Srpski ili evro-unijatski očevi?

Piše Dragomir Anđelković

I da se Brisel prema nama odnosi prijateljski, a kamoli ovako kada nam otima Kosovo, morali bi da razmislimo da li nam se isplati da uđemo u EU. Posledica toga bila bi drastična promena versko-rasne strukture stanovništva Srbije. To treba da imaju u vidu oni koji se preporučuju za očeve nacije, a ne da nas ubeđuju da nam je EU sestra

Na pitanje novinarke lista „Danas“: „Da li biste ulazak u EU pretpostavili očuvanju celovite Srbije?“, Tomislav Nikolić je rekao: „Ne mogu iskreno da vam na to odgovorim. To bi bilo kao kad bi me neko pitao da li da vam ubije sina ili kćerku. Kada bi EU takav ultimatum postavila Srbiji, pokazala bi da je Srbija zapravo ne interesuje.“

(EVRO)NACIONALISTI
Neću da tumačim Nikolićeve odgovor maliciozno. Ipak, neumesno je porediti „duševni bol“ izazvan eventualnim gubitkom dela teritorije sa patnjom zbog dovođenja Srbije u takvu situaciju da mora da odustane od evropskih integracija. Tako nešto, verovatno, ne bi rekli ni sadašnji vladajući političari (koji ne moraju, kao skorašnji konvertiti, da stalno zapadnim mentorima demonstriraju lojalnost). Tim pre je otužno kada tako postupi lider stranke koja tvrdi, i od nas očekuje da joj poverujemo, da je i dalje nacionalno opredeljena.
Evropske integracije, kao i bilo šta drugo, trebalo bi da imaju svrhu da doprinesu boljitku srpskog naroda. Nedopustivo je da njegovi interesi budu žrtvovani radi pristupanja EU. Uostalom, evropske integracije, i ako pođemo od teorijske mogućnosti da su za nas i dalje realne, nose i mnogo toga negativnog. Stalno posmatramo lepšu stranu stvari, i živimo u iluzijama da samo ona postoji. Međutim, nije tako. I te kako postoje i negativni aspekti ulaska Srbije u EU, i pri tom ne mislim samo na ugrožavanje našeg teritorijalnog integriteta.  Jedan deo cene ulaska u EU, koji svakako u većoj ili manjoj meri moramo da platimo, za nas može da bude i fatalan. Radi se o etničkim i verskim promenama – koje imaju i prateće društvene efekte, od rasta kriminala do ubrzavanja patriotsko-identitetske erozije – sa kojima bi se Srbija suočila.
Njime ćemo se sada baviti, a o tome bi i Tomislav Nikolić, kao i svi drugi vladajući i opozicioni političari, koji se lakomisleno, iz oportunističkih pobuda,  „zaklinju“ u EU, trebalo dobro da razmisle. Naravno, pod uslovom da nisu u pitanju ljudi jednako ravnodušni prema sudbini srpskog naroda, kao Nenad Prokić, visoki funkcioner LDP-a, koji je svojevremeno rekao- da će sa svojim saborcima napraviti modernu Srbiju, ako treba, i bez Srba.

RASNO-VERSKA METAMORFOZA
Mnogi delovi Evrope su već između dva svetska rata imali ozbiljan pad nataliteta. Usled toga, kao i ratnih gubitaka, pošto je tokom 50-ih godina došlo do ekonomskog buma, suočili su se sa nedostatkom radne snage. Tada su ka Nemačkoj, Belgiji, Holandiji, pa i nekim drugim zemljama, krenuli talasi imigranata, pre svega, iz Italije i Grčke. Kasnije su došli i gastarbajteri iz Turske i Jugoslavije.  A kada se radi o nekadašnjim centrima kolonijalnih imperija – Britaniji i Francuskoj – tamo su se intenzivno doseljavali i stanovnici njihovih bivših afro-azijskih poseda.
Tako su, između ostalog, muslimani stigli u delove Evrope u kojima ih ranije nije bilo. Danas ih u EU ima oko 16,5 miliona tj. čine oko 3% stanovništva Unije (uključujući i bugarske muslimane, koji u toj zemlji žive od vremena turske okupacije). U nekim zemljama njihov udeo je značajan (Bugarska – 12%, Francuska – 8-10%, Nemačka – 5%, V. Britanija – 3%), a negde ih skoro i nema (npr. Estonija – 0,1%). No, uskoro će ih i tamo biti. Preterane su procene da će 2050. godine muslimani činiti 20% stanovništva EU, ali neosporno je da će se znatno povećati njihov broj, i zona rasprostranjenosti. Do toga će doći usled njihovog prirodnog priraštaja – koji će, iako ima opadajući trend, i u narednim decenijama ostati veći od pripadnika evropskih naroda – ali i doseljavanja novih muhamedanaca. Ipak, imigrantima iz „Trećeg sveta“ sve teže je da se legalno nastane u razvijenim evropskim zemljama.
One su potrebe za novom radnom snagom počele da zadovoljavaju na evropskom istoku, i to će nastaviti da čine. Milioni Poljaka, Bugara, Litvanaca, Mađara, pohitali su u Englesku, Francusku, Holandiju, Finsku. Otuda, nerealne su apokaliptične procene da će evropski zapad, bar u dogledno vreme, postati islamski (mada će do sredine 21. veka, uistinu, znatnije biti promenjena verska struktura nekih zemalja, a pre svega Francuske). Opet, sasvim je realno da broj muslimana drastično poraste u zemljama tzv. Nove Evrope. One, kao i razvijeni delovi  „Starog kontinenta“, već duže vreme imaju negativne demografske trendove, a u skorije vreme oni su pogoršani odseljavanjem na zapad. Potencijalni nedostatak radne snage, i nepovoljan odnos radno aktivnog stanovništva i penzionera, moraće, pre ili kasnije, da nadoknađuju znatnijim privlačenjem afro-azijskih migranata.

Ako bi Srbija, kojim slučajem, bila primljena u EU, usled useljavanja oko 1,2 miliona muslimana, i većeg prirodnog priraštaja naše sadašnje islamske populacije, pogotovo u Novom Pazaru, njen udeo bi 2050. godine mogao da bude 20-25%

BALKANSKI POLUPRAZNI REZERVOAR
U demografskom pogledu stvari stoje katastrofalno i kod nas. Slično je i u Hrvatskoj, a daleko je od toga da su dobre i u Crnoj Gori, među slovenskom populacijom Makedonije, pa čak i bosansko-hercegovačkim muslimanima (i oni su danas na granici pozitivnog priraštaja). A većina balkanskih zemalja nerazvijenija je čak i od istočnoevropskih članica EU, i ima veliku stopu nezaposlenosti. Stoga, ako budu primljene u Uniju, mnogi njihovi žitelji pokušaće da nađu bolje životne uslove, ne samo na evropskom zapadu, već i u Češkoj, Slovačkoj, Poljskoj, gde će biti manja konkurencija kvalifikovane radne snage. Tako bi, bar delimično, bio nadoknađen njen očekivani nedostatak u sadašnjim manje razvijenim članicama EU.
Ali, šta će biti sa našom zemljom? Da li će ona opusteti? Kako u monografiji „Demografska budućnost Srbije“ (Službeni Glasnik, 2010.) ističe Vladimir Nikitović, najverovatnije je da će doći do smanjenja aktuelne populacije Srbije bez Kosova i Metohije (7,5 miliona) „za 0,7 miliona žitelja do 2030. (6,8 miliona) odnosno za još pola miliona do 2050. (6,3 miliona).“ Doduše postoji šansa da Srbija sredinom 21. veka ima više stanovnika neko danas, odnosno da pad bude mnogo manji nego što je navedeno, „ali treba imati u vidu da projekcioni proračuni podrazumevaju uključivanje Srbije u Evropsku Uniju, u periodu 2012-2017, tj. pretpostavljaju pozitivan migracioni bilans“. Kako autor zaključuje: „Tek bi preobražaj Srbije u tipičnu intenzivno-imigracionu državu pružio respektabilne šanse (45%) za porast  broja stanovnika do 2050.“

ŠANSA ZA OTREŽNJENJE
Znači, ako bi Srbija, kojim slučajem, bila primljena u EU, a ta Unija prevazišla ekonomske teškoće sa kojima se suočava, i svojim novim perifernim delovima obezbedila izvestan napredak – naša zemlja bi bila zapljusnuta većim ili manjim doseljeničkim talasom. Naravno, ne iz drugih evropskih hrišćanskih zemalja (u odnosu na većinu od kojih smo nerazvijeni). Dok evropski zapad, kako smo videli, neutrališe demografske probleme na račun sadašnjeg istoka, on će se napajati Srbima i drugim Balkancima, a ne samo muslimanima. A mi ćemo biti atraktivni za potencijalne doseljenike iz naše separatističke pokrajine (KiM), Albanije, Turske, kao i iz afričko-azijskih zemalja. Ako bi se, u takvim okolnostima, stanovništvo centralne i severne Srbije (Vojvodine) i zadržalo na nivou iz 2002. godine, usled useljavanja oko 1,2 miliona muslimana, i većeg prirodnog priraštaja naše sadašnje islamske populacije, njen udeo bi 2050. godine mogao da bude 20-25%!
Kako je u knjizi „Argumenti protiv EU“ (Dveri, 2008), razložno ukazuje mr Dejan Mirović, od evropskih integracija imali bi itekako i ekonomsku štetu ,a ne samo korist. Stvari ni na tom polju nisu crno-bele, a kamoli da brojni demografski, identitetski i slični razlozi ne govore u prilog zalaganja za „klasičnu“ nacionalnu državu, umesto za njenu destrukciju, radi evropskih integracija. Srbija, u svakom pogledu okrenuta sebi, vođena od strane nacionalno svesnih ljudi, imala bi nesputane državne mehanizme, i ideološko-propagandne osnove, da se pozabavi i biološkom konsolidacijom, odnosno da onemogući neželjenu imigraciju. Za sve to još nije kasno, samo opasnim izazovima moramo sistematski da počnemo da se bavimo.
Doduše, i kao deo EU, ako imamo zrelu i nacionalno-odgovornu vlast, dosta možemo da učinimo na identitetskom i demografskom planu. Ipak, radijus delovanja je i tada znatno manji nego u okviru nesputane nacionalne države. Uz to, naši evro-unijatski političari mi ne deluju naročito nacionalno-posvećeno, pa da smemo da se pouzdamo u njihovu zaštitu srpskog karaktera naše zemlje. Konačno, ni mi nismo pragmatični Slovenci, skloni da iz svega izvuku korist, već smo uglavnom podložni integracionističkim iluzijama i nacionalnom mazohizmu. Otuda, u slučaju evropskih integracija, verovatno, prošli bi kao „bos po trnju“.

Tomislav Nikolić poredi „duševni bol“ izazvan eventualnim gubitkom dela teritorije sa patnjom zbog dovođenja Srbije u takvu situaciju da mora da odustane od evropskih integracija

KOLEKTIVNO IZBAVLJENJE
Ne uviđajući krajnje, demografsko-nacionalne konsekvence, radi boljeg standarda, bez obzira na sva poniženja, gotovo dvotrećinska većina Srba i dalje podržava evro-integracije. Za to je delimično krivo, i pre nego što su se pojavili tzv. „reformisani radikali“ (SNS), podilaženje javnom mnjenju i prihvatanje „evropske realnosti“ od strane nacionalnih partija, i njihovo bežanje od toga da kritički-hrabro progovore o svim aspektima stupanja u EU. No, sada tim neću da se šire bavim, već svima, uključujući i one kojima nije mnogo stalo do nacije i države, savetujem da razmisle o sebi i sopstvenim potomcima. Nerazumni su ako veruju da će jednog dana, ako naša zemlja bude preplavljena muslimanskim imigrantima, mladi Albanci, Turci ili Somalijci da im obezbede sigurnu starost. Ili da će razmaženi srpski jedinci, u surovoj konkurenciji sa vitalnim imigrantima, moći da opstanu kao svoji na svome. EU, pre ili kasnije, kao i Jugoslavije ili SSSR-a, neće biti. Međutim, demografske posledice evro-unijatskog slepila tada, možda, više nećemo biti u stanju da ispravimo.
Individualnog spasa, ma kakve iluzije imali, za većinu nema bez kolektivnog izbavljenja našeg naroda. Usled mondijalističko-evropske, i prethodno titoističke, ideološke obrade, nemali broj Srba izgubio je pravi osećaj za naciju. Pa mogu da –zanemarujući da država ima viši smisao, kao prvorazredna vrednost koja pripada i našim precima, odnosno potomcima, a ne samo nama – pomisle da je ona samo servis koji treba da obezbedi isplatu penzija, zdravstvenu zaštitu ili neku drugu ličnu korist. I da usled toga, revoltirani ponašanjem starih evro-unijata, podrže „nove“, koji im „prodaju“ evropsku demagogiju zaogrnutu u socijalno ruho.
Međutim, ako izanaliziraju stvari, videće da podrivajući nacionalni karakter naše države rade i u prilog ličnog sunovrata. Otuda, i zbog sebe a ne samo Srpstva, svi počnimo da radimo na stvaranju pogodnog ambijenta za ekonomski, identitetski, moralni, i demografski preporod. Jačajmo našu nacionalnu državu, a ako nam je stalo do integracija, a ne možemo da se izborimo da se one sada odvijaju na način koji ne ugrožava naše vitalne nacionalne interese, čekajmo vreme kada će otpočeti, uz očuvanje suvereniteta evropskih država oslobođenih američke hegemonije, njihovo povezivanje od Rajne, a možda i Gibraltara, pa do Urala.

ODBACIVANJE PROJEKTOVANE ALTERNATIVE
Nadam se da će brojna poniženja koja nam Zapad istrajno priređuje – a koja, u kontekstu odluke MSP-a i onoga što se sada dešava oko rezolucije, ponovo ulaze u fazu kulminacije – u kombinaciji sa postepenim gubitkom iluzija o brzom rastu standarda, relativno skoro otrezniti dovoljan broj Srba. Alternativni establišment koji zapad priprema da zameni ovaj sadašnji, kada on bude istrošen, samo bi amortizovao nezadovoljstvo našeg naroda i omogućio da on i nadalje bude varan i ponižavan, pa, možda, jednog dana, i doveden u situaciju da postane obespravljena manjina u sopstvenoj državi. A u funkciji potpunog preoblikovanja Srba i srpskih zemalja u skladu sa voljom Vašingtona i Brisela nalaze se i lažni nacionalni analitičari, lažni opozicioni mediji, lažne nacionalne frakcije vladajućeg bloka. Sve to treba da stvori opštu zabunu, i imaginarni svet projektovanih alternativa, koje drugim putem vode do istog – evroatlantskog cilja, odnosno otupljuje nacionalni otpor.
Sada kada je jasno da je politika sadašnjeg režima „i EU, i Kosovo“ doživela krah, on nas sa svojim ideološkim aparatom (potpomognut evroatlantskim) ubeđuje da se hrabro borio za srpsku stvar, i da je učinio sve što je bilo moguće. S druge strane, opozicioni „nacionalni“ nekritički zagovornici evropskih integracija (potpomognuti od istih onih koji još podržavaju i režim) usiljeno nas ubeđuju da bi oni uspešno vodili neodrživu politiku „i EU, i Kosovo“. I pozivaju nas da rušimo sadašnje klijente zapada, sa ciljem da na vlast dovedemo njih, tj. nove klijente starih gazda.
Mi treba i jednima, i drugima da kažemo: NE! I da  energično stanimo na pozicije odbacivanja ne samo evroatlantizma, već i nekritičkog stava prema evropskim integracijama, kao i svih onih koji ga slepo zagovaraju. Krajnje je vreme da se stvari više ne zamagljuju, i da postane vidljivo ko je ko. Kome su u političkom smislu na prvom mestu Srbija i srpski narod, a kome EU i NATO? Kome su srpski narod i zemlje, sinovi i kćerke, a kome monete za kupovinu vlasti?

10 коментара

  1. “Kome su u političkom smislu na prvom mestu Srbija i srpski narod, a kome EU i NATO? Kome su srpski narod i zemlje, sinovi i kćerke, a kome monete za kupovinu vlasti?”

    Страшно је, али великом делу наших политичара НАТО и ЕУ су пре деца него Србија и Р. Српска. За власт и СНС је јасно. А ДСС и СРС? Па, ради се о депресивним родитељима, склоним опијању и бежању од реалности. Само кукају над судбином, а немају снаге и знања да нешто предузму. Власт је предала Косово, а ни једна странка није позвала народ на демонстрације. Срамота.

  2. Још се нико није ослободио колонијалног и неоколонијалног израбљивања и тлачења без спремности да ризикује и живот у борби за ослобођење од паразитске домаће компрадорске буржоазије у служби паразитске транснационалне финансијске буржоазије.

  3. “Војвода” Николић јаше у плишаној одори

    Србија је дочекала и тај дан, дан кад су пале маске са лица!
    У посету јој је дошао шеф немачких либерала, потпреседник немачке владе и уједно, њен министар спол(љ)них послова. Представник коалиције, коју чине немачки демохришћани(ЦДУ) и немачки либерали(ФДП). Коалиција партије, којој би смернице требале бити одређиване са држањем библије у руци и партије на чијем челу је човек, који својим личним примером и опредељењем, хули на ту исту библију.
    Да је у политици све могуће, побринуо се и окорели националиста, дугогодишњи радикал, русофил и мрзитељ запада, “војвода” и неустрашиви родољуб, бескомпромисни борац за српске националне интересе…и ево напокон, љубитељ свега онога што је томе сушта супротност. Преко ноћи, испод жита и испод руке!
    Тај дан би требао да буде својеврсни барометар, по којем би сви самомислећи грађани требали да се равнају према политичким дешавањима, политичким актерима и првенствено, према носиоцима политичких функција.
    Треба прочитати списак политичких лидера, који су ручали са немачким министром и извући одређене закључке: Шутановац, Дачић, представница Г17 Сузана Грубјешић, “војвода” Николић, Чеда Јовановић…
    Сви послушници су дошли да се понуде за извршење задатака, које им је пред ноге бацио овај немачки “заводник”. Најсмешније је, што их већина медија представља као представнике позиције и опозиције. Чеда је одувек био прва западна слуга(резервни гласови) а “војвода” Николић је постао следећи у низу, који им се нуди. Сви смо прочитали или чули његове изјаве, у којима се он “газдама” отворено “намешта” као задња проститутка и убеђује их, да ће им боље служити него што то ради Тадић(сачуваћу све пријатеље-мислећи на Америку и Брисел). Поента је, он Космет није ни поменуо-једном једином речју у заједничком разговору представника “странака”, који се водио са немачким дипломатом.
    “Војводина” изјава пред српским камерама је маскарада за домаћу употребу.
    У прилог мојој тврдњи иде изјава, већ поменутог Чеде Беде, који је поменуту позицију и “опозицију” стрпао под један кишобран:
    “Лидер ЛДП Чедомир Јовановић је рекао да су разлике које постоје међу странкама и овде биле уочљиве али да је заправо важно да су те разлике све мање. Мислим да се у дефинисању потреба Србије апсолутно сви слажемо и да више нема разлике међу партијама које су учествовале на састанку када се говори о значају европских интеграција, потреби поправљања односа са ЕУ и Америком”, рекао је Јовановић. (Вести 26. 08. 2010.)
    Некима је то сасвим довољно, уз обиље других чињеница, да разумеју-ко је са ким и за кога ради.
    Војвода Николић је преко ноћи направио страначку структуру вредну стотине милиона еура! Одакле му?
    “Војвода” Николић је преко ноћи, од окорелог националисте постао највећи еуропејац и миљеник “демократског” света! Зашто? Како је могуће?
    Није српски и домаћински, а ни војводе то не раде-забити куму (војводи) нож у леђа.
    Због чега?
    “Војвода” Николић својим свакодневним изјавама проституише све своје политичке капацитете, ставља моћницима на знање-да је стао у ред корисника сисајуће “играчке” Монике Левински. Изненадна љубав у складу са светским трендовима!?
    “Војвода” Николић се из свих сила напиње, да Илића и Нову Србију преотме од Војислава Коштунице и тиме ослаби нејаки родољубиви фронт, који је и поред свега остао на бранику домовине(ДСС,СРС..). Обавља ли то прљави посао власти?
    “Војвода” Николић галопом јаше према Бриселу и руши све неморалне препреке на свом освајачком путу. Не хаје, што му је стражњица у седлу окренута напред..
    Хоће ли се појавити на челу “Параде”?
    “Војводи” Николићу би највише одговарало, да у Брисел угалопира непосредно по “српском” признању “независног Косова”. Њему није ни најмање битно, која будала ће за њега скочити у врели котао. Наивност или..?
    Да ли је “војвода” Николић резервни играч, који по задатку притишће издајнике-да издају све наше свето, што се још издати може?
    И пред крај цитирам још једну његову реченицу(Вести 29.08.2010.):
    “Он је прецизирао да држава мора да брани северно Косово, а СНС ће јој помоћи”..
    из које се отворено види “војводино” кршење Устава Србије и његово сврставање у круг квислиншких крчмара, износећи на трпезу највећи део “српског Јерусалема”.
    И на крају још један цитат из “стране” штампе:
    -Западне дипломате се питају да ли се може веровати Тадићу, који је моћнији него што његов убијени предхоник Ђинђић икада био.”Тадић има више маневарског простора него што каже.Међутим он га не користи, мада би га опозиција подржала у промени курса”-речено је у делегацији Гида Вестервелеа који је у петак завршио тродневну турнеју по Балкану, у оквиру које је био и у Београду.(Дојче Веле 28.08.2010.)

    Ко не разуме, нека њаче и клима главом и даље.

  4. Пут је јасан као сунце – Србија или ЕУ, Русија или НАТО. Нема прве и друге Србије, постоје 1.Србија, 2.Негација Србије. Дошло време за Тому и за све остале да изаберу страну – да изађу на биљег за Србију, па ком опанци, ком обојци или да подвију реп и помире се с тим да до века водају опанке и исто оставе деци у аманет.Прави људи су давно одабрали.Дивно је недавно цитирао наш врхунски кошаркаш, храброг срца, светог Лазара кад је говорио о сили која напада и светињи која се брани. Или – или, нема трећег пута, па сад Томо и остали…

  5. Поздрав из БЛ

    Од српске револуције нема ништа! То ми је постало јасно к’о дан јер европски џамбаси знају шта раде у вези са Србијом.Јасно је њима да се ово сад не може поредити са оним чемером из ’93.А ко је то доживио,ни пакао му неће тешко пасти.Све иде као подмазано,добили су и Патријарха у Беч прије него они други у Москву! А симболика овог поступка грешног патријарха требало би да важе више од оне Борисове романсе са Ештоновом у Бриселу.Јер поступци предсједника симболишу вољу народног разума и буђелара,док би патријархови требало да заступају стремљења народне душе! Докле год бирамо овакве да нас воде,нема зиме да нам из Брисела и ДЦ-а организују херметичку показну вјежбу,односно буквално набијање најлон кесе на главу држави и народу.Дакле, у праву је Брана Црнчевић-слиједи нам дуги послушнички мук.Остаје да се молимо Вишњем да ако би нам мало помогао па нека нас јашу Гвидо Вестервале и братија преко посредника-Миле Додика и Боће Тадића,јербо је у том случају њихова племенита позадина ближе нареченом инструменту присиле него наша проста народна и сељачка старка.А и приличи воспитаном плебсу да племенитом освајачу нуди само његовано и пробрано месо.

  6. Hrabar tekst. Vec deset godina sramota nas je objektivno da progovorimo o EU. Kao da je postalo bozije slovo tvrditi da je EU super. Svaka kritika se smatrala huljenjem. Sada sam u Andjelkovicevom tekstu procitao ono sto vec dugo pricam, a to je da ce nas EU unistiti. Srbija vise nece ni identitetski, ni etnicki biti srpska, makar onoliko koliko je sada. Vreme je da se kaze, nije nam mesto u EU. Kada sam to pricao ljudi su me gledali kao ludog, i to cak i oni koji su nacionalno opredeljeni. Evropa je postala nasa droga. Zato sto vise ovakvih tekstova treba objavljivati. Sve moje cestitke autoru i redakciji Pecata.

  7. Ma sta je to Gorane 10.godina u poredjenju sa 200 godina…?

    *Meksiko obeležava 200. godišnjicu svoje nezavisnosti, a stanovništvo Meksiko sitija ju je prošle noći bučno proslavljalo na ulicama, trubeći automobilskim sirenama i učestvujući u živopisnim *…?paradama Imali smo nekada i mi parade…???

  8. Ovaj post širite po svim srpskim forumima i šaljite meilom prijateljima rođacima i poznanicima.
    Srpski narod mora naučiti lekciju od šiftara ” čije su ovce onoga je i livada ” niskim natalitetom jedincima i sa dvoje dece gubimo teritoriju za teritorijom i to će se nastaviti. U Hrvatskoj delom zbog proterivanja ali puno većim delom zbog izumiranja izgubljen je srpski teritorij i ljudstvo. Nekada su Srbi bili 30 % hrvatske. To piše u hrvatskim novinama Gospodarski list a danas ? Samo hrpa nemoćnih bakica i dekica bez potomstva. Kosovo smo isto tako izgubili kao i Makedoniju. U Crnoj Gori Srbi prizovite se pameti i svaki par minimalno petero dece i nedajte se. Republika Srpska će kao i Kosovo i Hrvatska biti izgubljena baš zbog velike površine a premalog broja srba. BH federacija na istoj površini godišnje ima oko 25.000 beba a Srpska od 10.000 do 11.000 i sve je jasno da bi zadržali taj teritorij moramo imati minimalno beba kao i druga polovica države. U Vojvodini isto tako Srbi treba da puno više rađaju jer samo ako brojčano ojačaju mogu spriječiti secesiju. Znači ako si rodoljub, srbin, srpkinja prihvatite se ljubavi i pobjedimo neprijatelje njihovim oružjem visokim NATALTETOM.

  9. SNS ih *pridrzava*..?

    *Članovi Velike regularne lože Srbije su predsednik vojvođanske vlade Bojan Pajtić, ministar za ljudska i manjinska prava Svetozar Čiplić, ministar poljoprivrede Saša Dragin i bivši gradonačelnik Zrenjanina, sadašnji naprednjak Goran Knežević*

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *