SLUČAJ ČVOROVIĆ: Pranje biografije – linčom

Piše: Nataša Jovanović

Koje okolnosti su bile presudne da asistent Pravnog fakulteta ostane bez posla? Koliko u prilog činjenici da je reč o manifestu savremene dekadencije govori podatak da su odluku o neizboru doneli profesori, listom optuženi u aferi „Indeks“?

U zemlji u kojoj važe dvojaki aršini, zakoni, razume se, nisu isti za sve njene žitelje, pa čak ni onda kada poznavanje prava jeste deo njihove profesije. Valjda u takvoj atmosferi savremene dekadencije ne treba da čudi da slučaj smenjivanja asistenta Pravnog fakulteta mr Zorana Čvorovića koji, budući da najbolje ilustruje vreme nedemokratije, nije zavredeo pažnju javnosti. A, desilo se da zbog jedne knjige crkveno-kanonskog sadržaja „Istina slučaju vladike Artemija“, Čvorović, asistent na predmetu Opšta istorija države i prava bez podrške dvotrećinske većine ne prođe reizbor. Da stvari budu čudnije odluku je donelo Naučno-nastavno veće čiju većinu čine profesori umešani u aferu Indeks.

POLITIČKI NEPODOBAN

Čitaocima „Pečata“, koji se sećaju „Novih inkvizitora“, podseća Marko Pavlović, profesor na Pravnom fakultetu u Kragujevcu, poznato je da je priređivačima knjige „Istina o slučaju vladike Artemija“, najavljen otkaz. Razvlačenje krivičnog postupka optuženima u aferi Indeks, uz prepuštanje optuženicima uprave Pravnog fakulteta u Kragujevcu, u sprezi sa anatemisanjem zbornika tekstova o vladici Artemiju, 15. jula je dobilo svoju prvu žrtvu. Jedan od priređivača zbornika tekstova, mr Zoran Čvorović, na Nastavno-naučnom veću Pravnog fakulteta u Kragujevcu, nije dobio potrebnu većinu za reizbor, što za posledicu ima otkaz. Naime, optuženici iz afere Indeks bili su dovoljno monolitni da spreče formiranje potrebne većine.
„Na sednici je glavnu reč vodio jedan od ‘novih inkvizitora’ N. Đurđević, koji je govorio duže od pola sata. Pripomogao mu je drugi ‘novi inkvizitor’, dekan P. Stojanović. Glavna primedba na predlog Komisije da se Zoran Čvorović reizabere za asistenta bila je u tome što je on u novinama i na sajtovima govorio o bezakonju na fakultetu i o bezakonju u Crkvi. Mnogo mu je zamereno i to što je u jednom intervjuu rekao da neki pojedinci žele da spreče njegov naučni rad kao prvog srpskog pravnog istoričara koji treba da doktorira iz ruske pravne istorije“, navodi Pavlović.
Pozicija N. Đurđevića kao jednog od dva najmoćnija čoveka među optuženicima, zasniva se na beogradskim (političkim) vezama i na nagomilanim funkcijama. Đurđević je urednik sajta Fakulteta, glavni urednik časopisa, šef Katedre za građansko pravo, rukovodilac doktorskih studija, član Stručnog veća Univerziteta, član Antidoping komisije. On je i kandidat za Matični odbor za društvene nauke i jedini kandidat za novog prevremenog dekana (koji će biti lake ruke za otkaze, pogotovu kad mu uticajni pripadnici optuženičke većine donesu „glavu na tacni“ nekog od nepokornih).
Na sednicu Veća došlo je i nekoliko profesora koji od uspostavljanja vlasti optuženičke većine (punih godinu dana) nisu dolazili na sednice. Osim dvojice sprečenih, iz porodičnih razloga, na sednicu Veća došli su i oni neobeleženi aferom Indeks. Većina od njih, smatra Pavlović, došla je sa jedinom namerom da svojim glasom odbrane politički nepodobnog asistenta, kome su „novi inkvizitori“ najavili otkaz.
Povodom negativne odluke fakultetskog Nastavno-naučnog veća Pravnog fakulteta univerziteta u Kragujevcu prof. dr Kosta Čavoški ističe da je reč o  veoma nečasnom i pogubnom slučaju. „Kolega Čvorović je izrazito sposoban asistent koji je sposobnost dokazao pisanjem magistarske teze, a ubrzo se približava i završetku svoje doktorske teze koju planira da brani na tom fakultetu. On je imao reizbor, ispunjavao je sve uslove i Komisija je napisala izrazito pozitivno mišljenje. Otuda nije bilo nikakvog razloga da on ne bude izabran. Članovi Nastavno-naučnog veća vrše prilikom izbora javnu delatnost i službeni posao i moraju dati pozitivan glas onome koji ispunjava sve uslove za izbor za zvanje za koje je predložen. Drugim rečima, ukoliko neko ispunjava uslove za izbor oni moraju glasati za tog čoveka, jer oni svojim glasom ne raspolažu kao nekim ličnim ćefom, u smislu da mogu da prema svom vlastitom raspoloženju glasaju ovako ili onako, već poput sudije u sudu moraju doneti onu presudu koja odgovara činjeničnom sklopu tog slučaja.“
Na žalost, navodi Čavoški, umesto toga, devet članova ovog Nastavno-naučnog veća i to upravo oni kojima se sudi za jedno od najtežih krivičnih dela na Univerzitetu, a to je uzimanje novca od studenata zarad polaganja ispita, glasali su protiv njega. Tako je ispalo da su oni koji su osumnjičeni za teška krivična dela i kojima je u toku suđenje, izbacili sa fakulteta jednog časnog i poštenog pravednika.
„To je nedopustivo i krajnje je vreme da se umešaju i univerzitetske vlasti i Ministarstvo obrazovanja. Pitam se, kako oni koji su osumnjičeni za teška krivična dela koja su izvršili u poslu kojim se bave, uopšte mogu da i dalje predaju na fakultetu i vrše upravne funkcije, a u toku im je suđenje. Za to je krivo Ministarstvo obrazovanja, ali i Smederevski sud koji to suđenje bez ikakve potrebe odugovlači. Drugim rečima, kolega Čvorović je žrtva obesti svojih kolega“.

Razvlačenje krivičnog postupka optuženima u aferi Indeks, u sprezi sa anatemisanjem zbornika tekstova o Crkvi (Istina o slučaju vladike Artemija) mladog asistenta je koštalo otkaza

VESTERN FILM

Prava slika današnjeg stanja na Pravnom fakultetu u Kragujevcu (u „evropskoj Srbiji“) u ponečemu uvek izmiče i najveštijem peru. Potpuna slika ove nesrećne ustanove Pavlović smatra da se može naći u scenama iz vestern filmova. To su one scene u kojima je krajnje jednostavno napravljena razlika između države i razbojničke družine. Naime, prema definicijama još s kraja srednjeg veka, država je organizacija koju karakteriše poštovanje pravednog zakona. Za razbojničku bandu zakoni ne postoje.

„Elem, zamislimo jedan gradić na Divljem Zapadu koji su osvojili optuženici, odbegli od pravde iz jednogdrugog grada. U osvojenom gradu, kao razbojnička družina, zaveli su strahovladu. Ipak, kao i u svakoj strahovladi, ostala su neka mesta nepokora. Vlasnici jedne od lepših radnji u gradu, otac i sin, i jedna njihova rođaka su se usprotivili. Od pravde odbegla družina odmah je zgrabila sina i stavila ga na vešala. Pomoći niotkud. Federalni šerif je dobro obavešten o slučaju, ali ima lične razloge dase ne meša u svoj posao. Ima tu još nadležnih državnih službenika koji su okrenuli glavu od besudnog gradića. Mnogi bi u ovoj filmskoj priči mogli pronaći elemente dešavanja na Pravnom fakultetu u Kragujevcu. Gradić u kome je zavedena strahovlada je Pravni fakultet u Kragujevcu. Onaj na vešalima je mr Zoran Čvorović. ‘Nemarni’ federalni šerif je ministar prosvete, Žarko Obradović“.
Ovome valja dodati i scene s građanima koji se, zatvoreni u svoj najuži krug, pitaju ko je sledeći.
Zakon je pogažen. Pomoći niotkud.

Један коментар

  1. U tekstu nedostaje zaboravljena ali bitna cinjenica. Vladika sumadijski Gospodin Jovan, borio se “lavovski” sto preko svestenika u Lazarevcu (pitati predsednika opstine Branka Borica)a i na druge nacine, da se onemoguci pristup vladici Artemiju i njegovim kaludjerima u Kolubarski kraj, da ne odnesu pomoc i priloge za svoje manastire.
    Profesor N.Djurdjevic je dugogodisnji predsednik Crkvene opstine u Kragujevcu, covek od poverenja vladike sumadijskog Gospodina Jovana. NIJE SLUCAJ

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *