временима често у мислима, па и сада док читам овај текст о нашим (НЕ)пријатељима.

    Ко с“ ђаволом тикве сади о главу му се обијају.

    И заиста, садили смо тикве,(Европа нема алтернативу), лепо су се примиле и нарасле у огромне тикве и увелико нам се обијају о главу.Наш највећи проблем је што ми то разбијање о наше главе и поред тога што су тикве огромне не осећамо.
    Анестезија која нам се редовно сервира путем свих најутицајнијих медија телевизије , штампе и интернета (част малобројним изузетцима) толико је јака да ово разбијање готово да не осећамо,и због тога Европа и даље нема алтернативу.Остаје да се види да ли ћемо успети да се пробудимо из анестезије ,а ја сам сигуран да хоћемо, или ћемо наставити да садимо тикве док нам не буду разбиле главу.

    Још давне 1848 године када је САД отела Мексику Готово половину територије, укључујући и лепу Калифорнију председник Мексика, Порфирио Дијаз, болно је рекао :“Јадни Мексико, тако далеко од бога ,а тако близу САД“,јасно алудирајући да су центри који су тада кројили политику САД оличење самог ђавола.
    Сада су ти исти центри после 160 година толико моћни да кроје светску глобалну политику,политику новог светског поретка ,како су је сами назвали, и крупним корацима хитају да поробе цео свет.Последице те политике сада најбоље осећамо на сопственој кожи.
    Још једна напомена у вези са крилатицом (Европа нема алтернативу)
    Сам њен садржај чини се говори да је изашла из ђаволске кухиње – не оставља слободу избора.

    Ђоровић Звонимир

  3. Овај оглас који је један мала група покушала да објави у Политици и Вечерњим Новостима на 5. октобар, јасно показује докле смо стигли. Оглас је одбијен на оба места.

    http://www.balkanmagazin.net/kolumna/javno_mnjenje/jedan_mali_oglas.xhtml

    ЈEDAN MALI OGLAS
    Oglas koji nećete pročitati u najstarijim srpskim listovima bio je namenjen za: Politika, Mali oglasi, rubrika Obaveštenja; Večernje novosti, Mali oglasi, rubrika Lične vesti
    S.K.
    ponedeljak, 4. oktobar 2010

    Postojeći komentari ( 0 )Pošaljite komentar Email
    Grupa saradnika i čitalaca Balkanmagazina poželela je da u utorak 5. oktobra objavi mali oglas u dva najstarija prestonička dnevnika – Politici i Večernjim novostima – ali je zbog sadržaja taj oglas odbijen u oba lista. U Politici, na oglasnom šalteru, odbijanje je usledilo odmah, uz obrazloženje da pominjanje reči „vlast“ nije dozvoljeno u malim oglasima. U Večernjim novostima su ljubazno zamolili za nekoliko sati konsultacija sa urednicima, a potom je javljeno telefonom da oglas „na žalost, ne može da bude objavljen u ovom trenutku“.
    S obzirom na to, iako nije običaj da objavljujemo male oglase, evo teksta koji nećete moći da pročitate u najstarim srpskim listovima mada je bio namenjen njima:
    „Obaveštavamo rodbinu i prijatelje da ćemo u utorak 5. oktobra davati pomen narodnim nadama, 20-godišnji po starom, odnosno 10-godišnji po novom kalendaru. Tom prilikom ostavićemo u 17.00 časova na Zidu plača kod gomile kamenja u Pionirskom parku u Beogradu, izjave iskrenog pokajanja zbog greha koji nosimo na duši zato što smo verovali da će biti bolje.
    Tim povodom javno se odričemo svih na vlasti, na koju su došli i uz našu pomoć. Sve bivše i buduće dugove učinjene u naše ime ne priznajemo.
    Pokajnici 5.oktobra“

    Ево и једног клиње који ће свакако далеко стићи у животу, кад већ тако мали схвата суштину ствари 🙂

    http://www.youtube.com/watch?v=nKggEwPNso8&feature=player_embedded

  4. Петооктобарска ”револуција” је подвала на коју су Срби насели. Коме то данас није јасно, помоћи му нема. Ту не рачунам професионално везане за узгајање и одржавање петооктобарског мита, којима, сходно њиховим моралним и људским квалитетима, помоћи неби било свакако.

  5. Postoje ljudi koji pričaju o 5.oktobru kao danu kada je zaustavljen jedan totalitarni režim u nastojanju da se održi po svaku cijenu. Postoje ljudi koji smatraju da je to početak nestanka jednog naroda koji je nastojanje da sačuva ovu državu po svaku cijenu volio više od svog života. Često postavljano pitanje ovih dana je, da li su obični ljudi razočarani posle paljevine, prodaje, predaje, klečanja, izvinjavanja, unižavanja, otimanja, obećavanja, uzaludnog nadanja. Bombe koje padaju sada po nama razaraju porodice, dušu, predke, čast, ljubav za bližnjega svoga. Ima li koga ko bi zapjevao neku pjesmu o ljubavi prema otadžbini?Ima, ali niko ne zna nijednu. A, kojoj to otadžbini? Ako nisi bio za 5-o oktobarske promjene, nisi na ”njihovoj strani”. Ako nisi bio ni na drugoj strani, da li si bio igdje? Ja jesam, ali na strani svih onih ljudi koji su uzimajući od svojih predaka zdrav razum i pronicljivost, nazreli šta sledi 6-og i dalje… I nisam prevarena. Ne gledajte ničijim očima, kao traži naša TV, već svojim. Mi želimo u Evropu koja nas je bombardovala. Zar i to da naučimo od njih? Usta su nam puna evropskih konvencija o ljudskim pravima, samo ne o pravu na život, onakav kakav ti misliš da bi ti bio dobar. Jesmo li tužni? Jesmo. Da li smo umrli ili je ovo imitacija života?

  6. Гледао сам ОКО на РТС1. (Може се скинути са Подкаста) Чланови отпора који су учествовали у припреми 5 Октобра. Помислих, Боже, која празнина. Људи образовани а празни. Ништа не разумеју. Један. можда најгори међу њима, говори о некаквој посвађаности Срба са свима и ту помиње некакве Босанце, Црногорце и друге, и каже до јуче су били наша браћа.
    Према њему, више је демократије било у време важења црвених пасоша, када за њих нису биле потребне визе…
    И још много чега, на основу се да закључити колико се дотични разуме у друштвено-економске односе.
    Али, самопоуздање му не недостаје.

  7. Као што рекосте, хистерична пропаганда да нам је боље и боље непресзаје, сад причају о посткризним реформама, наводни председник Србије се не скида са екрана, он је све и свја, о свему он јавно одлучује, пресуђује, надменннннн!

    п.с. Читам ово нову причу на сајту НСПМ господина Слободана Антонића, и поред неких критичких ставова које је раније износио , сада могу само да закључим да се мало конформистички, демагошки, површно осврће на дешавања. Па он цитира , узима у обзир мишљење, неких сумњивих људи. Изостаје права критика свих учесника, посебно данашњих који раде на распарчавању ове земље, од стране Антонића, даје неозбиљне квалификације, не гледа шире на проблеме, дешавања, узроке и последице,поготово данашње погубне последице…

    Ваљда је све речено овим скорашњим исказима учесника петог октобра, и ко је финансирао и ко је шта радио, којим се методама обарала власт, учешће мафије, беретки,јадних рудара колубаре, …..Епилог знамо и видимо шта нам се дешава сваким даном, тј. како нам је стање у држави са територијом, економијом, пољопривредом здравством,школством,моралом,..

  8. Sotonisti predvođeni amerikom žele uništiti srpski narod po bilo koju cenu nesmemo nasesti .Srpski se narod treba pokazati zrelim , ljubavlju i potomstvom osigurati našu Republiku Srpsku , Srbiju, Vojvodinu , Srpsku Crnu Goru i staru Srbiju ( Makedonija ) kao trajnu državu Srpskog naroda.Srpski narod mora naučiti lekciju od šiftara ” čije su ovce onoga je i livada ” niskim natalitetom jedincima i sa dvoje dece gubimo teritoriju za teritorijom i to će se nastaviti. U Hrvatskoj delom zbog proterivanja ali puno većim delom zbog izumiranja izgubljen je srpski teritorij i ljudstvo. Nekada su Srbi bili 30 % hrvatske. To piše u hrvatskim novinama Gospodarski list a danas ? Samo hrpa nemoćnih bakica i dekica bez potomstva. Kosovo smo isto tako izgubili kao i Makedoniju. U Crnoj Gori Srbi prizovite se pameti i svaki par minimalno petero dece i nedajte se. Republika Srpska će kao i Kosovo i Hrvatska biti izgubljena baš zbog velike površine a premalog broja srba. BH federacija na istoj površini godišnje ima oko 25.000 beba a Srpska od 10.000 do 11.000 i sve je jasno da bi zadržali taj teritorij moramo imati minimalno beba kao i druga polovica države. U Vojvodini isto tako Srbi treba da puno više rađaju jer samo ako brojčano ojačaju mogu spriječiti secesiju. Znači ako si rodoljub, srbin, srpkinja prihvatite se ljubavi i pobjedimo neprijatelje njihovim oružjem visokim NATALTETOM.

  9. hm, hmm…?? tolika energija u paljenje Skupstine *SFRJ*…??
    ……………………………………………………………………………………………
    *
    Roza U toku NOB formirane su Omladinske radne brigade i cete, koje su dale 35 000 000 radnih sati. Na samom pocetku rata prikupljali su oruzje i municiju.
    Prva veca organizovana radna akcija je odlazak 150 mladica i djevojaka, u oktobru 1941, iz slobodnog Uzica u okolinu Visegrada na berbu kukuruza.
    U toku 1942. popravljane su pruge Drvar -Kljuc i napravljen put Glamoc- Rora. U toku avgusta organizovana je najveca radna akcija u toku NOB.
    Bila je to “zetva u Sanickoj dolini”. Na ovoj akciji ucestvovalo je vise od 7000 mladih. U akciji prikupljano je:
    270 vagona psenice, jecma, zobi, kukuruza
    osusena su 3 vagona sljiva i jabuka
    izvadjeno je i utrapljeno 17 vagona krompira
    Napravljeno je 4 vagona pekmeza
    otpremano po 3.000 kilograma voća i povrća, podijeljeno je oko 150 vagona razne hrane, žita, voca i povrca, a u rezervu je stavljeno 750 vagona razne hrane.
    Poseban podvig ove akcije bila je zetva 800 zetelaca, koja je obavljena 27.08.1942. godine ispred samih ustaskih bunkera. Omladina je tada potpuno ispunila zavjet
    “Ni zrno zita okupatoru”.
    1943. godina bila je godina velikih bitki. Omladina je pomagala NOP radeci na slobodnoj i okupiranoj teritoriji.
    U toku 1943. pred II kongres USAOJ-a svojim rezultatima su takmicili. Dali su oko 5 000 000 radnih dana, a najbolje rezultate postigli su omladinci Like.
    Pred samo oslobodjenje zemlje, mladi su radili na rasciscavanju rusevina, obnovi puteva, pruga i mostova, a posebno se svojim radom istice na sjeci drva na Crnom vrhu (od polovine januara – do polovine marta 1945), gdje je po dubokom snijegu i jakoj zimi pripremljeno hiljade kubnih metara ogrevnog drveta za potrebe Beograda. U slicnim uslovima mladi sijeku drvece na Rudniku (od polovine januara do polovine februara 1945) koje je noseno za Beograd, a narocito u bolnice na Sremskom frontu.
    over a year ago
    *
    Roza U toku izgradnje pruge Brcko – Banovici iskopano je oko 1 361 680 m^3 zemlje i 134 460 m^3 kamena, izgradjena su 2 tunela u duzini od 667 m i 22 mosta ukupne duzine 455 m.
    Tito je prvi put posjetio Banovice 26.09.1946. godine. Tom prilikom Tito je rekao:
    “Ovdje se kuju novi ljudi. Ovdje se kuju i prekaljuju i izlaze iz rada novi ljudi sa novim pojmovima o radu. Stvara se jedan radni kolektiv koji se ponosi svojim radom, ono sto on stvara svojim sopstvenim rukama… Kad kroz nekoliko godina budemo mogli da pogledamo unatrag na predjeni put, mi cemo zaista s ponosom moci da kazemo da smo taj put – iako je bio trnovit, tezak I prepun svih mogucih zapreka – savladali blagodareci samo tome sto se nismo bojali nikakvih teskoca, sto smo duboko vjerovali u nasu pobjedu u izgradnji”
    Tito se obratio omladini rijecima:

    “Borba za pobjedu u obnovi zemlje, u savladjivanju privrednih teskoca, sastavni dio je ove velike borbe na bojnom polju u kojoj su ginule desetine hiljada omladinaca I omladinki…”
    Dvadeset godina kasnije nakon prve posjete Tito je posjetio Banovice. U svom govoru 18.11.1966. godine drug Tito je rekao:
    “danas kad sam posjetio Banovice na mjestima gdje su nekada bile barake u kojima je bila smjestena omladina, video sam impozantne nove zgrade, i stambene i upravne.
    Vidio sam koliko su mnogo ucinili rudari, radni ljudi ovog basena. Obezbjedjujuci nasoj zemlji, nasim narodima gorivo za zimu oni su ujedno izgradjivali novi rudarski grad. U tom gradu danas, gdje su nekada bili polupismeni ljudi, mlade generacije imaju sve uslove da se skoluju i svestrano osposobljavaju kao svjesni graditelji socijalizma i nase socijalisticke zemlje.”
    over a year ago
    *
    Roza U toku 1946. godine omladina je radila i na:
    izgradnji Novog Travnika,
    zavrsavanju radova na izgradnji rudarskog naselja u Banovicima,
    pripremnim radovima za izgradnju auto-puta Beograd-Zagreb,
    izgradnji 36 km kolosjeka izmedju Foce i Kopaca, i
    izgradnji 40 km dugog Posavskog kanala koji je predstavljao prvi melioracioni objekt kojeg su gradili mladi.
    Tokom 1947. godine zapocinje se s gradnjom druge velike omladinske pruge između Sarajeva i Samca (od 1.04. do 15.11.1947) cija duzina iznosi 242 km (skoro tri puta duza od prethodne), a gradilo ju je 217.234 omladinaca. Prilikom izgradnje ove pruge trebalo je izgraditi 17 mostova (duzina svakog je između 90 i 180 metara), 9 tunela ukupne duzine 2.525 metara i obaviti zemljane radove sa preko 5 miliona kubnih metara. U prugu je bilo ugradjeno 335.000 pragova i kolosjeka cija tezina iznosi oko 22.000 tona, odnosno za izgradnju pruge je trebalo ugraditi 68.000 vagona materijala za sto je bilo potrebno 3 miliona radnih sati.
    Omladina je još jednom napravila veliki podvig zavrsivsi prugu 14 dana prije zadatog roka. Pored ovih radnih rezultata mladi su na strucnim kursovima sticali nova znanja, mnogi su ne samo naucili prva slova, nego su procitali i vise knjiga, mnogi su postali kvalifikovani radnici spremni da odu u fabrike na nove zadatke.
    Izgradnja pruge Doboj-Banja Luka je bio jedan od poslednjih velikih radova omladine na prugama u periodu obnove Jugoslvije. Od 1.03. do 20.12.1951. godine, 90 kilometara dugu prugu gradilo je više od 87.000 mladih. Zadatak je bio velik, jer je trebalo izgraditi 34 mosta i 3 tunela čija je dužina oko 3,5 km, a u nasipe je trebalo ugraditi oko 2 miliona kubnih metara zemlje i kamena. Poseban podvig ove pruge je izgradnja tunela Ljeskove vode, kojeg su kasnije nazvali “institut tunelogradnje”, jer su vrlo snazne podzemne vode i cesto urusavanje ometali nesmetani rad. Slicno je bilo i kod izgradnje tunela Tromedja. I pored ovih nezgoda prvi voz je ovom prugom prosao 20.12.1951. godine.
    Pored izgradnje pruga omladina je ucestvovala i u izgradnji velikih industriskih objekata:
    fabike “Ivo Lola Ribar” u Zelezniku (od aprila 1947. do pocetka 1948. uz ucesce 15.566 omladinaca);
    fabrike hidraulicnih lezajeva i parnih kotlova u Zitnjaku, kod Zagreba; fabrike za prehrambenu i hemijsku industriju “Jedinstvo” u Zitnjaku, kod Zagreba;
    fabrike za proizvodnju tempera i sivog liva “Titarf” u Kamniku;
    fabrike magnezijskih opeka (danasnji “Magnohrom”) u Kraljevu; hemijski kombinat u Vitkovicima, kod Gorazda (od 1950. do 1951.); fabrike “Maglic” i “Sutjeska” u Foci (1950);
    fabrike tekstila “Raska” u Novom Pazaru (od 1951. do 1953.);
    fabrike kablova “Mosa Pijade” u Svetozarevu (1952);
    fabrike u Arandjelovcu i Mladenovcu; fabrika “Krusik” u Valjevu; zeljezare u Zenici (od 1948. do 1953.);
    valjaonice bakra u Sevojnu, kod Uzica (od 1950. do 1952.);
    zeljezare u Niksicu (1951).
    Kao i na izgradnji nekoliko hidrocentrala:
    u Jablanici (od 1947. do 1954.);
    sistemu hidrocentrala u Mavrovu (od 1948. do 1952. uz ucesce 37.000 omladinaca);
    hidrocentrali u Zvorniku (od 1950. do 1955.);
    sistemu hidrocentrala na Vlasini (od 1950. do 1955.); hidrocentrali u Vinodolu (od 1950. do 1954.)
    U ovome periodu mladi rade i na izgradnji Novog Beograda.
    Prva faza ove akcije traje od 1948. do 1951. godine, a u radovima ucestvuje 140.000 omladinaca i omladinki, da bi druga faza bila u periodu 1968. do 1969. godine.
    U periodu od 1948. do 1951. godine traje izgradnja Nove Gorice, a radovi se odvijaju i na izgradnji studentskih gradova u Zagrebu, Sarajevu, Ljubljani itd.
    over a year ago
    *
    Roza Nakon velikih radnih akcija dolazi period koji se naziva “vrijeme malih akcija” ili akcija koje su imale lokalni znacaj. Taj zastoj u organizovanju velikih, saveznih radnih akcija ne znaci da su radne akcije zamrle, jer je omladina kroz taj period ipak odrzavala svoju aktivnost radeci u svojoj lokalnoj sredini. U ovom periodu, izmedju 1953. i 1958. godine racuna se da je bilo oko 20.000 lokalnih omladinskih gradilišta. Radovi su se posebno odvijali na izgradnji objekata za razvoj nekoga grada ili kraja. Glavna tacka koja je cinila prekretnicu jednom takvom stanju bio je poziv Josipa Broza Tita da se nastavi sa izgradnjom auto-puta, izrecen na VI kongresu Narodne omladine Jugoslavije 27.01.1958. godine.
    Izgradnja auto-puta “Bratstvo-Jedinstvo”
    Omladina je odusevljeno prihvatila poziv Josipa Broza Tita i nastavkom radova na izgradnji auto-puta zapocinje nova faza radnih akcija u Jugoslaviji. Inače, izgradnja auto-puta “Bratstvo i Jedinstvo” odvijala se u dvije faze.
    Prva faza u izgradnji auto-puta je isla paralelno s izgradnjom velikih omladinskih pruga, a cilj joj je bio da poveze putem Beograd i Zagreb. Prvi radovi na trasi zapoceli su jos 1946. godine i sve do 1948. godine vrsile su se pripreme za akciju koja ce trajati naredne tri godine. Zvanicni pocetak izgradnje dionice auto-puta izmedju Zagreba i Beograda je bio 1.01,1948. godine, a radovi su trajali do 15.07.1950. godine. U tom periodu omladina je izgradila 9 metara širok kolovoz u duzini od oko 400 km i tako povezala ta dva grada.
    Nakon 8 godina zapoceo je nastavak izgradnje tog velikog puta. Omladini je povjereno da u nekoliko etapa potpuno izgradi autoput “Bratstvo i Jedinstvo”. Za nepunih sest mjeseci, do 23.11.1958. godine, 53.323 brigadira je izgradilo 80 km modernog auto-puta i tako povezalo Zagreb i Ljubljanu. U proljece 1959. godine zapocinje izgradnja dvije dionice auto-puta: izmedju Nisa i Paracina i izmedju Demir-kapije i Negotina u ukupnoj dužini od 110 km, a te godine tu dionicu je gradilo 51.000 brigadira. Sljedece, 1960. godine grade se dionice Nis-Grdelica i Udovo-Djevdjelija. Put u duzini od 113 km te godine je gradilo 48.557 omladinaca.
    Dionicu auto-puta Grdelica-Skoplje 1961. godine u ukupnoj duzini od 138 km gradi 46.699 omladinaca. Godine 1962. zapocinju posljednji radovi na auto-putu da bi sljedece 1963. godine mladi zavrsili posljednju dionicu autoputa izmedju Osipaonice i Beograda. Tako je 251737 brigadira za sest godina povezalo Ljubljanu s Djevdjelijom.
    Nakon pokretanja velike akcije na izgradnji auto-puta dolazi do ponovnog ozivljavanja saveznih radnih akcija. Medju brojnim akcijama koje se u tom periodu pokrecu posebno se istice ORA “Sava”, koja je pokrenuta 1960. godine i koja je okupila veliki broj mladih na izgradnji nasipa i uredjenju Zagreba i okoline. Ali broj saveznih radnih akcija ostaje tek na njih nekoliko, tako da 1968. godine egzistira nekoliko vecih radnih akcija: ORA “Novi Beograd ’68”; ORA “Sava ’68”; ORA “Zeleni pojas Djerdapa”; ORA “Motovun ’68” i nekoliko manjih. To je bio period kada ponovo opada broj brigada i brigadira.
    over a year ago
    *
    Roza Radne akcije iz 1969. i 1970. godine bile su zacetak reafirmacije dobrovoljnog rada omladine. Tako su 1970. godine organizirane sledece akcije: u Banja Luci na otklanjanju posledica od zemljotresa, Sava, Novi Beograd, Djerdap, a s radom pocinju akcije u Nisu i na Tjentistu – ORA “Sutjeska”. Sledece godine se pokrecu dvije nove akcije: na regulaciji Morave i izgradnji pruge Beograd-Bar. U tom periodu sve veca paznja se poklanja drustvenim aktivnostima, a 1972. godine potpisan je Drustveni dogovor o izvodjenju radova na objektima od sireg drustvenog znacaja. U 1973. godini, uz vec postojece, izrastaju nove radne akcije: Kumrovec, Kozjansko, Kopaonik i Jasenovac. Sledece 1974. godine ORA “Sava” slavi svoju 15-godisnjicu postojanja i organizovanog okupljanja mladih, a od vecih akcija te godine bile su ORA “Sutjeska”; ORA “Nis”; ORA “Morava”; ORA “Beograd-Bar”; ORA “Kozara”; ORA “Sabac” itd. U 1975. godini organizuje se 15 saveznih omladinskih radnih akcija sa oko 15.500 brigadira.

    Na osnovu masovnog ucesca mladih na lokalnim omladinskim radnim akcijama izrasta sve veci interes omladine za ucesce na akcijama saveznog značaja. Tako se u toku 1979. godine organizovalo 32 omladinske radne akcije saveznog značaja, sa ukupno 46.663 brigadira, a uz njih i 13 akcija republickog i 3 akcije pokrajinskog znacaja. U 1980. godini organizirane su 34 savezne omladinske radne akcije sa oko 43.000 brigadira, a istovremeno su organizirane 23 akcije republickog i pokrajinskog znacaja. Sljedece godine (1981) organizirano je 36 saveznih omladinskih radnih akcija i 60 omladinskih radnih akcija na republickom i pokrajinskom nivou. U okviru tih akcija učestvovalo je oko 60.000 brigadira.

    over a year ago
    *
    Roza Pored izgradnje pruga omladina je ucestvovala i u izgradnji velikih industriskih objekata: fabika “Ivo Lola Ribar” u Zelezniku (od aprila 1947. do početka 1948. uz ucesce 15.566 omladinaca); fabrika hidraulicnih lezajeva i parnih kotlova u Zitnjaku, kod Zagreba; fabrika za prehrambenu i hemijsku industriju “Jedinstvo” u Zitnjaku, kod Zagreba; fabrika za proizvodnju tempera i sivog liva “Titarf” u Kamniku; fabrika magnezijskih opeka (danasnji “Magnohrom”) u Kraljevu; hemijski kombinat u Vitkovicima, kod Gorazda (od 1950. do 1951.); fabrika “Maglic” i “Sutjeska” u Foci (1950); fabrika tekstila “Raska” u Novom Pazaru (od 1951. do 1953.); fabrika kablova “Mosa Pijade” u Svetozarevu (1952); fabrike u Arandjelovcu i Mladenovcu; fabrika “Krusik” u Valjevu; zeljezara u Zenici (od 1948. do 1953.); valjaonica bakra u Sevojnu, kod Uzica (od 1950. do 1952.); zeljezara u Niksicu (1951).

    Kao i na izgradnji nekoliko hidrocentrala: u Jablanici (od 1947. do 1954.); sistemu hidrocentrala u Mavrovu (od 1948. do 1952. uz učesce 37.000 omladinaca); hidrocentrali u Zvorniku (od 1950. do 1955.); sistemu hidrocentrala na Vlasini (od 1950. do 1955.); hidrocentrali u Vinodolu (od 1950. do 1954.)

    U ovome periodu mladi rade i na izgradnji Novog Beograda. Prva faza ove akcije traje od 1948. do 1951. godine, a u radovima ucestvuje 140.000 omladinaca i omladinki, da bi druga faza bila u periodu 1968. do 1969. godine. U periodu od 1948. do 1951. godine traje izgradnja Nove Gorice, a radovi se odvijaju i na izgradnji studentskih gradova u Zagrebu, Sarajevu, Ljubljani itd.
    over a year ago

  10. @Lune

    Тај линк који сте ставили без свог коментара показује ситног криминалца од кога баш ништа не зависи. Волела бих да нам поставите слику много већег крииналца на челу државе.

  11. Кад се покрену балканске олује, оне онда трају. Сигурно сте чули за геогравски појам, ружа ветрова, Србија се налази баш у једној таквој ружи. Из које нема куд сем да себи нађе начина како да се заштити од таквих ветрова, који су некад тако јаки да неумемо да се заштитимо. И ако нам се то врло често дешава, у неком временском размаку, које и није тако далеко да се може заборављати, а ипак га заборавимо. Заборављајући све вредности традиције која би требала да нас потсећа на прошла времена, као опомена да нам се понављају исте ствари и догађаји који кад нас стигну онда се сетимо прошлости. Дали ћемо икад научити да небудемо непријатељи сами себи ? Дали ћемо икад научити да будемо доследни себи, да би нас неко уважавао и ценијо као достојне партнере у сваким приликама, а поготово у политици, из које произилазе све потребе једне државе. Докле ћемо своје непријатеље, који су се доказали више пута као непријатељи, преображавати у пријатеље. Какви су то људи који непријатеља, који им је наместијо политичку игру, да би га урушијо, понизијо, наводећи га да пљачка и пали своје институције државности. Ти исти који су осрамотили Србију, сада су на власти коју држе власт по принципу ротације. Почели су по јавним гласилима да моралишу, заборављајући шта су урадили српској политици и економији, дали исти ти људи могу да воде једну државу коју су својом влашћу обезвредили.

  12. MOSKVA 19. 10. 2010

    BETA

    (VIDEO) Likvidirani napadači na čečenski parlament

    Grupa gerilaca koja je jutros upala u zgradu parlamenta Čečenije, u centru Groznog, likvidirana je, saopštili su lokalni organi

  13. Kod nas je sve nekako *demokraticnije*.
    ……………………………………………………
    “У Фонд за за обнову зграде Савезне скупштине, који је након 05. октобра 2000. године основао Драгољуб Мићуновић, власти Грчке, Енглеске, Канаде и Италије су преко својих амбасада у Београду уплатиле енормно велике донације и то 855.263 долара, 54.250 марака и 69.034 евра. Буџетска инспекција својевремено уопште није могла да утврди потпуно стање и кретање новчаних прилива и одлива са девизних рачуна Фонда, јер јој увид у то није био омогућен. Пословни однос и међусобне обавезе између Фонда којим је управљао Мићуновић и Скупштине на чијем челу је био Мићуновић уопште нису биле дефинисане споразумом или уговором, међутим, то није представљало препреку да се средствима Фонда плаћају сумњиве, непотпуне и виртуелне милионске фактуре које су од стране извођача радова испостављане Скупштини.”

  14. Srpskom narodu najmanje što treba je neki novi rat. Našem narodu treba velika biološka obnova i jedino tako možemo mirnim putem vratiti sve srpske krajeve srpskom narodu. Ali taj narod mora biološki ojačati na oko 10.000.000 srba i tada će procvijetati sada uništena Republika Srpska Krajina, Republika Srpska, Srpska Crna Gora, Kosovo , i stara Južna Srbija ( Makedonija ) Nastavimo li mi Srbi sa nerađanjem neće nam trebati niti Beogradski pašaluk , nego ćemo da živimo u Velikoj Albaniji sa glavnim gradom Beogradom. Europska unija i Amerika centar sotonizma na sve načine želi uništiti srpski narod nesmemo to dozvoliti.Ući u savez sa Rusijom jedini je garant da će srpski narod preživeti. Najbolji Srbin kojeg sada imamo je Dodik drugo su sve nesrbi, petokolonaši i vazali zapada . Srpski se narod treba pokazati zrelim , ljubavlju i potomstvom osigurati našu Republiku Srpsku , Srbiju, Vojvodinu , Srpsku Crnu Goru i staru Srbiju ( Makedonija ) kao trajnu državu Srpskog naroda.Srpski narod mora naučiti lekciju od šiftara “ čije su ovce onoga je i livada “ niskim natalitetom jedincima i sa dvoje dece gubimo teritoriju za teritorijom i to će se nastaviti. U Hrvatskoj delom zbog proterivanja ali puno većim delom zbog izumiranja izgubljen je srpski teritorij i ljudstvo. Nekada su Srbi bili 30 % hrvatske. To piše u hrvatskim novinama Gospodarski list a danas ? Samo hrpa nemoćnih bakica i dekica bez potomstva. Kosovo smo isto tako izgubili kao i Makedoniju. U Crnoj Gori Srbi prizovite se pameti i svaki par minimalno petero dece i nedajte se. Republika Srpska će kao i Kosovo i Hrvatska biti izgubljena baš zbog velike površine a premalog broja srba. BH federacija na istoj površini godišnje ima oko 25.000 beba a Srpska od 10.000 do 11.000 i sve je jasno da bi zadržali taj teritorij moramo imati minimalno beba kao i druga polovica države. U Vojvodini isto tako Srbi treba da puno više rađaju jer samo ako brojčano ojačaju mogu spriječiti secesiju. Znači ako si rodoljub, srbin, srpkinja prihvatite se ljubavi i pobjedimo neprijatelje njihovim oružjem visokim NATALTETOM.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *