Fred i osam tenkova

Piše Milorad Vučelić

Kako je Predrag Matić Fred od „junaka“ vukovarske ratne priče postao srpska i hrvatska ratna zvezda

Zamislite sledeći prizor. Vladimir Putin prijateljski i zvanično razgovara sa licem koje mu saopštava da je uništilo osam tenkova Crvene armije što podrazumeva i bar tridesetak pobijenih ruskih vojnika. Putin se s poštovanjem i saučesnički udubio u priču svog sagovornika, pažljivo ga sluša i pod navalom iskrenih osećanja izjavljuje: „Osobita mi je čast da sam vas upoznao“. Podstaknut ovakvim Putinovim stavom pomenuta osoba nastavlja sa pričom govoreći da je posle ovih uništenih tenkova bilo zarobljeno od strane Crvene armije i da je doživeo čitav niz velikih iskušenja u ruskom zarobljeništvu. Putin onda zabrinuto i pomalo izvinjavajuće pita lice koje je uništilo osam tenkova Crvene armije i spržilo bar tridesetak Rusa: „Jesu li vas mučili u tim logorima?“…
Naravno da se ovakav razgovor sa Putinom ne da ni zamisliti.

NISKE BISERA
Opisali smo susret koji se odigrao prilikom posete predsednika Hrvatske Iva Josipovića Srbiji, a vođen između Borisa Tadića i Predraga Matića Freda „savjetnika za branitelje predsjednika Josipovića“. Boris je Ivu poklonio „Ex Ju enciklopediju“, a za uzvrat je dobio Fredove ratne memoare „Ništa lažno“ o njegovom vojevanju u Vukovaru. Gore opisani dijalog vodili su Tadić i Fredi. Taj Fredi je „postao svojevrsna zvjezda i u srpskim medijima“. Rekao bih da to hrvatski nedeljnik „Nacional“ s pravom konstatuje, jer „ipak je to prvi put da u Beogradu gostuje nekadašnji branitelj koji je u bici za Vukovar uništio osam tenkova“ JNA!
Potankosti o svojim razgovorima sa Tadićem i srpskom novinarskom i političkom elitom Fredi opisuje u „Nacionalu“ pod naslovom: „Tadiću sam pričao o srpskim logorima“. Izdvajamo iz te niske bisera nešto i za čitaoce „Pečata“:
„Srpskim novinarima sam ispričao ratnu priču iz Vukovara. Za vrijeme jednog napada JNA, pogodio sam tenk iz kojeg je poslije nekoliko minuta iskočio vojnik. Držao sam ga na nišanu automata i suborci su govorili da pucam, ali nisam mogao jer je bio nenaoružan i izgubljen. Stao je na dvadesetak metara od mene, bio je u tenkovskom kombinezonu, mlad i obrijane glave ili ćelav, i nakon par sekundi se okrenuo i pobjegao. Novinarima sam predložio da otkriju tko je taj vojnik i je li još uvijek živ. Ako jest, jako rado bih ga susreo“!

FREDI TRAŽI
Srpsko istraživačko novinarstvo nalazi se pred velikim izazovom. Ko će pre stići do pomenutog preživelog tenkiste JNA i ko će ga pre predati hrvatskom sudu za ratne zločine. Koja će se srpska redakcija proslaviti. Neupućeni bi možda mogli očekivati da će nekom pasti na pamet da potraži oca, majku, sestru ili brata nekog od tenkista koje je Fredi kao pripadnike legalne jugoslovenske armije pobio. Ali ti koji to očekuju ne znaju ništa ni o srpskim političarima ni o srpskim medijima. Oni su još uvek pod dojmom celonoćnog pevanja sa Fredijem na „Kalemegdanskoj terasi“ i spremaju se da feljtoniziraju Fredovu knjigu čim je Tadić pročita.
Evi Ras su ukinuli penziju od 18.000 dinara. Da Fredi brine o njoj to se ne bi dogodilo. U razgovorima sa zvaničnicima Srbije Fredi je tražio da se pomogne pevačici Anici Zubović „koja u Hrvatskoj preživljava s mizernom mirovinom. Ona je u Srbiji zaslužna umjetnica i ako bi dobila srpsko državljanstvo imala bi pravo na njihovu zaslužnu mirovinu koja iznosi oko 500 evra“. Srpski zvaničnici su to obećali čim Fredi pripremi njezine dokumente.
Pošto se Fredi namerio na Srbiju može se očekivati da će biti još smanjenih penzija u Srbiji. Evi Ras smo uzeli 150, treba namaći još 350 evra.
Pare su ipak samo pare, ali Fredi traži i deo srpske državne teritorije. Zna Fredi da su kada su državne teritorije u pitanju sadašnji zvanični Srbi ne prave pitanje. Srbija sve više liči na čiviluk sa kojeg svako ko naiđe bez problema uzme nešto. Traži Fredi Vukovarsku adu jer bi tako „Tadić pridobio sve Vukovarce, ali i ostale Hrvate“. I tu Tadić bi široke ruke: „Ma kako da završe pregovori oko granica naših država, Ada će pripasti Vukovarcima“.
Ima, naravno, još toga, ali kome je ovo malo on onda nema ni mere, ni pameti, ni samopoštovanja.

Један коментар

  1. Dali ovde uopste treba komentar? Mislim da Srbija nije civiluk, ona je pre bih rekao, gomila peska na koju svako po malo prdne i odgura po nesto. No, ni to nije lose. Kad navale da jos vise seru na nju kako bi to malo peska jos ostalo bice jos smrdljivije. Izvinjavam se na izrazavanju ali je tacno da na srbiju odavno seru, kako strana tako i domaca bagra. Kakvi smo bolje nismo ni zasluzili.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *