Evroazijske integracije po receptu Moskve

Piše Bogdan Đurović

Od 1. jula startovao je Carinski savez Rusije, Belorusije i Kazahstana, kao nagoveštaj budućeg ujedinjenja ovih država i obnove Ruske imperije

Došao je i taj trenutak, napravljen je prvi veliki korak integracije na postsovjetskom prostoru. Moskva je 1. jula pokrenula mehanizam Carinskog saveza Rusije, Kazahstana i Belorusije. To je realna integracija, koja će se sprovoditi u više etapa, što već godinama najavljuju Vladimir Putin i Dmitrij Medvedev. Ako se pogleda i malo dalje, u najavi je obnavljanje nekadašnje Ruske imperije na savremenim principima. Za ostvarenje tog cilja neophodan je pre svega potpuni povratak Ukrajine pod okrilje Kremlja. Ali, od kako je stupio na vlast u Kijevu, Viktor Janukovič uklanja jednu za drugom brojne prepreke prema Rusiji koje su gradili njegovi prethodnici, posebno Viktor Juščenko.
Zato i ne čudi da je prošle nedelje grad na Dnjepru posetila američka državna sekretarka Hilari Klinton, opominjući, valjda, Janukoviča da se ne igra sa tim stvarima. No, prirodni procesi u tradicionalnim zonama ruskog uticaja već su toliko uzeli maha da Amerikanci mogu samo da pokušavaju da ih uspore, ali u sadašnjem trenutku nemaju snage da ih zaustave.

NEMOGUĆNOST OBNOVE SSSR-a
Kako je izjavio belorsuki predsednik Aleksandar Lukašenko, parlament u Minsku je ratifikovao sve ugovore i sporazume koji se tiču Carinskog saveza (CS), što je bio poslednji korak na koji se čekalo, s obzirom na to da su Moskva i Astana to još ranije učinile. Tako CS može da počne da funkcioniše od početka ovog meseca, kako je i najavljeno, iako formalno deluje još od 1. januara. Prema rečima kazahstanskog ministra finansija Bolata Žamiševa, suština CS-a je u uklanjanju carinske kontrole na unutrašnjim granicama i jedinstvenoj primeni carinskih procedura na teritoriji država članica. Kako je objasnio zamenik ruskog premijera Igor Šuvalov, osnovni principi za formiranje CS-a preuzeti su iz dokumenata EU i Svetske trgovinske organizacije i nimalo im ne protivreče. U Moskvi ističu da je cilj stvaranja CS-a „integracija ekonomija i širenje saradnje“ između država potpisnica. CS je proistekao iz sporazuma o stvaranju Jedinstvenog ekonomskog prostora, koji su 26. februara 1999. godine potpisali Belorusija, Kazahstan, Rusija, Kirgizija i Tadžikistan, ali su samo prve tri države bile spremne za relativno brze integracije.
(Pro)zapadni analitičari tvrde da Moskva namerava da obnovi SSSR, ali takva ocena ne stoji iz mnogo razloga. Navedimo samo nekoliko.
Putin je jednom prilikom izjavio da je raspad SSSR-a „najveća geopolitička katastrofa 20. veka“. Ali je dodao: „Ko ne žali za SSSR-om, taj nema srca. Ali, ko misli da ga je moguće obnoviti – taj nema pameti!“. Ko pažljivo prati Putinove izjave u poslednjih deset godina, primetiće da nikada nije previše govorio o SSSR-u, ali da, Kao i Medvedev, veoma često koristi termin „ruska država“. Njima je jasno da je SSSR sa 15 ravnopravnih republika u sebi sadržao dezintegracionu tempiranu bombu i da je takva tvorevina teško mogla da se održi.
Još od vremena Borisa Jeljcina, Rusija se odrekla komunističke ideologije i njen povratak nije moguć. U prilog tome najbolje svedoči i ideološki obrt koji već dugo zri u samoj Komunističkoj partiji RF Genadija Zjuganova. KPRF je danas verovatno „najdesničarskija“ stranka u Rusiji – potpuno je okrenuta Crkvi, naciji i tržištu. Sa starim tekovinama jedino je donekle povezuje to što zahteva veću socijalnu ulogu države i što se ne zalaže za povratak monarhije. Takođe, Medvedev i Putin su se u više navrata ograđivali od sovjetske politike. Obojica su dala veliki doprinos povezivanju Rusije sa Zapadom, pre svega sa evropskim zemljama.
Nove integracije zasnovane su na uzajamnim interesima i postepenim, evolutivnim promenama i principima na kojima počivaju EU i NATO. Ruski vojni savez ODKB nema nikakav ideološki predznak i svaka članica je slobodna da iz njega istupi. I ekonomske integracije, razvijane kroz više paralelnih ravni (Evroazijski ekonomski savez – EVRAZES, Jedinstveni ekonomski prostor, ZND, CS), takođe su relaksirane od svih oblika pritiska i države pristupaju isključivo ako u tome nalaze svoj interes. A on se ogleda pre svega u većem pristupu ruskim energetskim i finansijskim resursima i tržištu.

Hilari Klinton je posetom Viktora Janukoviča pokušala da uspori približavanje Kijeva Moskvi, iako se čini da je proces približavanja Ukrajine i Rusije nezaustavljiv

MEKA MOĆ RUSIJE
Već iz ove površne analize može se videti da nema govora o nekakvom „obnavljanju SSSR-a“, što na Zapadu automatski ima negativan prizvuk, jer se povezuje sa Gulagom, KGB-om, gvozdenom zavesom i sličnim ideološkim „babarogama“. Rusija je već, ili je na dobrom putu da to postane, moderna država sa funkcionalnim demokratskim institucijama, koja pokušava da razvija sve oblike „meke moći“, na sličan način kao što su to decenijama radili SAD i EU. Hard power i sve troškove i neprijatnosti koje uz to idu, Rusi prepuštaju Zapadu, čime se bar donekle menjaju uloge u globalnoj areni. Svesni da se težište svetske ekonomije i politike sve više pomera ka istoku, mnoge države svoju šansu traže u saradnji sa Kinom i Rusijom.
„Ekonomski efekat za Rusiju od stvaranja Carinskog saveza procenjuje se na 400 milijardi dolara, a za Belorusiju i Kazahstan na više od 16 milijardi“, najavio je predsednik Kazahstana Nursultan Abiševič Nazarbajev, koji je prošlog utorka proslavio 70. rođendan. „CS može da zauzme ključne pozicije na svetskom energetskom i tržištu žitarica. Ukupne zalihe nafte naše tri države iznose 90 milijardi barela“, objasnio je Nazarbajev. Prema sadašnjoj ceni od oko 70 dolara za barel, to bi iznosilo 6.300 milijardi dolara, a članice CS-a (i bez Ukrajine) imaju udeo od 17 odsto svetskog izvoza žitarica. Tome treba dodati da Rusija danas podmiruje trećinu evropskih potreba za prirodnim gasom, a posle puštanja u pogon Severnog i Južnog toka, taj procenat biće mnogo veći.
Premijer Putin kaže da je apsolutno uveren da Moskva postupa pravilno. „To je istorijski izbor Rusije da ide putem integracije sa našim najbližim susedima i partnerima, da se zbližava u ekonomskoj sferi i unifikuje socijalne norme sa državama i narodima sa kojima je ruski narod vekovima postojao u okvirima zajedničke države. Vrata za takve i dublje integracije su otvorena. Svi koji hoće da to iskoriste, mogu to da učine“, poziva Putin i druge države. „Sada je važno ne samo da obezbedimo nesmetan, ritmičan rad, već i da aktiviramo pripremu za sledeći stadijum integracije“, najavio je ruski premijer formiranje Jedinstvenog ekonomskog prostora (JEP), dodajući: „Prvi paket dokumenata koji će činiti osnovu JEP-a, treba da bude gotov do kraja godine. To je dublji nivo integracije, čija je suština u usaglašenosti ekonomskih politika zemalja i stvaranje mogućnosti za još veće integracije“.
Iz ovih reči se može jasno videti da je CS samo početak procesa. A šta je krajnji cilj? To je obnova Ruske imperije, kao zajedničke države i jedinstvenog istorijskog prostora koji objedinjuje Evropu i Aziju. Prostora koji je početkom prošlog veka bio jedan od vodećih svetskih centara kulture, inovacija i prosperiteta, a čiji je razvoj naglo prekinut početkom Prvog svetskog rata. A SSSR je, uprkos svim dostignućima, bio samo nedovršena kopija Ruske države. Ne treba, ipak, donositi zaključak da Moskva želi povratak u prošlost. Kako je objasnio Medvedev, „Carinski savez je potpuno nova konstrukcija“. Ruski predsednik poručuje svojim saradnicima: „Mi sada činimo tek prve korake u tom pravcu. CS je apsolutni prioritet, obratite na to posebnu pažnju“.
Evroazijske integracije sa Moskvom podrazumevaju i jednu veoma bitnu stvar: ovaj proces vodi ka potpunom ukidanju carina i drugih dažbina pri uvozu nafte iz Rusije. U narednim fazama dubljih integracija, o kojima govore Medvedev i Putin, mogli bi da budu oslobođeni nameta i drugi energenti, uključujući i prirodni gas, što bi bio turbo-motor za svaku privredu. To su integracije kakve trenutno ne mogu da ponude ni Evropa, ni Amerika. Ko će im se sledeći pridružiti? U Vašingtonu i Briselu naslućuju odgovor na ovo pitanje.

____________________

Iskusni partneri Moskve

Partneri Moskve u izgradnji nove političke, ekonomske i bezbednosne arhitekture jesu iskusni državnici. Nursultan Nazarbajev je na čelu Kazahstana od 1979, predsednik je od 1990. (prvi put biran na izborima 1991), a 15. juna ove godine odlukom parlamenta prisvojena mu je titula Lider nacije. To, pored ostalog, znači da on i članovi njegove porodice ne mogu biti pozvani na krivičnu odgovornost i da može da se kandiduje neograničen broj puta. Nazarbejev je poslednje izbore dobio sa osvojenih 91,15 odsto glasova. Aleksandar Lukašenko je šef države od 1994. godine, a niko ne sumnja da će na predstojećim predsedničkim izborima ubedljivo osvojiti i četvrti uzastopni mandat, što će mu omogućiti ostanak na čelu Belorusije bar do 2016. godine.

Један коментар

  1. Godinama vec govorim o ovim stvarima koji su se desili a PECAT nas obavestio.Zao mi je samo sto se ne granicimo sa Rusijom,gde bi nam kraj bio.Samo covek iz licnih interesa ili je prirodno glup nece pogledati ka istoku i praviti prave i dugorocne planove sa Rusijom i ostalima u savezu.Znao sam da ce Janukovic da pobedi Sorosevog Jusenka u Ukraini i jako mi je drago sto nisam promasio.Mislim da ce se mnogi mozgovi koji su otisli preko bare uskoro vratiti jer,naprosto gde su prirodni resursi tu se i eksploatise i gradi.Rusi to vrlo mudro rade,sila su.Sigurno je da im treba svih vrsta strucnjaka uz one koje vec imaju i da ce Rusija da se dize mnogo brze nego sto je zapad ocekivao.takodje mislim da ce Rusi biti mudri da grade od naftnih i gasnih resursa moderne i fabrike i zdanja za stanovanje a ne ulagati preveliki kapital u Americi jer je tu jak klizavo.Pogledajte Saudijsku Arabiju i Emirate,koliko su pare ulagali u Americke kompanije i ovi ih izradili.To Rusi dobro Znaju kao sto znaju da se cuvaju i nekih Berezovskih i njihovog poganog plemena.Odlican primer JUKOS.Srbija treba koliko juce da krene u korak sa Ruskom federacijom,zajednicko nam je to sto su nam privrede upropascene i treba ih obnavljati i podizati nova i moderna postrijenja.Zapadu je cilj da otima po svetu i trguje da prezivi,to je notorna cinjenica.Navescu samo Britanska ostrva,nema tamo ni dovoljno hrane za goveda pa ih g=hrane cim stignu i onda ih strefi kravlje ludilo.Mislim da ce doci i do podele Evrope i to na Istocnu gde je 90% Slovena i zapadnu sa Latinima i Germanima,to je neminovnost,koliko god se Ameri uspinjali da to rasture,mnogo smo blizi jedni drugima i kulturno i jezicki pa i geografski.Treba,Recimo pitati onog Ukrainca (narandzastog)odakle ce mu nafta i gas pre stici iz Rusije ili Amerike i po kojo ceni i ako Ameri imaju jos nafte za prodaju.I na kraju ja volim vise svoj rostilj,pecenja od nekih losih kopija zvanih hamburger.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *