DŽUDIT RISMAN Uspostavljanje novog seksualnog poretka

Razgovarala Biljana Đorović

Alfred Kinsi je tvrdio da 95 procenata Amerikanaca uživa u devijantnom seksu, što ga je vodilo daljem zaključku: da su sve forme seksa legitimne i da se ljudi ne smeju smatrati prestupnicima zato što ih upražnjavaju. Pedofilija, incest, homoseksualizam za Kinsija nisu bile perverzija i on je radio sve da zbaci zakonska ograničenja koja su zabranjivala njihovo upražnjavanje

Dr Džudit Risman je konsultant, naučni savetnik i bivši predsednik Instituta za medije i obrazovanje, kao i autor velikog broja knjiga i naučnih radova koji pokrivaju mnoge naučne discipline. U njima Risman je istražila funkcionisanje seksualno-industrijskog kompleksa, čijem je utemeljenju najveći doprinos dao poznati i uticajni Alfred Kinsi. Pod okriljem Rokfelerove fondacije, Kinsi je omogućio uspostavljanje novog seksualnog poretka, čiju srž čine homoseksualizam i pornografija.
Džudit Risman je najcenjeniji naučni autoritet na polju ispitivanja negativnog uticaja pornografije na ljudski mozak. Posvetila je svoju naučnu karijeru analizi seksualno-industrijskog kompleksa, njegove skrivene agende,  i posledica, koje su dramatično ugrozile poziciju čoveka po orvelijansko-hakslijevskoj matrici totalnog porobljavanja i kontrole jedinke.
Studije Džudit Risman, kojima je razotkrila pomenutu skrivenu agendu rada Alfreda Kinsija – „Kinsi: zločini i konsekvence“; „Seksualna sabotaža: Kako je jedan čovek pokrenuo pošast korupcije i zaraze u Americi“ – postavile su, kako ona sama smatra, čvrstu bazu za ponovno otvaranje slučaja Kinsi u Kongresu SAD. Na osnovu njenih istraživanja, u britanskoj produkciji, snimljen je dokumentarni film „Kinsijevi pedofili“, koji je šokirao evropsku javnost, ali ne i javnost Amerike, budući da tamo nije nikada prikazan.

Američka psihijatrijska asocijacija (APA) je 1973. uklonila homoseksualnost sa svoje liste „poremećaja“. Dve decenije kasnije APA je uklonila i pedofiliju i sadizam iz svoje klasifikacije „poremećaja“

Vaša najnovija knjiga, objavljena nedavno pod nazivom: „Seksualna sabotaža: Kako je jedan čovek pokrenuo pošast korupcije i zaraze na Ameriku“, pokazuje WND Press Realise, šokirala je javnost snagom argumenata kojima razobličavate najmračnije tajne seksualnog „istraživanja“ Alfreda Kinsija. Tu nastavljate da razotkrivate  jednu od najbolje skrivanih naučnih prevara koja je postavila moralne osnove za seksualnu revoluciju u SAD šezdesetih godina prošlog veka i normalizaciju homoseksualizma, pornografije, pedofilije, incesta, sadomazohizma, grupnog seksa…
Da, 52 godine nakon što je Alfred Kinsi objavio svoj zloglasni izveštaj 1948, seksualno ponašanje muškarca, kojim je ostvario ogroman uticaj ne samo na američko društvo, već i na moralni, socijalni i politički poredak širom sveta, ne možemo da procenimo užasavajuće efekte sveopšte promocije i prihvaćenosti njegovog rada. Kinsijeva „istraživanja“ uzdrmala su temelje morala i lansirale seksualnu revoluciju šezdesetih godina, rezultirajući astronomskom incidencijom svih socijalnih patologija kakve su homoseksualizam, pornografija, sadomazohizam, porast silovanja, zlostavljanje dece, seksualno prenosive bolesti, nasilje, promiskuitet… Kada to kažem ja zapravo citiram samog Kinsija koji je tvrdio da je, na osnovu svojih devijantnih primera korišćenih u svojim istraživanjima, dokazao da 95 procenata Amerikanaca uživa u devijantnom seksu, što ga je vodilo daljem zaključku: da su sve forme seksa legitimne i da se ljudi ne smeju smatrati prestupnicima zato što ih upražnjavaju. Pedofilija, bestijalnost, incest, homoseksualizam, preljuba, incest… za Kinsija nisu bile perverzija i on je radio sve da zbaci zakonska ograničenja koja su zabranjivala njihovo upražnjavanje. I, zaista, nastupila je radikalna promena. Kako je to napisao Ernst Moris, Kinsijev advokat iz Nacionalne organizacije za ljudska prava (ACLU): „Bukvalno svaka strana Kinsijevog izveštaja dotakla je neku odrednicu pravnog kodeksa“. Svakako je bila promovisana i od male, ali moćne manjine, umetničke, intelektualne, akademske i naučne elite. No, najvažniju ulogu u ugrađivanju Kinsijevih laži u same temelje zvanične politike i široko prihvaćenih stavova, odigrala su dva čoveka: Hju Hefner,  dok je bio student na koledžu, napisao je tezu o Kinsijevom izveštaju gde je demonstrirao divljenje prema čoveku koji je „pokretom ruke otvorio prostor neslućenog seksualnog buđenja u Americi“, da bi potom sledeći ideje svog gurua pokrenuo magazin Playboy, posvećen unapređenju seksualnog buđenja kroz „soft-kore“ pristup, i time, pornografiju učinio društveno prihvatljivom. Drugi pasionirani čitalac Kinsijevog dela lansirao je homoseksualizam kao drugo, neodvojivo krilo seksualne revolucije. Bio je to Heri Hej, osnivač homoseksualnog pokreta. Sam Kinsi bio je biseksualac, pedofil, sadista i sadomazohist, zavisnik od pornografije i sve te njegove abrevijacije danas se smatraju kulturno prihvatljivim i široko su promovisane u popularnoj kulturi: filmovima, televiziji, knjigama, časopisima, reklamama. Svakako je kulturna validacija i mejnstrimizacija homuseksualnosti jedan od najvećih preokreta koji se može smatrati Kinsijevim trijumfom.

Kinsijeva „istraživanja“ uzdrmala su temelje morala i lansirale seksualnu revoluciju, rezultirajući astronomskom incidencijom svih socijalnih patologija, kao što su homoseksualizam, sadomazohizam, silovanja, zlostavljanje dece

U svojoj knjizi „Kinsi: zločini i konsekvence“ ispitujete pozadinu rada Alfreda Kinsija i Instituta za seks na univerzitetu Indijana na čijem je čelu on bio… Vaše istraživanje pokazuje kakva je bila prava priroda ulaganja Rokfelerove fondacije u ovaj poduhvat: kontrola populacije, usmeravanje američkog načina života i medijska manipulacija. To su zapravo zaključci do kojih je došao Rijsov komitet, komitet koji je osnovao Kongres SAD.
Godine 1954. Kongres SAD je zabrinut zbog uticaja koji velike fondacije, oslobođene plaćanja poreza, imaju na nacionalno, socijalno, ekonomsko i političko blagostanje. Nakon velikog skandala iz 1914, poznatog kao „Ludlou Masakr“, masakr žena i dece u Rokfelerovim rudnicima uglja u Koloradu, organizovana su Kongresna saslušanja o industrijskoj praksi Velikog Biznisa. Godine 1952. Koksova (Cox) komisija, nastavila je sa ovim istraživanjima, ali je ispitivala i izvesne neprofitne fondacije, kreirane od Velikog Biznisa. Istragom je od 1954. predsedavao republikanac Karol Rijs (Carol Reece) iz Tenesija, kongresmen i heroj iz Prvog svetskog rata. Rijsov komitet potvrdio je ono što je sudija Vrhovnog suda, Luis Brandes (Louis Brandeis) jednom prilikom rekao u vezi sa ovim fondacijama: da su one postale država u državi i da služe postizanju političkih ciljeva. Rijsova komisija izvestila je da je stara svetska aristokratija ujedinjena sa naslednicima američkih „barona pljačkaša“, uspela da ostvari kontrolu nad ogromnim resursima „delujući izvan političkog procesa“.
U prvoj polovini XX veka veliki biznis je prepoznavan kao pretnja američkim interesima. Rokfeler je u to vreme bio najomraženiji čovek u Americi. On nije mogao da se pojavi u javnosti, a da ne bude izložen porugama i to ne samo radnika u čeličanama i rudnicima. Na savet svojih PR menadžera, osnovao je fondaciju koja je negovala filantropski imidž – davala velike svote novca za umetnost, nauku i slične delatnosti. No, bila je to samo slika kreirana za javnost, dok je u stvari mreža ovakvih filantropskih fondacija oblikovala budućnost američke nacije i čovečanstva u skladu sa svojim vrednosnim konceptom i interesima, proizvodeći sve veću nepravdu i zaobilazeći sve demokratske mehanizme. Tako su i bili formulisani zaključci Rijs komisije. U izveštaju se kaže i da su za razliku od korporativnih struktura, fondacije izuzete od uticaja deoničara, za razliku od vlade izuzete od kontrole naroda i za razliku od crkava izuzete od poštovanja moralnih i vrednosnih kanona. Njihova opsesija i cilj uobličavali su se oko kontrole proizvodnje hrane, ratova i populacije (isuviše mnogo „pogrešnih“ ljudi – beskorisnih potrošača hrane).
Rijsova komisija je istraživala aktivnosti ne samo Rokfelerove već i Fordove, Karnegijeve i nekoliko manjih fondacija, koje su shvaćene i definisane kao antiameričke: usmerene na podrivanje čitave strukture američke demokratije i republike. Ove fondacije su bile, dakle, optužene da koriste svoj novac ( neke od njih su raspolagale svotama novca koje su daleko prevazilazile budžet SAD), koji je takođe pripadao američkom narodu, budući da se radilo o novcu oslobođenom od poreza, kako bi formatizovale SAD po meri svojih interesa i učinile da se čitava društveno-ekonomska struktura remodelira. I na taj način  ukine svaka mogućnost formiranja svesti ljudi koja bi mogla da ove interese ugrozi. Dizajn realizacije ovih ciljeva bio je veoma jasan i Rijs komisija ga je tako i formulisala: uništenje judeo-hrišćanskih temelja američkog društva. Posle Drugog svetskog rata prostor za ostvarenje ovih ciljeva postao je ceo svet.

Svi zakoni koji se tiču seksa izmenjeni su, a sve to je finansirala Rokfelerova fondacija. Zbog toga, mi danas plaćamo cenu u vidu seksualno prenosivih bolesti, i to plaćamo opet Rokfelerovoj farmaceutskoj industriji, koja se pobrinula za vakcine, vijagru i ostale lekove preporučene od Svetske zdravstvene organizacije

U svojoj studiji „Kinsi: zločini & konsekvence“, pokazujete da je od tridesetih godina XX veka kapital Rokfelerove fondacije bio usmeren na studije seksualne psihologije i ponašanja kao krucijalne za realizaciju tih ciljeva.
Upravo tako. Tada je otpočela, od ovih fondacija finansirana, aktivnost usmerena na formatizaciju nauke, umetnosti i kulture od strane moćnih interesa u skladu sa kojima su proizvođene nove naučne discipline, a starima razlabavljivani temelji, da bi se u pukotinama unela visokoparna jezička konfuzija i nestala svaka ideja o značaju i smislu istine, dobrote i lepote. Kinsijev Institut za seks je u tom smislu bio od najvećeg značaja. Rad perverznjaka, kakav je bio Kinsi, zadobio je naučni oreol i bio promovisan od strane ogromnog broja onih koji su takođe bili finansirani od strane Rokfelerove fondacije. Pojavio se značajan broj „naučnih“ studija koje su podržale Kinsijev prevrat na polju seksualnosti; Kinsijevi zaključci su predstavljani na univerzitetima, doktori medicinskih nauka su ih urlikali na svojim predavanjima, psihijatri su im aplaudirali; u radijskim programima neprekidno je ponavljana teza o neophodnosti revizije moralnih kodova u vezi sa seksom, dok su uredništva studentskih časopisa objavljivala tomove svojih izdanja posvećenih Kinsiju i njegovoj knjizi, tako da je ova pseudonauka ubrzano osvajala Ameriku, a potom se prelila i na ostali svet.

Ovakav preokret je bio omogućen time što izveštaj Rijs komisije nije nikada predstavljen javnosti?
Ne. Istraga koju je sprovela Rijs komisija nikada nije ugledala svetlost dana zahvaljujući moćnoj političkoj intervenciji. Kinsijev fajl je združenim naporima i republikanaca i demokrata stavljen u poseban sef, a komisiji je izričito stavljeno do znanja, da će njen rad biti obustavljen ukoliko se istraga o Kinsijevoj delatnosti nastavi i da će svaki član Kongresa za to glasati. I ne samo to: glavnom savetniku komisije Vormseru i direktoru istraživanja Normanu Dodu, rečeno je da se sva ispitivanja rada fondacija, izuzetih od plaćanja poreza, obustavljaju. Cenzura je bila ojačana odbijanjem svih vodećih medija da izveste javnost o radu ove komisije i njenim nalazima i tako je javnost ostala u potpunom mraku. Zahvaljujući stravičnom pritisku koji je dolazio sa najvišeg nivoa, rad Rijs komisije je krajem 1954. obustavljen. Kinsijevi moćni prijatelji na najvišim mestima, pobrinuli su se da on i osoblje njegovog Instituta ne budu izloženi proveri javnosti. Tako je došlo do sveopšte liberalizacije seksa: seksualno obrazovanje ušlo je u škole zasnovano na Kinsijevim „naučno utemeljenim“ nalazima, finansiranim i podržanim od strane Rokfelerove fondacije, i moćnih interesa, koji su znali da je u pitanju prevara. I što je još važnije, Kinsijevo istraživanje je postavilo osnovu za ustanovljenje legislative, razvijene od strane Američkog pravnog instituta (čiji je osnivač, kao i SIECUS-a – Seksualno informacionog i edukacionog saveta SAD, takođe Rokfelerova fondacija) kao Model Penal Code, pažljivo dizajniranog da bi obezbedio pravnu podršku kinsizacije seksa u Americi. Bio je to veliki preokret na polju zakonske regulative koja je do tog trenutka zabranjivala  seksualne odnose pre braka, vanbračnu zajednicu, sodomiju, homoseksualizam, za silovanje se dobijala doživotna robija, a u nekim državama SAD i smrtna kazna, preljuba je bila protivzakonita i onaj koji bi je upražnjavao ostajao bi bez kuće, automobila, novca i starateljstva nad decom. Dakle promenjeni su svi zakoni koji su se ticali seksa i iz svih sfera koje su se doticale seksa morale su da budu revolucionisane, legalizovane, učinjene društveno prihvatljivim i poželjnim, a sve to je finansirala Rokfelerova fondacija. Zbog toga, mi danas plaćamo cenu u vidu seksualno prenosivih bolesti, povećanog steriliteta, impotencije, SIDE, itd, i to plaćamo opet Rokfelerovoj farmaceutskoj industriji, koja se pobrinula za vakcine, vijagru i ostale lekove preporučene od Svetske zdravstvene organizacije.

Etabliranje homoseksualnosti u društvu neminovno vodi i ka priznavanju gej brakova

Etabliranje homoseksualizma i pornografije vidite kao strateški interes onoga što ste nazvali seksualno-industrijski kompleks. Šta tačno podrazumevate pod seksualno-industrijskim kompleksom?
Seksualno-industrijski kompleks obuhvata seksologiju, ili takozvano „sistematsko izučavanje seksualnog ponašanja“ (koje neprekidno, navodnim novim „naučnim“ dokazima pomera granice „normalnosti“ u seksu); fondacije (između ostalog finansiraju i etabliranje najrazličitijih LGBT organizacija širom sveta); pornografiju i farmaceutsku industriju. Trenutna kinsijevska kampanja, koja se sprovodi kao jedna od strategija seksualno-industrijskog kompleksa, usmerena je na legalizaciju pedofilije. Američka psihijatrijska asocijacija (APA) je 1973. uklonila homoseksualnost sa svoje liste „poremećaja“ na osnovu glasanja svojih članova. Većina istraživača homoseksualnog pokreta zaključila je da je taj potez APA-e postavio temelje za legitimizaciju homoseksualizma. I, pazite: 22 godine nakon toga, 1995, APA je uklonila pedofiliju i sadizam iz svoje klasifikacije „poremećaja“, Dijagnostičkog i statističkog priručnika IV (Diagnostic and Statistical Manual IV)
Kao i kada je u pitanju homoseksualna propaganda i psihološke akcije umekšavanja (desenzitizacije prema homoseksualizmu), kojima su bile potrebne godine delovanja da bi nas dovele tu gde smo danas, pedofilski lobi istim koracima „normalizuje“ seksualni odnos tipa „odrasli – dete“. I, opet su profesionalci Američke psihijatrijske asocijacije na njihovoj strani. Homoseksualci dobijaju pravo na usvajanje dece. Udžbenicima i nastavom na kojoj se promoviše homoseksualizam, deca se korak po korak usmeravaju ka homoseksualnoj orijentaciji kao društveno prihvatljivijoj.  Zlostavljači dece dobijaju „status konsultanata“ u UN i organizuju serije konferencija, na kojima se donose konvencije, po kojima se u „prava deteta“ ubraja i „pravo na seks“. Homoseksualni brakovi su, i to bi trebalo veoma ozbiljno shvatiti, samo fasada kojom se maskira njihov osnovni cilj – pravo na usvajanje dece, što je veoma opasno i stavlja decu u jednu užasnu situaciju, čije se loše posledice ne mogu proceniti. To je tragična pozicija gde su deca eksperimentalni zamorčići i sva istraživanja pokazuju da su rezultati tog eksperimenta veoma loši. Piter LaBarbara je sproveo neka od istraživanja, ona nisu ispoštovala kompletnu naučnu metodologiju jer ju je i nemoguće primeniti u jednoj takvoj situaciji, ali kao i takva, nekompletna, pokazala su, da ukoliko dete stavite u poziciju da živi u sredini u kojoj se menjaju uloge partnera, tamo gde je čest slučaj da neko od partnera umre od SIDE, dete je izloženo traumatičnim stanjima i iskustvima. I upravo to, ne isključuje veliku mogućnost da bude seksualno zlostavljano, zbog čega se, po mom mišljenju, ubrzano i radilo na tome da se deci omogući „pravo na seks“.  Roditelji, dede i babe, tetke i svako kome je stalo do prava deteta na pravilan razvoj, trebalo bi da shvati da se nalazimo usred  strašnog rata, čija će žrtva, ukoliko se nešto radikalno ne promeni, biti upravo deca.
Kingsi, koga je holivudska A produkcija u tumačenju Lajama Nisena, prikazala kao novog Darvina, genija koji je ljudsku seksualnost otrgao iz kandži mračnog puritanizma, i sam je bio opsesivni pedofil i sa svojim saradnicima u takozvanoj „sobi 34“ seksualno je zloupotrebio 317 dece u formi naučno-protokolarnog istraživanja. Saradnici su štopericom merili vreme za koje su deca, pod dejstvom stimulansa, dobijenih od „naučnika“, doživljavala ono što je Kinsi registrovao kao orgazam.

22 коментара

  1. Kakav drugi komentar osim da se radi o cistoj Imperiji zla i uzasa.Sad se otkri i sta su radili u Gvatemali.A i znamo sta su nama napravili i jos prave..Nazdravlje nam evroatlansko udruzivanje.

  2. Zoran Tošković

    Užas !!!!

  3. Da znam – kada vidim kakav je u stvarnosti ovaj svjet – kako da promjenim planetu promijenuo bih je .
    majmuni nam mogu posluzit kao moralni parametar , koliko smo nisko.

  4. 1995, APA je uklonila pedofiliju i sadizam iz svoje klasifikacije „poremećaja“, Dijagnostičkog i statističkog priručnika IV (Diagnostic and Statistical Manual IV)

    ovo sam morao proveriti!!
    http://www.dsm5.org/ProposedRevisions/Pages/proposedrevision.aspx?rid=186#
    kako sada da poverujemo u ostale informacije u tekstu?!

  5. A jel si pronasao da li ce ga izbaciti iz DSM V koji je valjda u izradii?

  6. Idi na link koji sam ostavio, tamo ima definicija iz DSM IV kao i predlozena revizija odn verzija definicije za DSM V, ukratko predlozene promene su: pomeranje granice za decu koja su predmet seksualne zelje pedofila sa 13 na 14 i podela pedofila na one koje uzbudjuju deca do 11 i one koje uzbudjuju deca od 11 do 14 god; tako da su informacije iz teksta vezane za ovu temu neistinite!!!

  7. Poštovani gospodine S.
    Naravno, odmah sam zamolila Dr Džudit Risman da odgovori na vašu primedbu. Šaljem vam njen odgovor u celini na engleskom jeziku. Prevod će uslediti ukoliko je to potrebno.
    Dr Reisman je poslala svoju monografiju objavljenu pod naslovom: “R.S.V.P. America Restoring Social Virtue and Purity to America To Combat the Threat to Children in an Eroticized Society Through Grass Roots Awareness and Action

    Dr Risman je ukazala na stranu 47. na kojoj piše:
    THE APA NO LONGER IDENTIFIES
    PEDOPHILIA AS A DISORDER
    Finally, the American Psychiatric Association (APA) DSM IV (DIAGNOSTIC AND STATISTICAL MANUAL IV) (the medical manual used by all psychiatrists to classify the disorders of their patients) just removed “Pedophilia” from its new “disordered” classifications. Says psychotherapist, Dr. Joseph Nicolosi,
    “According to the new DSM-IV, a person is no longer a pedophile simply because he molests children or fantasizes about molesting children.” (NARTH bulletin, April 1995, p. 1). The APA concluded that the desire to have sex with children becomes a disorder if the pedophile feels “guilty” or has anxiety about his desires—or actions. Some argued that the APA’s DMS III earlier removal of homosexuality as a disorder was a political not a medical diagnosis. The new APA view of pedophilia would be viewed by many Americans as discrediting the APA as an organization and undermining the credibility of its general membership. This change of the diagnosis of pedophilia as a disorder is completely in concert with the Kinseyan model and training on sexuality.
    THE APA DEFINITION DOES NOT FIND LUST FOR CHILDREN A DISORDER, AND EVEN STIPULATES IT HAS TO BE LUST FOR AND SEX WITH (“STIMULATION FROM”) MORE THAN ONE CHILD —
    LOOPHOLES EVERYWHERE.

    Moreover (2) is newer, worse than when I last looked at it!
    Now you have to prefer child pornography over adult, even if you like both! And your sexual lust for children must be “equal or greater” than lust for adults! So if one just likes sex with children but likes sex with women more, one is no longer disordered, etc, etc. The following is indeed removing pedophilia as a prima facie disorder.
    (Vaš čitalac ima problem ako čitajući ovu definiciju smatra da je ona legitimna): Your protester has a problem if he or she reads this definition and finds it legitimate.
    PS, they shifted the label from pedophilic to pedohebephilic, which commonly means older youths.

    Best, Judith

    Pedohebephilic Disorder
    A. Over a period of at least six months, one or both of the following, as manifested by fantasies, urges, or behaviors:
    (1) recurrent and intense sexual arousal from prepubescent or pubescent children [5]
    (2) equal or greater arousal from such children than from physically mature individuals [6]
    B. One or more of the following signs or symptoms:
    (1) the person is distressed or impaired by sexual attraction to children
    (2) the person has sought sexual stimulation, on separate occasions, from either of the following:
    (a) two or more different children, if both are prepubescent
    (b) three or more different children, if one or more are pubescent [7]
    (3) use of pornography depicting prepubescent or pubescent children in preference to other pornography, for a period of six months or longer [8]
    C. The person is at least age 18 years and at least five years older than the children in Criterion A or Criterion B.
    Specify type:
    Pedophilic Type—Sexually Attracted to Prepubescent Children (Generally Younger than 11)
    Hebephilic Type—Sexually Attracted to Pubescent Children (Generally Age 11 through 14)
    Pedohebephilic Type—Sexually Attracted to Both

    Specify type:
    Sexually Attracted to Males
    Sexually Attracted to Females
    Sexually Attracted to Both

    Specify if:
    In Remission (During the Past Six Months, No Signs or Symptoms of the Disorder Were Present)
    In a Controlled Environment

  8. Nastavak:

    Kao što vidite, Dr Reisman objašnjava sa velikom preciznošću na koji način je promena dijagnoze pedofilije usklađena sa Kinsijevom teorijom seksualnosti i predstavlja osnov za rupe u zakonu pri procesuiranju pedofila.

  9. PREVOD MEJLA DR DŽUDIT RISMAN:
    Dr Risman je svoju poslala monografiju pod naslovom: R.S.V.P. America
    Restoring Social Virtue and Purity to America, sa podnaslovom:Combat
    To Combat the Threat to Children in an Eroticized Society Through Awareness and Action (Za borbu protiv pretnji kojima su izložena deca u erotizovanom društvu kroz Grass Roots svesnost i akciju. Neka od poglavlja u ovoj monografiji objavljenoj marta 1996. su:
    Harry Hay: Kinseyan Disciple & American “Gay Rights” Pioneer,
    Recommendations for Developing Responsible School; Curricula on Love and Human Sexuality; Principles of Healthy Love, Marriage & Family Life; Human Sexuality Experts;
    Brief Notes On How Laws Are Changed; Dossiers Of Prominent Leaders In The Sexuality Field; The APA No Longer Identifies Pedophilia As A Disorder…

    Na strani 47, na koju u svom mejlu ukazuje DR Risman pod naslovom: APA VIŠE NE identifikuje Pedofiliju KAO poremećaj, stoji sledeće:

    Konačno, Američka asocijacija psihijatara (APA) DSM IV (Dijagnostički i statistički priručnik IV) (medicinsko uputstvo koje koriste svi psihijatri za klasifikaciju poremećaja svojih pacijenata),upravo je uklonila “Pedofiliju” iz svje nove klasifikacije “poremećaja”. Psihoterapeut, dr Joseph Nicolosi, kaže:
    “Prema novom DSM -IV, osoba više nije pedofil samo zato što zlostavlja decu ili fantazira o zlostavljanju dece.” (NARTH bulletin, April 1995, p. 1).
    APA zaključuje da želja za seksom sa decom postaje poremećaj ako pedofil oseća “krivicu” ili je uznemiren u vezi svoje želje-ili akcije. Neki su tvrdili da je ranije uklanjanje homoseksualnosti kao poremećaja iz APA DMS III, politička a ne medicinska dijagnoza. Novi APA pogled na pedofiliju bi se od strane mnogih Amerikanaca mogao videti kao diskreditacija APA-e kao organizacije i podrivanje kredibiliteta njenih članova. Ova promena dijagnoze pedofilije kao poremećaja u potpunosti je u saglasnosti sa kinsijanskim modelom i obukom o seksualnosti.

    Dr.Risman u svom mejlu dalje kaže (napomena: Ono što je kucano u većem fontu je ono što je Dr Risman boldovala):

    DEFINICIJA APA- e NE NALAZI DA JE POŽUDA PREMA DECI POREMEĆAJ, I ČAK PROPISUJE DA MORA DA POSTOJI ŽELJA ZA I SEKS SA (“STIMULACIJA OD”) VIŠE OD JEDNOG DETETA – RUPE U ZAKONU SVUDA.

    Štaviše (2) NOVIJI je još gori nego kada sam ga poslednji put pregledala!
    Sada morate da volite dečiju pornografiju više od pornografije odraslih, čak i ako vam se obe dopadaju! A vaša seksualna požuda prema deci mora da bude “jednaka ili veća” od požude prema odraslima! Dakle, ako neko baš voli seks sa decom, ali više voli seks sa ženama, kod njega se ne radi o poremećaju, itd, itd .
    Definicija APA-e je zaista uklanjanje pedofilije kao prima facie poremećaja.
    (Vaš čitalac koji protestvuje ima problem ako čitajući ovu definiciju (videti dole) nalazi da je ona legitimna.
    PS: Pomerili su oznaku sa pedophilic na pedohebophilic, što znači inkliniranje starijoj omladini.

    Pedohebefilični Poremećaj (Pedohebephilic Disorder)
    A. Tokom perioda od najmanje šest meseci, jedna ili obe od sledećih , koje se manifestuju kao fantazije, pozivi, ili ponašanje:
    (1) ponavljano i intenzivno seksualno uzbuđenje izazvano decom u prepubertetskom ili pubertetskom dobu [5]
    (2) jednako ili veće uzbuđenje takvom decom nego fizički zrelim licima [6]

    B. Jedan ili više sledećih znakova ili simptoma:

    (1) osoba je zabrinuta (uznemirena) ili oseća krivicu zbog seksualne privlačnosti prema deci

    (2) osoba traži seksualnu stimulaciju, u posebnim prilikama, od bilo kojeg od sledećih:

    (a) dva ili više različita deteta, ako su oba u predpubertetu

    (b) troje ili više različite dece, ako je jedno ili više u pubertetu [7]

    (3) upotrebom pornografije koja pokazuje decu u predpubertetu i decu u pubertetu dajući joj prednost u odnosu na druge pornografije u periodu od šest meseci ili duže, [8]

    C. Osoba je najmanje starosti 18 godina i najmanje pet godina starija od dece po
    Kriterijumu A ili kriterijumu B.

    Odredite tip:
    Pedophilic Type – seksualno ga privlače deca u predpubertetu (Generalno mlađi od 11)
    Hebephilic Type – seksualno ga privlače deca u pubertetu (Generalno u periodu od 11 do 14 godina)
    Pedohebephilic Type – seksualno ga privlače oba

    Odredite tip:
    Polno ga privlače Muškarci
    Polno ga privlače Žene
    Polno ga privlače Obe kategorije

    Navesti ako:
    U remisiji (Tokom poslednjih šest meseci, znaci ili simptomi poremećaja nisu bili prisutni)
    U kontrolisanom okruženju

    Normalizacija nezamislivog je u toku, a Dr Risman je naučnica koja je, koristeći se preciznom naučnom metodologijom, temeljno istražila skrivene i vidljive tokove ovog procesa. Preporučujem sajt Džudit Risman: http://www.drjudithreisman.com/

  10. Na žalost komentar se ne može postaviti tako da neki deo teksta ostane istaknut (boldovan, u kurzivu ili u većem fontu) te stoga ne možete da vidite šta je Dr. Risman podvukla, što je neobično važno, pa sam stoga primorana da znacima navoda označim delove koji su naglašeni:

    U delu: Pedohebefilični Poremećaj (Pedohebephilic Disorder)
    A. “Tokom perioda od najmanje šest meseci”, jedna ili obe od sledećih , koje se manifestuju kao fantazije, pozivi, ili ponašanje:
    (1) “ponavljano i intenzivno” seksualno uzbuđenje izazvano decom u prepubertetskom ili pubertetskom dobu [5]
    (2) jednako ili veće uzbuđenje takvom decom nego fizički zrelim licima [6]

    B. Jedan ili više sledećih znakova ili simptoma:

    (1) “osoba je zabrinuta (uznemirena) ili oseća krivicu zbog seksualne privlačnosti prema deci”

    (2) osoba traži seksualnu stimulaciju, u posebnim prilikama, od bilo kojeg od sledećih:

    (a) “dva ili više različita deteta”, ako su oba u predpubertetu

    (b) “troje ili više različite dece”, ako je jedno ili više u pubertetu [7]

    (3) upotrebom pornografije koja pokazuje decu u predpubertetu i decu u pubertetu “dajući joj prednost u odnosu na druge pornografije u periodu od šest meseci ili duže”, [8]

    C. Osoba je najmanje starosti 18 godina i najmanje pet godina starija od dece po
    Kriterijumu A ili kriterijumu B.

    1
    1
  11. Sotonisti predvođeni amerikom žele uništiti srpski narod po bilo koju cenu nesmemo nasesti .Srpski se narod treba pokazati zrelim , ljubavlju i potomstvom osigurati našu Republiku Srpsku , Srbiju, Vojvodinu , Srpsku Crnu Goru i staru Srbiju ( Makedonija ) kao trajnu državu Srpskog naroda.Srpski narod mora naučiti lekciju od šiftara ” čije su ovce onoga je i livada ” niskim natalitetom jedincima i sa dvoje dece gubimo teritoriju za teritorijom i to će se nastaviti. U Hrvatskoj delom zbog proterivanja ali puno većim delom zbog izumiranja izgubljen je srpski teritorij i ljudstvo. Nekada su Srbi bili 30 % hrvatske. To piše u hrvatskim novinama Gospodarski list a danas ? Samo hrpa nemoćnih bakica i dekica bez potomstva. Kosovo smo isto tako izgubili kao i Makedoniju. U Crnoj Gori Srbi prizovite se pameti i svaki par minimalno petero dece i nedajte se. Republika Srpska će kao i Kosovo i Hrvatska biti izgubljena baš zbog velike površine a premalog broja srba. BH federacija na istoj površini godišnje ima oko 25.000 beba a Srpska od 10.000 do 11.000 i sve je jasno da bi zadržali taj teritorij moramo imati minimalno beba kao i druga polovica države. U Vojvodini isto tako Srbi treba da puno više rađaju jer samo ako brojčano ojačaju mogu spriječiti secesiju. Znači ako si rodoljub, srbin, srpkinja prihvatite se ljubavi i pobjedimo neprijatelje njihovim oružjem visokim NATALTETOM.

  12. Ostavite srpski narod na miru vi homoseksualni huligani:Dacic, Tadic i cela Srpska Vlado!. Okrenite pendreke po svojoj straznici i uzivajte u to cinu. Ne ubijajte decu i familiju svoju. Izdadoste narod kome ste nametnu uz pomoc tih huligana, a prave ljude osudjujete vi izrodi srpski…

  13. Ми нисмо дужни да прихватимо нити да ценимо оно што је супротно нашим вредностима, већ смо дужни да не показујемо агресивност према свим оним појавама и манифестацијама које нису у складу или су супротне нашим вредностима али су и поред нашег неслагања по дефиницији у складу са Богом и природом. Зато се за све оно зашта се НЕМОЖЕ доказати да је у складу са Богом и природом не може ни позивати на људска права, научне доказе и толерантност. Наука је у разним научним дисциплинама више пута ишла странпутицом али је ипак успевала да пронађе прави пут. Поучени тим искуством немамо разлога да неверујемо да ће се научна нормализација хомосексуализма, педофилије, инцеста и садомазохизма поново преиспитати и вратити их све тамо где им је и место у област психијатрије а у домену људских права на место права на адекватно лечење.

  14. Hvala Vam Biljana mnogo mnogo na trudu. Nemam reči.

  15. @Biljana Djordjevic
    Hvala na dodatnim objasnjenjima, bila su neophodan dodatak ovom tekstu, ipak, dodao bih da me iznenadio Vas postupak u prvom odgovoru kada ste preveli samo jednu recenicu iz mail-a dr Risman, mislim da je to bilo veoma neprofesionalno i maliciozno sa Vase strane, kritiku bi trebalo da prihvatite kao novinar a ne na licnom planu!
    Ono sto je mene zaprepastilo i sto me navelo da komentarisem ovaj tekst jeste navod da je APA skinula pedofiliju sa liste poremecaja kao sto je ucinila sa homoseksualizmom, naime homoseksualizam je stvarno skinut sa liste poremecaja dok pedofilija nije.
    Medjutim, iako je i dalje na listi poremecaja, promenama u definisanju, menjanju kriterijuma za donosenje Dg itd. pedofiliji se polako otvaraju vrata i sa medicinske strane, sa zakonske su odavno otvorena blagom kaznenom politikom.
    Ono sto zelim da kazem jeste da bi bilo preciznije reci da je APA menjanjem definicija itd. dozvolila rupe u zakonu i dala pedofilima vetar u ledja!
    Inace, u medjuvremenu pogledao sam i sajt dr Risman i svima bih preporucio da bar pogledaju dokumentarne filmove za koje postoje linkovi na pomenutom sajtu.

  16. Poštovani gospodine S,

    1. Postavila sam odgovor Dr. Risman odmah nakon što sam ga od nje dobila, kako bih vas upoznala sa njenom argumentacijom. Pošto ste se vi pozvali na sajt koji je na engleskom jeziku znala sam da ćete i njen odgovor razumeti.
    2. Potom sam prevela mejl i prosledila ga na sajt, ali je administratoru bilo potrebno dosta vremena da ga postavi. Zato je i došlo do razdvajanja ta dva segmenta jednog istog posla.
    3. Vaše komentare smatram dragocenim. Postavili ste pitanje i nakon objašnjenja koje je dala Dr Risman, vi ste sami veoma dobro formulisali zaključak. Ono na čemu Risman insistira (a u pitanju je, kao što ste mogli da vidite na njenom sajtu, ekspert za medijsku forenziku)je da definicija APA-e uklanjanja pedofiliju kao prima facie poremećaj.
    Judith Reisman je tokom trideset godina svog istraživačkog rada uradila neverovatno važan i metodološki besprekorno izveden naučni zahvat kojim je prodrla u samo srce problema sa kojim se čovek zapadne civilizacije danas suočava. Ona je otkrila korene, pravce kretanja i perspektive tog sunovrata koji su skrojili moćni krojači. Nadam se da ćemo naći izdavača koji će objaviti studije Dr. Reisman, nakon čega neće moći da se bez mnogo problema drže visokoparni govori o nekakvoj brizi za ljudska prava, pošto se ovde uopšte ne radi o tome. Zahvaljujem Dr.Reisman koja je odvojila svoje vreme u trenutku kada ga nije imala, kako bi nam i na ovaj način pomogla u tome.

  17. Да би имали мање болесника, прогласимо их здравим.Врло елегантно и болесно решење.Да то раде неки периферни уврнути ликови, не би било забрињавајуће,али то је део идеологије и оружје војске ”Новог светског поретка” која је у глобалном походу.

  18. Rismanova ne radi ništa osim što manipuliše malograđanima, neka dođe na ove prostore, da upozna pravu istinsku devijantnost našeg društva, kladim se da bi imala dosta materijala za pisanje. a ovi komentari ispod teksta, tipa “Sotonisti predvođeni amerikom žele uništiti srpski narod” i “Znači ako si rodoljub, srbin, srpkinja prihvatite se ljubavi i pobjedimo neprijatelje njihovim oružjem visokim NATALTETOM.” su mi još jači od samog seksualnog poretka kojeg dzudit tako slatko opisuje.

    1
    1
  19. “Alfred Kinsi je tvrdio da 95 procenata Amerikanaca uživa u devijantnom seksu, što ga je vodilo daljem zaključku: da su sve forme seksa legitimne i da se ljudi ne smeju smatrati prestupnicima zato što ih upražnjavaju.”

    Чак и ако је ова тврдња тачна, ово је тако глупо као кад би се рекло: “Откривено је да је 95% људи некад нешто украло. Закључак: све форме крађе су легитимне и људи се не смеју сматрати преступницима зато што краду.” (А познато је да нема човека који није макар једном у животу нешто украо.)

  20. Pedofile stvarno treba smaknut…..bez iznimke

    Ali pustite pedere na miru.

    1
    1
  21. Ово је Алфред Кинси:
    http://1.bp.blogspot.com/-uNZkCrOR3CI/TnYgWOE0hTI/AAAAAAAAAl8/2WK64bavHDY/s1600/alfred-kinsey.jpg
    Иначе, педофилима кастрирање, педерима лијечење. Поздрав!

    п.с. опширно о теми у књизи “Глобално заГејавање”

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *