Dan posle

Piše Milorad Vučelić

Pouzdan znak da će Srbija biti na gubitku jeste to što joj se iz Vašingtona ili Brisela nešto nudi, što se njeni političari hvale kao „lideri u regionu“, što se među njima traži „srpski De Gol“, u nameri da se pronađe maršal Peten ili Milan Nedić. Kada se pročitaju vesti da Evropska unija Srbiji nudi pregovore o autonomiji severa Kosova i ubrzane evropske integracije, da se pominje famozni plan Z 4 – tada je izvesno da će Srbija morati da napravi još jedan, ovoga puta definitivan korak ka priznavanju nezavisnosti Kosova. Kada se čuje da postoji dobra volja Brisela za usaglašavanje rezolucije o savetodavnom mišljenju MSP-a, to ne znači ništa drugo nego da je reč o diktatu Srbiji, i nametanje joj volje tvoraca i pokrovitelja nezavisnog Kosova. Spremnost srpskog režima da se „usaglase stavovi“ nije ništa drugo do pristajanje na kapitulaciju, koja se marketinški prikazuje kao teška borba.
Čitav igrokaz se po ko zna koji put ponovo odigrao pred našim očima. Posle odluke Međunarodnog suda pravde, Srbija je 28. jula podnela Generalnoj skupštini UN,  bledi tekst Rezolucije.

Rezolucija Republike Srbije u vezi sa tačkom 77. dnevnog reda 64. zasedanja Generalne skupštine:
Zahtev da Međunarodni sud pravde donese savetodavno mišljenje o tome da li je jednostrano proglašenje nezavisnosti Kosova u skladu sa međunarodnim pravom Generalna skupština, rukovođena principima sadržanim u Povelji Ujedinjenih nacija, imajući u vidu svoje funkcije i ovlašćenja na osnovu Povelje Ujedinjenih nacija,
podsećajući na svoju rezoluciju 63/3 od 8. oktobra 2008, svesna da nije postignut dogovor između strana o posledicama jednostranog proglašenja nezavisnosti Kosova od Srbije, vodeći računa o činjenici da jednostrana secesija ne može biti prihvatljiv način za rešavanje teritorijalnih pitanja,
1. Prima na znanje Savetodavno mišljenje Međunarodnog suda pravde doneto 22. jula 2010. o tome da li je jednostrano proglašenje nezavisnosti Kosova u skladu sa međunarodnim pravom,
2. Poziva strane da pronađu uzajamno prihvatljivo rešenje za sva otvorena pitanja putem mirnog dijaloga, u interesu mira, bezbednosti i saradnje u regionu,
3. Odlučuje da uključi u privremeni dnevni red 66. zasedanja tačku pod nazivom: Dalje aktivnosti posle donošenja savetodavnog mišljenja Međunarodnog suda pravde o tome da li je jednostrano proglašenje nezavisnosti Kosova u skladu sa međunarodnim pravom.

Ko čita „Pečat“ zna šta se dalje dešavalo. A onda se predsednik Srbije Boris Tadić, sreo 7. septembra u Briselu sa visokom predstavnicom EU Ketrin Ešton. Vlada Srbije je na „telefonskoj sednici“ jednoglasno i apsolutno podržala redefinisani tekst Rezolucije. I onda se kao „proizvod rada i konsenzusa“, „plod kompromisa“ i „telefonske sednice“ vlade Srbije, pojavila u Njujorku nova rezolucija koju je podneo zvanični Beograd.
Srbiji nije dopušteno da sa početnom rezolucijom izađe pred Generalnu skupštinu i pobedi, ili doživi „častan poraz“, nije joj dozvoljeno da eventualno učini protestni gest i povuče Rezoluciju, ili odloži njeno podnošenje i pametno zadrži problem u okvirima odlučivanja Saveta bezbednosti i Rezolucije 1244. Nije joj dopušteno ništa od toga, nego je morala pristati da nastavi katastrofalnim putem, kojim je pogrešno i naopako krenula i predloži UN novi tekst rezolucije:

Generalna skupština,
a) Svesna ciljeva i principa Ujedinjenih Nacija;
b) Uzimajući u obzir njene funkcije i ovlašćenja na osnovu Povelje Ujedinjenih Nacija;
c) Podsećajući na njenu Rezoluciju 63/3 od 8. oktobra 2008. kojom se traži od Međunarodnog suda pravde da da svoje savetodavno mišljenje u vezi sa sledećim pitanjem: Da li je jednostrano proglašenje nezavisnosti od strane privremenih institucija samouprave na Kosovu u skladu sa međunarodnim pravom?;
d) Primivši sa uvažavanjem savetodavno mišljenje Međunarodnog suda pravde od 22. jula 2010 o tome da li je jednostrano proglašenje nezavisnosti u skladu sa međunarodnim pravom kada je u pitanju Kosovo i nakon pažljivog razmatranja istog, uključujući i pitanja o kojima je dato mišljenje;
e) Prima k znanju sadržaj savetodavnog mišljenja Međunarodnog suda pravde o tome da li je jednostrano proglađenje nezavisnosti u skladu sa međunarodnim pravom kada je u pitanju Kosovo, kao odgovor na zahev Generalne Skupštine;
f) Pozdravlja spremnost Evropske Unije da olakša proces dijaloga između strana. Proces dijaloga bi sam po sebi bio faktor mira, bezbednosti i stabilnosti u regionu. Ovaj dijalog bi imao za cilj da unapredi saradnju, ostvari napredak na putu ka Evropskoj Uniji i poboljša živote ljudi.

Nema dakle reči o „jednostranoj secesiji“, niti o „otvorenim pitanjima“ među kojima bi bio status samozvane države Kosovo. Na najviši nivo poštovanja, podiže se savetodavno mišljenje MSP-a, koje se prima „sa uvažavanjem“ i „k znanju“.
Srbija prepušta svoje osnovne državne interese i suverena prava države – Evropskoj uniji. A EU se čak ni na šta ni ne obavezuje. Ona ne mora ništa da obezbedi. Ona samo izražava „spremnost“ da „olakša proces dijaloga između strana“. Ravnopravnih strana. A strane su država Srbija i država Kosovo, a pošto nema „otvorenih pitanja“ o statusu Kosova – onda nema ni rasprave o tome. Razgovori koji će se voditi, biće dijalog o dobrosusedskim odnosima dvaju država: Kosova i Srbije. Brisanjem jednostrane secesije iz teksta, a pod ucenom, znači da to za Srbiju više nije jednostrano nasilan, već međunarodno prihvatljiv akt. Pristajanje da EU organizuje dijalog, znači izbacivanje teme Kosova iz Saveta bezbednosti, napuštanje i odricanje od prava obezbeđenih i zagarantovanih Rezolucijom 1244 SB i prepuštanje državnih odluka Briselu.
U danima pred nama biće medijski i politički slavljena velika pobeda naše državne politike na evropskom putu koji nema alternativu, a na kome se usput gubi Kosovo a ne stiže se u Evropu. To će biti jedan pravac propagande. Drugi će biti problemi ima li ili nema ulja, ima li ili nema mleka i ko je za to kriv, koliko će poskupeti gas i struja, da li će se otvoriti i kako tajni dosijei, da li je Ranković pokušao da napravi atomsku bombu – a sve u ime povratka onome „od čega se živi“?
A iznad svega bićemo preokupirani gej paradom, u čijoj će koloni biti toliko ministara, da bi naša telefonska vlada mogla da održi hodajuću ili stojeću sednicu, na kojoj bi državni funkcioneri makar mogli međusobno da se pozdrave i pogledaju u oči.
Sve će se to već kako mora i dokle mora podnositi, ukoliko režim na izvrši žestok pritisak na Srpsku pravoslavnu crkvu (što se može zaključiti na osnovu Saopštenja zajednice srpskih opština na Kosovu i Metohiji u ovom broju „Pečata“), a njeni velikodostojnici prihvate da u „dijalogu,“ a radi „unapređenja saradnje“ zatraže na Kosovu i od kosovskih vlasti eksteritorijalni status za manastire, crkve i srpske svetinje, i na taj način i oni priznaju nezavisnost ove srpske teritorije. Takva odluka bi na neki način bila poželjan metod, da se pokriju i amnestiraju odluke srpskog, što vladajućeg, što opozicionog političkog vrha, ali bi za naš narod bila ravna nekom danu posle apokalipse.
Na dnevnom redu šezdeset i četvrtog zasedanja Generalne Skupštine UN, biće i Nacrt rezolucije koju je podneo Azerbejdžan, a koji je posvećen „Situaciji na okupiranim teritorijama Azerbejdžana“, odnosno – kako se doslovno u ovom dokumentu kaže – „Poštovanju Međunarodnog humanitarnog prava i Međunarodnog prava o ljudskim pravima na okupiranim teritorijama“, ove zemlje.
Za razliku od gotovo bezličnog, sterilnog i pravno neubedljivog teksta naše rezolucije, tekst Nacrta rezolucije Azerbejdžana prava je lekcija o tome kako izgleda ozbiljno i pravno utemeljeno obraćanje – sa jasno postavljenim ciljevima u borbi za interese svoje zemlje i svog naroda.
U podužem nizu nabrajanja svih načela, normi i deklaracija o ljudskim pravima, zasnovanim na univerzalno važećim konvencijama i međunarodnim zakonima a za razliku od srspkog dokumenta koji i ne pominje Rezoluciju 1244, ovaj Nacrt eksplicitno navodi odgovarajuća značajne pravne akte, pa, između ostalog kaže:
„Takođe podsećajući na rezolucije Saveta bezbednosti 822 (1993) od 30. aprila 1993, 853 (1993) od 29. jula 1993, 874 (1993) od 14. oktobra 1993. i 884 (1993) od 12. novembra 1993”.
Suštinska razlika, zapravo, neuporedivost tekstova naše i  rezlocije Azerbejdžana, jasno se  čita iz gotovo svakog reda. Kao potvrdu da je ovde reč o svojevrsnom pravno-državnom „bogu i šeširdžiji”, navodimo deo sadržaja ovog dokumenta:

„Ozbiljno zabrinuta prisilnim demografskim promenama, ometanjem imovinskih prava, neadekvatnom zaštitom kulturne baštine i svetih mesta na teritorijama pogođenim sukobom u i oko regiona Nagorno-Karabah i nerešenim pitanjem prijavljenih nestalih osoba,
Potvrđujući obavezu odnosnih strana da poštuju međunarodno humanitarno pravo i međunarodno pravo o ljudskim pravima,
1. Ponovo potvrđuje dalju primenjivost svih relevantnih normi međunarodnog humanitarnog prava i međunarodnog prava o ljudskim pravima na situaciju vezanu za teritorije pogođene sukobom u i oko regiona Nagorno-Karabah;
2. Takođe ponovo potvrđuje posvećenost osiguravanju neotuđivog prava stanovništva izbačenog sa teritorija pogođenih sukobom u i oko regiona Nagorno-Karabah i njihovih potomaka da se vrate svojim domovima, i naglašava potrebu stvaranja odgovarajućih uslova u tom cilju;
3. Ustanovljava da će povratak stanovništva izbačenog sa teritorija pogođenih sukobom u i oko regiona Nagorno-Karabah stvoriti povoljne uslove za preduzimanje mera za građenje poverenja i ohrabrivanja ličnih kontakata;
4. Takođe ustanovljava da sve mere preduzete da bi se jednostrano promenio fizički karakter, demografski sastav, institucionalna struktura i status teritorija pogođenih sukobom nemaju nikakav pravni efekat i predstavljaju ozbiljnu opstrukciju tekućih napora ka postizanju sporazumnog rešenja sukoba;
5. Naglašava neophodnost obezbeđivanja zaštite kulturne baštine i svetih mesta na teritorijama pogođenim sukobom u i oko regiona Nagorno-Karabah;
6. Podvlači potrebu preduzimanja hitnih koraka u utvrđivanju sudbine prijavljenih nestalih lica vezanih za sukob, i apeluje na Države i ohrabruje međuvladine i nevladine organizacije da preduzmu sve neophodne mere za pružanje odgovarajuće pomoći s tim u vezi;
7. Poziva relevantne specijalne procedure Saveta za ljudska prava, tela Ujedinjenih nacija zadužena za nadgledanje sporazuma u domenu ljudskih prava i druga tela Ujedinjenih Nacija da se, u sklopu ispunjavanja svojih mandata, pozabave pitanjem poštovanja međunarodnog humanitarnog prava i međunarodnog prava o ljudskim pravima na teritorijama pogođenim sukobom u i oko regiona Nagorno-Karabah;
8. Takođe poziva Organizaciju za bezbednost i saradnju u Evropi da hitno pošalje multinacionalnu misiju za utvrđivanje činjenica, sastavljenu od predstavnika zemalja-učesnica Organizacije sa relevantnom stručnošću, da ispitaju i izveste o poštovanju međunarodnog humanitarnog prava i međunarodnog prava o ljudskim pravima na teritorijama pogođenim sukobom u i oko regiona Nagorno-Karabah, na prvom mestu posvećujući pažnju ubacivanju naseljenika i sadašnjem stanju kulturne baštine i svetih mesta na ovim teritorijama, i moli Generalnog sekretara da pruži, ako je neophodno, relevantnu pomoć u tom pravcu;
9. Moli Generalnog sekretara da pripremi, u saradnji sa telima Ujedinjenih Nacija i međunarodnim i regionalnim organizacijama i aranžmanima, kako je odgovarajuće, i predstavi Generalnoj skupštini na njenom šezdeset i petom zasedanju sveobuhvatni izveštaj o sprovođenju ove rezolucije;
10. Odlučuje da u provizorni dnevni red šezdeset i petog zasedanja uključi tačku pod naslovom „Situacija na okupiranim teritorijama Azerbejdžana“.

10 коментара

  1. Nije važno da li se nešto zove konj ili krava, važno je da daje mleko.
    Nije važno da li će Srbija reći da je priznala nezavisno Kosovo ili ne, važno je da je prihvatila Rezoluciju kojom se Kosovo tretira kao nezavisna država. Ovo jeklasična izdaja zemlje, ali to neće većina naroda znati jer sem Pečata nema to ko da im kaže. Mediji pod kontrolom SAD će ovu Rezoluciju prikazati kao veliku pobedu srpske diplomatije koja će Srbiji omogućiti nesmetan ulazak u EU, uz očuvanje suvereniteta.

  2. Поштована редакцијо,

    Један од најважнијих тренутака у новијој српској историји, је у медијима испраћен као да је реч о прогнози времена, првенству Чилеа у малом фудбалу, или новој скијашкој сезони у Нигерији. Само на пример, у „Новостима“, најтиражнијем дневном листу у Србији, од 09.09.2010. стоји наслов „Постигнут договор са Европом“!? А одмах иде и наслов „Зелено светло ЕУ у октобру“. Значи опет „не липши магарче до зелене траве“, и опет трговина националним интересима зарад неког ситног ћара. Благо нама овако паметнима!

    Најпре, да ли се још један у нису срамних пораза и понижења капитулантске политике актуелног режима у Србији , може назвати договором! ? И то још договором са Европом!? Да ли се ЕУропска унија, иста она која је најпре признала нелегално отцепљење Хрватске и БиХ, без уважавања мишљења конститутивног српског народа у тим републикама, увела санцкије српском народу са обе стране Дрине, пружала економску, политичку, војну и свакојаку другу помоћ и Хрватима, и босанским муслиманима, и косметским Албанцима, која је спровела и признала „демократски липковско-лајчаковски референдум у Црној Гори“ 2006–те, која је 2008-ме признала лажну нато-државу тзв. Косово на територији Србије, која је током свих ових бурних година притискала Србију и српски народ у окружењу, тражила и добила комплетан државни, војни и политички врх Србије и српских земаља преко Дрине, учила нас људским и мањинским правима, децентрализацијом, условљавала нас поштовањем свих међународних обавеза (а да притом сама та Европа није поштовала своје обавезе у РСК, РС и на Космету), слала нам „високе представнике и посматраче“ да нас подучавају демократији, слала инструкције својим амбасадорима да се понашају као окупациони намесници који одлучују о целокупном политичком животу на овим просторима, бирала погодне бизнисмене и медије да промовишу европске вредности,… Европа која је кроз дугу историју све своје вредности српском народу промовисала не само културним средствима, већ углавном мачем, копљем, чизмом, бомбама, тенковима, милосрдним анђелима,… да ли, дакле та иста Европа сада може нудити Србији „компромисе“ сличне оном из 1918-те године!?

    Подсетио бих само на речи нашег владике Артемија, изговорене у Печату 2009-те године: „Koсово на крсту, Београд жваће жваку… Пре три-четири године рекао сам председнику Тадићу и ово: нико вам неће тражити да ви потпишете да се одричете Косова, али ћете својим радом или нерадом допринети томе,…“ (сви знамо шта је после било са његовим преосвештенством). А ко је шта чинио или нечинио, остаће записано једном заувек. Наши „државници“, на челу са Борисом Тадићем, министром Јеремићем и осталим „патриотама из владајућег режима“, након што су довели ЕУЛЕКС, потписали споразум о царини, о издавању личних исправа, прихватили ССП машући чувеним пенкалом, прихватили визну либерализацију која важи само за остатак Србије, али не и за Србе који живе на Космету, учествовали на скупу у Сарајеву са представницима косметских Албанаца, и још подоста тога,… су се 2010-те лепо досетили, измислили топлу воду, и почели да воде „политику незамерања нашим западним партнерима“ – „Србија никада не сме да дође у конфликт са великим силама“. Када би се ови који нам предлажу да „водимо реални и умерену политику, без замерања нашим евроатланским пријатељима“, показали на делу и онако „принципијелно“ одрекли дела своје собе, свог детета, својих родитеља, свог дворишта, наслеђеног аутомобила, посла који су добили захваљујући подобности, а не способности, дневница и којекаквих апанажа, сјајних синекура, ручкова, и осталог,… дакле, када би се они одрекли прво тога, па тек онда Космета, Републике Српске, Републике Српске Крајине, Телекома, при(х)ватизованих компанија, медија,… ни тада се за такве не би могло рећи да су принципијелни, већ да благо речено имају озбиљних идентитетских и интелектуалних проблема. A министри који су претходних дана боравили у „пријатељској посети“ председнику Тадићу су недвосмислено рекли: „Географска мапа југоисточне Европе је исцртана”, наравно са Косовом као независном државом, па онда “Независност Косова је неповратна” те да се о томе нема шта разговарати и да Србија из своје резолуције упућене ГС УН треба питање статуса Косова да избаци. Обичан човек се просто запита ко то овде претвара очигледан пораз у велику победу. Очигледно је да се позерске патриоте, како то лепо рече господин Анђелковић, играју са интелигинцијом народа који представљају.

    Покушајмо да будемо поштени према себи, својој историји и традицији, својим прецима и потомцима, својој рођеној и нерођеној деци, и назовимо ствари правим именом. A грљење и друговање са онима који нам разбијају државу се никако не може назвати „реална државотворна политика“, већ онако како би то наши преци рекли: ПРОДАЈА! И то каква. Овде није реч о издаји, јер издаје онај ко верује у нешто и искрено се бори за то, а не онај коме се све своди на тзв. сost-benefin анализу. А таквих на српској политичкој сцени је све више и бише, и то не само на власти, већ и међу „реалном опозицијом“.

    Очигледно је да ми као народ имамо неких озбиљних проблема, јер не знам како то да су бесплатне акције, бели шенген, летовање у Грчкој, дуго ишчекивна лова од продаје Телекома, шопинзи и испијања пића по којекаквим шопинг-моловима, нова сезона фарме и великог брата, и остале занимације са малих екрана, важнији од кључних националних питања, од којих зависи судбина наше деце и оних који ће доћи после нас. Али добро, нека свако од нас погледа свој одраз у огледалу, и нека види колики је његов допринос нашем укупном пропадању. А до тада, ако од нас шта преостане, а ја искрено верујем да хоће,

    Срдачан поздрав.

  3. Извињавам се због грешке:

    “…да ли, дакле та иста Европа сада може нудити Србији „компромисе“ сличне оном из 1918-те године!?” – мислио сам на 1914-годину, и почетак Првог светског рата.

    Сргачан поздрав.

  4. Тежак пораз.Све је нама јасно,да је власт колаборантска, да је врбован и Дачић и Палма,….и Драшковић-навелико, и Тома и Вучић, …………….Чему коментари “дан после” донете Душманске резолуције од стране Црнчевића,Оливера Антића кад је њихов СНС тражио договор са ЕУ, и ето добили смо самопонижавајућу резолуцију(нису требали ни да подносе). Јели Вулин подржавао СНС у захтеву да се “мршава” резолуције преобрати са Еу “партнерима” у ову самопонижавајућу резолуцију !? Багераш Веља се прави луд. ДСС се бори неким саопштењима-безвољно, “патриотски” Радикали се сакрили у мишју рупу.
    Ми смо у медијском концентрационом логору, бомбардују нас дезинформацијама, збуњују,сикћу,плаше, а весела опозиција и нека патриотска удружења , мамурни, ратују “онако” саопштењима,кратким брифинзима.

    п.с Види се из авиона да челници СНС разводњавају, тупе,омекшавају ситуацију, рачунају да дођу по плен за две године кад се дефинитивно уруши ово мало земље Србије што је остало, па да оптуже друге за сва зла и обећају крвав рад.На нашу жалост слично је и са Радикалима(исти) а и са Дсс партијом, нема ту енергије,вођства,циља,одбране,куражи….само пи**ње низ ве… и уз ….. !

  5. Nije ovo nikakva rezolucija , više mi liči na kurirski izveštaj medijatora za Balkan(Tadića)i reči “slavnog” Stipe ” Obavio sam zadaću…”, kratko i jasno Tadićev kurir izdeklamova! Jadno se osećam u medijskoj buci još jedne pobede “mudre diplomatske politike” ekzekutora koji je među nama,naš nikad nije ni bio!

  6. Ako pratite medije prijateljskih nam država iz EU i SAD videćete da razlike u izveštavanju izmedju njih i Borisovih ( 97% su pod njegovom kontrolom ) nema.
    Ako pratite za šta se zalažu Borisovi mu prijatelji,vladari iz SAD i EU,i šta sprovodi sam Boris i tu razlike nema. Jedino što ovi jasno kažu šta hoće a jadnik Boris , mora da laže svoj narod kako bi ispunio svoje radne zadatke.

  7. Ovdje treba dodat cinjenicu da je sama Ashton-ka
    podvukla (poslije njenog uspjeha ‘srpske’ rezolucije), da ce bit hitno potrebna pomoc Tadicu pred srpskoj javnosti. Znala je ona da je Tadicu napravljena neka kolateralna steta (koju ovaj nije ni primijetio) i da je potrebno da mu se opere lice.
    Zato treba ocekivat ,nasljednih dana, mnogo aktivnosti Brisela i Vasingtona, u pohvalama nasemu rezimu. Bice tu mnogo ‘evropske’ magle sa svakojakim obecanjima da je med i mlijeko samo iza coska. Onda slijedi glavni cin -pregovori izmedju Tadica i mafije u Pristini,za koju se on zakleo, vec hiljadu puta, da je nikad nece priznat. Ovu scenu treba pazljivo posmatrat tj njegov pozrtvovani, patriotski cin, gdje ce ponovo odigrat ‘teska’ odluka za ‘evropsko nebesko carstvo’.
    Ovo Ne, prije nego sto podje u Visoke Decane, njegovo omiljeno sveto mjesto kad namjerava da napravi stetu Srbima. (njegov ministar sp. poslova, ima prostiju naviku ,u slicnim slucajevima, on naprosto nabije sajkacu na glavu)

  8. Moderator, sto ova vasa poruka treba da znaci ?
    “Uočen duplirani komentar; čini se da ste to već rekli!”
    Tekst komentara:

    Ovdje treba dodat cinjenicu da je sama Ashton-ka
    podvukla (poslije njenog uspjeha ‘srpske’ rezolucije), da ce bit hitno potrebna pomoc Tadicu pred srpskoj javnosti. Znala je ona da je Tadicu napravljena neka kolateralna steta (koju ovaj nije ni primijetio) i da je potrebno da mu se opere lice.
    Zato treba ocekivat ,nasljednih dana, mnogo aktivnosti Brisela i Vasingtona, u pohvalama nasemu rezimu. Bice tu mnogo ‘evropske’ magle sa svakojakim obecanjima da je med i mlijeko samo iza coska. Onda slijedi glavni cin -pregovori izmedju Tadica i mafije u Pristini,za koju se on zakleo, vec hiljadu puta, da je nikad nece priznat. Ovu scenu treba pazljivo posmatrat tj njegov pozrtvovani, patriotski cin, gdje ce ponovo odigrat ‘teska’ odluka za ‘evropsko nebesko carstvo’.
    Ovo Ne, prije nego sto podje u Visoke Decane, njegovo omiljeno sveto mjesto kad namjerava da napravi stetu Srbima. (njegov ministar sp. poslova, ima prostiju naviku ,u slicnim slucajevima, on naprosto nabije sajkacu na glavu)

  9. jedan u nizu komentara…

    nick sasha…*Poštovani ,
    sve što ste opisali i što nam se dešava je – okupacija .Moj deda je to gledao svojim očima i dok smo šetali ulicama Uroševca 1981 godine punog specijalaca rekao mi je :Sinko da nam je neko 1912 rekao da će kralj Petar da nas oslobodi…mi bi smo se slatko nasmejali.Ali to se desilo.Do novog oslobodjenja pozdravljam vas i samo jedno vas molim.Pišite o izdajnicima – da se ne zaboravi!Kolikom vidim jaka je ponuda kao da je raspisan konkurs.Americi,V.Britaniji,Francuskoj i Nemačkoj- bog će vratiti.

  10. Pether RV, to znaci da si dva puta pritisnuo *puce*…!
    ……………………………………………….
    Vesti, 3 Okt 2010, 15:44
    Uhapseni srbi na proglasenju SPC patrijarha.

    Nekoliko predstavnika srpskog korpusa koji su na proglasenju 45 poglavara SPC uzvikivali `Nedostojan` umesto uobicajenog za tu priliku `Dostojan` su ukapseni od strane Kosovke policije.
    Kosovka policija koja je obezbedjivala ovaj dogadja u Gracanici je potvrdila hapsenje nekoliko izgrednika srpke nacionalnosti. Oni su uspeli da se provuku kroz detaljne kontrole albanske policije kako na granici, tako i na putevima, a pogotovu oko i na samom dogadjaju.
    Njihova namera je ocigledno bila da naruse ugled drzave Kosovo i dobrosusedske odnose sa Republikom Srbijom praveci izgrede uzvikivajuci `Nedostojan`.
    Ovom prilikom je predstavnik Kosovske policije potvrdio da je Kosovka policija i drzava Kosovo uradila sve da se dobrosusedski odnosi sa susednom drzavom Srbijom potvrde kroz organizaciju i obezbedjenje ovog dogadjaja.
    Kosovska policija je prenela odgovornost na drzavu Srbiju i posebno Vladu Srbije koja je u spisku ljudi kojima je dozvoljeno da prisustvuju ovom dogadjaju Vlade Srbije, ocigledno napravila nekoliko propusta.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *