Srbija kao kolonijalni privezak

Piše Milorad Vučelić

Odigrava se završni čin destrukcije naše države. Gledaćemo narednih dana slike dalje regionalizacije Srbije, etatizacije statističkih regiona i saveta nacionalnih manjina, Vojvodinu kao državu u državi, internacionalizaciju problema u Novom Pazaru, autonomije i podržavljenja Sandžaka, svečanog dočekivanja rimskog pape, promene Ustava Srbije i ukidanja preambule, koja se odnosi na Kosovo i Metohiju, priznavanja nezavisnosti Kosova zbog večne kandidature za EU, ili nečeg još mizernijeg, ulaska razbijene Srbije u NATO, odustajanja od Dejtona, i sve to možda i uz podršku i razumevanje, ili u najboljem slučaju prećutno odobravanje velikodostojnika SPC.
Svi pomenuti procesi već se odvijaju, a neki su i u poodmakloj fazi. Svako ko zaista hoće i želi to može bez naročitog napora da vidi. U cilju bezbednog obavljanja ovih poslova, Srbiju treba svakodnevno onesposobljavati i na svaki način obezoružati i sprečiti mogući otpor.
Ekonomska destrukcija jedan je od osnovnih vidova ispoljavanja i realizacije ovakve politike. Zadržaćemo se ovoga puta na tome.
Posle 1945. godine nova jugoslovensko-srpska vlast povela je borbu protiv srpske buržoazije. Revolucionarnom nacionalizacijom i konfiskacijom, privatna svojina prešla je u državne ruke. Istu sudbinu doživeli su strani i domaći kapitalisti. Njihova svojina postala je opštenarodna, državna i kasnije i društvena. Doneseni su zakoni koji su važili za sve. Izuzetaka nije bilo, pa bio onaj kome se kapital oduzima Srbin, Englez ili Francuz. Presude i administrativne odluke bile su legalne, osnovane na zakonu i donošene su „u ime naroda“. Nije bilo privilegovanih kapitalista i otvoreno je bio deklarisan socijalizam umesto kapitalizma, te vlast radničke klase i njene avangarde.
Kada je Srbija u pitanju bilo je i posebne ostrašćenosti u tom obračunu jer se trebalo pred drugim nacijama dokazati u borbi protiv „velikosrpske hegemonije“ i „eksploatacije velikosrpske buržoazije“ u bivšoj Kraljevini Jugoslaviji. Srpsko-jugoslovenske vlasti nastavile su da vode tu antisrpsku bitku i sedamdesetih godina prošlog veka, uništavajući beogradske reeksportere („Ineks“ i „Geneks“) i liberalne tehnomenadžere, otvoreno pljačkajući Srbiju. Kao što vidimo, taj se kontinuitet i danas održava.
Naša današnja vlast, ne birajući sredstva, nastavlja da vodi bitku protiv domaćih kapitalista. Ali sa bitnom razlikom. Današnji režim tu borbu protiv srpskih kapitalista pre i iznad svega vodi u korist stranog kapitala. Treba oduzeti kapitalistima sa srpskim imenom i prezimenom što više možeš, i sve to onda pod što povoljnijim uslovima staviti pod kontrolu stranog kapitala; predati u ruke stranim kapitalistima sa stranim imenima i prezimenima. Oterati i prognati iz poslovnog života što više Srba, bez obzira na sve razlike među njima, poput Miše Babića, Zorana Drakulića, Miroslava Miškovića, Miše Beka… Njima treba eventualno dozvoliti da budu neki imućniji ljudi, ali nikako kapitalisti i preduzetnici. Ta su mesta rezervisana za strance i ponekog politički poželjnog, novog srpskog kapitalistu.
Taj novi sloj poželjnih kapitalista ne stvara svoj kapital bilo kakvom proizvodnjom ili preduzimljivošću, već zloupotrebljavajući i koristeći privilegije vlasti, državni budžet i javne funkcije, te izrabljujući državna preduzeća koja su pretvorena u puke partijske posede, kao i raznim drugim marketinškim, medijskim i konsultantskim poslovima i monopolima u toj sferi. Vlastodršci prelivaju i preraspoređuju  preostalo nacionalno bogatstvo u džepove novog sloja, politički podobnih kapitalista.
Deset godina posle početka tranzicije i deklarisane i pobedonosne petooktobarske restauracije kapitalizma u Srbiji, vlast navodnu „antitajkunsku“ bitku vodi krajnje selektivno i sa novim mehanizmima u koje spadaju medijske kampanje, nepoštovanje zakona i institucija sistema, voluntarizam, socijalna demagogija i otvoreno bezakonje. Potpuno odsustvo socijalne odgovornosti, današnji režim pokušava da nadoknadi medijskim demagoškim kampanjama kojima proizvodi zluradost, zavist i destrukciju, usmeravajući je na proizvedene zle objekte.
Uništavati srpsko društvo, ekonomiju i državu, i učiniti Srbiju nesposobnom za samostalni i suveren život – zadatak je koji se sprovodi. Deklasirati sve socijalne slojeve, izvršiti najširu pauperizaciju, staviti sve u ruke stranog kapitala, prodati tuđincima „Telekom“ i EPS i sve nacionalne resurse vode, hrane i energije – to je cilj kome se teži. Pred stranim kapitalistima srpski vlastodršci ne smeju ni da pisnu, baš kao i pred stranim zapadnim političarima. Tako će strani kapitalisti i strani političari upravljati Srbijom, u kojoj će na zvaničnim položajima sedeti njihovi službenici i nameštenici.
Nekada, u bivšoj Jugoslaviji, slovenačka i hrvatska preduzeća bila su favorizovana i izvlačila su svoje ekstraprofite sa srpskog tržišta. Tako je i sada. Ekonomski gospodari Srbije postaju slovenački i hrvatski kapital i kapitalisti. Srbija je njima i bila i ostala kolonijalni balkanski privezak. Današnja ekonomska, državna i nacionalna destrukcija i istorijski nihilizam i nepoštovanje svega srpskog, čini ovu vlast karikaturalnim, ali opakim izdankom najgoreg kominternističkog titoizma. Naši nedorasli i neodrasli srpski političari, nastavljaju da se bore protiv velikosrpske buržoazije, samo sada ne u ime jugoslovenstva nego nekakve izmišljene Jugosfere, i u ime evropejstva.
Na ovaj način vrši se osujećivanje mogućnosti da srpski kapitalisti postanu konačno svesni svojih nacionalnih i socijalnih obaveza i dužnosti, i da učine nešto konkretno na njihovoj realizaciji, što ne bi bilo u saglasnosti sa namerama vlasti.
Da bi omogućili potpunu vlast tuđinima, naši vlastodršci pored pomenutih sredstava otvoreno posežu i u državni budžet, iz koga vade dodatne pare kako bi privukli strane investitore. Nudi im se i daje po deset hiljada evra za svako novo radno mesto, ustupa im se besplatno zemljište, gradske uprave se odriču dažbina, oslobađaju poreza. A sve to u interesu stranog kapitala, a na račun građana Srbije.
Gore opisano prikazanje odvija se u političkim forumima, informativnim programima naših televizija i na političkim stranicama naših novina. Toga se posla, dakle, latila naša politička „elita“. A nje se latio naš najčuveniji komediograf Branislav Nušić („Nušić o Kosmetu“) i slikovito opisao kako danas izgleda njihova borba za Kosovo i Metohiju i državne interese Srbije. Bilo bi krajnje neskromno tome nešto dodati.

6 коментара

  1. Завршни чин у режији домаћих квислинга и страних служби и амбасада је увелико у току! Истиче се нарочито Тадић,Јеремић,Шутановац, цео Стамболићев СПС са све Палмама и Кркобама, али им прикривено помаже и еуропски СНС.
    Тано је да је на удару се србско што је у привреди, али и ти бизнисмени (неки су сумњиво стицали богатство) нису баш били превише патриотски настројени, гледали су своја посла и улизивали се властима и њиховим медијима. Минимум што би могли да помогну овом напаћеном народу је да оснују дневне новине и телевизију(што да не и странку) и да шире праву истину и о деструкцији у привреди и да бране легитимне националне интересе Србије, тј. Косово и Метохију, легитимне економске интересе у целој Србији (са КиМ), да критикују где треба икога треба. Ипак су се они до сада понашали конформистички, титрали су владарима, све да би задржали своје компаније које су купили у приватизацији. На њима је одлука, они то могу ако хоће!!!

  2. По ко зна који пут, питам себе дали има сврхе ишта коментарисати, јер ми ништа није ново зато што сам одавно запажо, само нисам знао колико ће то ићи далеко. Колико има сврхе све износити кад било која опозиција нема политичке снаге да све те догађаје на било који начин спречи. Собзиром да кроз векове Србин никад није владао собом и својом државом, па што би исад, кад никад није знао ко је и шта хоће, и поред свега никад није хтео да предупреди наилазеће догађаје, све у име свог циља самодржања своје државе. Ко да се плашијо свега што га окружује из политике, па што би онда странац знајући добро какав је Србин са свим својим врлинама и сада дозволијо да Србин буди свој на својем. Кад је цео прошли век бијо под нечијим надзором, недозвољавајући му да почне да размишља о себи и својој будућности. Јер је и тадашња власт тражила себи ментално податне политичаре који ће служити неком друго а не себи и свом народу, поготово што се забрањивало да се Србин декларише као Србин већ југословен. Исти ти политичари су своје потомке у то време слали по иностранству на школовање, који данас руше све што је Српско. Тако преваспитани у духу Европејства, припремљени још у осамдесетим годинама, створена је анти српска опозиција која је рушила Србију по директиви и плановима ЕУ и НАТ-оа, и то им је успело. Са петим октомбром. Који Србији уопште неслужи на част, већ је велика срамота, као и свих учесника пето октомбарске револуције. То је доказ да нетреба више водити никакав оружани сукоб, већ нађи себи одговарајуће, такозване политичаре који ће из неких својих убеђења прихватити туторство које ће им служити за своје сопствене циљеве, притом на све начине уруши државне институције, сву економију државе, стварајући економску и политичку зависност. Само ме интересује, имали још колико грађана Србије да стану томе на пут, рушећи све досада што су урадили поданици својим туторима?

  3. 13. juna 1900. godine u Kini je počeo Bokserski ustanak, odnosno pobuna seljaka i gradske sirotinje protiv stranog kapitala i domaćih feudalaca.
    Izazvani su sukobi ogromnih razmera, jer su Kinezi želeli da proteraju Evropljane, Japance i druge strance koji su došli u Kinu. Pobunjenici su napadali strane ambasade, rušili crkve koje su Evropljani gradili, a ubili su i nekoliko stotina stranaca.
    Reakcijom međunarodnih sila, ustanak je ugušen, a Kina je bila primorana da plati ogromnu ratnu odštetu.

  4. *Jugoslaviju treba bombardovati sve dok ne popusti* izjavio je Djindjic…!
    ……………………………………………………..
    Sutra pocinje prvi memorijalni turnir “Milica Rakic” na Novom Beogradu.

    Turnir ce otvoriti klinci uzrasta nesrecno preminule devojcice u 10h. Posle toga, krece turnira sest grupa po cetiri ekipe. Sjajan odziv. Sve pare ici ce u Tirsovu, u dom za nezbrinutu decu u Beogradu, u Decije Selo u Kamenici. Kao i porodici tragicno preminule devojcice. Toliko mozemo da ucinimo… Svaki put, kada mi neko spomene ’99 godinu- setim se Milice na nosi.

  5. Ne vidimo jasno zbog cega je Miskovic ‘srpski kapitalista’ ? Sav kapital izneo je sa porodicom u Englesku. Stvar je u tome sto mi ‘srpske kapitaliste’ u aktuelnom sistemu ni nemamo, tako da je bespredmetno braniti ih. Onaj ko je u ovom sistemu uspeo da sacuva ili napravi kapital ili je stranac ili radi za strance.

  6. Posle 1945. godine nova jugoslovensko-srpska vlast povela je borbu protiv srpske buržoazije. Revolucionarnom nacionalizacijom i konfiskacijom, privatna svojina prešla je u državne ruke. Istu sudbinu doživeli su strani i domaći kapitalisti. Njihova svojina postala je opštenarodna, državna i kasnije i društvena. Doneseni su zakoni koji su važili za sve. Izuzetaka nije bilo, pa bio onaj kome se kapital oduzima Srbin, Englez ili Francuz. Presude i administrativne odluke bile su legalne, osnovane na zakonu i donošene su „u ime naroda“. Nije bilo privilegovanih kapitalista i otvoreno je bio deklarisan socijalizam umesto kapitalizma, te vlast radničke klase i njene avangarde.
    Kada je Srbija u pitanju bilo je i posebne ostrašćenosti u tom obračunu jer se trebalo pred drugim nacijama dokazati u borbi protiv „velikosrpske hegemonije“ i „eksploatacije velikosrpske buržoazije“ u bivšoj Kraljevini Jugoslaviji. Srpsko-jugoslovenske vlasti nastavile su da vode tu antisrpsku bitku i sedamdesetih godina prošlog veka, uništavajući beogradske reeksportere („Ineks“ i „Geneks“) i liberalne tehnomenadžere, otvoreno pljačkajući Srbiju. Kao što vidimo, taj se kontinuitet i danas održava.
    ………………………………………………………
    ………………………………………………………
    Kako se cistilo imanje lordovice Sterelend od 1814 pa do 1820 godine sa njenog imanja bilo je isterano 15.000 dusa. Njihova sela su bila sravnjena sa zemljom. narod se odupirao, borio. U pomoc lordovici poslata je vojska. Bilo je slucajeva da su palili ljude u njihovim vlastitim kucama. Na taj nacin oslobodjeno je od seljaka 794 akera zemlje, na kojima se kasnije gajilo 131.000 ovaca. Ovaj model iz engleske primenjivace se i dan danas….pada u oci da kojekakvi *gladijatori* i slicni njemu operisu samo situacije komunista..ali kada neko *burzoaskog porekla* kao navedeni primer iz engleske…ili *domaceg* porekla ili podrijetla..radi to isto…obavezno se stavlja pod *crkveno zvono* i ne obradjuje..jer, *ucinak prvobitne akumulacije* ili ti *ucinkovitost prvobitne akumulacije*…je opravdan kada *Stojadinovicevi grabe svoje* i *Pavelicevi grabe svoje* i jedni i drugi od hriscanskih naroda. Marks pise…*Pljacka crkvenih dobara, lopovsko otudjivanje drzavnih dobara, kradja opstinske svojine, uzurpatorsko i s bezobzirnim nailjem sprovodjeno pretvaranje feudalne i plemenske svojine u modernu privatnu svojinu-idilicni metodi prvobitne akumulacije.*.. Prema tome, lopuze ne prave razliku u *vlasnistvu*…svedoci smo da su isto navedeno uradili i sa socijalistickom, dristvenom svojinom sa nizom otimacine i licne svojine sa povecanom stopom kriminala u svim sferama….TO GLADIJATORE NE ZANIMA..pardon njima to ne odgovara jer bi morali da se odreknu *donatora*..i tu tuuu mercedesa. Zato majaju narod sa bajkama, svode sve opljackano na komuniste u sred inza vreme pljacke svojih ISTOMISLJENIKA !
    Narode u red…ljubite ih u ruku…!

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *