KUSTURICA I TURCI Gorčina zlatne pomorandže

Piše Miloš B. Marković

Koliko god bio namenjen za unutrašnje potrebe, skandal sa Kusturicom, koji se nedavno dogodio na filmskom festivalu u Antaliji, u potpunosti je zasenio „rezultate“ srpsko-turskog zbližavanja i podsetio na retoriku iz prve polovine devedesetih godina

Srbija i Turska ponovo su se našle u žiži javnosti. Ovoga puta u epicentru dešavanja nisu bili predsednici Srbije i Turske, niti njihovi ministri spoljnih poslova, već član žirija festivala „Zlatna pomorandža“ Emir Kusturica, gradonačelnik Antalije i predsednik Fondacije za kulturu i umetnost Antalije, Mustafa Akajdin, turski ministar kulture i turizma iz redova vladajuće Partije pravde i razvoja, Ertugrul Gunaj, i poslanik u Skupštini grada Antalije iz redova Partije nacionalističke akcije, Mustafa Rešat Oktaj.

MORALNI, A NE POLITIČKI ČIN
Sve je počelo najavom turskog ministra kulture Gunaja, da neće doći na filmski festival u Antaliji. Tokom obilaska antičkog grada Perge, koji se inače nalazi u neposrednoj blizini same Antalije, turski ministar kulture i turizma Gunaj je svoje neprisustvovanje ceremoniji otvaranja 47. filmskog festivala „Zlatna pomorandža“ objasnio na sledeći način. „Moje izjave koje su u vezi sa Kusturicom nisu političke prirode. Moj stav nije politički, već ljudski. Videvši reakciju društva nisam mogao da ne odreagujem, te sam iz tog razloga rekao da neću prisustvovati ceremoniji otvaranja. Niti sam rekao da dođe niti da ne dođe“. Nešto kasnije, na pitanje jednog novinara „kako to da u Bursi, gde je na mestu gradonačelnika njegov stranački kolega, nije bilo nikakvih problema sa nastupom Emira Kusturice“, Gunaj je odgovorio: „Nisam bio pozvan u Bursu, a da sam bio pozvan ni tamo ne bih otišao“. Iako je svoj nastup označio kao pre svega moralni, a ne politički čin, ministru Gunaju nije bilo nimalo nelogično da Kusturičino napuštanje festivala okarakteriše kao „mešanje politike u umetnost“. U tom kontekstu, veoma je „interesantna“ reakcija ministra Gunaja na vest o Kusturičinom napuštanju festivala. Očigledno zaboravivši na svoju ulogu u celom zamešateljstvu oko skandala sa režiserom Emirom Kusturicom, Gunaj je istakao da je cela polemika zapravo usmerena na rušenje ugleda Turske u svetu. „Trudimo se da od Turske napravimo tolerantnu zemlju, što smo u dosta lepih primera i pokazali“. Takođe, turski ministar je naglasio da „pojedinci ne žele da Turska napreduje u pravcu sticanja statusa tolerantne zemlje“ i da isti svojim „provokativnim ponašanjem pokušavaju da bace senku na ovo“. „Veoma očigledan primer toga smo ovde imali priliku da vidimo“, rekao je turski ministar kulture i turizma.
Posle najave ministra Gunaja, da iz razloga čovečnosti i solidarnosti sa žrtvama rata u Bosni i Hercegovini neće prisustvovati festivalu u Antaliji, „uvodnu reč“ imao je odbornik u Gradskoj skupštini iz redova Partije nacionalističke akcije, Mustafa Rešat Oktaj. Pored Kusturice, koga je nazvao „srpskim nacionalistom, fašistom i rasistom“, po njemu, krivicu za novonastalu situaciju takođe snosi i gradonačelnik Akajdin, jer nije ozbiljno uzeo upozorenja koja su se mogla čuti u gradskoj skupštini. Oktaj međutim, ne misli da je pogrešio. Očigledno osokoljen pohvalama koje su stigle od predsednika stranke Devleta Bahčelija i stavom ministra Gunaja, ovaj poslanik je istakao da ne žali zbog svog nastupa, te da je „svoju dužnost učinio u ime građana Antalije“ i da je zbog toga srećan. Od samog nastupa odbornika Oktaja, o (ne)ozbiljnosti njegovog protesta i (ne)obaveštenosti turskog javnog mnjenja o događajima sa prostora bivše Jugoslavije, mnogo više govori njegova izjava koju je preneo „Milliyet“, gde ističe da je Kusturica „u godinama između 1993-1995 počinio genocid“, i da je „bio uz Miloševića, koji sada leži u Napuljskom zatvoru“. Takođe, po ustaljenoj praksi iz devedesetih godina, Mustafa Oktaj, ne uzimajući u obzir brojke do kojih je došao sarajevski Centar za istraživanje i dokumentaciju, je ležerno „izbacio“ cifru od 320 hiljada poginulih u bosanskom pokolju i 40 hiljada silovanih žena. Napadima su se pored bosanskog režisera Pjera Žalice i predsednice Udruženja majki Srebrenice i Žepe Munire Subašić, pridružili i pojedine ugledne ličnosti poput turskog režisera Semiha Kaplanoglua, koji je istakao da se ličnost „umetnika ne može razdvajati od humanosti“. Po rečima Kaplanoglua, „poziv Fondacije za kulturu i umetnost Antalije „umetniku“ koji i pored desetina hiljada silovanih žena, počinioca koji su na slobodi, živih svedoka i masovnih grobnica koje se još uvek otvaraju, brani zločine, muči našu savest“. Sa druge strane, ni Kusturica nije mirovao. „Kada  je toliko osetljiv po pitanju genocida, zašto se onda ne oglašava po pitanju genocida počinjenog nad Jermenima u Prvom svetskom ratu“, odgovorio je Kusturica kao odgovor na moralne pridike režisera Kaplanoglua.
Isto tako, zanimljiv je i nadasve neobičan, ali za razumevanje cele situacije veoma koristan podatak to, da je u gotovo svim tekstovima i vestima vezanim za skandal, uz ime Emir u zagradama obavezno isticano i njegovo kršteno ime Nemanja. Slično „scenografiji“ koju smo imali prilike da vidimo tokom ratnih godina, čiji je zaštitni znak bilo stavljanje crnih venaca sa natpisom Jugoslavija ispred ambasade tadašnje SRJ u Ankari, predstavnici bošnjačkih udruženja iz Turske, predvođenih predsednikom Federacije kulturnih udruženja BiH i Turske Džemalom Šenelom, položili su crni venac ispred gradske većnice u Antaliji, i na taj način izrazili svoj stav po pitanju Kusturičinog učešća na festivalu. Kada se sve ovo uzme u obzir, onda i ne čudi da su se organizatori festivala potrudili da Kusturici stave na raspolaganje jako obezbeđenje. „Kao član žirija trebalo je da se pojavljujem na sastancima i radim sa studentima u radionicama. U pratnji 50 telohranitelja, studentima ništa ne možete da objasnite“, žalio se Kusturica. Da mere obezbeđenja nisu bile suvišne, pokazao je napad na švedskog glumca Mihaila Nojnšvandera, koga je grupa gledalaca pomešala sa Kusturicom i pretukla. Iako je u razgovoru sa poznatim turskim novinarom Džanom Dundarom, sebe okarakterisao kao „borca protiv imperijalizma“ i negirao sve optužbe iznete na njegov račun po pitanju njegovih navodnih izjava vezanih za rat u BiH, zahuktala mašinerija se nije dala zaustaviti. Ceo događaj, Kusturica je okarakterisao kao „veoma primitivan i varvarski skandal“, a turskog ministra kulture i turizma je označio kao dušmana. Nastojanja gradonačelnika Akajdina da ubedi Kusturicu da promeni odluku i ostane u Antaliji, nisu urodila plodom. Kusturica je napustio Antaliju.

Turski političari u Antaliji nazvali su Emira Kusturicu „srpskim nacionalistom, fašistom i rasistom“, i tako izazvali gnev posetilaca festivala Zlatna pomorandža koji su želeli da se i fizički obračunaju sa našim rediteljem

POLITIČKA POZADINA SKANDALA
Ako je suditi po navodima predsednika Partije pravde i razvoja za region Antalije Huseina Samanija, dolazak Emira Kusturice u Antaliju je bio na dnevnom redu još pre 3 godine, ali se zbog protivljenja tadašnjeg gradonačelnika Antalije Menderesa Turela, odustalo od poziva. Da se festival kojim slučajem održavao u Trabzonu, Samsunu ili recimo Konji, reakcija dela javnosti kakvoj smo nedavno prisustvovali, mogla bi da bude razumljiva. Ovako, stiče se utisak da „izbor“ Antalije nije slučajan. Naime, opšte je poznato da liberalan turski jug i egejska obala, a prevashodno gradovi Izmir i Antalija predstavljaju dva bastiona Narodno-republikanske partije. Sam Kusturica, čiji su svi filmovi sa velikim uspehom prikazani širom Turske, u kojoj je sa grupom Zabranjeno pušenje nastupao deset puta, smatra da su napadi na njega zapravo bili napadi na vlast u Antaliji, tačnije na Narodno-republikansku partiju. U prilog tome govori i činjenica da je Kusturica 25. juna ove godine, bez ikakvih problema održao koncert na 49. Međunarodnom festivalu u Bursi, dakle gradu u kojem je na vlasti upravo stranka ministra Gunaja. Čak je ostalo zabeleženo da je Kusturica tom prilikom, zahvaljujući kritici koju je uputio na račun Izraela zbog nedavnog napada na turski brod sa humanitarnom pomoći, pokupio pohvale u ne baš sekularnom dnevnom listu „Yeni Şafak“. Takođe, napred pomenuti režiser Semih Kaplanoglu, koji je u znak protesta zbog Kusturičinog dolaska sa repertoara povukao svoj film „Med“, još pre dva meseca je znao da će Kusturica biti u žiriju. Mišljenje da je sve izrežirano zbog aktuelne vlasti u Antaliji, ne deli samo Kusturica. Za razliku od bivšeg predsednika Narodno-republikanske partije Deniza Bajkala, koji nije želeo da se izjašnjava povodom rasprava, vođenih oko učešća Emira Kusturice, novi predsednik te stranke Kemal Kiličdaroglu, istakao je da je napad u suštini bio usmeren na njihovog gradonačelnika Antalije.
Gradonačelnik Antalije se Kusturici izvinuo u ime građana Antalije i uputio oštru kritiku na adresu ministra Gunaja. „Ovo je izraz nevaspitanja“, rekao je Akajdin i dodao da u Kusturici vidi pre svega uspešnog umetnika, te da ga ne interesuje njegov stav po pitanju rata u BiH. Slično stavu koji je izneo ministar Gunaj, i Akajdin je zbivanje oko Kusturice okarakterisao kao „mešanje politike u umetnost“. Međutim, za razliku od pomenutog ministra koji je ovim kritikovao Kusturicu, Akajdinova kritika je bila usmerena na ministra Gunaja. Ne obazirući se na svoju stranačku pripadnost, na gotovo identičan način je postupio i gradonačelnik Burse. Iako član vladajuće Partije pravde i razvoja, Redžep Altepe se takođe, ocenjujući ceo događaj oko Kusturice, usprotivio mešanju politike u umetnost. Ono što međutim najviše „čudi“ nije reakcija dela javnosti u Turskoj, već više nego primetan izostanak reakcije zvaničnog Beograda. Srpsko ministarstvo kulture, koje je u najmanju ruku trebalo da izrazi žaljenje zbog ponašanja turskog ministra kulture i politizacije festivala, nije našlo za shodno da se oglasi po ovom pitanju. Očigledno da je želja za nastavkom politike zbližavanja sa Ankarom, koju smo na delu imali prilike da vidimo u proteklih godinu dana, bila dovoljan razlog da se ćutke pređe preko skandala. Sa druge strane, gotovo da je sigurno da srpskim ministrima, za razliku od svojih turskih kolega, neće biti nikakav problem da pozovu Kusturicu na neki od prijema, slikaju se sa njim i nastave da ga predstavljaju kao jednog od naših najboljih brendova u svetu.

5 коментара

  1. Ова два текста су јако тешка за читање; изазивају сећања и буде емоције, као и питање да ли ми постојимо као држава и да ли на један овакав догађај треба да реагујемо. Ово је брука и скандал. Држава-министарство ћути, амбасада се не чује а тај велики човек Кустурица трпи са свих страна.

  2. Кад човек помисли да је први министар културе Србије био један Доситеј Обрадовић!? Од Доситеја до данас, остварен је пуни круг: Из ништавила, преко успона и падова, поново у ништавило.

  3. Kusturica treba da se cuva. Sa svojom doslednoscu, stvorio je sebi mnogo neprijatelja.
    Sve bi bilo potpuno drukse da se on nije proglasio za Srbina. Mogao je lako da se odrekne Milosevica i da se ukljuci u hor pjevaca ‘srebrenickog holokausta’. Nije morao da osudi izraelski brutalni masakr na ‘Mavi Marmara’ ili Gazu. I sto je najgore, covjek se uopste ne ‘kaje’.
    Kamo srece da bi imali mnogo vise ovakvih Srba kao Kusturica.

  4. Bitno je da nas predsednik ostvaruje idealne odnose sa Turcima i da otvara turske domove kultura po Srbiji za sto bolje odnose sa ovom zemljom koja nam je donela mnogo toga dobrog u proslosti………Treba jos samo javno da kaze da je malo 500 godina i da treba produziti ropstvo pod turcima a naravno da on bude glavni pasa… BORIS OD SARAJEVA….

  5. ex sarajlija

    Kusta je Bog !!!

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *