Sa Inom protiv Srbije

Piše Uglješa Mrdić

Sudeći prema navodima srpske stručne javnosti prodaja „Beopetrola“ je problematična, ali krivica ne pada na „Lukoil“, „problem ima srpska strana“, najviše zahvaljujući postupcima predsednika Vlade Mirka Cvetkovića

„Inina tužba ugrozila srpski vrh“, „INA traži povrat imovine“, „INA će tužiti Srbiju Strazburu“, „U slučaj se upliće EU“, „Srbija duguje INI oko 200 miliona evra“. To su samo neki od naslova u hrvatskim štampanim medijima prethodnih dana, a koje se tiču spora na relaciji hrvatske naftne kompanije „INA“ i države Srbije.
Hrvatska INA traži povraćaj 167 benzinskih pumpi ili 117 miliona evra, kao i 90 miliona evra izgubljene dobiti zbog njihovog prisvajanja prodajom ruskom „Lukoilu“. Hrvatska radio-televizija (HRT) izveštava da je srpska vlada benzinske pumpe prisvojila i zajedno sa „Beopetrolom“ prodala ruskom „Lukoilu“ i ističe da u Srbiji niko ne želi da komentariše slučaj.

DOSOVE ŠTETOČINE
Ovo je samo još jedan u nizu primera štetnog delovanja DOS-ove vlade posle 5. oktobra, gde se kao i nebrojeno puta pre i posle događaja sa „Beopetrolom“, nije vodilo računa o interesima Srbije i njenih građana.
Iz INE tvrde da ne odustaju od tužbe i da su spremni za narednu raspravu u septembru. Među najodgovornije za nanošenje štete hrvatskom preduzeću mediji kod našeg zapadnog suseda ističu sadašnjeg premijera Srbije Mirka Cvetkovića. Naime, u vreme prodaje „Beopetrola“ ruskom „Lukoilu“ 2003. godine na čelu srpske Agencije za privatizaciju bio je upravo Mirko Cvetković, a ministar za privatizaciju, sadašnji poslanik, član Ekonomskog saveta Demokratske stranke i član Odbora za privatizaciju i Odbora za ekonomsku saradnju sa inostranstvom Skupštine Srbije Aleksandar Vlahović.
Sudeći prema navodima srpske stručne javnosti prodaja „Beopetrola“ je problematična, ali krivica ne pada na „Lukoil“, „problem ima srpska strana“. Sudski spor mogao bi da traje godinama, a srpska vlada se u ugovoru s „Lukoilom” obavezala da će snositi eventualne sudske troškove. Ta saznanja potvrdili su HRT, kao i hrvatski uticajni nedeljnik „Nacional“.
Novo ročište u sporu po tužbi hrvatske Ine protiv države Srbije zakazano je za 17. septembar ove godine u Privrednom sudu u Beogradu, a što je potvrdio i advokat Sava Anđelković koji u tom sporu zastupa Akcijski fond Srbije. On je istakao da je pravno neuredna tužba kojom INA traži odštetu zbog prodaje beogradskog preduzeća „Beopetrol“, koje je pre raspada zajedničke države SFRJ bilo u sastavu INE.
INA se dve godine sudi sa Agencijom za privatizaciju Srbije, Akcijskim fondom i ruskim „Lukoilom“, sadašnjim vlasnikom „Beopetrola“, i traži da joj se vrati pomenuta imovina ili isplati novac od prodaje „Beopetrola“, kao i izgubljena dobit.
„Tužba INE nema pravno utemeljenje, jer ne postoji važeći propis na kojem se zasniva“, istakao je Anđelković, koji je objasnio da Srbija i Hrvatska još nisu ratifikovale bilateralni sporazum o vraćanju imovine koja je ostala na teritoriji druge države, a na snazi su i dalje uredbe obe države o imovini privatnih preduzeća i građana u skladu sa kojima je i obavljena prodaja „Beopetrola“.

Mirko Cvetković je kao šef Agencije za privatizaciju započeo čitav posao, a onda je 2008. kao šef Vlade u tajnosti odlučio da se garancije Srbije prema „Lukoilu“ produže na još pet godina

SLIČNI POSTUPCI
Inače, u Hrvatskoj se vode slični postupci kao što je spor koji INA vodi u Srbiji i tamošnji sudovi postupaju na isti način kao i u Srbiji, pozivaju se na važeće državne uredbe jer ne postoji pravna praksa na koju bi se pozvali. Poslednje ročište u Privrednom sudu u Beogradu po tužbi INE održano je krajem maja ove godine. Tada je pravni zastupnik Agencije za privatizaciju Zoran Obradović osporio navode tužbe, navodeći da nisu precizirane odredbe ugovora o prodaji „Beopetrola“ koje INA smatra ništavnim.
Ugovorom koji je Akcijski fond Srbije, kao prodavac 79,5 odsto kapitala „Beopetrola“, potpisao sa „Lukoilom“ predviđeno je da sve eventualne troškove vezane za osporavanje prodaje „Beopetrola“ snosi država Srbija.
INA je u novembru 2001. godine, podnela tužbu tadašnjem Trgovinskom sudu u Beogradu protiv „Beopetrola AD Beograd“, kao pravnog sledbenika DP Beopetrola i DP INA-Beograd, i protiv Republike Srbije. U toj tužbi INA je navela da je zbog nekorišćenja benzinskih pumpi i drugih objekata, od januara 1992. do dana tužbe, pretrpela štetu zbog izgubljene marže u prometu naftnim derivatima procenjenu na oko 90 miliona dolara. Tužba se odnosila i na štetu nastalu zbog umanjene vrednosti benzinskih pumpi koje je koristio „Beopetrol“, a zatražila je i da joj se vrati pokretna i nepokretna imovine koju je posedovao „Beopetrol“ pre 31. decembra 1990.
Ono što je opasno kako po srpski budžet, tako i po privredu, što je Mirko Cvetković sa Aleksandrom Vlahovićem kao i u mnogo slučajeva do sada napravio štetu Srbiji. Naime, Cvetković je kao šef Agencije za privatizaciju 2003. godine započeo čitav posao, a onda je 2008. kao šef vlade u tajnosti odlučio da se garancije Srbije prema „Lukoilu“ produže na još pet godina. To je uzrokovalo da „INA“ traži povraćaj benzinskih pumpi i naknadu štete, jer je srpska vlast 2003. prodala „Lukoilu“ naftnu kompaniju „Beopetrol“, stvorenu imovinom hrvatske kompanije. Presuda u Ininu korist značila bi da je tokom 2003. uprkos upozorenjima, država Srbija ruskoj kompaniji „Lukoil“ prodala Ininu imovinu odnosno „Beopetrol“, a pri tom je „Lukoilu“ dala pisanu garanciju da će Srbija snositi sve troškove u slučaju da INA ikad povrati svoju imovinu. Sve do početka devedesetih INA je u Srbiji imala osim 167 benzinskih pumpi, 11 skladišta i desetak ostalih objekata.

POVRAĆAJ IMOVINE
U Srbiji veruju da nije izgledno da INA dobije povraćaj imovine, jer je ona sada u vlasništvu „Lukoila“, ali misle da postoji mogućnost međunarodne arbitraže. Inini pravnici su još početkom devedesetih pokušali kod Trgovačkog suda u glavnom gradu Srbije pravno osporiti formiranje tvrtke koja je nastala jednostranom odlukom tadašnjih samoupravnih organa u Beogradu da se izdvoje iz matičnog preduzeća te da pod jednu kapu udruže sva nepokretna dobra u dotadašnjem vlasništvu Ine na tlu Srbije.
Učinjeno je to mesec dana nakon što je hrvatska država nacionalizovala naftnog diva i osnovala javno preduzeće. U sastav Ine ušla je i INA-Trgovina, jedinstveno preduzeće nastalo u decembru 1989. godine, a među devet tadašnjih osnovnih organizacija udruženog rada razmeštenih po republikama bivše Jugoslavije, bile su i poslovne jedinice u Beogradu, Novom Sadu, Kraljevu, Jagodini (tadašnje Svetozarevo), Nišu i Prištini, koje nisu imale svojstvo pravne osobe. Kako ističu u Ini, „Beopetrol“ je registrovan mimo svih tada važećih propisa.
Prema navodima „Nacionala“ razlog za uznemirenost Cvetkovića leži u činjenici da bi „Inina pobeda bila presedan, koji bi, osim u srpskoj javnosti, negatovno odjeknuo i među svim bivšim, sadašnjim i budućim investitorima u Srbiji, jer bi se svako od njih pitao da li mu je država Srbija prodala imovinu, čiji zapravo nije vlasnik, a osim mogućih tužbi i odšteta, to bi od srpskih privatizacija definitivno odvratilo svakog opreznijeg stranog investitora“. Takođe, vlasnik Ine, mađarski MOL, neće se odreći odštete, a u slučaj se može uključiti i Evropska unija. Evo, vidite šta je sve napravio „čuveni“ privatizacioni tandem Srbije „Cvetković-Vlahović“. A da ne govorimo o njihovim „uspesima“ prilikom prodaje smederevskog „Sartida“ američkom „US Stilu“ protivno svim interesima Srbije, kao i zaposlenih u nekadašnjem privrednom gigantu.

Aleksandar Vlahović i dalje bitno utiče na ekonomske odluke Vlade Srbije

A SRPSKA IMOVINA
„Tužba kompanije INA protiv Srbije, zbog dela imovine privatizovanog ‘Beopetrola’, podstakla je raspravu u Srbiji o povraćaju imovine srpskih preduzeća u Hrvatskoj, koja, prema procenama srpske strane, vredi više od dve milijarde evra“, objavio je hrvatski ‘Tportal’“.
Među firmama koje najviše potražuju, kako se navodi, ističu se „Naftna industrija Srbije“, „Jat ervejz“, odnosno bivši JAT, zatim „Karneks“, „Geneks“, „Ineks“, Srpske železnice, „Simpo“ iz Vranja i mnoge druge. Prema tvrdnjama iz NIS-a, veći deo tražene imovine, čija vrednost se procenjuje na oko 400 miliona evra, jeste prodat, a benzinskim pumpama upravlja INA. NIS planira da, sudskim putem, traži povraćaj 30 benzinskih pumpi, zatim odmarališta u Rovinju, Makarskoj, na Hvaru i Braču, udeo u Jadranskom naftovodu, nekoliko skladišta i brojne poslovne prostore u Hrvatskoj.
Najkapitalnija vrednost odnosi se na JANAF, na naftovod u kojem je NIS učestvovao i samo u primarnom punjenju, iznosa od nekoliko stotina miliona dolara. Pre devet godina, „Jat ervejz“ podneo je tužbu protiv Hrvatske i „Kroacija erlajnsa“.
Tužba je svakako jedan od načina regulisanja odnosa legalnim putem, ali je činjenica da je na sastanku stalnog mešovitog komiteta u septembru 2009. godine doneta preporuka kojom se vladama država sukcesora preporučuje da zaključe bilateralne sporazume.
„I prehrambena kompanija ‘Karneks’, u vlasništvu britanskog investicionog fonda ‘Ašmor’, sprema se da svoja skladišta i lokale u Rijeci, Splitu i Zagrebu zatraži sudskim putem“, navodi hrvatski „Tportal“.
I hrvatska i srpska strana nacionalizovale su većinu imovine preduzeća iz drugih republika. Uredbom Vlade iz 1991. godine, Hrvatska je nacionalizovala 318 objekata u vlasništvu pravnih lica, sa sedištem na teritoriji Srbije, i dala ih na raspolaganje Hrvatskom fondu za privatizaciju, koji je već prodao 158 objekata.
Uprkos nerešenim imovinskim pitanjima, taj Fond je devedesetih godina, pokrenuo prodaju imovine. Do 2002. prodato je 158 objekata, 30 je dodeljeno na korišćenje, za 40 zgrada se vode sporovi, dok je 91 objekat slobodan. Posle protesta sa srpske strane, HFP je 2002. prestao da prodaje imovinu Srbije, ukazujući da je usledio zahtev za povraćajem imovine i tužba međunarodnom sudu, u jesen 2003. godine. Kako je u Srbiji proces privatizacije tekao sporije, prodati su udeli u samo 32 firme iz bivši jugoslovenskih republika, za ukupan iznos od 3,3 miliona evra. Kada je Agencija za privatizaciju Srbije, pre dve godine, odlučila da proda znatniju imovinu preduzeća iz bivših republika koja se nalazi u Srbiji, usledili su diplomatski protesti, pa je taj postupak obustavljen. Na prodaju čeka više od stotinu firmi čiji vlasnici nisu iz Srbije. Srpska strana tvrdi da hrvatske vlasti otežu sa potpisivanjem bilateralnog sporazuma o rešavanju pitanja „zaostale imovine“, upravo zato što bi trebalo da plate mnogo veću odštetu. Pritom, jedino u slučaju prodaje „Beopetrola“ država Srbija se obavezala da će da bude garant i da će snosi troškove eventualne štete…
Sada je još jednom potvrđeno da se nastavlja sa kontinuitetom uništavanja srpske privrede, a među najodgovornijima za takvo stanje je svakako i sadašnji predsednik Vlade Srbije, a pre toga ministar finansija i direktor Agencije za privatizaciju – Mirko Cvetković, sa svojim najbližim saradnicima na svim dosadašnjim dužnostima u državnim organima Srbije…

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *