Reagovanje BRANKA V. JOKIĆA na tekst Izdaja se isplati

Piše Branko V. Jokić

Direktoru i glavnom uredniku magazina „Pečat“
G-dinu Miloradu Vučeliću
Beograd, 26. 7. 2010.

U prethodnom broju lista „Pečat“ od 23. jula 2010. godine  objavljen je tekst akademika Koste Čavoškog s naslovom „Izdaja se isplati“. Moju pažnju nije toliko privukla netačna interpretacija sadržaja publikacije o kojoj akademik Čavoški piše, koliko metodologija primenjena u nameri diskreditovanja moralnog i profesionalnog kredibiliteta autora publikacije. Nastup akademika Čavoškog je atak i na moju porodicu obzirom na težinu kfalifikacija koje je izrekao u pomenutom tekstu. Neobična je činjenica da akademik Čavoški atakuje na moralni i stručni kredibilitet i onih ljudi čiji profesionalni, društveni i politički angažman očigledno ne poznaje. Obično ovakvoj diskreditaciji projektovanih neistomišljenika pribegavaju osobe koje ne poseduju samopoštovanje. Takav odnos prema sebi uzimaju kao alibi za ekstremno necivilizovano delovanje.
Neobično je i to da akademik sa značajnom biografijom do sada nije shvatio da se „pljuvanjem u dalj“ ne može kompenzovati decenijsko pogrešno poimanje srpskog pitanja na Kosovu i Metohiji. Višedecenijski status etabliranih disidenata, među koje posle svega svrstavam i akademika Čavoškog, nametnutom ideologijom o svojoj ekskluzivnosti i mesijanstvu, zatrli su svaku mogućnost nastanka nove savremene političke misli u Srbiji. Sada se sa sigurnošću može reći da su svojom samodovoljnošću bili na istom zadatku sa prethodnim režimima koje smo jedva preživeli. I sada kada su plodovi iracionalnog delovanja onog dela srpske elite, kojoj očigledno pripada i akademik Čavoški pristigli za naplatu, jeftinim politikanstvom nastoji da se domogne zaturenog mesta na lestvici samoproklamovanih nacionalnih tribuna očajničkim prizivanjem  izraubovane krilatice „drž`te lopova“.
Smatram svojom obavezom, ličnom i profesionalnom, da akademiku Čavoškom i svima koji slično razmišljaju, ponudim deo činjenica na osnovu kojih će moći da procene kojoj to „kompaniji pripadam“. Dakle, rođen sam u Peći na Kosovu i Metohiji. Studirao sam na Univerzitetu u Prištini. Značaj pomenutog Univerziteta za današnji status Kosova i Metohije ne treba posebno obrazlagati. Nesporna je činjenica da su prelomne godine za srpsko pitanje na Kosovu i Metohiji bile u periodu od 1968. do 1974. godine. Svi kasniji događaji su samo posledica tog ključnog vremena u kojem se srpska politička i društvena elita nije snašla. A tih godina, kao reakcija na postojeće stanje,  usledio je pokret srpskih studenata za odbranu elementarnih prava. Hapšenja i progoni nisu izostali. Na sudskom procesu u Prištini 1971-1972. bio sam prvooptuženi i osuđen na godinu dana robije. To je uslovilo da posle diplomiranja 1973. godine nigde u Srbiji nisam mogao dobiti zaposlenje. Konačno sam dobio posao u gimnaziji na Cetinju, a već 1974. godine ponovo sam uhapšen. Osuđen sam bez krivice na sedam godina robije i zaslugom jednog pesnika koji je čak i na Vidovdanskom pesničkom pričešću u Gračanici pre neku godinu, čitao svoje „rodoljubive pesme“ u kojima je  žigosao sve što je „nečasno“ (izvor, list „Jedinstvo“). Posle četiri godine robije u kazamatu Spuž odslužio sam redovan vojni rok. Po dobijanju slobode, sve do 1981. godine malo ko mi se javljao na ulici. Otišao sam u „dobrovoljno“ izgnanstvo u Sloveniju i skoro dvadeset godina pod policijskom zaštitom živeo u Mariboru. Tu sam Vas akademiče Čavoški lično dočekao prilikom prve javne tribine koju je g-din Đilas održao 1981. godine, a na kojoj ste i Vi govorili.
Od 1998. godine pored redovne dužnosti direktora Muzeja u Prištini bavim se i zaštitom srpske kulturne i verske baštine na Kosovu i Metohiji, a kroz udruženje koje su osnovali srpski stručnjaci iz institucija za zaštitu kulturne baštine. Da sam izdavao, izdavao sam. Objavljeno je više publikacija, na srpskom i engleskom jeziku, urađeni su značajni projekti u zaštiti srpske kulturne baštine na Kosovu i Metohiji (The Archaeological Treasures of Kosovo and Metohija, from the Neolithic to the Early Middle Ages, Beograd 1998; Jewelry and Gold Embroidery of Kosovo and Metohija, Beograd 2001; Urgent Protection of Natural and Cultural Heritage in Metohija, Beograd 2003; Velika Hoča, The Pearl of Metohija, Beograd 2003; The Land of Living, Beograd 2004; The First Charter of the Dečani Monastery, Beograd 2004;  March Pogrom, Beograd 2004; Kosovo and Metohija, Serbian and Regional Context, Beograd 2005; The Archeology of Kosovo and Metohija –Proceeding of the Conference held at the Natinal Museum in Belgrade, December 12-14. 2006, Beograd 2008; Archeological ceramics from the collectons of Museum in Priština – Conservation and restoration, Beograd 2009; Dečani Monastery, Beograd 2010., u pripremi). Na izložbama i promocija održanim u više gradova u Evropi bio sam u prilici da pored predstavljanja izložbi i izdavačkih projekata, ukažem i na stepen ugroženosti srpske kulturne baštine na Kosovu i Metohiji – u Pragu, Bratislavi, Londonu, Budimpešti, Moskvi, Lahtiju, Temišvaru, Dubrovniku, Rimu, Bariju, Madridu i Banja Luci. Na brojnim međunarodnim konferencijama sa zapaženim uspehom učestvovao sam sa saradnicima, urađena je uporedna analiza dokumenata međunarodnih misija i organizacija koje su boravile na Kosovu i Metohiji i koje su se bavile kulturnim nasleđem. Stručno i kredibilno je osporena velikoalbanska inicijativa za preimenovanje srpske kulturne i verske baštine na Kosovu i Metohiji. Kao jedini srpski stručnjak pred Haškim tribunalom zastupao sam, najbolje što sam mogao, istinu o statusu kulturne baštine na Kosovu i Metohiji.
Ovo je samo deo činjenica koje relevantne državne institucije i kulturna javnost već više od deset godina ne kvalifikuju kao akademik Čavoški. Čitalačkoj publici dugujem izvinjenje ukoliko sam bio preopširan i ličan. Sramni pokušaj imputiranja uloge izdajnika i plaćenika, obavezao me je da javnosti ponudim činjenice na uvid.

_________________________

Autor je direktor Muzeja u Prištini

3 коментара

  1. Avatar

    Морам да приметим. Поштовани г. Јокић није одговорио ни на један коментар академика Чавошког.

    Узгред, све што је академик приметио у издању заиста стоји. Нити има ко је бомбардовао, нити ко је срушио… Ништа.

  2. Avatar

    slažem ae u svemu sa akademikom čavoškim

  3. Avatar

    Budući britanski diplomati: Jugoslavija postoji od antike, Tito agent Otomanskog Carstva

    Austrijski znanstvenik objavio je neke od izjava svojih studenata u vezi sa poviješću Jugoslavije. Mnogi misle da na Kosovu žive Alžirci, da je Češka bila dio Jugoslavije ili da je Tito bio službenik Osmanskog carstva.

    Josip Broz Tito (arhiva)Josip Broz Tito (arhiva)Florian Bieber austrijski je znanstvenik luksemburškog porijekla, sa bogatim radnim iskustvom i odličnim poznavanjem Balkana. Već nekoliko godina predaje „Istočnoevropske studije“ na Odjelu za politiku i međunarodne odnose jednog renomiranog univerziteta u Velikoj Britaniji. Kroz dugogodišnji akademski rad sakupio je najzanimljivije zablude svojih studenata, koji se odnose na historiju Jugoslavije i istočne Evrope općenito, te ih nedavno, putem svog internet-bloga i objavio. Tako je nastala ova izuzetno neobična kronologija događaja sa činjenicama koje do sada sigurno niste znali.

    Bez neprijatelja u antičkom dobu

    Kada je u pitanju nastanak Jugoslavije, kod britanskih studenata javljaju se prve dileme. Tako jedan od njih objašnjava da je Jugoslavija uspjela opstati toliki niz godina (pa čak i stoljeća i desetljeća) samo zahvaljujući činjenici da još od antičkog doba nije imala nijednog „pravog”, velikog neprijatelja koji bi je mogao ozbiljnije ugroziti. Kakva sreća! Trebalo bi istražiti što li se desilo sa sigurno vrijednim artefaktima iz antičke jugoslavenske povijesti – sigurno bi se dobro mogli iskoristiti za pospješivanje turizma na ovim prostorima.

    Jedan drugi budući britanski politolog nastanak Jugoslavije ipak datira znatno kasnije. On tvrdi da je to država koju je uz upotrebu sile, za vlastite potrebe stvorilo Osmansko Carstvo, koje je angažiralo „svog službenika Tita”, koji je kasnije bio zadužen samo za održavanje reda. I mora se priznati da je zaista bio dobar u tome. Međutim, prema pojedinim navodima „u posljednjih nekoliko godina prije svoje smrti, Tito je postao iznimno zaboravan, a uz to je nosio užasnu periku.”

    Kako su ispitni rokovi odmicali, tako se i period nastanka Jugoslavije barem malo približavao 20.stoljeću. Ali javljaju se nova pitanja – tko je zapravo činio tu Jugoslaviju? Odgovor daje još jedan od Bieberovih studenata – Država Jugoslavija je formirana 1929. od Kraljevine Srba, Hrvata i Čeha.

    Za sve su krivi Alžirci

    No, ovo nije bila jedina nedoumica kada je riječ o definiranju članica bivše nam zajedničke države. Najbolji primjer je citat iz Bieberovog bloga, gdje anonimni autor/ica tvrdi da je „Jugoslavija bila sastavljena od osam Republika, među kojima su ipak dvije pokrajine: Kosovo i „Vojvonec”. Onima koji do sada nisu čuli za “Vojvonec”, slijedeća će definicija možda zvučati prihvatljivijom: „Pokrajine Jugoslavije činile su Srbija, Hrvatska, Slovenija, Yugoveada i druge.”

    Govoreći o pokrajinama, zanimljio je čuti i da je jedna od njih bila (ili je možda, po mišljenju pojedinaca, čak još uvijek) naseljena za naše podneblje prilično egzotičnim stanovnicima. „Kosovo je bilo 95% alžirsko” – tvrdi jedan od mladih Britanaca. Albanci, Alžirci – zašto da budemo sitničavi? Sve je to „tu negdje”, ako ništa bar po abecednom redu.

    Milošević kao „pita od trule jabuke”

    I kada se govori o raspadu Jugoslavije i konfliktima koji su proizašli iz toga, mlade nade britanske diplomacije razvile su svoje alternativne teorije. Tako je jedan od njih izjavio da je na Balkanu sve krenulo po zlu kada je Slobodan Milošević pokušao zauzeti „glavni grad Hrvatske Dubrovnik”, što mu nije pošlo za rukom. No, mora se priznati da mladim akademicima ipak ne nedostaje kreativnosti u izražavanju, što se vidi po zanimljivom uspoređivanju Miloševića sa „ pitom od trule jabuke”.

    U tumačenju britanskih studenata i problem Kosova izgleda sasvim drugačije. Oni su naime uvjereni kako je Kosovo bilo nezavisna država preko 600 godina, i tek za vrijeme posljednjeg rata palo pod srpsku vlast od koje se onda ponovo oslobodilo. I dalje međutim ostaje otvoreno pitanje šta se u svim tim zbrkama zbilo sa Alžircima?

    Ježi se zbog nekih izjava

    Florian Bieber, inače uistinu kompetentan poznavalac političkih prilika u cijeloj regiji jugoistočne Evrope, ježi se na neke od navedenih izjava koje je marljivo sakupljao za vrijeme ispitnih rokova u razdoblju od 2006 – 2010. godine:

    „Naravno da je frapantno vidjeti koliko neznanje vlada među mladim ljudima. Želim istaći da ovo nije slučaj samo na univerzitetu gdje ja predajem, iz razgovora sa kolegama profesorima drugih visokoškolskih ustanova, došao sam do zaključka kako gotovo svugdje nažalost postoje enormne šupljine u znanju studenata.”

    Bieberu je važno istaknuti kako, uprkos pojedinim uistinu suludim izjavama, njegovi studenti nisu općenito neobrazovani, njihovo neznanje često je rezultat nezainteresiranosti i pogrešne slike koju imaju o ovoj regiji:

    „Vidite, za mnoge zapadnoevropske studente Balkan i generalno istočna Evropa predstavljaju jednu veliku nepoznanicu. Ako izuzmemo povremeno ljetovanje na hrvatskom primorju ili opijanje po estonskim barovima, većina mojih studenata nikada nije imala priliku boraviti u ovim krajevima. A o raspadu Jugoslavije malo se zna. Ratovi su se desili toliko davno da nitko od njih nema osobna sjećanja, a s druge strane toliko nedavno da nisu obrađivani na satovima povijesti u osnovnim i srednjim školama.”

    On se trudi što je moguće više znanja prenijeti mladim ljudima i zainteresirati ih za područje na kojem je i sam proveo nekoliko godina života

    „U toku predavanja često mi se desi da studenti na izvjestan način otkriju Balkan i njegove čari za sebe, pa otputuju tamo ili se dublje pozabave ovom regijom. To me raduje. S druge strane naravno postoje i oni za koje istočna Evropa ostaje jednostavno neko daleko područje sa vrlo kompleksnim sastavom i prošlošću. To, po mome mišljenju, samo oslikava općenito stanje u britanskom društvu, koje istočnoevropsku regiju vidi samo kao porijetlo zanatlija ili radnika na voćnim plantažama, a Balkan s druge strane kao neatraktivno leglo kriminalaca. Izjava legendarnog bivšeg voditelja BBC-a Terryja Wogana, koji je, kritizirajući glasanje na Evroviziji u korist susjednih zemalja, rekao da treba ponovo uspostaviti zid razgraničenja sa istočnom Evropom, samo je odraz ignorantnosti i nezainteresovanosti, koja je ovdje nažalost sveprisutna.”

    Budući eksperti

    No, o britanskim studentima ipak ne treba suditi suviše strogo – velika je vjerovatnost da bi ogroman broj naših studenata pokazao slične šupljine u poznavanju historije, politike ili uređenja Velike Britanije ili Evropske Unije.

    Zabrinjava samo činjenica što izvjestan broj upravo tih nezainteresovanih studenata sa skromnim znanjem o ovdašnjim prilikama jednoga dana izraste u samoprozvane eksperte i diplomate sa ulogom savjetnika za rješavanje konflikata i problema unutar i između država bivše Jugoslavije, o kojoj nažalost toliko malo znaju.

    A običnim stanovnicima savjetovanih država (od Alžiraca do Čeha) preostaje samo nada da će Florian Bieber i njemu slični ustrajati u svojim namjerama da studentima uistinu približe područje na koje jednoga dana dolaze „da pomognu”, jer posljednje što nam pored nekompetentnih i nezainteresiranih domaćih političara treba su još nekompetentniji i nezainteresovaniji strani „eksperti”.
    Bieber: Tema je malo previše izdramatizirana

    Biebrove obzervacije izazvale su proteklih nekoliko dana podosta interesa u srbijanskim i bosanskohercegovačkim elektronskim medijima, posebice što se tiče komentara koje su ispod prenesenih tekstova ostavljali forumaši. “Ne bih se čudio da je kod ovoga studirao i Tony Blair”, jedan je o komentara anonimnog forumaša, dok se drugi na srbijanskom forumu pak pita zašto se ljudi čude činjenicom da Britanci ne znaju previše o nama. “Mi smo za Britance isto kao što je i Turkmenistan za nas. Zar zbilja mislite da se svijet okreće oko nas”, velio on. Sam Bieber u svom najnovijem blogu piše kako je tema možda previše izdramatizirana, jer se, navodi, u kontekst notornog neznanja kojeg su pokazali njegovi pojedini studenti, u balkanskim medijima cijelo vrijeme stavlja i napomena da se radi o budućim diplomatima. “To bi svakako mogla biti istina, ali čisto sumnjam da će u bitanskom ministarstvu vanjskih poslova kao diplomati raditi pojedinci koji su na ispitu među ostalim pisali o ‘čudnoj Titovoj perici'”, veli Bieber.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *