DANIJEL CVJETIĆANIN Evroatlantski aktivizam

Piše: Danijel Cvjetićanin, Univerzitet Singidunum

Vlast čini natčovečanske napore da stvori uslove za formiranje još jedne nekonkurentne, zaostale i prezadužene narko-krimi privrede

Ma da li se ova vlast ikada odmara? Jedva da su stigli da srede utiske sa kratkih letovanja, vredni evroatlantski aktivisti već su bili suočeni sa novim izazovima. Pritisci misije MMF-a, zahtevi LGB-populacije za paradu (sa ciljem privlačenja novih članova), prigušeni protesti sodomista, egzibicionista i nekrofila zato što im je uskraćeno pravo na manifestaciju različitosti, pretnje američkih kongresmena da će uzeti avans za formiranje još jedne države na teritoriji Srbije… Ne smem ni da pomenem divovske napore vlasti da se u zemlji i svetu upotpuni slika Srba i Srbije kao genocidne mešavine blata i đubreta.

PO DOKTRINI
I na ekonomskom planu vlast čini natčovečanske napore (uz stručnu pomoć evroatlantskog nevladinog sektora) da stvori uslove za formiranje još jedne nekonkurentne, zaostale i prezadužene narko-krimi privrede na ovim prostorima. Zato se podstiču odgovarajuće tercijarne „privredne grane“ (zabava, kocka, droga i prostitucija), a sakate tradicionalne i „prevaziđene“ (poljoprivreda, industrija, građevinarstvo i sl) koje uostalom, po neokolonijalnoj ekonomskoj doktrini, ne treba ni da postoje u ovakvim državama. Kao što ne treba da postoje ni uljuđeni sistemi zdravstvene zaštite i obrazovanja. Primetili ste da se uveliko lansiraju opažanja učenih evroatlantista da je obrazovanje u Srbiji suviše uzelo maha (vidi „Put balonom“, Politika 15. septembar).
Uz sve to, eto posla i u Parlamentu! Ma koliko da je vlast presrećna što je uspešno ispunila zahtev svojih mentora i konačno, u Generalnoj skupštini UN, rešila pitanje kosovske državnosti, ipak poslanici treba da se, na nekoj od narednih sednica pogledaju u oči i zapitaju: o čemu su satima (da li i danima?) raspravljali i prepirali se, dodajući delikatne amandmane i cizelirajući nijanse? Zar nisu mogli, kad su već unapred znali svoju realnu ulogu, za pet minuta izglasati Rezoluciju koja im je iz Vašingtona (ili Brisela) izdiktirana? A u preostalom vremenu bi Javni servis (na drugom programu) mogao da reprizira neku od uvezenih TV-priredbi, koje dokazuju da delimo evroatlantske vrednosti (npr. Farmu, ili Velikog brata). I molim vas lepo, ko će sada da sluša buduće prepirke narodnih predstavnika o brojnim zakonima koje će, u finalnoj verziji, uvek izdiktirati EA-prijatelji? Izgleda da poslanici vladajućih stranaka ovo dobro znaju, pa zato i ne troše glasne žice u skupštinskim razglabanjima.

IMA LI STIDA?
A valjda je jasno šta nas čeka pre nego što nam saopšte uslove i sudbinu eventualnog preliminarnog predloga za razmatranje prethodnih predradnji u percepciji zemalja članica o kandidaturi za punopravnog aplikanta za članstvo među kandidate u procesu prijema (!?), što moramo zahvaliti isključivo novoj i boljoj konstruktivnoj klimi koja je stvorena posle odustajanja srpskih vlasti od Kosova (i Metohije) i od Rezolucije koja je izglasana u srpskom Parlamentu, kao i u Generalnoj skupštini UN, i to ne zbog EU, nego zbog nas (vidi: Milica Delević, Politika 13. septembar).
Ljuto se varaju oni koji misle da će predstavnici vlasti umeti da se zastide pred svojim glasačima zbog neprekidnog ponižavanja Srbije na međunarodnoj sceni. Da će, možda, neki od onih čija je specijalnost telefonska sednica, posegnuti za ostavkama. Većina članova vlade su toliko usavršili evroatlantske procedure, da mogu telefonskim sednicama da prisustvuju i bez telefona, pošto su blanko potpisane ostavke već dali svojim stranačkim šefovima. A ovi su svoju reč dali evroatlantskim prijateljima, koji bi znali (i bez deponovanih potpisa) kako da ih uklone iz političkog života. Razumevanje ovog sjajnog demokratskog principa spada u arsenal evroatlantskih vrednosti. I oslobađa odgovornosti istinske vlastodršce (koji se javno ne pokazuju), a naročito njihove marionete, koje već imaju spremna opravdanja za budućnost: „Morao sam da slušam… Hteo sam da jedem…“ (Pitam se šta li je danas ručao B. Tadić?)

LOJALNOST GRAĐANA
Saznanje da je srpska vlast oslobođena odgovornosti prema sopstvenom narodu bolno je i teško. Ali i u mnogim drugim neuređenim zemljama je slična situacija. Nije nimalo utešno što ovo saznanje oslobađa pojedinca lojalnosti prema vlasti, kao i to što svaka buduća vlast ne mora da misli o obavezama koje generišu današnji vlastodršci. Nesigurnost i stepen nereda u privrednom životu time se samo povećava, a rizik dugoročnijih stranih ulaganja u Srbiju dostiže zabrinjavajuće razmere.
Plašim se da srpski vlastodršci, kao i najveći domaći privredni magnati, još nisu razumeli da se lične koristi i značajna lična bogatstva mogu stvoriti i tako da društvo i država ne moraju biti oštećeni (privređivanje nije igra sa nultom sumom). Ova istina, dobro poznata u razvijenijim zemljama, nije prokrčila sebi put u Srbiji, gde još uvek oni na vrhu piramide svoj uspeh mere stepenom bede u koju su „uspeli“ da bace ostali deo društva. Kao što i oni bliži „bazi“, često svako pojedinačno bogatstvo tretiraju kao da je oteto ili pokradeno.

3 коментара

  1. Poštovani profesore, srpski parlament je performans marioneta i trabanata, meni je sve bilo jasno kad je Čeda i njegova bratija prešla cenzus na izborima.
    Čanak, Pajtić,Dačić,Čeda,Dinkić sa arhimandritom apokalipse Tadićem!
    Šta očekivati od tih ne(ljudi)? Dalju dezintegraciju Republike Srbije, stvoreni su uslovi(statut Vojvodine,promocija Sandžaka od Tadića, nije više Raška oblast), Rezolucija o Srebrnici, sto čuda od “arhimandrita” demokratije, laureata evropskih nagrada za postignuća u demokratskom razvoju…!
    Ekonomija??? Ipak mislim da će ovaj narod u Srbiji početi misliti barem stomakom a ne spinovanjem, svi eknonomski parametri su katastrofalni, ako narod u Srbiji to ne percipira ,onda i treba da postanu ljudi iz “Dijarbakira” i Kurde su vodili slični ljudi!!! Tužan sam kad dođem u Srbiju.

  2. Odlican clanak profesora Cvjeticanina.
    Mi nemamo parlamenat a jos manje vladu. Da su na njihovom mjestu Siptari iz Kosova ili Albanije, ne bi primijetili nikakvu razliku.
    Naj-jadnije je posmatrat ovu nasu nesrecnu opoziciju, bez ideja i potpuno razoruzanu- sad bas kad imaju najbolje argumente za akciju. Ni u ovom sudbonosnom casu nijesu u stanju da podignu glas a kamoli da izadju na ulicu.
    Nasi intelektualci vec pocinju da dizu bijelu zastavu. Antonic, sa njegovom NSPM ,uskopljenom
    strogom samo-cenzurom, je vec na jedan korak do
    kolaboracije.
    Upali smo (ili su nas gurnuli) u jednu kulturu lazi i ulizivanja Zapadu iz koje se nas nece dozvolit izlaz bez velike muke.
    Profesor je u pravu, mi se nalazimo pred jednom, mozda, konacnom ofanzivom euro-atlantizma za unistenje srpske drzave.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *