Preko Hrvatske u NATO

Piše Uglješa Mrdić

Naša zemlja potpisala je Sporazum o saradnji u oblasti odbrane sa članicom NATO-a Hrvatskom, članicom Alijanse, bez obzira na loše međususedske odnose, na 800.000 prognanih Srba, na zločine hrvatskih bojovnika tokom oružanih operacija, na oduzetu srpsku imovinu…

Srpska vlast, tačnije njeno „natovsko krilo“, predvođeno ministrom odbrane Draganom Šutanovcem ubrzano po nalogu američke administracije čini sve potrebne korake brzom prisajedinjenju naše države NATO-u. Saznanja „Pečata“ potvrdili su i pojedini zapadni i hrvatski mediji, a setimo se i ultimatuma potpredsednika SAD Džozefa Bajdena prilikom poseta Srbiji i Hrvatskoj „da Srbija mora u NATO, bez Kosmeta, jer joj on više ne pripada“. Te reči su izgovorene srpskom rukovodstvu i u Srbiji i u SAD tokom prošle i ove godine da li direktno ili preko posrednika iz američke administracije i službenika ambasada SAD. Posledice potpisivanja pomenutog vojnog sporazuma Srbija će tek osetiti, a prema saznanjima „Pečata“ u prvoj fazi uslediće angažovanje Ministarstva odbrane i Vojske Srbije na NATO projektima u saradnji sa kolegama iz Hrvatske.

HRVATSKI INTERESI

Naime, Vojska Srbije, tačnije njeni ogranci u saradnji sa SDPR-om i drugim državnim institucijama učestvovaće u nabavci vojne opreme i pravljenja vojnog naoružanja. Tačnije rečeno, HV (Hrvatska vojska) oblačiće pripadnike Vojske Srbije, to jest firme iz Hrvatske proizvodiće opreme za srpske vojnike.
Ta saznanja potvrdio je i ove nedelje hrvatski „Jutarnji list“, koji je saopštio da će „srpski vojnici braniti zemlju u uniformama i šlemovima koje su izradile i dizajnirale hrvatske firme „Kroko“ i „Šestan-Buš“. Podsetimo, da je najbolju ponudu za nabavku vojne opreme imala firma „Mile Dragić“ iz Zrenjanina, koja osvaja nagrade i na međunarodnim sajmovima vojne opreme, i opremala je ne samo srpsku vojsku i policiju, već i za druge zemlje. Međutim, potom je „usledila afera Dragić“, sklonjena je ta srpska firma iz čitave priče i sada se daje prednost hrvatskim firmama.
Ministarstvo odbrane Srbije, međutim, ostaje pri tvrdnji da prednost imaju naši proizvođači, ali je ministar Šutanovac ponovio da će „ipak biti uzeta u obzir najbolja ponuda bez obzira na zemlju porekla“.
Jutarnji list objavio je i intervju sa Draganom Šutanovcem u kojem je jedna od glavnih tema sudbina Kosmeta i angažovanje NATO snaga na području srpske pokrajine pod naslovom:
„Srbijanski ministar obrane: Visoko cijenim ulogu Hrvatske vojske na Kosovu“.
Nekoliko dana pre toga hrvatski „Nacional“ je saopštio da „SAD na ovom Sporazumu rade već godinu dana“.
SAD su u avgustu 2009. inicirale i tajni susret načelnika Generalštaba Vojske Srbije general potpukovnika Miloja Miletića s njegovim hrvatskim kolegom u elitnom, bespravno izgrađenom apartmanskom naselju hrvatskog vojnog vrha Kovčanje u Malom Lošinju. Uz SAD, veliki pobornik ulaska Srbije u NATO i to uz pomoć Hrvatske je i generalni sekretar NATO-a Anders Rasmusen. On je boravio pre mesec dana u Zagrebu, a jedna od tema razgovora s hrvatskim rukovodstvom je bila i odbrambena saradnja u regiji, odnosno pozicioniranje Hrvatske kao lidera na tom polju. Upravo je i ovaj Sporazum jedan od koraka na putu Srbije u NATO, tvrdi „Nacional“.
Dva Ministarstva odbrane učestvovaće, kako saznajemo, u projektu pravljenja modernog hrvatskog tenka po NATO standardima, koji će biti sklapan u Slavonskoj Požegi. Podsećanja radi, tokom 2003. godine počelo je po nalogu Ministarstva odbrane Srbije topljenje suvišnog vojnog naoružanja i sečenje dugih cevi, tačnije uništenje srpske teške artiljerije po „preporuci“, tačnije po nalogu sa Zapada. Podsetimo, da je najveći deo vojne opreme uništen 2003. godine u Željezari „US Stila“, bivšem „Sartidu“, a uništenje je počelo nekoliko nedelja po prodaji „Sartida“ Amerikancima, na proleće iste godine. Tadašnji državni zvaničnici rekli su autoru ovog teksta, koji je prisustvovao uništenju vojnog naoružanja „da je u dogovoru sa međunarodnim institucijama utvrđeno da sve zemlje bivše Jugoslavije unište veliki deo suvišnog naoružanja“. Izgleda da je to pravilo važilo za sve osim za Sloveniju i Hrvatsku, koje su u međuvremenu izvršile modernizaciju svoje vojne opreme, a u narednom periodu na tom planu pomagaće im i kolege iz Srbije.

I bilo bi smešno, da nije žalosno: „Srpski vojnici braniće zemlju u uniformama i šlemovima koje su izradile i dizajnirale hrvatske firme Kroko i Šestan-Buš“ (Dragan Šutanovac i Ivo Josipović)

REVOLT ZAPOSLENIH

Jedna od posledica potpisivanja vojnog sporazuma Srbije i Hrvatske je revolt zaposlenih u Ministarstvu odbrane i službama u njenom sastavu. I pored kako bezbednosne tako i obaveštajne procene da „nije dobro za jednu vojno neutralnu državu, na čijoj teritoriji je pojačano dejstvo terorističkih formacija i prisustva velikog broja pripadnika stranih obaveštajnih službi, da učestvuju u vojnim projektima sa zemljama iz okruženja pod patronatom NATO-a, a da pri tom nema razvoja vojne industrije Srbije, niti adekvatne saradnje sa zemljama bivše Jugoslavije u smislu ravnomernog prisustva i naših bezbednosno-obaveštajnih službi u susednim zemljama“.
Međutim, čitaocima „Pečata“, jasno je o čemu se radi.
U prilog ubrzanom i još uvek tajnom (mada stručna javnost to javno potvrđuje) prisajedinjenju Srbije članicama NATO-a, koje su i na početku 21. veka nastavile svoj plan rasparčavanja naše države, govori i ovonedeljni potpisani Sporazum o saradnji u oblasti odbrane, koji su potpisali u Zagrebu ministri odbrane Srbije i Hrvatske, Dragan Šutanovac i Branko Vukelić, ističući kako je Sporazum izuzetno važan za normalizaciju odnosa dve zemlje i za stabilizaciju regiona jugoistočne Evrope.
Da ne ulazimo u detalje podatka, o čemu je „Pečat“ u više navrata pisao, da Srbija treba da ostane vojno neutralna država u skladu sa skupštinskom rezolucijom, a ne da potpisuje vojno-bezbednosne sporazume sa članicama NATO-a, pa i sa samim NATO-om (setimo se da je ministar Šutanovac sa Jap de Hop Sheferom potpisao Bezbednosni sporazum sa NATO-om krajem 2008. godine).
Prilikom susreta dva ministra i pre i posle potpisivanja Sporazuma nije bilo ni reči o glavnim razlozima za loše odnose dve republike. Naime, nije ništa rečeno o oko pola miliona prognanih Srba iz Hrvatske, o zločinima koje su počinili hrvatski bojovnici tokom operacija „Bljesak“, „“Oluja“, „Medački džep“, „Pakračka poljana“ i mnogi drugi, kao ni o tajnim masovnim grobnicama raspoređenim po Hrvatskoj gde se nalaze posmrtni ostaci nekoliko hiljada Srba, o oduzimanju srpske imovine na području Hrvatske koja je vredna preko 30 milijardi evra, kao ni o sudbini tajnih optužnica protiv nekoliko hiljada Srba, koji su uglavnom optuženi zato što su se oružano branili od hrvatske vojske, kao ni o podatku da je prema dokumentaciji koju ignoriše hrvatska vlada, jedna trećina sadašnje Hrvatske vlasništvo srpskih krajišnika. Isti dan kada je potpisan pomenuti sporazum holandska vlada, za razliku od srpske, pokrenula je u organima Evropske unije pitanje nesaradnje Hrvatske u potrazi za nestalim Srbima. Saradnja Zagreba sa Haškim tribunalom ostaje osnov za evrointegracije, poručuju iz Holandije. Prigovori su se odnosili na navodnu sporost i neefikasnost istraga o masovnim grobnicama, u kojima su pokopani Srbi nestali tokom „Oluje“ i „Bljeska“ iz 1995.

HAPŠENJE OFICIRA

Takođe u hrvatskoj štampi je saopšteno, a što prećutkuje srpska javnost da 450 hrvatskih vojnika učestvuje u ratnim operacijama pod zastavom NATO-a u Avganistanu. S druge strane u Srbiji je saopšteno da će naša vojska sarađivati sa hrvatskim kolegama u sklopu zajedničkog učestvovanja u mirovnim misijama. A Hrvatska ne učestvuje u mirovnim misijama, nego u ratnim operacijama pod komandom NATO-a. To znači da je Srbija indirektno priznala da podržava i da će pomagati NATO operacije po svetu.
U američkim medijima, tačnije „Vašington postu“, moglo se pročitati saopštenje Stejt departmenta da „SAD ocenjuju da je sporazum o vojnoj saradnji Srbije i Hrvatske doprinos regionalnoj stabilnosti i zajedničkoj evropskoj budućnosti“.
Takođe ostalo je nedorečeno i kakav je stav potpisnika Sporazuma povodom inicijative prethodnog hrvatskog predsednika Stjepana Mesića, koji je naveo da će ako bude trebalo „Vojska Hrvatske krenuti da ,preseca Republiku Srpsku kod Brčkog“.
A Srbija od pomenutog sporazuma, što je potvrdio i ministar Šutanovca dobija sledeće: da ima čvrstu vojnu saradnju sa članicom NATO-a od prošle godine, da stvari na raspolaganje hrvatskom tužilaštvu i sudstvu na hiljade vojnih oficira Srbije i dobru regionalnu saradnju sa prijateljskom zemljom. Šutanovac je rekao da „svi vojni oficiri koji su učestvovali u zločinima u Hrvatskoj mogu odgovarati pred hrvatskim nadležnim organima“. Ministar odbrane je zaboravio da u Hrvatskoj prvo hapse srpske oficire, pa onda traže dokaze, koji su često ili nepostojeći ili montirani. Posle ovog sporazuma nijedan srpski oficir, aktivan ili penzionisan, više nije bezbedan. A prognani Srbi i njihova imovina? A poštovanje skupštinske rezolucije o vojnoj neutralnosti? Razvoj srpske vojne industrije? Za to ima vremena, ako ikada ta tema i dođe na red kod aktuelnih vlastodržaca obe republike…

Један коментар

  1. Ponedjeljak, 21. lipanj 2010. 14:34
    E-mail Ispis PDF
    Ivan Mišetić, zapovjednik Granične policije u Neumu, spriječio blokadu ulaska turskih brodova
    alt

    Turski ratni brodovi Kemal Reis i Giresun, danas napuštaju Neumski zaljev, nakon prijateljskoga posjeta, oko kojeg se (ne)očekivano podigla prilično velika prašina. Podsjetimo, dolazak ratnih broda u sami osvit turističke sezone izazvao je negodovanje stanovnika ovog bosanskohercegovačkog primorskog mjesta, uglavnom naseljenog Hrvatima. Naime, predstavnici društvenog, političkog i gospodarskog života Općine Neum nedavno su u pismu medijima izrazili svoj prosvjed protiv uplovljavanja ratnih brodova turske ratne mornarice u Neumski zaljev, a svoje duboko protivljenje izrazili su prema uplovljavanju ratnih, teretnih i putničkih brodova u neumski akvatorij.

    Pismom su željeli upoznati bosansko-hercegovačku i širu javnost da je neumski akvatorij, i zaleđe, ekološki zaštićeno područje, a Neumljani apeliraju i traže od najviših predstavnika vlasti u Bosni i Hercegovini da s ovim problemom upoznaju strane države i da ne dozvoljavaju uplovljavanje spomenutih brodova u neumski akvatorij.

    Pismo su potpisali načelnik općine, Općinsko vijeće Neum, Udruga turističkih djelatnika Neuma, Udruga Mare Nostrum, Udruga građana ronilački klub ”Iglun” Neum, Udruga dragovoljaca i veterana domovinskog rata, Udruga roditelja poginulih hrvatskih branitelja, HVIDRA Neum, OO HDZ BiH Neum, OO HDZ 1990 Neum, OO NS Radom za boljitak, OO HSP BIH Neum, OO SDP Neum, OO HSS- NHI Neum, Klub nezavisnih vijećnika Neum, Ribogojilište Ancora Neum, Karaka d.o.o, Maricultura, Ugostiteljstvo trgovina i usluge, Turistička zajednica HNŽ, Turistički ured Neum.

    No, manje je poznato, a o čemu je Dnevnik.ba ranije pisao, da se Neumljani čak planirani napraviti “lanac” od svojih brodica i na taj način spriječiti uplovljavanje turskih ratnih brodova. A kako doznaje Dnevnik.ba to se nije dogodilo prije svega zahvaljujući Ivanu Mišetiću, zapovjedniku postrojbe Granične policije u Neumu i djelatnicima ove postrojbe. “Mišetić je obavio odličan posao razgovarajući s mještanima, među kojima uživa veliki ugled, te poduzimajući i druge operativne radnje iz njegove nadležnosti”, kaže naš izvor, navodeći da je zahvaljujući tome spriječeno nešto što se moglo pretvoriti u ozbiljan incident, moguće i međunarodnih razmjera.

    (

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *