Tihi atomski rat protiv Srbije

Piše Dragan Mraović

Snage KFOR-a koje su delovale u bivšoj Jugoslaviji, dobile su 22. novembra 1999. godine bezbednosna uputstva u kojima, između ostalog, stoji: „…izbegavajte svako sredstvo za koje sumnjate da je pogođeno projektilima OU (osiromašeni uranijum) ili krstarećim raketama „tomahavk“… Ne hvatati niti sakupljati municiju OU na terenu… Kontaminacija prašinom OU zagađuje hranu i vodu. Nikako ne jedite nekontrolisanu hranu. Udahnute čestice mogu prouzrokovati dugoročna oštećenja unutrašnjih tkiva…

I posle zločina nad civilnim stanovništvom Hirošime i Nagasakija u svetu je korišćeno nuklearno oružje. Reč je o projektilima s osiromašenim uranijumom, koji su upotrebljeni u Iraku, Republici Srpskoj i na Kosmetu. Ovi projektili su inače pravo atomsko oružje, već i zato što pored neposrednog uništavanja (što čine i klasična oružja), njihovim delovanjem započinje bespovratni  proces mutacija i promena u genetskom kodu. Mutacije se prenose na potomstvo i nanose dugoročnu, nepopravljivu štetu i životnoj okolini, čime se nastavlja tihi atomski rat protiv napadnute zemlje i njenog stanovništva. Rat se dakle nastavlja i posle zvanične obustave ratnih dejstava, u životnoj sredini devastiranoj za sve generacije u narednih „više milijardi godina“, kako kažu stručnjaci . Upravo zato je bombardovanje Republike Srpske i Srbije atomski genocid i ekocid koji je izveo „Milosrdni anđeo“ .U osnovi ove operacije je nesporno i nacistička ideja da bi se dokazalo kako je „NATO spreman da vrati Srbe u kameno doba“, što je inače obelodanio u svojoj izjavi general Majkl Rouz. Suluda ideja o korišćenju uranijuma u oružju potekla je naime od nacističkog generala Alberta Špera, Hitlerovog ministra odbrane. Amerikanci su je sproveli u pomenutim japanskim gradovima, a nastavili u Iraku, Somaliji i bivšoj Jugoslaviji.

TEHNIKA VELIKE LAŽI
Posle prvobitnog negiranja da su srpske teritorije bombardovane atomskim projektilima, odnosno municijom s osiromašenim uranijumom (OU), NATO je ipak priznao da je to činio, ali su njegovi komandanti, kao i politički lideri SAD i EU negirali opasnost po civilno stanovništvo i same vojnike na terenu. Setimo li se istupanja nama dobro poznatog portparola NATO-a Džejmija Šeja, tokom NATO agresije 1999. godine, primetićemo da bi mu i sam Hitlerov ministar propagande, Paul Jozef Gebels pozavideo na maštovitosti. On je, naime, veoma unapredio njegovu tehniku „Velike laži“ u masovnoj propagandi. Pridružio mu se i portparol Pentagona koji je bestidno izjavio da projektili OU „nisu opasni po okolinu, niti imaju značajan uticaj na zdravlje“ („Reuters“, 23. mart 2000.).
Dakle, lideri zemalja agresora na Saveznu Republiku Jugoslaviju sramno su tvrdili da nije istina ono što su za istinu utvrdile upravo njihove zvanične institucije. Primera radi, ugledna američka institucija Armi Environmental Policy Institute (AEPI) objavila je, 2005. godine, u svom dokumentu  Health and Environmental Consequences of Depleted Uranium Use in the U.S. Army, u kome se bavi štetnim dejstvom osiromašenog uranijuma: „Efekti zbog apsorpcije visokih doza mogu kratkoročno dovesti do smrti, dok manje doze dugoročno mogu dovesti do tumora“.
„Izlaganje vojnika uranijumu na bojnom polju može biti značajno s potencijalnim radiološkim i toksikološkim efektima“, kaže se u izveštaju Science Applications International Corporation (SAIC), apendiks (D) u Kinetic Energy Penetrator Long Term Strategy Study, izdanje AMMCOM, juli 1990.
„Udahnuti nerastvorljivi oksidi mogu dugo opstati u plućima uz rizik izazivanja tumora zbog radijacija. Progutana uranijumska prašina predstavlja radioaktivni i toksikološki rizik”, tvrdi se u dokumentu Operation Desert Storm: Army Not Adequately Prepared to Deal With Depleted Uranium Contamination, United States General Accounting Office
(GAO/NSIAD-93-90), januar 1993, str. 17.18.
Sličnih primera, i to iz zapadnih izvora, je bezbroj. Ipak, dok i na paklicama cigareta, iz predostrožnosti, odnosno uvažavanja činjenica, piše „duvan ubija“, nigde još ne piše i da „osiromašeni uranijum ubija“, a njime jesu bombardovane Republika Srpska i Srbija, i posebno njen Kosmet. To, razume se, ne piše, jer zapadni lideri i dalje negiraju ili umanjuju zločin koji su počinili. Neki naši politički i vojni lideri međutim guraju Srbiju, na mala vrata, ka NATO alijansi. Uprkos odluci našeg Parlamenta.

CENZURA IZVEŠTAJA
Snage KFOR-a upotrebljene u bivšoj Jugoslaviji dobile su, 22. novembra 1999, bezbednosna uputstva u kojima, između ostalog, stoji: „…izbegavajte svako sredstvo za koje sumnjate da je pogođeno projektilima OU (OU – osiromašeni uranijum) ili krstarećim raketama „tomahavk“. Ne hvatati niti sakupljati municiju OU na terenu… Kontaminacija prašinom OU zagađuje hranu i vodu. Nikako ne jedite nekontrolisanu hranu. Udahnute čestice mogu prouzrokovati dugoročna oštećenja unutrašnjih tkiva. Ako mislite da ste bili izloženi OU prašini odmah, u naredna 24 sata, izvršite urinotest radi utvrđivanja prisustva U 238, U 235, U 234 i kreatinina. … Vozila i materijali srpske vojske na Kosovu mogu da predstavljaju opasnost za zdravlje vojnika i civila… Opasnost za zdravlje može proisteći iz OU kao posledica šteta nastalih zbog NATO bombardovanja na sredstvima koja su direktno ili indirektno pogođena…U svakom slučaju najveća opasnost je moguće udisanje OU… OU izaziva trovanje teškim metalima… OU ispušta alfa, beta i gama zračenja s vremenom poluraspada od 4,5 milijardi godina. Njegova radioaktivna opasnost je u alfa zračenju… Udisanje nerastvorljive prašine OU vremenom izaziva negativne posledice po zdravlje kao što su tumori i poremećaji kod novorođenčadi, što se može javiti i godinama posle ozračenja“. Verovatno zbog ovog na kraju rečenog,  italijanskim vojnicima je dat savet da ne stvaraju decu najmanje tri godine posle povratka iz rizičnih zona.
Dakle, NATO agresori su odlično znali kakve štetne posledice izazivaju projektili UO, jer su na to upozoravali svoje vojnike, a pred celim svetom su lagali da nema opasnosti, pri čemu se veoma isticao i biši gensek NATO pakta, Lord Robertson. Pomenuti NATO „priručnik“ je ne samo priznanje da su bombardovali Srbiju s OU, već otkriva i da uranijuma nije bilo samo u „projektilima OU“, već i u krstarećim raketama Tomahavk koje su padale po celoj Srbiji.
Umesno je zbog toga pitati: Šta na tu temu radi naš ministar za ekologiju koji daje plastične rukavice građanima da sakupljaju otpad, a ne daje im i NATO maske M13A2 da ne udišu prah tog otpada. Naime, takve maske su nosili američki vojnici u Somaliji na temperaturi od 40 stepeni, a pošto nisu „ništa“ rekli svojim saveznicima Italijanima, ovi su išli u kratkim pantalonama i majicama, pa su mnogi vojnici nastradali.
Upotreba uranijumske municije zabranjena je pre više od sto godina Ženevskom konvencijom i njenim dodatnim protokolima iz 1997. (čl. 2 s, Konvencije o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida, 1948.) i Rezolucijom Potkomisije za prevenciju diskriminacije i zaštitu manjina Komisije UN za ljudska prava iz 1996. i 1997., kao oružje za masovno i nediskriminirajuće uništavanje u suprotnosti s međunarodnim humanitarnim pravom.
UN su imale, već u junu 1999. godine, izveštaj o posledicama OU na Kosmetu koji je podneo funkcioner Bakari Kante, ali je izveštaj zabranjen za objavljivanje, jer sadrži, između ostalog, upravo ono što sadrži priručnik za pripadnike Kfora, čije smo delove naveli. Pored takvih izveštaja UN, cenzurisani su drastično i svi izveštaji Svetske zdravstvene organizacije o negativnom dejstvu osiromašenog uranijuma.

OPASNA DIVLJAČ SA EKS-JU PROSTORA
A prilike  u Srbiji, povodom ove teme (od koje naše vlasti ne samo da beže kao od vrućeg krompira, već nas nelegalno, nelegitimno i nemoralno guraju ka NATO-u), ilustruje i Falko Akame, italijanski admiral i političar, a danas predsednik Asocijacije za zaštitu prava umrlih vojnika ANAVAFAF, u okviru koje se bavio korišćenjem projektila UO i posledicama koje su zadesile italijanske vojnike. Akame, u svojoj knjizi „Osiromašeni uranijum – istina“, navodi izveštaj italijanskog Ministarstva za ekologiju (26. maj 2000.) u kome stoji: „U Srbiji je profesor Polić analizirao uzorke terena i pronašao osiromašeni uranijum i stopu radioaktivnosti više stotina puta veću od norme. Naučnik  koji radi na uzorcima terena i meda iz Srbije, a koje je analizirala i jedna grupa italijanskih naučnika, podvukao je da je teško raditi zbog nedostatka specifičnih informacija o područjima na kojima je korišćeno oružje sa OU“. Znači da ni med koji se prodaje u Tašmajdanskom parku nije više tako sladak kako izgleda, ali se to još ne zna, jer „nedostaju specifične informacije“. Ili se one, možda, namerno kriju?.
U pomenutoj knjizi Akame precizira da je OU korišćen u Iraku, Somaliji, Bosni, Srbiji (najviše na Kosmetu), Avganistanu, ali da treba imati u vidu i rubna područja Albanije i Makedonije (zbog blizine i vetrova), a oružje s OU imaju SAD, Velika Britanija i Francuska. Međutim, koristi se njime i Nemačka preko svojih saveznika.
ANSA je objavila, 30. januara 2004, da je „uništeno 10 tona divljači iz bivše Jugoslavije, jer potiču iz zona zaraženih osiromašenim uranijumom“. Šta li je tek sa ribom, domaćom stokom, biljkama?
U intervjuu koji je dala Filipu Pederciniju, početkom 2006, dr Marija Antonijeti Gati, s Univerziteta „Modena i Ređo Emilija“, koja se bavi istraživanjima efekata osiromašenog uranijuma, posebno nanopatologijama, počev od mikro do nano-čestica, odgovara na pitanje koje bolesti nastaju, kako se manifestuju, ako se udahnu ili progutaju štetne čestice nastale kao posledica bombardovanja s OU. Ona kaže: „Zavisi od obima zagađenja kojem je neko izložen. Ako se hrani proizvodima prekrivenim prašinom ili životinjama koje su jele zaraženu travu, nastaju bolesti organa za varenje i creva. Ako se udahne ta prašina verovatnije je da će biti zaraženi disajni organi i krvotok. Simptomi koji se javljaju posle kontaminacije mešaju se, na prvi pogled, s običnim patologijama: proliv, groznica, gripozna stanja, na što se ne obraća pažnja tokom lečenja. Zatim kreće seksualna impotencija (smatra se da je većina stanovništva Kosova, posle bombardovanja 1999., već impotentna), pa tumori neizlečivi zbog njihovog već poodmaklog stanja… Nema nikakvog izlečenja, lekovi ne mogu ništa stranim telima (kada su već ušla u organizam – prim. D.M.). Za sada postoji samo ideja o hipotetičkoj dekontaminaciji krvi, pod uslovom da se kontaminacija utvrdi odmah posle nastanka … Ali, za sada su to samo ideje, teorija“.

Stefano Vernole, italijanski geopolitičar kaže: „Jedan od prvih efekata osiromašenog uranijuma je neplodnost, a cilj NATO-a je bio da zakoči rodnost albanskog etnosa u cilju bolje kontrole Kosova... Ma kakva nezavisnost!“

STERILITET KAO POSLEDICA
Dr Gati je rekla i nešto što se ređe čuje, iako stručnjaci i to znaju: „Zatim se prelazi na seksualnu impotenciju…“  Ako  se zna, da je NATO bombardovao projektilima UO isključivo zone u kojima je bilo većinsko šiptarsko stanovništvo na Kosmetu i u jugoistočnoj Srbiji, može se pretpostaviti da to nije slučajno, jer je sterilitet prva i najbrža značajna negativna posledica po organizam koju izaziva OU. Šiptarsko stanovništvo u zonama bombardovanja je imalo oko 70% mlađih od 30 godina, uz natalitet među najvećima u svetu, zbog političke odluke da se prekomerno rađaju deca, kako bi se i time brojčano prevazišla srpska populacija, pa se i to koristilo u separatističke svrhe. Prema podacima iz 1994. stopa nataliteta varirala je od –3%  u centralnoj Srbiji do +17,2%  kod šiptarskog stanovništva na Kosmetu. Onda je neko smislio monstruozni način da se tome stane na put – osiromašeni uranijum. A pošto je američka baza Bondstil izgrađena, kako se nezvanično kaže „ sa planom za narednih sto godina“, između ostalog i radi kontrole američkog kosmetskog protektorata, dolazi se do logičnog zaključka: moguće je da je uranijum bacan radi nanošenja biološke i genetske štete stanovništvu, a u cilju smanjenja njegove brojnosti. Inače, kako drugačije tumačiti da je NATO bombardovao s OU Šiptare, svoje „prijatelje i saveznike“, a nije zone u kojima su u većini „ti loši momci“, tojest Srbi. U vreme bombardovanja Kosmeta, za Srbe je inače nemački ministar odbrane Rudolf Šarping (tvorac izmišljenog plana „Potkovica“, po kome je, kako je izjavio, proterano s Kosmeta 600.000 Šiptara) tvrdio da „ubijaju nerođene bebe“ i „peku fetuse“! Tako je „zaštitnički“ govorio o šiptarskim bebama onaj ko je te iste Šiptare svojim vojnim avionima zanavek onesposobio da rađaju bebe, odnosno da, ako se i rode, često budu genetski izobličeni monstrumi.
Može li se sve to tumačiti slučajnošću? Nikako, jer ništa NATO nije uradio slučajno protiv Srba. Takozvena „kolateralna šteta“ je izmišljotina, a sve je ciljno gađano da se unište ambijentalni i biološki resursi Srbije. U svakom slučaju, nesumnjivo je da će u budućnosti OU sprečiti pomenuti natalitet kod Šiptara, izazvati ogroman procenat novorođenčadi sa deformitetima, a u narednih 10 do 15 godina eliminisati veliki deo postojećeg šiptarskog stanovništva, dok su buduće generacije ovog naroda genetski oštećene za naredne vekove, pošto, dr Gati tvrdi da je veći deo te populacije sterilizovan dejstvom OU, a preostali još plodni deo živi s rizikom rađanja genetski oštećene dece većim od 50%. Šiptarski trojanski konj je odigrao svoju ulogu za NATO, pa okupator nema nameru da dalje hrani toliku „raju“ na tako malom prostoru. Ona ima da se smanji do mere podnošljive za agresora, a koja je to mera pokazaće tragična budućnost koja je pred stanovništvom Kosmeta. Zanimljivo, na područje u kome je američka vojna baza Bondstil nije pao nijedan projektil s OU! I to govori o pravim namerama „Milosrdnog anđela“.
Stefano Vernole, italijanski geopolitičar, odličan poznavalac balkanskih prilika i urednik u italijanskom geopolitičkom časopisu „Evroazija“ kaže: „Naime, jedan od prvih efekata osiromašenog uranijuma je neplodnost, a cilj NATO-a je bio da zakoči rodnost albanskog etnosa u cilju bolje kontrole Kosova… Ma kakva nezavisnost!“
U prilog tezi da je na Kosmetu ciljno primenjen radiološki genocid, i to pre svega nad Šiptarima, ide i tvrdnja da su „radiološki najzagađenija područja na potezu Peć – Prizren – Đakovica. Na ovim mestima na KiM, ubrzo posle upotrebe ove vrste municije, izmerena je radioaktivnost od 236.000 Bq na kilogram zemljišta, pri čemu je nivo uobičajene radijacije prekoračen čak 1.200 puta. Jedan tajni izveštaj američke obaveštajne službe predviđa da će lokalno stanovništvo KiM osetiti posledice radijacije u nastupajućem periodu. U sledećih pet godina doći će do desetkovanja albanske populacije na KiM, što od raka i leukemije, što od jalovosti žena, kao i degenerisanog poroda. Ovakve informacije se skrivaju kako ne bi došlo do panike među lokalnim stanovništvom“ iznosi dr Mirjana Anđelković Lukić u svojoj knjizi (str.99),  posvećenoj ovoj temi, o kojoj će kasnije posebno biti reči.

Uranijum je mešavina tri izotopa: U235, U234 i U238. Kada sadržaj U235 padne ispod 0,711% uranijum se klasifikuje kao „osiromašeni“, a u bombardovanju bivše Jugoslavije korišćena je mešavina sa 0,2% tog izotopa. Prirodni uranijum ne sadrži izotop U236, ali se on javlja kod osiromašenog uranijuma

PRAŠINA KOJA UBIJA
Međutim, i drugi uzroci stvaranja štetnih „prašina“ izazivaju iste probleme kao i prašina nastala delovanjem OU, pa dr Gati dodaje: „Nema traga uranijuma u patološkim uzorcima obolelih ili umrlih vojnika, već samo prašina teškog metala čiji toksički kapacitet deluje, pošto uđe u organe. Uranijumske bombe proizvode vrlo visoku temperaturu prilikom eksplozije koja dovodi do stvaranja mikro i nano-čestica (fina prašina s česticama manjim od mikrona). Njihov hemijski sastav se menja zavisno od materijala u eksploziji. Civilno stanovništvo je jednako žrtva toga, kao i vojnici. Za vreme nedavnog rata na Balkanu, bombardovanje rafinerija, fabrika oružja i drugih industrijskih postrojenja su očevidna. Ista priča važi i za prvi i drugi zalivski rat, za Avganistan. Zagađenje je proizvedeno na različit način, ali uvek je reč o finim prašinama koje kruže vazduhom nad ratnom pozornicom.
Uzorci tkiva (italijanskih – prim. D.M.) civila koji su se razboleli od limfoma, a koji dolaze iz Sarajeva, i italijanskih vojnika koji su bili na Kosovu, pokazuju prisustvo mikro i nano-prašine. Prisustvo fine prašine se konstatuje i kod osoba koje nisu bile u ratnom sukobu, ali koje su joj bile izložene“.
Dr Gati dalje objašnjava da to znači da rizik važi i za sve osobe koje su se nalazile u okolini ili su dolazile da pruže pomoć ugroženima.
Šta je osiromašeni uranijum?
Osiromašeni uranijum je za oko 40% manje radioaktivan od prirodnog uranijuma i emituje alfa i beta čestice, kao i gama zrake. Alfa čestice ne prolaze kroz kožu (ali kada uđu u tkivo – recimo udisanjem – apsorbuju energiju i tako masovno uništavaju okolne ćelije), dok veći deo raznih vrsta odeće (ne sve) zadržava prolaz beta čestica. Ali odeća ne pokriva lice! Gama zraci su vrlo prodorni, ali ih OU ne emituje mnogo. Sudeći po izjavama nekih evroatlantista, OU je neka skoro benigna materija. Ne objašnjava se  naravno – otkuda toliki tumori?
A tumori nastaju, najvećim delom, kao posledica delovanja OU, tako što on razvija ogromnu temperaturu prilikom eksplozije, topi teške metale (pri čemu dolazi i do stvaranja novih legura) i pretvara ih u kapljice koje se odmah kondenzuju u vazduhu stvarajući fine čestice teških metala (veličine i 109 od metra) od kojih nastaje otrovna prašina. Onog trenutka kada samo i jedna jedina takva čestica dospe u organizam udisanjem ili gutanjem, dolazi do početka procesa nastanka tumora i drugih oboljenja, a prave posledice su vidljive tek posle 5 do 15 godina od trenutka kada je organizam zagađen. Finu prašinu ovog tipa ne proizvode samo uranijumski projektili, već i mnoga druga sredstva koja je NATO koristio u bombardovanju kao i vrsta samog cilja, odnosno njegove reakcije na pogodak, što takođe dovodi do stvaranja nano-prašine To je recimo slučaj sa bombardovanjem rafinerija. Inače, OU je opasniji i od samog prirodnog uranijuma, jer oksidiše, a oksidi urana su rastvorljivi u vodi, pa se preko podzemnih voda prenose u vodu za piće.

U prvom Zalivskom ratu protiv Iraka, 1991. godine, Amerikanci su angažovali 580.400 vojnika, a već 2000. godine, čak 325.000 tih vojnika imalo je invalidne bolesti, dok ih je 11.000 umrlo. Neki izvori tvrde da ih je od 2000. godine do danas umrlo više od polovine

BALKANSKI SINDROM TEŽI OD ZALIVSKOG
Dakle Balkanski sindrom je multifaktorijalan, a OU je samo jedan njegov, ali, po posledicama, najmonstruozniji faktor (između ostalog i zbog svog poluraspada od 4,5 milijarde godina), a neosporno je da je uzrok nastanka tog sindroma nanopatološke prirode – tvrdi dr Gati. Kod Zalivskog sindroma nastalog u agresiji na Irak, najčešći simptomi su hronični umor, teškoće u disajnim organima, saznajni poremećaji i seksualni problemi. Kod američkih veterana iz tog rata povećan je broj novorođenčadi sa deformitetima, u analognom procentu povećanja i vrste deformiteta kao i kod iračkog civilnog stanovništva. Primera radi, američki narednik Daril Klark je rekao, 22. februara 1994., na televiziji National Broadcasting Corporation (NBC), da ima hronične respiratorne probleme, da je njegova kći Kenedi, rođena septembra 1992. bez tiroidne žlezde, sa licem, telom i nekim unutrašnjim organima prepunim crvenih mehurića, a ima takođe ozbiljne respiratorne probleme. Prema stručnjaku genetičaru, koji je pregledao Klarka, njegovi spermatozoidi su oštećeni posle udisanja radioaktivnih elemenata, jer su urinotestovi pokazali prisustvo uranijuma u mokraći. A domaći vojni analitičar Miroslav Lazanski iznosi tvrdnju Sare Flanders iz Međunarodnog centra za akciju, da je u državi Misisipi, od 251 anketirane porodice američkih ratnih veterana, njih 75% dobilo decu sa deformitetima. Lazanski zatim dodaje da „vojnici NATO na Kosmetu umiru od raka pluća i leukemije – iako su obučeni da ostatke opreme, pogođena i uništena vozila, kao i ostatke municije ne diraju“ (NIN, 8. maj 2008).
U prvom Zalivskom ratu protiv Iraka, 1991. godine, Amerikanci su angažovali 580.400 vojnika, a već 2000. godine, čak 325.000 tih vojnika imalo je invalidne bolesti, dok ih je 11.000 umrlo. Neki izvori tvrde da ih je od 2000. godine do danas  umrlo oko 320.000, dok preživeli imaju teške zdravstvene probleme, a mnogi imaju decu s tragičnim genetskim promenama. Slično onome što iznosi Lazanski, jedan uzorak od 250 američkih ratnih veterana iz tog perioda pokazao je da njih 67% ima decu s genetičkim nedostacima ili su izvršenia abortusi, zbog loše formiranog ploda .

NATO LAŽOVI I OSTALI
U prvom Zalivskom ratu protiv Iraka, 1991. godine, Amerikanci su angažovali 580.400 vojnika, a već 2000. godine, čak 325.000 tih vojnika imalo je invalidne bolesti, dok ih je 11.000 umrlo. Neki izvori tvrde da ih je od 2000. godine do danas  umrlo oko 320.000, dok preživeli imaju teške zdravstvene probleme, a mnogi imaju decu s tragičnim genetskim promenama. Slično onome što iznosi Lazanski, jedan uzorak od 250 američkih ratnih veterana iz tog perioda pokazao je da njih 67% ima decu s genetičkim nedostacima ili su izvršeni abortusi, zbog loše formiranog ploda .
Italijanske vlasti, čiji vojnici borave u najzagađenijim zonama Kosmeta, negirale su, početkom milenijuma, da italijanski vojnici obolevaju zbog posledica boravka u BiH i na Kosmetu. Ali, već u 2007. godini je registrovano preko 270 italijanskih vojnika obolelih od Hočkinovog sindroma i leukemije, a umrlo ih je 35. Danas se govori o brojkama od oko 2.500 obolelih i čak 300 mrtvih. Procenat italijanskih vojnika koji su boravili u BiH i na Kosmetu, a oboleli su od raka, pet puta je veći nego procenat kod vojnika stacioniranih u Italiji.
Zato United Nations Environment Programme, u svom izveštaju iz oktobra 1999, ukazuje na „potrebu da se pronađu i ograde, na Kosovu, područja bombardovana osiromašenim uranijumom“. Razlog je, kaže se u dokumentu, što ta supstanca utiče na zdravlje, „ako se udahne prašina (metali i oksidi) ili se ona unese putem zaražene hrane i vode ili zarazom kroz rane“. A šta je sa celom Srbijom? Gde je tu naš ekoministar Dulić? I šta na to kažu NATO lažovi, njihovi i naši?
Ekološku katastrofu je NATO u Srbiji stvorio ciljno i planski, što se vidi po izboru agresivnih sredstava, njihovom načinu korišćenja i ciljevima i objektima koji su gađani.  Svojevremeno je Institut G17 dao procenu da je ekološka šteta naneta NATO bombardovanjem procenjena na oko 10 milijardi dolara. Na Kosmet su bačene i specijalno oklopljene bombe s OU isključivo zato što takve bombe dospevaju duboko u zemlju, pa se aktiviraju tek na određenoj dubini, gde trajno zagađuju podzemne vodotokove. Tako je Kosmet lišen budućeg moćnog ekonomskog i političkog oružja – čiste vode.
Još jedan tragičan podatak za Srbiju: u 2000. godini Hočkinov limfom, vrlo česta posledica korišćenja OU,  evidentiran je, u EU, sa vrednošću od 0,4 na deset hiljada, kod muškog i sa 0.32 kod ženskog evropskog stanovništva, dok su u Srbiji brojke bile 1,61 i 1,23 – tri i po puta veće. Za tumor mozga evropski podaci su bili 0,59 i 0,55, a srpski 2,02 i 1,99.
“Broj obolelih od zloćudnih tumora u Srbiji je porastao oko četiri i po puta u odnosu na početak 21. veka, a samo u 2005. zbog toga je umrlo 18.000 Srba, dok je istovremeno registrovano oko 31.500 novih slučajeva oboljenja i taj broj svakodnevno raste” – izjavio je, pre pet godina, dr Slobodan Čikarić, tadašnji predsednik Udruženja Srbije za borbu protiv raka. On je precizirao da je uzrok tog rasta 15 tona OU bačenih na Srbiju 1999. godine.
Posle bombardovanja rafinerija u Pančevu i Novom Sadu, grčki Univerzitet u Solunu je registrovao, u svojoj atmosferi, dve poznate kancerogene materije: dioksin i furan.
NATO zločin s uranijumom ušao je i u univerzitetske disertacije, pa je tako na Fakultetu političkih nauka „Čezare Alfijeri“ Univerziteta u Firenci, na smeru strateških studija 2002. godine,  Mikele Riči, u svojoj vrlo temeljitoj i dokumentovanim podacima krcatoj tezi „Ratna upotreba osiromašenog uranijuma: od Zalivskog rata do Balkana“, dokazujući štetnost OU, izneo da je na SRJ ispaljeno i oko 1500 krstarećih raketa Tomahavk koje su imale bojeve glave sa po tri kilograma osiromašenog uranijuma. To znači još 4,5 tone uranijuma na srpskom tlu, u vodi, vazduhu, u tkivima ljudi osuđenih na lagano, ali sigurno umiranje, o čemu kod nas niko ne govori.
Ne samo da se nijedna naša institucija vlasti ne bavi transparento ovim problemom građana,  radi njihove zaštite, već pronatovski lobi u Srbiji deluje protiv interesa naših građana, jer sprečava bilo kakvu raspravu na temu materijalne, moralne i krivične odgovornosti NATO-a za vekovne posledice koje je proizveo na srpskoj zemlji. Još gore, vojni ministar Šutanovac uvlači našu vojsku, a time i celu zemlju, u NATO pećinu, bez izlaza, uprkos suprotnoj odluci srpskog Parlamenta. Da ima demokratije kod nas, odluke Parlamenta bi se poštovale, pa Šutanovac ne samo da ne bi više bio ministar, već bi politički i krivično odgovarao.

Prave posledice OU ozbiljnije se javljaju tek posle 5-15 godina, ali stručnjaci tvrde da najteže dolazi tek posle 25 godina i da će konačne posledice biti poznate kroz 50 godina

CELA SRBIJA NA KONTROLNE TESTOVE!
Američki i NATO lideri, ali i evropski lideri umešani u sramnu agresiju na SRJ, negirali su da je upotreba oružja s OU štetna po ljudsko zdravlje i životnu okolinu i posle eksplozije. Svi su oni, u stvari, zlo i naopako lice ljudskog karaktera, jer je istina ne samo sasvim suprotna, već zastrašujuća i tragična. No, mnogi među njima sada moraju zabrinuto da pogledaju i na posledice po njihovu najbližu okolinu, iako im se činilo, dok su gromoglasno zazivali atomsku agresiju na Srbiju, da nema opasnosti po njih. Primera radi, na ulazu u „Paviljon N. Balestraci“, namenjen onkologiji, u Poliklinici u Bariju, stoji tabla na kojoj piše: „Zdravstvena kontrola italijanskih građana koji su radili na teritorijama Bosne i Kosova“. Taj pregled je besplatan za Italijane  i treba da mu se podvrgnu i oni koji su boravili na tim teritorijama čak i samo jedan dan. A na kojoj našoj klinici to isto piše za naše građane koji nisu samo radili, već i dalje žive na ovim srpskim teritorijama? Kod nas nigde ništa slično ne piše, verovatno  da se pronatovska vlast, nedaj bože, ne bi zamerila svojim evroatlantskim mentorima. To je pravo licemerje: građani masovno oboljevaju i umiru (od 200 do 400% je povećan, zavisno od područja, broj kanceroznih oboljenja u Srbiji od 1999. do danas; u EU taj postotak miruje ili se smanjuje), dok vlast to gura pod tepih, a tamo gde je primorana da ponešto i radi, ona to čini praktično krišom, recimo na VMA, da ne uznemiri tu bulumentu evrokrata koja nam svakodnevno ispostavlja nove ucene. A valjalo bi, razume se,  bi da izađe u javnost sa odgovarajućim podacima da svi građani znaju kako da se ponašaju. Cela Srbija bi morala da uradi kontrolne testove.
Zdravlje i obrazovanje su neophodni preduslov za dobar život i napredak svake zemlje. Kada bi naše vlasti zaista vodile računa o tome, veoma bi ih zabrinula i podstakla na delovanje, izuzetna knjiga dr Mirjane Anđelković Lukić „Darovi milosrdnog anđela“ (Nikola Pašić, Beograd, 2008.) na temu ekološkog razmatranja NATO bombardovanja SR Jugoslavije, a ekoministar Oliver Dulić bi tome posvetio bar onoliku pažnju koliku opravdano posvećuje divljim deponijama i našem javašluku u pogledu odlaganja smeća. U knjizi su sistematično, dokumentarno i tabelarno obrađeni eksplozivi i projektili korišćeni tokom agresije NATO pakta na SRJ, njeni radiološko-nuklearni, hemijski i biološki aspekti i njena ekološka destruktivnost. Neposredne žrtve osiromašenog uranijama bili su i njen suprug, pukovnik Mirko Lukić, načelnik Odeljenja za eksplozive i pirotehniku Vojnotehničkog instituta u Beogradu, umro od karcinoma pluća 2003., i njegovi bliski saradnici mr Dragan Vasiljević, načelnik Vazduhoplovnog instituta u Beogradu, umro od upale nervnih ovojnica 2002. i Miloš Vujačić, civil u VJ, umro od galopirajuće leukemije 2002.. Sva trojica su radili na uklanjanju posledica bombardovanja i istraživanju količina i vrsta zagađenja, kao direktnih posledica bombardovanja „Milosrdnog NATO anđela“. Ova knjiga upozorenja da se „vrhunska nauka primenjena u vojne svrhe može iskoristiti za vrhunsko zlo“, kako kaže autor, napisana je ne samo zbog ove trojice koji su svoje časno vršenje vojničke dužnosti platili glavom, već i zbog brojnih drugih slučajeva, za koje nećemo nikada saznati. Nećemo, između ostalog i zato što NATO političari kriju svoje zločine, a u tome im svesrdno pomažu i oni naši političari koji guraju naš narod u NATO ralje i teraju ga na poniženje da služi svome dželatu i time prizna da je agresor bio u pravu kada je vršio zločin nad nama.

„ŠOK“ KNJIGA O SMRTONOSNIM „DAROVIMA“
Slobodno se može reći da je ovo šok knjiga prema kojoj niko ne može ostati ravnodušan. Stručno i naučno sistematizovano, potvrđeno ogromnom literaturom i detaljnim pregledom uništenih fabrika, objekata energetike, saobraćaja, telekomunikacija i emisionih sistema, agrarnih struktura i vodovodnih sistema, građevina i trgovinskih sistema, objekata ugostiteljstva i turizma, banaka, meteoroloških stanica, srednjevekovnih manastira i verskih objekata, bolnica, škola, kao i nacionalnih parkova (koji su pre bombardovanja bili ekološke oaze), objašnjeno je kako nas je NATO obasipao smrtonosnim anđeoskom darovima, kako nam je uništio ekologiju, ljudske živote i doveo u pitanje genetsku budućnost. Navedena su sredstva, supstance i materije korišćeni u bombardovanju, podaci o nanetim štetama i o budućim posledicama, ubedljiva objašnjenja o kancerogenosti pomenutih materija i načinu njihovog smrtonosnog delovanja na ljude, stoku, životinje i okolinu, a posebno delovanje OU, o genetskim mutacijama kod stoke, teladima bez nogu i jaganjcima s osam nogu, o porođajima kojih više neće biti, o deci kakvu je bolje ne rađati. „NATO je protiv SRJ vodio specifičan radiološko-nuklearni rat, uz dugoročno zagađenje eko-sistema i pokušaj zatiranja života na ovim prostorima, koje će imati nesagledive posledice po sav živi svet, ne samo kod nas već i u Evropi (str.37)“ – piše dr Mirjana  Anđelković Lukić.
Ova knjiga postaje posebno značajna kada se ima u vidu da se prave posledice OU ozbiljnije javljaju tek posle 5-15 godina, kako je već rečeno, ali autor tvrdi da najteže dolazi tek posle 25 godina i da će konačne posledice biti poznate kroz 50 godina. Mi smo već izgubili više od 10 godina (i brojne živote) da spasimo što se spasiti može, osim ako neko ne misli da u EU treba da uđemo s po dve glave, bez očiju, s pet ruku ili bez njih, ako nas uopšte i takvih bude bilo i ako i te EU bude bilo jednoga dana. A šta ćemo do tada s višestruko povećanim brojem maligniteta, posebno kod dece i mladih (u svetu se oni javljaju bliže starosti, a kod nas je enormno naraslo oboljevanje mlađih od 30 godina), posle 1999. godine, s malformitetima srca, s prekidima aortnog luka ili učestalim teškim hipoplazijama levog srca i aorte (koji se inače retko javljaju: jednom u deset hiljada slučajeva), s oštećenjem genetskog materijala pre začeća, s transpozicijom krvnih sudova, s dijabetesom i leukemijom, kancerom pluća, jajnika i organa za varenje, s Hočkinovim limfomom, s poremećajem centralnog nervnog sistema, s psihološkim smetnjama, s povećanjem steriliteta oba pola, s ostalim užasnim  posledicama NATO bombardovanja Srbije na koje razložno upozorava dr. Lukić.
Autor iznosi brojne primere iz zapadnih izvora koji potvrđuju da je nad Srbijom izvršen genocid i ekocid, naravno s predumišljajem, jer je NATO znao za posledice bombardovanja s OU, o čemu svedoči i to da je novinar Bil Mesler objavio u američkom časopisu „The Nation“, 29. juna 1997, pod naslovom „Pentagonski otrov – veliko zataškavanje radioaktivnog naoružanja“, dokument armije SAD iz 1990. godine, koji dokazuje da je Pentagon bio svestan zabrinutosti javnog mnenja  zbog uticaja UO na životnu sredinu i zdravlje ljudi. (str.118). Uprkos tome, Pentagon je izvršio atomsko bombardovanje Srbije, jedne od najčistijih ekoloških zona Evrope u to vreme. U međuvremenu je izostala i briga Pentagona za javno mnenje. A kod nas je izostala briga ne samo za javno mnenje, već i za stvarne posledice, iako bismo baš mi morali biti najzainteresovaniji da istina izađe na videlo, kako bi mogle da se preduzmu protivmere, bar one moguće. Zna li ministar vojni, Šutanovac, kakvo mu je zdravlje onih koje je proatlantska vlast izbacila iz vojske, a neke i u Hag oterala, samo zato što su vojnički časno branili svoju zemlju. Ako ne zna, to mu sve lepo piše u ovoj knjizi.
Vodi li ministarstvo ekologije računa o kiselim kišama koje su pale na nas posle bombardovanja, o klizištima uzrokovanim bombardovanjem, o smeđim flekama na lišću koje se osušilo i opalo, posle 1999. godine, o bledoružičastoj boji višanja u okolini Grocke, o sušenju nekih voćaka, najviše kajsija, o neobičnim puževima golaćima, kakvih nikada ranije nije bilo u Srbiji, ali ih sada ima, jer su ubačeni tokom bombardovanja tako što su njihova jaja bila zalepljena za neke pločice bacane iz NATO aviona. Ti veliki narandžasto smeđi puževi (arion rifusl) potiču iz Velike Britanije, a razmileli su se po okolini Ivanjice, Leskovca i Surdulice, uništavajući sve pred sobom, Pojedu unutrašnjost voćke ili krompira, pa unutra polože svoja jaja. Ako ekoministarstvo ne zna za ove činjenice, savetujemo da  pročita knjigu dr  Anđelković Lukić, pa će znati, jer u njoj sve to lepo piše, a onda bi bilo, verujemo, normalno da je angažuje za svog savetnika u borbi za čistu životnu sredinu, ako je tom ministarstvu čista životna okolina stvarni cilj!

NATO EKOLOG
Stručnih dokaza da je NATO namerno izazivao ekološku katastrofu u Srbiji je mnogo, a u knjizi „Darovi milosrdnog anđela“, među brojnim drugim dokazima navodi se i ovaj: „Ako je cilj NATO bio onesposobljavanje rafinerije za preradu sirove nafte, dovoljno je bilo da se uništi energana i prerada sirove nafte bi stala za najmanje jednu godinu. Pošto se u blizini rafinerije nalazi termoelektrana koja obezbeđuje vodenu paru neophodnu za preradu nafte, mogla je i ona da bude uništena, što bi rezultiralo prestankom rada rafinerije. Međutim, ekološke štete od takvih poduhvata ne bi bile tako velike… Važno je naglasiti da NATO stratezi na trećem mestu po vojnoj hijerarhiji imaju ekologa. Otuda sve ekološke štete na opisanim prostorima izazvane NATO bombama nisu ni malo slučajne. (str.78)“
Nije uteha za zone koje nisu bombardovane s OU što je tako, jer su uzroci maligniteta mikro i nano čestice koje su nastale kao posledica visokih temperatura razvijenih i drugim vrstama projektila, požarima i ambijentalnim katastrofama, kao što je izlivanje piralena iz trafo stanica u Kragujevcu, gde je zabeležen ogroman porast karcinoma, što znaju svi lekari, ali neće da čuju političari. Pored toga nano čestice raznose vetrovi i vode na velike daljine. Te čestice su, na krilima vetra, bez problema prevalile oko 3.000 kilometara između Iraka i Evrope.
Navešćemo još jedan citat iz ove knjige koji ubedljivo ilustruje zločinačko dejstvo uranijumske municije, a odnosi se na Republiku Srpsku, koja se suočava s istim problemom kao i Srbija. Primer je zastrašujući.
„Profesor dr Trifko Guzina, predratni šef Urološke klinike u Sarajevu, u intervjuu časopisu Patriot, koji je dao 2002. godine, rekao je da nema drugog objašnjenja za ovakav porast malignih bolesti izuzev delovanja OU i drugih toksičnih materija koje su se oslobađale posle eksplozije takve municije: ‘Hirurg sam čitav život, pre rata sam pratio morbiditet i mortalitet svih vrsta oboljenja u ovom kraju, ali ovako čudnu patologiju nikada nisam ni video ni zabeležio. Još kad su se pojavile kombinacije malignih tumora na istom bolesniku, na dva ili tri nezavisna organa, koji nisu bili posledica metastaze jednog zloćudnog tumora, bilo mi je jasno da uzročnik mori biti spoljni faktor. Ti bolesnici, koji su imali više zloćudnih tumora nezavisnih jedan od drugoga, živeli su u neposrednoj blizini bombardovanih mesta ili su se tu zatekli u vreme bombardovanja’ (str. 87)…
…Jedan od pacijenata doktora Guzine bio je Željko Samardžić, šumar iz okoline Sarajeva, koji je preživeo NATO bombardovanje i operacije tri tumora. Karcinom debelog creva odstranjen mu je u decembru 1999. godine, a u aprilu 2000. otklonjen mu je i zloćudni tumor veličine mandarine na nadbubrežnoj žlezdi. U maju 2000. godine su počeli da mu se deformišu prsti leve ruke. Ljuštila mu se koža, otpadali nokti, a lekari su konstatovali gangrenu i izvršili amputaciju prsta leve ruke. Samardžić je zajedno sa lekarima iz kasindolske bolnice prisustvovao skupu o „balkanskom sindromu” u Briselu, gde je sreo vojnike NATO-a koji su oboleli od raka i članove porodica umrlih vojnika. One su mu ispričali da imaju sve beneficije i novčana primanja, ali samo dok ćute. ‘Ako neko od porodice uputi tužbu za odštetu ili se požali zbog onoga što se desilo NATO vojniku, gubi sva prava’ (str. 89)“.
To nametnuto ćutanje o dugoročnom i smrtnom problemu s OU, u demokratskoj  EU i u  demokratskoj Srbiji, jeste novi zločin koji čine svi koji ne dozvoljavaju da istina i podaci izađu u javnost, koji mogu i moraju, i po funkciji, da pomognu bar delimičnoj sanaciji problema, a to ne čine iz “viših” razloga!

PSIHOLOŠKI „ZEC OBMANE“
Da li je – posle uvida u nabrojane činjenice i znajući za posledice  agresije, ekocida i genocida koji je izvršila najmoćnija vojna  alijansa– logično zaključiti da je  podržavanje ulaska Srbije u NATO moralni zločin nad srpskim narodom?
Oni koji tvrde da je to pitanje državne bezbednosti, tvrde, u stvari, da je to bezbednost od samog NATO pakta, pa da mi treba da postanemo deo tog razbojničkog mehanizma da bismo se spasili njegovog razbojništva. A i ta prevashodno agresivna organizacija igra providnu igru navodne nevelike zainteresovanosti za Srbiju, radi stvaranja iluzije da nije NATO taj koji nas vuče k sebi, već da je to naša želja. U toj igri učestvuje, nažalost, naš najviši državni vrh. A baš u tome grmu leži psihološki zec obmane i poniženja: „nismo vas mi terali, sami ste hteli, pa tako priznajete da smo vas bombardovali radi demokratije i zaštite secesionista od vas…“ Tako bi NATO bio očišćen od uranijumske prašine za koju ne priznaje da je smrtonosna, dok smo mi, bez pomenutih maski M13A2, odavno ušli u pakao osiromašenog uranijuma.
Recimo, ipak, na kraju da  je razumno zaključiti da ove teške zločine nije počinio američki narod, niti su to učinili narodi zapadnih zemalja. Počinili su ih političari, megabanke i megakompanije, počinili su ih interesi onih koji ratni zločin pretvaraju u profit. Što reče Hemingvej: „Rat izazivaju i vode svinje koje žele da iz njega izvuku neki profit”! Ni kraće ni bolje definicije evroatlantskih vođa. Zato nijednog trena ne bi trebalo da zbog ovih zločina  mrzimo Amerikance, Nemce, Francuze, Engleze, kao narod, niti da pomislimo da američka administracija, Klinton, Olbrajt i slični zaista predstavljaju američki narod. U to nas uveravaju i reči iz Apela savesti upućenog aktivnom sastavu vojske SAD, koji je potpisalo 800 ratnih veterana Amerike, od Vijetnama i Koreje do Iraka, iz svih rodova američke vojske, u periodu od 6. decembra 2002. do 2. marta 2003. u kome, između ostalog, stoji: „Mi smo veterani oružanih snaga SAD. Sada smatramo da je naša dužnost da ohrabrimo vas iz aktivnog sastava da shvatite šta je pravi razlog zbog koga vas šalju da se borite i umirete i šta će biti posledice vaših akcija po celo čovečanstvo… U zadnjem Zalivskom ratu, nama vojnicima je bilo naređeno da ubijamo sa sigurne daljine. Uništili smo najveći deo Iraka sa neba, ubijajući stotine hiljada ljudi, uključujući i civile. Dobro pamtimo put smrti za Basru gde su nam naredili da ubijamo Iračane koji beže. Zaravnili smo buldožerima rovove i u njima sahranili još žive ljude. Korišćenje oružja s osiromašenim uranijumom je pretvorilo mesta bitaka u radioaktivna polja. Zbog velikog korišćenje pesticida, eksperimentalnih lekova, paljenja magacina s hemijskim oružjem, stvoren je toksični koktel koji je otrovao kako irački narod tako i ratne veterane. Danas je jedan od četiri veterana nesposoban… Ako odlučite da uzmete učešća u invaziji na Irak vi ćete biti pripadnici okupacione vojske. Znate li šta se oseća kada gledate u oči ljudima koji vas mrze iz sve duše?… Šalju vas da okupirate teritorije na kojima ljudi, isti kao i vi, pokušavaju samo da odgaje decu i da žive neki svoj život. Nisu oni opasnost po SAD ni kada imaju brutalnog diktatora na čelu države. A ko su SAD da kažu iračkom narodu kako mora da upravlja svojom zemljom kada ogroman broj Amerikanaca misli da je i njihov predsednik ilegalno izabran?…“
Navedimo i kako Falko Akame iznosi slučaj italijanskog narednika Stefana Melonea, koji je umro 2001. godine od leukemije, a bio u okupacionoj misiji na Kosmetu, jer je prvi put, do sada, država Italija osuđena da plati porodici odštetu od 500.000 evra. To je istorijski presedan u italijanskom pravosuđu, jer je prvi put priznata, nekom vojnom licu, biološka šteta nastala tokom vršenja službe. Potom je. 27. aprila 2005. naredniku Marku Dijani država takođe priznala biološku štetu.
Nije li vreme da, po ugledu na Italijane, učinimo da  neko plati i porodicama naših vojnika i civila odštetu za smrt proizvedenu zabranjenim varvarskim sredstvima, a koja nastane posle ratnih dejstava, kao posledica biološke štete. Ministri ekologije i vojske bi trebalo da taj odštetni zahtev ispostave Vašingtonu, Briselu, ali i Beogradu, zbog nebrige i zataškavanja istine.
A srpski Parlament bi morao posebno da se pozabavi ovom temom, kao i odgovornošću naših političkih krugova za nečinjenje ili nedovoljno činjenje, pa čak i skrivanje ekološke katastrofe u Srbiji i svih posledica ubitačnog  dejstva osiromašenog uranijuma.

25 коментара

  1. Časopisu Pečat ne ide u prilog objavljivanje ovakvih tekstova, koji su mešavina istinitih činjenica i budalaština, sklopljenih tako da izazovu paniku i raspiruju teorije zavere.

    Glavna karakteristika osiromašenog uranijuma (DU), i razlog zbog kojeg ga razne vojske koriste kao jezgro kinetičke municije je njegova masa od 19050 kg/m³ – 50 i kusur posto više od olova. Logika je da kinetički projektil (vrh granate koji “pravi štetu”) bude što manji, a što teži. Ovo koristi i naša vojska, samo što mi koristimo čelik/tungsten varijantu umesto DU.

    Upotreba DU u tomahavku (krstareća raketa) nema nikakve logike, osim u nekim (neuspešnim) eksperimentima za dejstvovanje po brodovima.

    Snage Alijanse koja je bombardovala SRJ 1999. godine su koristile DU municiju SAMO u dejstvima topa jurišnog aviona A-10 Thunderbolt II, znači teritorija KiM, i okolina Vranja.

    Da zaključim: DU municija jeste štetna, i treba je ukloniti što pre. Ali tekstovi poput ovog samo doprinose širenju panike i raznoraznih teorija zavere.

    1
    2
  2. Osiromašeni uranijum se upotrebljava u tomahavcima kao protivteg za stabilizaciju rakete tokom leta jer se usled potrosnje goriva menja centar gravitacije rakete.

  3. @Vanja
    Molim Vas da navedete neki ozbiljan izvor, da je DU upotrebljavan kao protivteg u krstarećim raketama tomahavk koje su korišćene u ratu 1999. godine.

    Moje informacije kažu da osiromašenog uranijuma nema u tomahavcima koji su upotrebljavani u ratu 1999. godine – pogledajte link http://www.foia.navy.mil/foia/depleteduranium.pdf

    Sa druge strane lako je širiti senzacionalizam, kada saberu babe i žabe. Na primer, ako spojite zvaničnu informaciju da je DU korišćen u tomahavcima TOKOM TESTIRANJA kao protivteg (simulira težinu bojeve glave ostavljajući mesta za test opremu) , sa informacijom iz Raytheonovog patenta za konvencionalnu bojevu glavu #5,939,662, u kojoj piše da se može koristiti i DU kao balast (umesto čelika i tungstena, radi se o balansiranju penetracionog dela bojeve glave) – dobićete odličan materijal za priču.

    Izvinjavam se na tonu mojih replika, ali mi je stvarno prekipelo da slušam od raznih akademskih ljudi kako su nas “ko zna čime sve bombardovali”, kako se klima promenila, kako se tu i tu STALNO rađaju kokoške sa dve glave itd.

  4. Ameri ne spore koliko je OU baceno. Sporno je samo da li je stetan po zdravlje. Pretpostavljam da nije. Ali nesto drugo jeste, jer cinjenica je da ljudi umiru od raka. Kosovski naucnici kazu da je to od kineskih gasnih lampi, a nasi cute.

  5. ne petljajte se u nesto sto ne razumete. DU i Plutonijum se koristio/koristi se kao protiv teg za krmilo pravca civilnih aviona “From 1969 through 1984, the Boeing Aircraft Company used DU as counterweights on its Boeing 747 commercial aircraft, primarily on the upper rudder and on the horizontal stabilizer elevators”. Isto tako koristi se za balansiranje krstarecih raketa!

  6. @Marko
    Nije sporno da li je upotrebljena DU municija štetna po zdravlje – štetna je. Iako postoji nekoliko mehanizama kojima upotrebljena DU municija može da ošteti zdravlje, daleko je najopasnije udisanje prašine koja se nalazi neposredno pored mesta udara. Ova prašina sadrži okside uranijuma, koji su radioaktivni. Jednom udahnute, ove čestice je nemoguće izbaciti iz pluća, gde to zračenje tokom vremena proizvodi mutacije zdravih ćelija.

    Praktično za svako mesto udara je potrebno da se nekoliko ara površinskog sloja zemlje skine, i specijalnim postupkom dekontaminira. Znači nije samo vađenje projektila iz zemlje, nažalost.

  7. Ameriganjci znaju za foru, posto su bombama raskrcili plac za novu ambasadu, a onda su xxx kubika zemlje odneli i nasuli novu. Ne verujem da su staru dekomtaminirali,samo su je odneli. Nama je dobra.

  8. @Miloš

    Eto Vam G.Miloše djelovi izveštaja od šefa misije UNEP Bakarija Kante.

    http://europespace.page.tl/Posledice-bombardovanja-Srbije-.htm

  9. @Zarko: Ne znam kako si uspeo da povežeš Tomahavk krstareću raketu sa kormilom pravca Boinga 747. Ipak, potrebno je da znaš šta je “rudder”, a šta je “fin”, te da Tomahavk nema “rudder”, pre nego što počneš da citiraš. S obzirom na to kako Tomahavk aerodinamički vrši korekcije putanje u letu (pomeranjem celih stabilizatora), ne postoji inžinjerski opravdan razlog da se dodatno optereti sa DU u kontrolnim površinama.

    Jedino mesto na Tomahavku, gde ima inžinjerske logike da se EVENTUALNO nađe DU je vrh NEKIH vrsta bojeve glave , što se vidi iz Raytheon-ovog patenta koji sam naveo u ranije odgovoru. Ako si siguran da je baš DU korišćen, možeš da kupiš na ebay gajger metar za $100, zatraži od Šutanovca da te pusti u ruševine zgrade generalštaba, pa izmeri.

    @Velibor: Ne budite neozbiljni sa takvim izveštajima. Kakve crne podatke o DU je mogao da ima šef misije UNEP tokom rata? Već ga zamišljam kako u maju 1999. godine vozi džip po Kosovu i meri radioaktivnost.

    Šalu na stranu, radi se o jednom od mnogih terenskih izveštaja je ekipa na terenu poslala centrali BTF UNEP-a. Radi se o izveštajima o GLASINAMA, i svim ostalim informacijama sa lica mesta koje su od interesa za rad BTF, što je POTPUNO NORMALAN modus rada takvih misija. Na osnovu tih izveštaja se kasnije prave selekcije ciljeva misija koje će napraviti ozbiljna ISTRAŽIVANJA, dostojna UNEP-a. Primer takvog istraživanja (sa sve merenjima) je http://www.grid.unep.ch/btf/missions/september/dufinal.pdf

    Koliko je UNEP ozbiljna institucija, i šta je sve pronašao na ovim prostorima, može pročitati na ovom linku http://www.grid.unep.ch/btf/reports/index.html. Tamo se stvarno mogu pročitati zastrašujuće informacije o posledicama bombardovanja, koje nemaju nikakve veze sa DU. A zašto su naši ljudi fascinirani osiromašenim uranijumom, ja stvarno ne razumem.

  10. Bitno je jedno!
    Amerikanci su u vise Zemalja Bliskoga Istoka, zajedno sa Jugoslavijom
    izrucili iz svojih Aviona i Topova oko 450.000 hirosimskih Bombi. Sve
    ostalo nije relevantno. Zracenje iz Iraka doslo je do Engleske. To su
    3.500 km duzine! Zracenje, prouzrokovano uranijskim Bombama, siri se
    Svetom, sami americki Vojnici su Zrtve svog prljavog Rata, koji je
    imao jedan Cilj: Israelu dobaviti Naftu iz Iraka! Srbija zraci
    kao i Irak a i Afganistan!

  11. Mnogim Ljudima nije uopste jasno,
    sta znace 450.000 hirosimskih Bombi. Pozabavimo se prvo tom cinjeni
    com, koja je vise nego sablasna za sve Ljude Sveta, bez obzira na
    drzavne Granice! Amerikanci su uranizirali ceo Svet, i ne osecaju
    pri svom Zlocinu trunku krivnje! Jos uvek vode isti nuklearni Rat
    u Afganistanu, koji je vec izgubljen uz pojacanje evropskih Guzo
    lizaca. Svi ti evropski Vojnici, NATO-vske Sluge su ozracene, i
    takvi ce se vratiti natrag Kuci sa ozracenim Telom!

  12. Svetu nije jasno, cini mi se, sta znaci iracki Rat!
    Amerikanci su prvim zalevskim Ratom 1991-ve zapoceli nuklearni Rat
    protivu Iraka! Jos uzasnijim Bombama tukli su bivsu Jugoslaviju, i
    posledice su, masovna pojava Raka u Ljudi. Pozabavimo se prvo Broj
    kom od 450.000 nuklearnih Bombi, “Hiroshima”, da bi nam bilo jasno,
    ko su Amerikanci, i kakvu Igru igraju protivu ostalog Sveta, u Ime
    Israela i njegove potrebe za irackom Naftom. To je cista kradja!
    I unistavanje Sveta nuklearnim Bombama. Povratka vise nema!!!

  13. Zahvaljujuci Amerikancima, Svet je poceo da zraci!
    I to nuklearno Zracenje siri se Vetrom i Kisom. Ljudi sirom Sveta,
    nisu svesni posledice irackog Rata i Rata u Afganistanu. Citam tu
    u Internetu, koliko Ljude “pogadja” iracki Rat! Nisu Volcine sves
    ni cinjenice, da to zracenje dolazi i u njihovu Zemlju, poput ne
    vidljivog Bauka! Ali taj Rat vratice se Amerikancima kao Bume
    rang natrag! Vec mnogi njihovi Vojnici su umrli od zracenja,
    a to pogadja i evropske Vojnike!

  14. Nisu se samo Amerikanci poigrali Uranijumom!
    Igraju se tom Opasnoscu po Svet, po sve nas, Iranjani, Rusi, Francuzi, Pakistanci, Japanci, Israelci, Englezi! Pa nasta
    vimo dalje igrati se svojim Zivotima! Dovoljno je samo, da
    Israel bombarduje iranska atomska Postrojenja, i eto ti Ho
    rorscenarija za citavu Kuglu.

  15. Koliko je atomskih Zentrala samo u Nemackoj!!!
    Ljudi uopste nisu svesni atomske opasnosti. U tome je najveci Prob
    lem. Irak bi nam trebao biti najbolji primer sa Indijom. Pogledaj
    mo Decu iracku i indijsku u Internetu. Pogledajmo Slike, kako iz
    gledaju Deca, ozracena Uranom! Takvi Decu mogu da ocekuju Vojni
    ci, koji su sluzili u Iraku i Afganistanu!

  16. Terorizam je najpodlija americka Patka!
    Kojom je Amerika zablesavila ceo Svet islamskim Terorizmom. Ne znam, ko terorise celi Svet, Iracani, ili Amerikanci! Koji su pobili oko 1.450.000 neduznih Iracana! Moguce, da je Cifra puno visa! Tom se istom Patkom posluzio i prvi americki crnacki Predsednik, koji nista nije bolji od svog bivseg belog Kolege! Nade su pale u prvog crnackog Lidera “Mira.” On i dalje salje svoje Zemljake u ozraceni Pakao – Afganistan! Mada je Rat vec
    izgubljen, i to najmodernijim satelitskim Oruzjem!

    Kako bi izgledalo, kada bi sada Iran poslao 100 atomskih Pro
    jektila na Nju Jork, nezamislivo za posteni hriscanski Svet!
    Ja nisam niti Hriscanin, niti Musliman, niti Jevrejin, ja
    sam Ateist, dakle neutralan sam. Ne pripadam niti jednoj
    Religiji ili Veri. Ali Svet bi bio prenerazen iranskim
    Projektilima, jer Amerika je bozja Zemlja. Amerikanci
    su izabran Narod, nesto posebno. To sto su pobili
    1.450.000 Iracana, ne smrdi nikome. To su eto
    Muslimani, nisu Ljudi! A kako bi bilo, da
    su taj Genocid pocinili Iracani u Ame
    rici, porusili Nju Jork nacisto!

  17. Posmatram Sliku u Internetu, na kojoj citam:
    “Fuck Iraq”. Eto to je ta hriscansko americka Kultura, za mene cisti Rasizam, onaj slican nemackom u vreme Hitlera! “Odjebi Irak” Zasto, jer je islamska Zemlja, manje vredna od Amerike! Hriscani bi prvo trebali da preispitaju Temelje svoje Vere, da bi mogli da shvate uzasan Rat u Iraku! Jer konacno taj uranski Rat su vodili Protestanti americki, sa Biblijom u ruci i Snajperkom, izgraviranom biblijskim Citatima! Ubice su bili Oni, koji cvrsto veruju u Isusa, kao i sam Bus!

    Nacisti su takodjer bili krsteni Hriscani, Protestanti i Katolici!
    Slavili su Bozic i odlazili u Crkvu, a istovremeno su i ubijali!
    Te postoje debele Paralele izmedju Esesovaca i danasnjeg Vasing
    tona! Djubre isto!

  18. Propagirati hriscansku Ljubav, a istovremeno tuci
    Bombama, uranijskim Bombama jedan neduzan Narod, nalazim podmuklim i
    neizdrzivim za zdrav Razum, Zlocinom! U Akciji su bili duboko ubedje
    ni Hriscani, kojima je Isus najvisa vrednost! Ti su silovali i ubi
    jali mlade Iracanke, jer su eto islamsko Djubre, nisu Ljudi!!!
    To je slicno biblijskim Pricama kao u cetvrtoj Knjizi Mojs.
    31: 15-18. Masovno Silovanje Devojcica pobijenog Naroda!
    Dakle americki Marinci su bili duboko motivirani!!!

  19. Ne propagira li se slucajno Biblija u Internetu!
    Jedan drogirani i pijani americki Vojnik je silovao iracku Devojcicu,
    a nakon toga ju je i ubio! Nije mu bilo dovljno Silovanje, morao je Dete i da dokrajci. Biblijska Prica je 100% slicna! Ali taj Vojnik
    je apsurdno osudjen na dozivotnu Robiju. Nije mi jasno zbog cega,
    ako vec Vojnicima delis Biblije sa Propagandom Silovanja. Zasto
    onda Tip mora ici u Zatvor, ako i Obama stavlja svoju Ruku na
    Bibliju, tj. Silovanja!!! Onda i propagira Silovanja!!!

  20. Silovanja, Ubijanja, prebijanje Iracana,
    su bile Akcije americkih Vojnika, jedva starih 20 Godina! Otkud im
    takva Mrznja, tako duboka Mrznja prema Ljudima, koji eto ne misle
    nesrecno kao Oni!!! Upali bi u Kucu, maltretirali bi Zene i Decu,
    a Muskarcima su Glave lupali o Zid! Decki 20 Godina stari. I
    danas se kao izvinjavaju za svoja sadisticka dela. Izvinja
    vaju se u Javnosti, ne Savesti radi, vec im je bilo prev
    ruce u Iraku, zbrisali su Glavom bez obzira! Njihovo
    Izvinjenje nije iskreno. Jer Iracani su pokazali
    vremenom Zube, kada su sakupili Snage da se
    odupru sadisticko americkoj Omladini!
    Koja je dosla u Irak, da se izivlava!

  21. Irak je najveca americka Bruka!
    Irak kazuje, ko su Amerikanci u sustini. Jedna primitivno-hriscanska
    Rulja! Ne svi. Niti slucajno svi, ali njih 90%! Koji su to bili Ame
    rikanci, koji su dosli u Zemlju, da se dobro izive,… Protestanti!
    Ku Klux Klan – Djubre! Rasisti, poput Djordja Busa. Hriscani su
    ga konacno dva puta i izabrali za svog Predsednika, da je bilo
    politicki moguce, glasali bi ga i treci put! Djordj je bio
    americki 90%! Biblija je bila glavni Zakon u Beloj Kuci!

  22. Postoji i Knjiga: “Protestantski Predsednik”
    Hriscani sirom Sveta, mogu da budu ponosni svojim hriscanskim Pred
    sednikom, koji je bacio na neke Zemlje 450.000 hirosimskih Bombi!

    Ateist 100%

  23. http://standard.rs/-cvijanovi-vam-preporuuje/5272-nauk-za-srbiju-bio-sam-plaeni-ekonomski-ubica-.html

    Gospodine Perkins, Vi ste napisali knjigu “Priznanje jednog ekonomskog plaćenog ubice”, koja je izazvala i još uvek izaziva burne reakcije širom sveta, iako je to, zapravo, samo istinita priča o poslu kojim ste se nekada bavili. Možete li da nam objasnite ko su ekonomske plaćene ubice i šta je njihov zadatak?
    – Mi primarno stvaramo globalnu imperiju bez sile. Najvažniji zadatak za ekonomskog plaćenog ubicu je da otkrije sve one zemlje Trećeg sveta koje imaju resurse za koje su zainteresovane američke korporacije (uzmimo primer nafte), zatim tim zemljama Svetska banka ili njoj slične institucije dozvoljavaju ogromne pozajmice. Ali, novac ne ide direktno u tu zemlju. On pre ide američkim kompanijama koje grade moćne fabrike, industrijske komplekse ili preduzimaju druge grandiozne infrastrukturne projekte u toj zemlji. Od toga imaju koristi lokalne bogataške familije jednako koliko i američke korporacije, ali to ne pomaže i većini populacije, koja je suviše siromašna da koristi struju, nije obučena dovoljno da radi u novoj industriji i koja faktički ostaje da živi van tog ekonomskog sistema. Zemlja, naravno, završava tako što upada u ogroman dug koji ne može da izmiri. Tada mi, ekonomske plaćene ubice idemo nazad u tu zemlju i kažemo: “S obzirom na to da ne možete da platite svoje dugove, dajte nam ono od čega živite – prodajte vašu naftu po niskim cenama našim naftnim kompanijama. Ili nas podržite svojim glasovima u UN – u ili pošaljite svoje trupe da podrže naše u Iraku.” U nekim situacijama u kojima mi nismo imali uspeha, agenti–šakali, bili su poslati da sruše tu vladu ili eliminišu one lidere koje ekonomske ubice nisu uspele da podmite. To se meni dogodilo u Panami i Omar Torijos je bio ubijen kao rezultat toga. Ako bi i šakali podbacili, onda ide američka vojska – kao što je slučaj s Irakom.

  24. Amerika terorizira celi Svet!
    1. Teroriziraju se i sami americki Gradjani od Policije i Vlasti.
    2. Amerika je Zemlja Diktature.
    3. Nuklearni Ratovi Amerike cine mnoge Zemlje nenaseljivim!
    4. Amerika je Neprijatelj Covecanstva!

    Ateist!

  25. Марко Н

    У Србији има око 600 радиоактивних громобрана. Налазе се често у у густо насељеним деловима градова a у близини школа и обданишта. По закону је требало да буду уклоњени још пре четири године. Епидемија малигних обољења је, нажалост, наша свакодневица. Ако нас је већ Нато пакт, током агресије на нашу земљу 1999. године, бомбардовао осиромашеним уранијумом, не морамо и сами да се зрачимо!

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *