Obamina mašina za ubijanje

brika
Piše Bogdan Đurović

Da li se iza smene generala Stanlija Mek Kristala krije veliki obračun Pentagona i Bele kuće i najava kraha avganistanske strategije Baraka Obame koja ga može koštati funkcije?

Ima nešto mnogo trulo u Avganistanu, i na žalost, to smo mi – ocenila je ovih dana saradnica vašingtonskog Hadson instituta i kolumnistkinja Mardokovih izdanja, Njujorčanka En Marlou, koja se upravo vratila iz svoje 14. posete ovoj zemlji, i šeste koju je provela u zoni ratnih dejstava američke vojske. Da je ocena ove poznate blogerke „Vorld afersa“ tačna, većina čitalaca nema dilemu, jer je rat u Avganistanu u junu i zvanično postao najduži oružani sukob koji je SAD vodio u svojoj bezmalo dvoipovekovnoj istoriji.

PROMENA KOMANDE
Posle skoro devet krvavih godina navodne potrage za američkom marketinškom kreaturom Osamom bin Ladenom i više od 2.000 poginulih zapadnjačkih vojnika, operacija „Trajna sloboda“ (Enduring Freedom), donela je samo trajne patnje lokalnom stanovništvu. Ali i drastično osiromašila obične Amerikance, koji su, pri tom, postali žrtve niza orvelovskih zakona, kao objekti ponižavajućeg kršenja osnovnih ljudskih prava i sloboda – u ime kojih Vašington decenijama nemilice sipa bombe po glavama slobodoljubivih naroda. Ko je profitirao? Pa, naravno Pentagon i parazitirajući vojni lobi koji, grabeći za sebe hiljade milijardi dolara, nekadašnju državu snova svesno i ubrzano gura u totalnu militarizaciju i fašizam. A specijalne službe su tu da u ime „demokratije“ i „rata protiv terora“ neutrališu svakoga ko se pobuni.
„Doneo sam ovu odluku, ali ne zato što se moji pogledi razilaze sa generalom Mek Kristalom“, izjavio je u utorak 22. juna predsednik Barak Obama, obrazlažući smenu dojučerašnjeg komandanta NATO i američkih snaga u Avganistanu. Naprotiv, dodao je Obama, „mi menjamo komandu, ali ne menjamo strategiju“, i na mesto Stenlija Mek Kristala postavio generala Dejvida Petreusa, šefa Centralne komande SAD-a, odgovornog za operacije na Bliskom istoku, u Avganistanu i centralnoj Aziji. Čoveka koji je pre desetak dana usred Senata, odgovarajući na pitanje senatora Džona Mekejna, iznenada izgubio svest – navodno zbog „lake dehidracije“. Vest o smeni Mek Kristala posle samo godinu dana na ovoj funkciji, za nekoliko sati obišla je svet, a javnost je bila zabavljena izjavama generala sa četiri zvezdice o pojedinim likovima iz vrha američke civilne i vojne vlasti, koje je preneo magazin „Rolingstoun“, u autorizovanom tekstu. Tačnije, u trenutku kada je Mek Kristal razrešen dužnosti, ostalo je još puna tri dana do petka, dana kada „Rolingstoun“ izlazi na kioske.
Agencije, dopisnici, analitičari, pohitali su da objasne (mada zvanično tekst još nije bio ni objavljen) šta je to grešno izjavio general koji je pre Avganistana rukovodio Komandom združenih specijalnih operacija, kojoj su potčinjene elitne jedinice zadužene za rešavanje najpoverljivijih državnih zadataka. Tako su u prvi plan istakli njegovu opasku koja se tiče potpredsednika Džozefa Bajdena – „a ko je to?“ – ili da ne voli kada mu stižu mejlovi od specijalnog izaslanika za Avganistan i Pakistan Ričarda Holbruka, koga, inače, naziva „opasnom ranjenom zveri“, jer mu ostavka stalno visi o koncu. Dopisnici su pomenuli da je Mek Kristal „vređao i saveznike“, ali nisu precizirali da je neimenovanog francuskog ministra, sa kojim je trebalo službeno da večera u Parizu, nazvao „gejem“. Ovo selektivno izveštavanje bio je nagoveštaj da se u spornom tekstu pod nazivom „Odbegli general“, možda krije i nešto više od pukog etiketiranja pojedinih ocvalih Obaminih saradnika, od kojih je neke nazvao „klovnovima“. Nešto što u Vašingtonu nikako ne žele da se glasno čuje. Tako je ispalo da je Mek Kristal – za koga niko od „nezavisnih“ medija i analitičara nije propustio da ukaže da se odmah izvinio za tekst i „priznao grešku za pogrešnu procenu“ – zapravo običan nepromišljeni glupan, koji funkcioniše po sistemu: što na umu, to na drumu! A takve, je li, ne treba ozbiljno shvatati, a kamoli čitati njihova pisanija na 10 strana po kojekakvim rok magazinima…
Tekst koji je tako ocrnjen i pre nego što se pojavio, potpisao je Majkl Gatings, reporter iz Iraka i Avganistana, koji do tada nikad nije pisao za „Rolingstoun“. Reporter je proveo sa Mek Kristalom mesec i po dana, ne samo na ratištu, već i u Parizu, pabovima i komandnim sobama. Dakle, ne samo što je imao dovoljno mogućnosti da opušteno razgovara sa komandantom, već i da detaljno „skenira“ njegovo okruženje i probleme sa kojima se suočava. Utoliko je značajnije to svedočenje, koje se, začudo, ne sastoji samo od hvalospeva najboljem pitomcu Vest Pointa u novijoj istoriji Amerike i njenog verovatno najboljeg i, do juče, najmoćnijeg generala. Možda „Odbegli general“ zaslužuje dublju analizu? Možda je taj tekst, kako neki tvrde, samo vrh ledenog brega u do sada najotvorenijem obračunu vojnog vrha sa Obamom i njegovim „klovnovima“? I, do sada nezamislivi znak slabosti, odnosno pukotina u američkom rukovodstvu?
Materijal, u kome nije do kraja jasno gde se završavaju generalove reči, a gde počinje novinarska interpretacija, zapravo je u celini Mek Kristalova ispovest, koju je on odobrio za štampu i tako je i treba čitati. Naravno da je Obama bio ljut kada je pročitao da je komandant američke vojske otputovao u Pariz da predstavi „novu vojnu strategiju našim saveznicima u NATO-u, a suštinski, da podrži bajku o tome da mi uopšte imamo saveznike“. Obaminu bajku? Jer, od kako je Mek Kristal preuzeo dužnost, „rat u Avganistanu je isključiva stvar SAD-a“. „Antiratna opozicija već je oborila holandsku vladu, prinudila na ostavku predsednika Nemačke i naterala Kanadu i Holandiju da proglase povlačenje svojih kontingenata od 4.500 ljudi“, piše general. Tome treba dodati i poslednju vest da je i Poljska, najbliži američki saveznik u istočnoj Evropi, najavila povlačenje trupa.

Odbegli general: Mek Kristal nije imao dlake na jeziku – za Džozefa Bajdena je pitao „a ko je to“, Ričarda Holbruka je nazvao „opasnom ranjenom zveri“, nije želeo da večera sa francuskim ministrom jer je ovaj navodno „gej“, a Obamine saradnike etiketirao je kao „ocvale klovnove“

IZLAZNA STRATEGIJA
Mek Kristal je na dužnost u Avganistanu došao posle smene Dejvida Mek Kirnana, što je bila prva promena ratnog komandanta u toku vojnog sukoba, još od 1951. kada je Hari Truman zamenio Daglasa Mek Artura u Korejskom ratu. Obama je, tako, napravio presedan, drugi put za godinu dana. Tek što je preuzeo dužnost u Avganistanu, Mek Kristal je dospeo u žižu javnosti, iako je godinama delovao iz senke, kao šef američkih tajnih operacija. U medijima se pojavio njegov „poverljivi“ izveštaj Obami u kome on zahteva hitno pojačanje od 40.000 vojnika, inače „rizikujemo neuspeh postavljenih zadataka“. Iako je u Vašingtonu zbog ovog pisma nastala oštra polarizacija (čak su Bajden i Obama imali oprečna mišljenja), predsednik je prelomio i stao na stranu „specijalnog generala“, odobrivši pojačanje od 30.000 ljudi. Obamini saradnici su ocenjivali da Pentagon ucenjuje i „lomi ruku“ sa Belom kućom i predsednikom (koji nije služio vojsku), prozivajući ga za slabost u vođenju nacionalne politike.
Za „odbeglog generala“ založio se i avganistanski predsednik Hamid Karzai, sa kojim je Mek Kristal, imao „specijalne odnose“ i autoritet da ga, bolesnog, probudi usred noći. Obamini puleni Holbruk i ambasador Karl Ejkenberi, nisu ni upola bili bliski Karzaiju kao Mek Kristal. Ali, pomenuta En Marlou tvrdi da je Karzai ogrezao u kriminal i da njegov brat Ahmed Vali Karzai, preko svoje firme „Kandahar kraš“ prodaje talibanima eksploziv i detonatore kojima oni ubijaju Amerikance, dodajući da niko u Kabulu, kao ni sam Mek Kristal ne želi to da komentariše. Ova kolumnistkinja „Vol strit džornala“ dodaje da je Karzai nedavno najurio dvojicu istaknutih saradnika – jer su bili protiv primirja sa talibanima. Ona kaže da Amerika nudi Avganistancima alternativu između talibana i Karzaijeve mafije.
Vašington, svestan da je rat odavno izgubljen, pokušava da nađe „izlaznu strategiju“. Jedno od najozbiljnije razmatranih rešenja je da se talibani naprosto uključe u Karzaijevu vladu, kao da ništa nije bilo. U prilog tome govori i to što savezničke snage već dugo plaćaju sramnu drumarinu talibanima, da ovi ne bi napadali konvoje sa robom. I uopšte, da Amerikanci, umesto na rat, troše sve više dolara na podmićivanje neprijatelja. (Postavlja se i pitanje: da li se neko u Pentagonu „ugrađuje“ u ovom podmazivanju, jer su zvanični troškovi SAD-a astronomskih milion dolara godišnje po jednom vojniku?). Zašto je onda nezamisliva Obamina odluka da to sve preseče i pomiri se sa talibanima, realnim gazdama Avganistana? To bi bilo rešenje koje bi Rusima najmanje odgovaralo, jer bi osokoljeni mudžahedini ponovo svoj nišan okrenuli prema starom neprijatelju – Moskvi. I obnovili nekadašnje savezništvo sa Vašingtonom protiv Kremlja. Čini se da stvari „klizaju“ baš u tom pravcu, o čemu svedoči i nedavna eskalacija sukoba u Kirgiziji, velikoj mišolovci za Medvedeva i Putina.
Kako prenose pakistanski mediji, „osovina SAD-Pakistan-Saudijska Arabija-Turska“, planira da talibani (Puštuni) preuzmu vlast posle odlaska Amerikanaca iz Avganistana, što bi bio veliki udarac za Rusiju koja se u ovoj zemlji oslanja na Severnu alijansu. Pakistanski „Frontijer post“ navodi da je sada glavna američka briga – kako smanjiti ruski uticaj u regionu posle povlačenja. Drugačije viđenje iznosi i Gejdar Džemal, predsednik Islamskog komiteta Rusije. On tvrdi da nastaje regionalni blok u koji ulaze Iran, Turska, Sirija, Liban (Hezbolah) i Palestina (Hamas), koji obuhvata 160 miliona ljudi i pet puta veću teritoriju od Francuske i kome će se priključiti Egipat posle odlaska Hosnija Mubaraka, kao i Sudan. Džemal veruje da se Amerikanci ni po koju cenu neće povući iz Avganistana i Iraka, jer bi to dovelo do jačanja pomenutog bloka i njegovog preuzimanja kontrole nad centralnom Azijom. A to bi, pak, tvrdi lider IKR-a, dovelo do kraha zapadne (američke civilizacije), NATO-a i globalnog liberalizma, što bi za Amerikance „bilo jednako nestanku sa mape sveta“. Zato, veruje on, Vašington izaziva veliki rat u centralnoj Aziji, u koji želi da uvuče evropske zemlje i Rusiju.

Jedino što je trajno u avganistanskoj operaciji „Trajna sloboda“ (Enduring Freedom), jesu patnje američkih marinaca i lokalnog stanovništva

BESKONAČNI RAT
Ali, po svemu sudeći, na ovom pitanju i dolazi do trvenja u američkom vrhu. Ratnom lobiju koji godišnje obrće ne manje od 600 milijardi dolara, odgovara „beskonačni rat“ kao trajni izvor prihoda i čini se da je nova strategija, čiji je glavni protagonista bio upravo Mek Kristal, bila upravo na to i sračunata. To je takozvana „counterinsurgency strategy“ (protivpobunjenička strategija COIN – u prevodu „novčić“), koja podrazumeva postepene promene i „kultivizaciju“ Avganistana, kako bi se stanovništvo dobrovoljno odreklo talibana. Naizgled bezumna, ova strategija sadrži plan o izgradnji infrastrukture i, naravno, podmićivanju lokalnih lidera. Dakle: još mnogo godina vojnog prisutstva i ogromne svote novca. To je plan Mek Kristala, ljubimca Džordža Buša i njegovog ministra odbrane Donalda Ramsfelda, dvojice ljudi koji su kreirali ratne pohode na Irak i Avganistan i koji su generala postavili da upravlja specijalnim operacijama u Iraku. Tamo su njegovi borci likvidirali hiljade „pobunjenika“, uključujući i Abu Musaba al Zarkvaija. Mek Kristal je rukovodio i hvatanjem Sadama Huseina, a bio i odgovoran za iživljavanja u iračkim zatvorima. Ali, nikada nije zaista odgovarao i posle svakog skandala izlazio je sa zvezdicom više na ramenu.
„Komanda združenih specijalnih operacija bila je mašina za ubijanje. Mek Kristal je uvek bio spreman za pronalaženje novih načina za ubijanje. Sistematski je reščlanjavao terorističke mreže, pratio pojedine borce, a onda ih lovio. Često uz pomoć hakera“, opisuje generalove metode general-major Mejvil, tadašnji šef Mek Kristalove operativne uprave, čije reči prenosi Majkl Gating u „Rolingstounu“. A onda je Obama, na samom početku svog predsedničkog mandata, prekomandovao „mašinu za ubijanje“ u zemlju talibana. Od januara do aprila ove godine, saveznici su likvidirali 90 avganistanskih civila, uključujući i dve trudnice, što je za 76 odsto više nego u istom periodu prošle. „Ustrelili smo previše naroda“, priznaje Mek Kristal za „Rolingstoun“ i objašnjava da je to loše, „jer zbog svakog ubijenog civila dobijaš 10 novih neprijatelja“. Zato je, u sklopu „strategije novčić“ predložio nov model za dodelu odlikovanja: „uzdržavanje od ubistva“ donosi medalju za „junačku uzdržanost“! Na to su se otvoreno pobunili američki profesionalci, jer su, kako kažu, verovali da će sa dolaskom Mek Kristala „otresti prašinu sa pušaka“.
Očigledno da je general Mek Kristal odlučio da zada ozbiljan udarac vašingtonskim „klovnovima“ i lično Obami koji ga je i postavio. A to sigurno nije uradio na svoju ruku, bez jake podrške unutar Pentagona. Kako je za „Rolingstoun“ izjavio jedan Mek Kristalov savetnik (a zapravo sam general), on je bio „usamljeni vuk koji je uzeo pod svoju kontrolu rat u Avganistanu, ali nije spuštao pogled sa pravih neprijatelja – slabića u Vašingtonu“. Šta sve ovo znači?
Sve češće se može čuti tumačenje da generali ostavljaju Obamu samog na vetrometini izgubljenog rata. Tome u prilog govori i činjenica da američkom predsedniku u poslednje vreme drastično opada rejting i da ima sve manje šansi za drugi mandat u Beloj kući. Krah američke strategije u Avganistanu biće samo još jedan dokaz njegove propale spoljne politike. Tada umesto njega može doći odlučniji lider, jastreb mlađe generacije poput Mek Kristala, koji će „vratiti izgubljeni američki uticaj u svetu“. Da li je to put ka velikom ratu?

5 коментара

  1. Dali se samo akteri mijenjaju ili i politika tesko je odmah zakljuciti.Dali Obama mijenja Busove jastrebove jednog po jednog ili ce oni njega pocistiti tesko je sada dati prognozu.U nekoliko poslednjih dana mijenja se medjunarodna politika u stvari vrsi se prestrojavanje u regionu Hormuskog zaliva gdje se upucuju tri nosaca aviona i destine brodva koji bi kako je najavljeno trebali da vrse kontrolu prolaska iranskih trgovackih brodova koji nose pomoc u pojas Gaze.Sve bi to donekle moglo da se uzme kao zdravo za gotovo da se u medjuvremenu nijesu pojavili Izraelski ratni avioni stacionirani u Saudiskoj Arabiji u Iranu su primecena pomijeranja Nacionalne Garde Irana dok se u Azarbedzanu grupisu trupe za specijalnu namjenu.Ostaje da se nagadja dali je administracija resila da uz pomoc Izraela izvrsi bombardovanje Irana u stvari iranskih nuklearnih postrojenja ili je u pitanju jo i drzavni udar, na sve ovo brzo ce se dobiti odgovor.Dali su bankari okupljeni oko Rosildovih sada na snazi pa se daje prednost nafti i ratnoj tehnici ili ce Rosildovi izgubiti polja pod opijumom u Avganistanu, mjer i smjena u Pentagonu na to navode.U svakom slucaju nafta ce da poskupi a to bi donekle ublazilo rupu u americkoj kasi koja se ionako ne moze zatvoriti zato su i ucestali sastanci sa Rusijom i Ukrainom trazi se uzdrzanost ako dodje do napada na Iran a za uzvrat ce se obracunati sa lokalnim proizvodjacima opijuma u Avganistanu koji i Rusiji zadaju problema.Na drugoj strani Turska se sve vise pokazala kao problem jer podrzava Iran a Amerika nece da izgubi Tursku pa sa zato vrsi pritisak na Brisel da se Turska ne mijesa u sukob ,obecava se Turskoj punopravno clanstvo u EU,sta na to kaze Merkelova vjerovatno misli na utakmicu i pobjedu posle Argentine.

  2. Pardon ,dali su bankari okupljeni oko Maknamarinih sada na snazi……..

  3. НАТО, бит-бул ”Новог светског поретка”, мада губи снагу, се неће лако предати.Што ситуација буде гора, одговори умивеног и дограђеног фашизма ће бити крвавији и сатанскији.Нажалост, проблеми нас тек чекају.Зликовци поседују огромну моћ и сатански ум, а спремни су на буквално све.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *