RATKO DMITROVIĆ Srb protiv Srba u Srbu

Piše Ratko Dmitrović

Obnovljeni spomenik antifašizmu u ličkoj varošici Srb pretvoriće se, suprotno očekivanju beogradskih donatora, u još jedan „dokaz“ da su Hrvati bili prvi antifašisti u Evropi

Srb je malo mesto u jugoistočnoj Lici, smešteno u dolini u kojoj izvire Una, po mnogima najlepša reka Evrope. Tako je i dobila ime; kada su je prvi put videli stari Rimljani su uzviknuli: „Una“ (jedina, jedinstvena). Prema popisu iz 1991. godine u Srbu je živelo 5.246 stanovnika od kojih je, u procentima, Srba bilo 99,99 posto. Danas u Srbu živi oko 350 duša, Srba je više od 60 procenata, a ostalo čine Hrvati, posle „Oluje“ doseljeni iz Bosne. Mesto Srb prvi put se spominje u dokumentima iz 1345. godine iz kojih je, uz ostalo, vidljivo da na tom području žive Srbi što, naravno, nije teško zaključiti, s obzirom na ime naselja.
Sve do odvajanja Hrvatske od Jugoslavije u Srbu se 27. jula održavala centralna svečanost zvana Dan ustanka naroda i narodnosti Hrvatske.

OLUJA SRUŠILA SPOMENIK
Srb je prezime aktuelnog predsednika proustaške Hrvatske stranke prava. Ime mu je Danijel i taj se oglasio 26. jula, ove godine, na konferenciji za novinare, tražeći od hrvatske vlade da zabrani skup u Srbu, zakazan za dan kasnije, kada je najavljeno otkrivanje obnovljenog spomenika ustanku protiv fašizma. Srb je pozvao Hrvate da dođu u Srb ali da bi protestvovali protiv najavljenog okupljanja i, uopšte, protiv obnavljanja spomenika.
Taj spomenik antifašizmu, autora Vanje Radauša, jedan od lepših na prostoru bivše Jugoslavije, srušile su hrvatske oružane snage neposredno nakon „Oluje“.
Srb Danijel je grmeo da se tu radilo o četničkom ustanku i početku genocida nad Hrvatima, a nikako početku partizanskog antifašističkog vojevanja. Čak i da je to, tvrdi Srb Danijel, Hrvati nemaju razloga da nešto slave i obeležavaju.
A kako je Danijel postao Srb, otkuda mu to i takvo prezime? Postoje dva tumačenja; jedno kaže da je Srb poreklom Čeh, gde i danas ima značajan broj porodica sa tim prezimenom, kao i ogroman broj toponima identičnih sa onima u Srbiji, dok je po drugima Danijel poreklom Lužički Srbin. Njegovi preci su u 18 veku, u jednom od talasa doseljavanja na prostore Balkana Nemaca i onih za koje se mislilo da su Nemci, došli u Slavoniju (koja tada, naravno, nikakve veze sa Hrvatskom nije imala) gde su našli narod koji se izjašnjavao kao Srbi i tu su ostali. U stvari, ova dva tumačenja proizilaze iz jednog korena; Danijel Srb geografskim poreklom zaista jeste iz Češke, ali nacionalnim poreklom je od lužiških Srba i to sa prostora tromeđe Češke, Nemačke i Poljske. Tu je i ono čuveno selo, Srpska Kamenica, kod koga se 27. januara 1972. godine srušio avion Jata. Poginulo je dvadeset troje putnika i četiri od pet članova posade. Preživela je samo stjuardesa, Vesna Vulović. Selo Srpska Kamenica osnovali su Lužički Srba početkom 11 veka, koji su se tu zaustavili bežeći od zuluma nemačkog cara Henrika Drugog.
A priča kako je Srb, i njemu slični, postao ustaša – za čitaoce „Pečata“ uglavnom je poznata.

JOSIPOVIĆ U DRUŠTVU PUPOVCA I FORCANKE
Ali, vratimo se onome što se 27. jula događalo u Srbu. Pod pokroviteljstvom Sabora i predsednika Hrvatske, održana je svečanost gde su okupljeni imali priliku da prvi vide obnovljeni spomenik. Iz Zagreba je došao i predsednik Hrvatske, Ivo Josipović, u pratnji potpredsednika Vlade, Slobodana Uzelca, i neformalnog ali stvarnog lidera tamošnjih Srba, Milorada Pupovca.
Specijalna jedinica hrvatske policije držala je u izolaciji, petsto metara dalje, oko 300 ljudi, uglavnom mlađih, koji su poslušali Danijela Srba i došli da kontramitinguju. Ikonografija poznata, sa elementima ustaštva i povicima među kojima je bio i onaj „Za dom, spremni“. Sve je okončano mirno, a na ručku organizovanom u ličkoj gastronomskoj tradiciji, Josipoviću sa jedne strane sedeo je Pupovac, a sa druge Milka Forcan, ova što će, izgleda, da nanese prvi poraz najbogatijem Srbinu, Miroslavu Miškoviću. Otkud ona tamo?
Milka je rođena u Beogradu ali su njeni roditelji iz Like. Devojačko prezime je Mileusnić. Njen Otac Jovan rođen je u Srbu i potiče od loze koja je generacijama davala kneževe i ugledne ljude od kojih se u tom kraju najviše pamti knez Vukašin Mileusnić. Provodeći leta u Lici, još od malih nogu, Milka je odgajana i odrasla uz priče o partizanima, ustanicima, komunistima… i nije bilo teško nagovoriti je da se uključi u akciju obnove spomenika antifašističkom ustanku u mestu koje joj znači bar onoliko koliko i Beograd.
Prema onome što je ovih dana moglo da se sazna ideja za obnovu spomenika u Srbu došla je iz Beograda, prosleđena je Pupovcu, a preko njega Vladi Hrvatske. Pupovac traži od Jadranke Kosor sredstva, jer se radi o skupim materijalima, Jadranka pristaje da pomogne ali ne u celosti i tada na scenu stupa Milka Forcan. Traži pomoć od vrlo uspešnih, bogatih i poznatih ljudi sa adresama u Srbiji, a rođenih ili poreklom iz Like, kao i od onih (bogatih, dakako) čije su supruge Ličanke. I sama u ime Mileusnića prilaže određenu sumu i tako je u Beogradu sakupljeno oko sto hiljada evra. Spomenik je obnovljen, eno ga tamo gde je bio i kakav je bio, što je, reći će mnogi, najvažnije. Nije najvažnije.
Ono najvažnije nije se dogodilo. Zašto? Zato što dodiruje jednu od tačaka velike manipulacije novije hrvatske povijesti, prostor u koji su ugurane velike laži, a izbačene velike istine.

SRPSKI ANTIFAŠIZAM U HRVATSKOJ
Na spomeniku u Srbu ništa ne piše. Tamo nema table koja bi, u dalekoj budućnosti (ako ga opet ne sruše) namerniku ili slučajnom prolazniku, objasnila razlog podizanja i postojanja spomenika.
Zarad istine i sećanja na nju, na spomeniku u Srbu jedino može da stoji ploča na kojoj će pisati da je srpski narod toga kraja, 27. jula 1941. godine, zbog ustaških zločina i genocida nad Srbima, podigao ustanak protiv novostvorene NDH.
Sve osim toga bilo bi prikrivanje, neistina, falsifikat, manipulacija…
Po onome što se moglo saznati Srbi-ovi Milkini, iz Beograda i oni Pupovčevi-tražili su tekst u kojem bi se spominjali Srbi, ustaše, fašizam i antifašizam, ali se to Hrvatima nije dopalo i zato na spomeniku nema osnovnog elementa, nema onoga zbog čega se svaki spomenik i podiže.
Nova hrvatska država, pisao sam o tome u „Pečatu“ nekoliko puta, uz sve ostale laži i falsifikate, uspela je da falsifikuje suštinu antifašističkog pokreta na tlu Hrvatske u Drugom svetskom ratu i svetskoj javnosti predstavi Hrvate kao prve evropske antifašiste, a Hrvatsku kao državu koja je, proporcionalno posmatrano, dala najviše antifašističkih boraca. Sve je suprotno; Srbi su prvi evropski antifašisti, kao četnici ili kao partizani, svejedno je, a na prostoru Hrvatske zaista je bio snažan antifašistički pokret ali u njemu je Hrvata bilo tek pet do deset posto. Ostalo su bili Srbi. Sve tamo do pred kraj 1943. godine, kada je ishod rata bio potpuno jasan.
Na osnovu toga i samo zbog toga Srbi su u Hrvatskoj imali status konstitutivnog naroda. Bez Srba ne bi bilo današnje Hrvatske. Ne bi postojala kao država. Amerikanci su, ako je neko zaboravio, 1945. tražili da se Saveznici prema Hrvatima postave isto kao prema Nemcima. Onda je Tito obmanuo Staljina, podneo izveštaj o partizanima u Hrvatskoj i uspeo da napravi prvi veliki falsifikat na ovom planu. Amerikanci nisu proveravali.

HRVATI PROTIV USTAŠA?
Za vreme Jugoslavije, rekoh, Dan ustanka u Hrvatskoj bio je 27. juli i obeležavao se u Srbu. Mesec dana ranije, 22. juna u Šumi Brezovica, kod Siska obeležavan je dan osnivanja „Prvog partizanskog odreda“. Taj drugi datum Tuđman je uzeo za Dan ustanka. Ako se sećate Ivo Josipović je do sada upravo „Prvi partizanski odred“ spomenuo bezbroj puta, ukazujući pre svega stranim državnicima i novinarima na datum osnivanja Odreda i na njegov nacionalni sastav. Iz te nesporne činjenice Josipović (a pre njega Mesić i Tuđman) vuče teoriju o Hrvatima kao prvim antifašistima u Evropi.
„Prvi partizanski odred“ zaista je osnovan 22. juna 1941. godine, u ogromnoj većini činili su ga Hrvati (među njima je bio i jedan Srbin) imao je nekoliko akcija u okolini Siska, politički i organizaciono bio je protiv ustaškog režima ali delovanje tih nekoliko desetina ljudi nikako se ne može nazvati narodnim ustankom pošto hrvatsko stanovništvo sisačko-posavskog područja nije dalo ni najmanju podršku Odredu. Niko im nije prišao i kada su potrošili rezerve hrane pripadnici Odreda prelaze reku Kupu i nestaju „spajajući se sa partizanskim jedinicama na Baniji i osnivajući novi Kalinski NOP odred“.
Ovo pod znacima navoda prepisano je iz savremenih hrvatskih izvora, iz dela koji upravo promoviše „Prvi partizanski odred“ kao dokaz da su Hrvati prvi krenuli u borbu protiv ustaša i Nemaca.
Ali, tu se nešto vremenski ne slaže. Kako to da je sisački odred prvi partizanski odred ako se, dolaskom na Baniju, utapa u tamošnje partizanske jedinice, sastavljene, to niko ne spori, isključivo i samo od Srba. Ako prave „Novi Kalinski odred“ to znači samo jedno-da je postojao stari Kalinski odred. A kada je taj osnovan?
Inače, Kaline je brdo iznad sela Komogovina, smeštenog u središtu Banije, nekako u trouglu Kostajnica-Petrinja-Glina. Poznajem teren, rođen sam u Komogovini. Znam i za priču, kao što je zna svaka kuća u tom delu Banije, da je Kalinski odred osnovan još u maju 1941. godine, kada na Kalinama počinju prva okupljanja naoružanih Srba.
Nikada više Hrvati neće priznati da su Srbi bili jezgro i ogromna većina njihovog antifašističkog pokreta. I zato sam siguran da će na onom spomeniku u Srbu kad-tad osvanuti tabla na kojoj Srbi neće biti ni spomenuti. Zalud je Milka skupljala pare.

4 коментара

  1. -“Poznajem teren, rođen sam u Komogovini”-
    Имао сам “дуел” пре пар месеци са господином Дмитровићем, због његовог коментара у Вестима,у коме је оптужио епископа Артемија и монахе са Космета за стање у СПЦ. Одбио је да објави моје отворено писмо њему(објављено у Новинару.де) али ми је ревносно на приватну меил адресу упутио неколико “писама”(још их поседујем).
    Како смо се закачили око патриотизма(писао ми је да је побегао у Београд), поставио сам му питање-Какав је онда он патриота?-
    Добио сам одговор да је он родом са Косова и Метохије.
    Могу да документујем!

  2. ako ste se vec oprostili od drugog oka iz glave, niste 100 odsto coravi da ne vidite kako i oprostaj od same nesretne i neslavne kolevke Kosova – vas vodi sve na sverbski sabor pod jednu sljivu, a ovde cmizdrite za nekim zaseokom imenom Srb. Jak argumenat ime zaseoka!? “Srb je prezime aktuelnog predsednika proustaške Hrvatske stranke prava.” Ziveo Srb!

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *