SPINOVANJE Topli oblozi spin doktora

Piše Ljiljana Bogdanović

Danas, neposredno po teškom političkom i državnom slomu koji je Srbija doživela u odnosu sa svojim zapadnim prijateljima, najpre povodom pisanja, a potom i izglasavanja rezolucije o Kosovu u UN, naša štampa i elektronski mediji o tome izveštavaju u duhu koji bi se, i uz najbolju volju i toleranciju, teško mogao imenovati kao objektivan, odgovoran, istinit i kritički

U srpskoj prestonici demonstranti su, naoružani jajima, bombardovali reprezentativne gradske palate, a potom se danima širio smrad hladne kajgane od hiljade žumanaca razmazanih o zidove, izloge i prozore pomenutih zgrada. U neobičnoj operaciji, pored zdanja Skupštine grada i Predsedništva Srbije, stradale su i fasade RTS-a,  Radio Beograda i Politike.
Da li je ova uzbudljiva storija tek jedna književna fikcija!? Može li ikada, u stvarnom životu, da se dogodi ovakva „fantazija“ i nasrtaj na institucije vlasti i najveće medijske kuće? Može, naravno, jer dogodilo se sve upravo tako, ali – bilo je to davno. Krajem prošlog veka. Tada se u Srbiji, najpre ovim pomenutim, a potom i daleko robusnijim „projektilima“, odgovaralo na ono što je protumačeno kao prevara vlasti i prenemaganje medija. Kao što mnogi dobro pamte, u pomenutoj „mirisnoj“ priči reč je o „danu i noći omleta“, kojom su, u ranu zimu 1996. godine, počeli masovni ulični protesti, čiji je inače „humaniji“ deo bilo lupanje jaja – u nastavku je žestina protesta eskalirala. Buntovna i beskompromisno nastrojena javnost zahtevala je tada ne samo kažnjavanje režima koji je, kako se tvrdilo, „pokrao lokalne izbore“, već i medijskih „prestupnika“, nevoljnih da otvoreno i jasno pišu o ponašanju vlasti i situaciji u zemlji. Virus gneva razbuktao se najpre u Beogradu, da bi se potom energija pobune proširila i na druge srpske gradove.

„BENEFIT” KOJI TO NIJE
Čemu prisećanje na ovaj događaj? Nije godišnjica (jaja su letela u novembru ‘96, potom, u decembru, i kamenice i upaljeni kontejneri), srpsko društvo je u 15 godina koja nas dele od rečenog protesta temeljno promenjeno, demokratski poredak uspostavljen, a među brojnim „benefitima“, demokratija je, veruje se, ostvarila i fakat da su mediji kadri da otvoreno pišu o svemu, naravno i o ponašanju i greškama vlasti. Čemu, dakle, priča, ukoliko se pak ne naslućuje da je ova jesen donela i dramatičnu situaciju, po nečemu nalik onoj koju su ispratile pomenute velike demonstracije? Potvrda da prizivanje sećanja nije nesuvislo (za baštinike tekovina onih demonstracija svakako jeste iritantno), stiže u komentarima značajnog dela naše javnosti, koju je upravo ovaj „crni septembar domaće diplomatije“ i događaji povodom rezolucije o Kosovu, ozbiljno ogorčio. Iako se glasovi koji su, prema ponašanju režima, izrazito kritički nastrojeni (čak i kada pripadaju ljudima nesumnjivog ugleda i digniteta),  retko „pripuštaju“ u mejnstrim tokove informativnog prostora (stoga se češće nego u štampi i na tzv. velikim televizijama oni „čuju“ na virtuelnom stranicama i kanalima internet sajtova), njihove poruke i komentari sve su uticajniji u javnom diskursu, te u oblikovanju raspoloženja i volje javnog mnjenja. Nedavni debakl u Njujorku, „pred celim svetom“,  dramatično je zaoštrio pomenuti uticaj, ali i učinio vidljivim mnoge paradokse javnog života u Srbiji. Debakl rezolucije o Kosovu i ponašanje, ne samo vodećih političara, već i  domaćih medija, koji su iz dana u dan „peglali“ i razvodnjavali sudbinsko značenje ove situacije, najnoviji su primer takozvane „informativne lobotomije nad građanima“. Danas, neposredno po teškom političkom i državnom slomu koji je Srbija doživela u odnosu sa svojim zapadnim prijateljima, najpre povodom pisanja, a potom i izglasavanja rezolucije u UN, štampa i elektronski mediji o tome izveštavaju u duhu koji bi se, i uz najbolju volju, teško mogao imenovati kao objektivan, odgovoran, istinit i kritički. Teško je i poverovati da oni istorijski dani pomenute ratoborne dvomesečne šetnje građana, kada se verovalo da će jednom dostignuta sloboda i demokratija konačno razbiti cenzuru, ćutanje i laži nekadašnjih „režimskih glasila“, sada imaju ovakav epilog? „Kvar“ se međutim tako temeljno obistinio da umesto željenog ideala službe istini i masovnog uživanja iste, ovdašnji čitaoci novina i gledaoci televizija, pogotovu oni skloni da „ne veruju „Dnevniku“ i vestima“, sada, „u zabezeku“ mogu da uče šta je to što se u modernom pojmovniku zove „spinovanje“. Za spinovanje su pak nadležni spin-majstori, pa nije daleko od slutnje kakvoj su se veštini prepustili ne samo političari i PR-profesionalci, već i profesionalci u novinama, među kojima je i zavidan broj posvećenih učesnika istorijske šetnje 1996.

„Ma kako se uvijalo u oblande prihvatljivosti, ipak je to u osnovi lažno prikazivanje, jer spin doktori s malo istine i mnogo poluistina imaju sposobnost da prikažu neke likove i događaje u izmenjenoj (zavisno od potrebe), lepoj ili ružnoj slici“: Petar Bokun

SJAJ I BEDA JEDNOG ZANATA
Kao što opisnu definiciju spinovanja – drevne veštine „da se neka vest, događaj, mišljenje, stanje prikaže poželjnijim nego što jeste“ – nije teško razumeti, tako je ponekad teško pojmiti razloge njene primene i zamke koje ona postavlja pred svest pojedinca. To potvrđuje iskustvo oko nedavnog, za zemlju dramatičnog, događaja, čije se „odmotavanje” i tumačenje njegovih složenih posledica za javnost upravo i naširoko „spinuje“. Reč je o rezoluciji koju je Srbija uputila na glasanje Generalnoj skupštini UN. Zašto su se domaći spin-doktori (često se čuje upozorenje da titula nije akademska) potrudili da baš ovde pokažu tu snevanu „sposobnost uklapanja činjenica u prihvatljiv okvir, kao i da sve dalje podatke vešto uklope u stav, mišljenje, koji će u pitkoj formi, podobnoj za uticaj na široke mase čitalaca-slušalaca, ostvariti cilj?“ Verovatno zato što je nevolja (režima) velika, ne kapitulira država „svakog dana“, a istovremeno je ogroman i ulog – moć, položaj, opstanak na vlasti !
Ishod je poznat, nećemo ponavljati pojedinosti, već ćemo ukazati na neka medijska tumačenja koja dobro ilustruju šizofreniju našeg javnog života, kao i sjaj i bedu jednog probitačnog PR-zanata. Zanata za čije delovanje i „proizvode“ psihijatar Petar Bokun duhovito primećuje: „Ma kako se uvijalo u oblande prihvatljivosti, ipak je to u osnovi lažno prikazivanje, jer spin doktori s malo istine i mnogo poluistina, imaju sposobnost da prikažu neke likove i događaje u izmenjenoj (zavisno od potrebe), lepoj ili ružnoj slici“. Evo kako je ta veština spinovanja ovih dana, u našem praktičnom, pre svega čitalačkom iskustvu praćenja najtiražnijih i najznačajnijih dnevnih novina, ostala zabeležena. Izdvajamo udarne naslove sa prvih strana. „Tekstom zadovoljni i Beograd i Priština“, „EPS pljačka potrošače“, „Jeremić igrao za celu državu“, „DS, SPS i SNS za Jeremića“, „Vreme je za konsultacije o kandidaturi Srbije”, „Beograd spreman za pregovore s Prištinom“, „Jeremić izbačen iz trke za potpredsednika DS“… Ovo su, dakle, najznačajniji naslovi, teme i interpretacije objavljene u brojevima vodećih beogradskih dnevnika, u petak i subotu, znači u danima neposredno po  glasanju u Njujorku, i nezabeleženog ponižavanja i presinga kojem je zemlja bila izložena u prethodnici. U narednim danima i ono malo aktuelnosti i tenzije oko ovog, bez sumnje istorijskog događaja – istopilo se. Čitaoci su, naime, kao najvažnije događaje, prema preporuci „svojih“ listova, mogli da uoče naslove „Vlast sprema Poštansku štedionicu za slovačkog tajkuna”, „Kandidatura Srbije do kraja godine“, „Dogovor čuva Kosovo”, „Penzije tek posle čipa“, itd, itd… Ostatak prostora naslovnih strana, tih dana je popunjavan sportskim uspesima i nanovo oživelom „Farmom“.

„RAZBIJANJE” U VIRTUELNOM PROSTORU
Objašnjavajući pravila ovakvog „profesionalizma“, upućeni (posebno pojedinci sa izvesnim poslovnim interesima) reći će da je sve to u redu, uostalom ne treba se „femkati“, reč je o „modernom pristupu upravljanju i vođenju politike usmerene na oblikovanje svesti ljudi, a u pravcu kontrole misli i upravljanja javnim životom“. Cilj opravdava sredstvo, mediji imaju ogromnu moć u oblikovanju javnog mišljenja, i svaki nemili scenario mora se osujetiti. Spinovanje je u Srbiji, uostalom, i uobičajeni oblik političke borbe zasnovane na „psihološkom ratovanju“ političkih partija. Lako je iz navedenih primera spinovanja  prosuditi o kakvoj je političkoj akciji i partijskom programu u slučaju „kuliranja“ oko Kosova reč. Napomenimo i da se u našem javnom životu odavno kao notorna činjenica navodi da uređivačku politiku određuju, kako se to elegantno kaže, „ tokovi novca“. Ko u ovoj zemlji ima novac i ko ovde usmerava njegove „tokove“, znaju i manje upućeni, pa će stoga svi dobro razumeti kako diše društvena elita, šta misli o Kosovu i suverenitetu svoje zemlje, pa i kakav zadatak imaju naši spin doktori, te zašto je pomenuti (i pravi doktor) Bokun podsetio, ne samo da je „spinovanje  u krajnjoj liniji ipak oružje iz arsenala psihološkog rata“, već i da najbolje spin doktore, predsednici država ljubomorno čuvaju uz sebe. O spin-majstorima srpskog predsednika dovoljno se piše, ponešto i zna, ali se ne zna koliko su za najnoviji medijski spin stvarno odgovorni oni. I ukoliko jesu, provuklo im se ponešto, poneki, u odnosu na manipulacije „slučajem Kosovo“, izrazito „disonantni“ ton. U podužem intervjuu  jednom dnevniku, Vojislav Koštunica je, na primer, u danima spin-kampanje, detaljno objasnio svoje uverenje i razloge za procenu da je Srbija u UN istakla belu zastavu, odnosno da je pristankom da se izmeni predlog rezolucije o Kosovu, tako što se odrekla stava da ne prihvata jednostranu secesiju, učinila zapravo akt kapitulacije pred pritiskom zapadnih sila!
Navedeno mišljenje, po intonaciji tako retko u štampanim medijima, stav je koji se široko i svestrano, međutim, zastupa u svetu internet medija. Medijsko spinovanje ovde ima specifičan oblik, jer u tom virtuelnom prostoru – u čije okvire je inače u ovom trenutku sabijen najveći broj onih koji se ne uklapaju u vladajući političko-liberalni pogled na svet – ne živi spinovana javnost. Spin-Srbija, ukoliko nije reč o nekim posebno profilisanim blogovima, glasovitim sajtovima i elektronskim oazama, koje deluju radikalnije od oficijelne mejnstrim štampe ili nacionalnog servisa, ovde ređe zalazi. Zato i veliku čitanost imaju mnogobrojni tekstovi iz e-prostora, koji „zvaničnu verziju“ razbijaju tako temeljno kao da je reč o nekoj paralelnoj stvarnosti u odnosu na onu kojom se bave velika štampa i televizije sa nacionalnom frekvencijom. Povodom slučaja Kosova i rezolucije, to znači da će više sajtova rado preneti, na primer tekst autora Dragana Milosavljevića koji počinje karakterističnim lidom: „U palati OUN, pred očima celog čovečanstva, Srbija nije samo proćerdala pravo da brani sopstveni suverenitet. Te večeri, ‘crnog septembra’ međunarodne diplomatije, Tadićeva spoljna politika beskonačnih ustupaka i izvinjenja otvorila je brešu u primeni vitalnih segmenata međunarodnog prava“.
Podsetimo na kraju još jednom na živopisne detalje pomenutih demonstracija za oslobađanje od nepočinstava režima i vlastodržaca, ali posebno i od laži medija.
„Tokom prolaska demonstranata gradom, zgrade „Politike“ i RTS-a zasute su i kamenicama. Stakleni zid koji čini prizemlje „Politike slomljen“ je, a u hol je ubačen i kontejner koji se nalazio ispred zgrade. Primerci izdanja ove kuće su spaljivani. Novosadski studenti bacali su kupus na zgradu „Dnevnika“ sa obrazloženjem da je „kupus namenjen zečevima koji se plaše istine“. Kragujevčani su demonstrirali ćuteći u znak protesta zbog ćutanja lokalnih medija. Studenti su išli u večernju šetnju  koja je nazvana „Osvetlimo Beograd“. Lampama i upaljačima „skinut je mrak“ sa RTS-a i „Politike“.
„Skidanje mraka”, u žargonu, ima posebno značenje. Pojam, naime, označava – gubitak nevinosti. Naravno da zvuči patetično, gotovo smešno, ali pitanje se – poput prisilnih radnji, dakle „samo“, nameće: ima li danas uopšte volje za ideju o novom „skidanju mraka“?

3 коментара

  1. Спиновање је само једна од метода у специјалном рату против легитимних интереса Србије, значи само једна карика у тој омчи , коју су нам већ ставили око врата, уз помоћ домаћих политичких структура, а посебно се истиче СНС која је добила задатак да спиновањем, замајавањем, одлагањем, припомогне да се Косово и Метохија што пре отцепе и уз “нашу” помоћ.
    Жалосно је понашање челника СНС , који учествују у овој игри спиновања и деструкције. Играју на карту топло-хладно, не одричу се тобож европе ни по цену одвајања Косова, спинују(релативизују ствари) информацијама преко својих медија Правда(политички билтен СНС) и преко радија са националном фрекфенцијом Фокус(са невероватно пристрасним водитељем-чланом СНС , босанцем-црногорцем Ђукановићем, који све релативизује и замајава масу, шири полуистине)
    На нашу жалост у овом специјалном рату је дебело умешана власт (са Стамболићевим СПС-ом) ,са Тадићем и Јеремићем(каријеристом, нестручним) и део опозиције, као и квазианалитичари, медији.

  2. Ovih dana puni su naslovi na poziv i pobunu kada covjek nebi procitao do kraja da pomisli narod se probudio,a o cemu se radi sprema se ustanak protivu pedera ,da tacno ustanak protivu pedera.
    Ova grupa ljudi koji sebe nazivaju gej ili parada ponosa bolje reci ljudi za zaljenje vlast istura namjerno da se ljudi izgalame na ovim nesretnim ljudima a oni i dalje ispod zita legalizuju prodaju Kosova i Metohije.
    Ako se ne varam pre destak dana dolazili nam u posjetu prvi homoseksualci Evrope ministri spoljnih poslova Njemacke i Velike Britanije dali je protokolom predvidjeno intoniranje himne neznam ,ali docek je bio srdacan ,dosli nam “nasi prijatelji” da nam sugerisu kako ce izgledati ta pederska rezolucija koju nasi nijesu sami bili sposobni da napisu dali zbog nedostatka pedera u vladi ili je i za pederlug potreban menadzer a boljih od ovih dvoice u Evropi trenutno nema.
    Niko u Srbiji javo ne protestvova protivu ove rezolucije koja ce vremenom biti okosnica za pregovore o Kosovu i Metohiji i na koju ce se pozivati od predsjednika drzave do svih drugih institucija drzave .
    Dali je moguce da smo toliko oslijepljeli iako sve vidimo ,dali je moguce da smo postali tolike kukavice da se nesmijemo pobuniti protivu pristajanja vlasti na legalizaciju oduzimanja Kosova i Metohije a spemamo se za “junacki” napad na pederske brigade.
    To je tekovina demokratije ove vlasti koja hoce da udje u istoriju kao pederska jer joj vise odgovara da sadje sa vlasti zbog pedera nego zbog izdaje .
    Svojim moralom su zasluzili da odu kao pederi ali cinjenjem protivu svoje drzave i naroda moraju otici kao izdajnici a za to se odgovara i to vrlo ozbiljno.
    Kavi smo narod otjerat ce mo ih kao pedere i ostaviti na miru dok smo rodoljube prodali da came u Hagu sa 1200 godina robije i desetak mrtvih srba.
    Ako se ovo desi a moze lako ponovo ce mo se pozivati na patriotizam rodoljublje i naravno junastvo ,a sta ce se na kraju desiti Kosovo i Metohiju ce mo na kraju predati siptarima glasanjem u skupstini, a procedura ce biti ista kao kod glasanaja o rezoluciji o pederima za i protivu Evrope posto u Srbiji 80% stranaka podrzava Evropu procijenite sami zaasto mi protestvujemo protivu te Evrope a Evropa i pederluk je isto.

  3. Сурова истина је да је око врата Србије омча диктатуре и да живимо у тоталитарном друштву. ”Демократске институције” су кулиса за тиранију и готово апсолутну контролу сваког сегмента друштва.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *