Srpska politička prostitucija

Ovakvog boja nikada nije bilo. Svet ne pamti ovakvu bitku.
Boriš se svim silama protiv svojih državnih i nacionalnih interesa na strani onih koji su ti najveći protivnici. Koristiš samo ona sredstva koja ti oni nude. Pitanjem časti i političke mudrosti smatraš proklamovanje i dokazivanje da su ti protivnici najveći prijatelji i da ih nikada ni po koju cenu nećeš izneveriti. To nije taktika niti lukavstvo već iskreno opredeljenje. Na oltar odanosti im prilažeš ne samo ono što su ti već oteli nego i ono što tek nameravaju da ti otmu. Borbeno im nudiš i ono što ne traže. Protivnici te i pored svega toga ponižavaju. Ne veruju ti. Ne mogu da poveruju da uopšte postoji neko ko je do te mere spreman da se tako samoponišti, samoukine i obruka. I to iskreno i od srca. Sumnjaju i pored svega toga da imaš neke skrivene prijateljske sklonosti prema Moskvi i Rusiji. Odmah otklanjaš svaku sumnju, odričeš se mogućeg prijateljstva i bacaš se u zagrljaj neosmanlijama. Upozoravaš svoje protivnike za čiji se račun boriš da se klone Saveta bezbednosti, jer tu se možda krije neki dobitak za tebe, a opasnost za njih.
Kad te u tom lemanju nokautiraju i kada te to mnogo zaboli u magnovenju jekneš i kažeš da si pretrpeo težak udarac. Protivnici na čijoj se strani boriš zamere ti to i kažu da će te sada konačno naučiti pameti, a ti pristaješ da se namestiš za novi i još teži nokaut ali sada na najvećoj svetskoj sceni, recimo u Ujedinjenim nacijama, da se ne bi dogodilo da to neko slučajno ne propusti da vidi i sazna. Malo je protivniku da ti uzme to što ti uz tvoju pomoć uzima. On traži od tebe da poraziš samog sebe pred sobom i u sebi i da to obznaniš. Da iz istorijskog sećanja ne samo izbrišeš neke borbe, poraze i pobede već svaku pomisao na pravo na borbu…
I to im nije dosta. Zahtevaju da se oko proglašenja pobede protivnika nad tobom postigne nacionalno i državno jedinstvo i da se to izglasa u parlamentu. I da sve to još proglasiš Velikim danom.
I to im je malo pa traže da se u sve to uključi i Crkva i da sve to prekrije ćutanjem ili zvonjavom posle svršenog čina. Da se osvešta vojevanje pod tuđim zastavama na strani protivnika koji ti otima istorijske i državne teritorije.
Ovo je malo ulepšan opis današnje borbe zvanične i političke Srbije za Kosovo. I ne samo za Kosovo, nego i za Vojvodinu, Sandžak, Preševo… Ovako danas i ovde izgleda ta čuvena „bitka za Kosovo“ i taj „boj na Kosovu koji se nastavlja“ a o čemu pišu gotovo svi mediji u Srbiji. I zato ovakvog boja nikada i nigde nije bilo niti će ikad biti.
Lažne bitke lažni i junaci, lažne bitke lažni intelektualci, lažne bitke lažni hroničari. Konj do konja lažov do lažova.
Nije ovde reč samo o borbi za Kosovo. Ovako se odvijaju sve današnje srpske političke, ekonomske, kulturne i socijalne bitke.
Zvaničnici nameću utisak da je ovo jedini mogući put i da Srbiji nikada nije bilo teže. I to je laž. Srbiji je u njenoj istoriji bivalo mnogo, neuporedivo teže, ali je nalazila izlaz zato jer nije imala ovako jadne političare, medije i analitičare. I tada kada se nalazila pred najtežim iskušenjima i kada je njena sudbina bila u rukama dostojnih državnika Srbija je tražeći svoj put, imala političku opoziciju koja je ukazivala na drugačije mogućnosti i bolje izbore. Razlike su bile veće ili manje, ali su bile naše unutrašnje. Nastajale su i razvijale se u Srbiji. Ključnim političkim strankama su i vođstva i biračko telo bili u Srbiji. Postojali su strani pokrovitelji i simpatizeri ili pomaganje ali nikad potpune strane gazde.
Danas, uz častan izuzetak, naše dominantne stranke u političkom životu imaju nešto bitno zajedničko. Gazde su im u Briselu i Vašingtonu, a biračko telo u Srbiji. Ni drugih važnijih razlika nema. Srpsko državno bespuće i geopolitičko pijano tumaranje svetom zajednički su u Skupštini Srbije proglašeni činom najveće nacionalne odgovornosti i podvigom. Svoje učešće u lažnoj bici su još proglasili državotvornim. Nije bivalo da se državotvornošću proglašava pristanak na gubitak dela države. I nije bivalo u istoriji ovoga naroda da se političke stranke spore oko toga koja bolje služi istim stranim gazdama. I da se bespogovorno služenje stranim gospodarima proglašava najvećim političkim umećem, a najteži državni gubici pravim i odgovornim nacionalnim izborom.
U srpskom političkom životu postignut je besprimeran i jedinstven napredak. Da bi se pošlo na međunarodnu i unutrašnju političku stranputicu i u gore opisani boj za Kosovo, Statut Vojvodine, regionalizaciju i Zukorlića morala se, još koliko pre dve godine, falsifikovati izborna volja građana Srbije. Falsifikovanjem volje naroda na vlast je postavljena postojeća vlada. Danas to nije potrebno. Oko onoga za čega je nekada bio neophodan drski falsifikat narodne volje danas imamo politički konsenzus i puno političko jedinstvo srpskih stranaka i partija. Gotovo svi srpski političari prihvatili su odgovornost za postojeće stanje i uzaludne će biti sve njihove tobožnje naknadne kritike.
Pošto su srpski političari, što zvanični što opozicioni, toliko borbeni, aktivni i žustri Srbija se napadno drži po strani. Ćuti. Nit’ govori nit’ romori. Oseća da je skrajnuta i ne želi da učestvuje u ovakvim bitkama. Zna ili oseća Srbija da ova lažna borba nema za cilj i svrhu ni pobedu ni častan poraz. Prava svrha ove Velike laži je da se srpskom narodu ogadi svaka pomisao na moguće pravo na borbu i da se potpuno umrtvi pred gubitke koji slede.
Niko više i ne pominje preko milion potpisa sa zahtevom za održavanje vanrednih parlamentarnih izbora da o bilo čemu drugom i ne govorimo.
Ima onih koji kažu da bi se politički život u nas mogao označiti kao srpska politička prostitucija. Mislimo, ovako već poslovično uzdržani, da je to možda preteška kvalifikacija, jer Srbija ipak ne učestvuje u tom poslu pa zato i ne traži niti šta očekuje od nekakvih vanrednih izbora. Srbi vide da su njihovi političari nešto ozbiljno pobrkali. Tragajući za uporištem u nekom starom zanatu pobrkali su politiku sa prostitucijom kao najstarijim zanatom. I dopada im se.
Srbija i njen narod ipak ne brkaju ta dva zanata. Zato i ne traže brzo nove izbore, niti se spremaju za nekakvu „vruću jesen“. Oni pretećim ćutanjem dozivaju i prizivaju pojavu prave nove alternative postojećim političarima. Nije tu reč o beznađu već o prikupljanju snage. Treba se u to uzdati i imati poverenja u narod. Poverenje!

9 коментара

  1. U nasim medijima je uobicajeno da se neslaganje sa postupkom neistomisljenika naziva njegovom greskom. Izuzetak su samo ironicno opisane greske. Pojam “greska”,kao uostalom i vecina pojmova, nije jednoznacan. U osnovi, pojam “greska” treba razumeti kao odluku ili postupak koji nije u skladu sa ciljem koji se zeli ostvariti.
    Da bi se utvrdilo da li je neka odluka ili postupak greska, zavisi od polaznog stanovista, od cilja koji se zeli postici. Ako je cilj “demokratske” vlasti u Srbiji bila odbrana od osvajaca, onda su svi njeni postupci bili greske. Ali, ako je polazno stanoviste, odnosno, cilj vlasti, bila podrska osvajacu Srbije, onda vlast nije cinila greske. Naprotiv, svi njeni postupci su bili u skladu sa ciljem i nisu bili greske. Greske koje protivrece cilju se ne cine namerno, vec slucajno, i one su, naravno, nepozeljne. Da li neko uopste moze pomisliti da su postupci, kao na primer: otvaranje trzista za stranu robu, prodaja trzista novcem stranom kapitalu, rasprodaja svega, razbijanje vojske Srbije, protivustavna prodaja bivseg Predsednika stranoj drzavi za 5 miliona dolara, ulazak u “Partnerstvo za mir”, neustavni statut Vojvodine, komadanje Srbije na regione koje treba pripremiti za “povezivanje”sa regionima drugih drzava, dovodjenje Euleksa na Kosovo, prijateljstvo sa neprijateljima itd. Dali to mogu biti greske srpske vlasti? Zar to nisu svesno izabrana sredstva za ostvarenje izabranog cilja?
    Da su “demokrate” stvarno cinile greske koje ne doprinose ostvarenju osvajackog cilja, gospodari bi ih odavno najurili. Ubuduce, sadasnju vlast i njihove satelite ne treba braniti njihovim navodnim greskama, jer se delu naroda onda cini da su oni Srbiji zeleli dobro, pa nisu uspeli zato sto su pogresili. To nije istina! Oni nisu pogresili, oni su svesno, pod komandom osvajaca, rusili Srbiju.

  2. “Jedna Srbija-kurvi je mnogo!”

  3. Citajuci tekst Cekajuci novi srpski talas od Vanje J. Vucenovica sa sajta Srpska analitika,pitao sam se da li cemo uopste docekati taj talas.Da li ce se konacno pojaviti neka snaga koja ce uspjeti da probudi ovaj uspavani narod i da svuda razasute kapljice sakupi u jedan mocan talas. Nakon citanja tekstova iz Pecata a pogotovo danasnjeg uvodnika Srpska politicka prostitucija od Milorada Vucelica probudila mi se nada. Zasto cekati taj novi srpski talas kad je on vec tu,na stranicama Pecata?Medju onima koji pisu za Pecat postoji vise nego dovoljna koncentracija ljudi koji imaju znanja,mudrosti i ljubavi prema otadzbini da povedu jedan novi srpski talas.
    U situaciji kada su svi drugi ili pali ili izdali,cini se da srpski narod bolje od vas nema.Stoga gospodine Vucelicu,razmislite o tome da ste Vi i vase kolege mozda jedini koji mogu nesto uraditi.I zaboga, uradite!

  4. Poštovani ,
    sve što ste opisali i što nam se dešava je – okupacija .Moj deda je to gledao svojim očima i dok smo šetali ulicama Uroševca 1981 godine punog specijalaca rekao mi je :Sinko da nam je neko 1912 rekao da će kralj Petar da nas oslobodi…mi bi smo se slatko nasmejali.Ali to se desilo.Do novog oslobodjenja pozdravljam vas i samo jedno vas molim.Pišite o izdajnicima – da se ne zaboravi!Kolikom vidim jaka je ponuda kao da je raspisan konkurs.Americi,V.Britaniji,Francuskoj i Nemačkoj- bog će vratiti.

  5. “NAŠI DANI” VLADISLAV PETKOVIĆ – NAPISANA 1910.

    Razvilo se crno vreme opadanja,
    Nabujao šljam i razvrat i poroci,
    Podig’o se truli zadah propadanja,
    Umrli su svi heroji i proroci.
    Razvilo se crno vreme opadanja.
    Progledale sve jazbine i kanali,
    Na visoko podigli se sutereni,
    Svi podmukli, svi prokleti i svi mali
    Postali su danas naši suvereni.
    Progledale sve jazbine i kanali.
    Pokradeni svi hramovi i ćivoti,
    Ismejane sve vrline i poštenje,
    Poniženi svi grobovi i životi,
    Uprljano i opelo i krštenje.
    Pokradeni svi hramovi i ćivoti.
    Od pandura stvorili smo velikaše,
    Dostojanstva podeliše idioti,
    Lopovi nam izrađuju bogataše,
    Mračne duše nazvaše se patrioti.
    Od pandura stvorili smo velikaše.
    Mesto svetle istorije i grobova,
    Vaskrsli smo sve pigmeje i repove;
    Od nesrećne braće naše, od robova,
    Zatvorismo svoje oči i džepove.
    Mesto svetle istorije i grobova
    Pod sramotom živi naše pokolenje,
    Ne čuju se ni protesti ni jauci;
    Pod sramotom živi naše javno mnenje,
    Naraštaji, koji sišu k’o pauci.
    Pod sramotom živi naše pokolenje.
    Pomrčina pritisnula naše dane,
    Ne vidi se jadna naša zemlja huda;
    Al’ kad požar poduhvati na sve strane,
    Kuda ćemo od svetlosti i od suda!
    Pomrčina pritisnula naše dane…

  6. Boris Jelcin je unistavao Rusiju devedesetih,ali bog pomoze Rusima
    da im Putin dodje na vlast i napravi potpuni zaokret.
    Boris Tadic unistava Srbiju godinama ali na vidiku nema ni jednog
    Srpskog Putina. Izgleda da je i bog digao ruke od nas.
    Imamo mi Srpskih Putina, pojavice se jednog dana ako bog da.

  7. Cestitke autoru lista na ideji. Kamo srece da srpska omladina odvaja vise vremena za citanje pecata a ne skandala, sveta, blica i slicnih izdajnickih i zatupljujucih novina. Zalosno je to da nasa srpka deca ne znaju najosnovnije osnovne stvari iz srpske istorije…eto,jednom sam imao prilike sa ismejavam moje drustvo (25-26 godina) tako sto sam ih pitao “Kada je bila bitka na Marici?”…verujte ni jedan od njih nije znao odgovor! Pa zar to nije zalosno!? Pozdrav iz GNJILANA

  8. Danasnji *srpski talas*..je *safran koalicija*..nekada *dosmanlija* a sada *safran koalicije*

    Uslove, za te stravicne primere, u gornjem tekstu, stvorila je…tranzitirana *dosmanlijska politika* u * safran koaliciju*..

    *Tako šafran, kojim se razna jela boje u žuto iako su mu vlakna crvenkasta, simbolizira ozdravljenje bolesnih i poslovicu “ja tebi žuto a ti meni crveno.” Naravno, ne u smislu naše poslovice “žuti žutuju a crveni putuju” koja ima suprotno značenje, jer je primerena našim prostorima gde se jede mnogo više mesa. *..hm, hmm ko ga ima.

  9. Nekada su postojale dve partije, a sada ima više nego u razvijenijim zemljama. Jedni druge štite, kobajagi kritikuju. Ovaj iz Vojvodine što kuva sada paprikaš, što nas htede spasti od pljake iz Srbije, pa nam dovedoše Šariće i banke poštene, biznismene iz kriminalnog miljea, koji šamaraju ministre, i dokle će ovo narod da trpi. Za vreme Miloševića je bila demokratija gde su mu i ženuj ismevali što nosi cvet u kosi, sada nema više ni humora, a kamoli D od demokratije. Sada se gazi preko leševa, dovode belosvetske bitange i lopovi koji su pokupovali celu Srbiju. Šta reći, kada je Cvetković radio sa bugarskim kriminalcem, sve je jasno kuda će ova Srbija sa ovakvim ljudima.Šta se sve radi u Zrenjaninu, ko šmrče na crtu i ko je prvi od šmrkača uz Tadića…

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *