Pariz-Beograd

Piše Milorad Vučelić

Sve više ljudi u Francuskoj otvoreno se protivi evropskim dogmama „korporativnog napretka“ i „slobodne konkurencije“

Kako se Francuska bruka pred celom Evropom. Kako Francuzi osujećuju evropski put Francuske! Kakvu su to lošu sliku o sebi Francuzi poslali u ceo svet! A šta bi se moglo očekivati od Pariza kada su se Grci i Atina već uveliko obrukali, i uporno se brukaju. Kada se kolevka demokratije i zapadne civilizacije tako obrukala, šta bi se moglo tek očekivati od Pariza kao baštinika prosvetiteljstva i revolucije. I što je najgore – u Grčkoj najljuće demonstrante ne nazivaju neonacistima, niti njihove akcije divljaštvom, a u potpuno blokiranoj Francuskoj demonstranti i štrajkači povezuju se čak i sa oživljavanjem „francuskog revolucionarnog duha“.
U paralisanoj Francuskoj niko ne govori o ugrožavanju ustavnog poretka, ni o pokušaju državnog udara, niti, pak, o tome da je zbog višemilionske reke onih koji su u štrajku ili protestu ugrožena Evropa. Nikome na pamet ne pada da kaže da je te demonstrante finansirao neki narko-bos ili, pak, neki monopolisti ili kapitalistički kartel.
U evropskim državama, u suočavanju sa protestima ili demonstracijama, policija i drugi državni organi ne sede skrštenih ruku, već deluju u skladu sa svojim zakonskim ovlašćenjima i dužnostima. Hapšenje kriminalaca im je u opisu radnog mesta. Ali nikome ko je odgovoran ne pada ni na pamet da socijalna i ekonomska dešavanja i probleme kriminalizuje. Srbija je, takođe, oduvek evropska država, ali u njoj se to onako neevropski radi. I to baš u ime te iste Evrope.
U Srbiji je trenutno na delu uz zaglušujuću medijsku propagandu pokušaj potpune kriminalizacije svakog ekonomskog, socijalnog i političkog problema i pitanja. Akteulni prošlonedeljni protesti u Beogradu oglašeni su huliganskim, neonacističkim, fašističkim i mafijaškim. Umesto sankcija koje se izriču na osnovu zakona, poseže se za represalijama koje se naknadno žele legalizovati novim zakonima po kojima se produžuju policijski pritvori. Što je najgore, takva zakonska rešenja su u potpunoj suprotnosti sa srpskom zakonodavnom i pravnom tradicijom, pa tako i sa onom evropskom.
Nad Srbijom se nadvija opasnost da se svaki budući socijalni, politički ili narodni protest, unapred okvalifikuje kao protest sa kriminalnom pozadinom, ma kakva ona inače bila. Pod ovom pretnjom nijedna politička stranka neće biti spremna da organizuje neke proteste. Organizatori ne mogu i neće biti ni ovakvi sindikati. Postojeće političke stranke nisu, kako stvari danas stoje, spremne, niti su raspoložene da podstaknu bilo kakav oblik demonstracija. Ne pada im ni na pamet. Od svega se samo ograđuju. Postavlja se onda pitanje kome se to upućuju pomenute pretnje. Ostao je samo narod i svaki oblik njegovog samoorganizovanja. Hoće li sadašnja vlast prihvatiti bilo kakvo socijalno legitimizovanje protesta ili demonstriranja, ili će ga jednostvno oglasiti kriminalom i proslediti policiji u nadležnost?
Ako u političkom višestranačkom sistemu nema mesta za organizovano narodno nezadovoljstvo, ono će se zakonomerno izliti na ulice srpskih gradova. Teško da će se demokratski potencijali srpskoga naroda iscrpeti u do bola osakaćenom i karikaturalnom vidu parlamentarizma kakav danas imamo prilike da gledamo.
Hitno donošenje skandaloznog „derbi-zakona“ korak je ka tome da se fudbalske utakmice i sportska takmičenja odvijaju bez prisustva publike kao bitnog elementa bez koga bilo koji oblik sportskog takmičenja gubi suštinski smisao. Možda će biti prihvaćeno i ozakonjeno da se i naredni izbori obavljaju bez publike. Neka se umesto izbora objave rejtinzi stranaka, i neka se nastavi kako je krenulo pošto nam tako dobro ide.
Srbima se nameće slika da je Srbiji neviđeno krenulo na evropskom putu i da huligani i neonacisti pokušavaju da je zaustave. Paralelno sa tim čitamo da je „izveštaj Evropske komisije lošiji od prethodnog“. Našim evroatlantskim vlastima zamera se: nedovoljna saradnja sa Tribunalom u Hagu, reforma pravosuđa, nezavisnost regulatornih tela, restitucija, dobrosusedska saradnja, azilanti, uključivanje Roma, finansiranje stranaka i slobodni poslanički mandati, Sandžak, ekonomske reforme…
Teško da neko za sve ovo može okriviti huligane. Čak bi neko mogao osnovano i pomalo cinično da zaključi da je narod ljut na vladu što je ovako podbacila na evropskom putu bez alternative, i da svojim gnevom osnažuje kritiku Evropske komisije.
I pored svega toga ne može se poreći da su se vlasti u Beogradu svojski trudile da poprave svoju sliku u svetu. Dokaza ima tušta i tma, ali ilustrujmo to rečima načelnika Generalštaba Vojske Ruske Federacije generala Nikolaja Makarova koji je došao u posetu Srbiji: „U poslednjih deset godina mogao se zapaziti izvestan prekid, odnosno možda čak i hlađenje u odnosima Rusije i Srbije“. Ima li većeg i boljeg priznanja za naše natovce i evroatlantiste. Veće priznanje u očima „celog sveta“ Srbija nije mogla dobiti.
Pohvalama nikada kraja. Komandant NATO snaga u Evropi admiral Džejms Stavridis ima jasnu sliku o stanju na Balkanu pre 15 godina: „Kada se setimo tadašnje situacije u BiH, bolje reći Srebrenice, gde je pobijeno osam hiljada muškaraca i dečaka, opsade Sarajeva, zatim događaja na Kosovu… u tom periodu milion i po ljudi je napustilo svoja ognjišta, a oko stotinu hiljada ljudi je ubijeno… Situacija je danas dramatično poboljšana… Pre osam meseci posetio sam Beograd, a svojevremeno sam učestvovao u planiranju napada NATO-a na Kosovu. Međutim, u Beogradu sam sada vodio izuzetno srdačne razgovore“.
Možemo samo zamisliti sa koliko su ljubavi i predanosti srpski sagovornici upotpunjavali generalovu sliku o Srbima i njihovim krivicama pre njihovog dolaska na vlast, i s kojim respektom su ga srpski generali gledali. Nije mala stvar planirati agresiju na Srbiju.
Naši mučeni natovci na sve pristaju. Oni se odista ničega, baš ničega ne stide.
Ali, uzalud. Nadaleko zloglasni i uticajni Morton Abramovic, američki stručnjak za Balkan i raniji ambasador, komentarišući posetu Hilari Klinton Balkanu, kaže da nam je „muzika dobra, ali je pesma još nedovršena“! On je „ohrabren razvojem događaja, ali još uvek nije uveren u istinsku promenu… Kosovski Albanci još ne veruju da je srpska strana doista promenila politiku“. Smatra da je Srbija već „dobila dosta“ i da bi bilo jako dobro da baš predsednik Tadić razgovara sa albanskim liderima…
Abramovicu izuzetno smetaju „snažna nacionalistička osećanja u regionu, koja dobijaju podršku u sve više rastućem nacionalizmu u EU“ i uprkos svemu onome što je srpski režim već počinio, zaključuje: „Želeo bih prvo da vidim da se nešto desilo pre nego što kažem da li se zaista desilo, kako kažu kod nas u Misuriju“.
Ne znam šta sve govore u Misuriju, ali pouzdano znam šta se u ovakvoj prilici sočno i kratko kaže u Srbiji.

6 коментара

  1. Изгледа да полако уводе креативније мере.Озаконили су очас-посла хапшење и задржавање до 30 дана(!!!), изгледа и за дела вербалне природе!? Западњаци су дозволили и шири спектар мера против “зле” омладине, народа.
    Као што не гледају узроке у економији, они не виде узрок стања целине друштва, пропасти морала, наглог сиромашења, пропаст породице, па узроке и последице одлука о Косову и Метохији.. Они су изгледа само одговорни за финансије и то личне, да се што више узме,покраде, …а шта ће бити после….

  2. Режим у Србији је у стању да своје грађане назива неонацистима, хулиганима и осталим погрдним именима, а незадовољне грађане Француске, Грчке или било које друге земље,назива протестантима. Као што свако зло рађа ново зло, тако ће се њихове, могу слободно да кажем, фашистичке изјаве уперене противв свог народа, врло ускоро обити о главу, али на начин на који не могу ни да замисле!

  3. Zoran Tošković

    ,,Ne znam šta sve govore u Misuriju, ali pouzdano znam šta se u ovakvoj prilici sočno i kratko kaže u Srbiji.,,
    I ja znam.

  4. Imam utisak da su vlasti pocele da strahuju od mogucnosti dogadjaja koje nece moci da kontrolisu. Jedna stvar je sigurna. Broj ‘huligana’ i njihova zestina, su ih iznenadili 10og oktobra, a i u Djenovi par dana kasnije. Futbal ce se mozda pokazat kao okupni centar nasih revolucionara. (Zato uvode ideju o utakmicama sa praznim stadionima. Nema masovnog skupa, nema ni revolucije). Da nase opuzicijone stranke nijesu mlitave,polu-mrtve, uzele bi ovo ozbiljno u obzir.

  5. Ljiljana Tatic

    1968 u Ohaju je vojska pucala i ubila 4 demonstranta-studenta. kazu da je vojska pocela da puca zato sto su ih studenti gadjali kamenicama, u stvari jedan vojnik je pogodjen kamenom pa je iznerviran otvorio vatru. Prica se da cak 3 od cetvoro ubijenih uopste nije ucestvovalo u demonstracijama. Crosby Stills Nash & Young su 1970. posvetili pesmu ubijenim tinejdzerima, koja se zove “For dead in Ohio”.
    http://www.youtube.com/watch?v=GI7-m919ynU
    Tu pesmu sam i sama volela da slusam kao tinejdzer ali dugo vremena mi je bilo potrebno da shvatim njenu poruku. U Srbiji danas tek pocinje da se desava ono sto je u Americi 1968.

  6. Red je da neke promene koje su neminovne krenu od nekih drugih.Dosta su i od nas kretale.Za poslednjih par stotina godina sve se promenilo nviše puta sam je jedan sistem nepromenljiv.I sve što se dešava u ovom naopakom svetu je posledica nepristajanja na ono što BITI MORA.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *