MIRA MARKOVIĆ Ko je kriv?

Piše Mirjana Marković

Ko je odgovoran za hapšenje Slobodana Miloševića, za pet godina robije, za njegovo ubistvo. Naravno, NATO alijansa, zapadne vlade, centri u Briselu i u Vašingtonu. Ali njihova moć ne bi bila dovoljna za vidovdanski zločin da nije imala saveznike u zemlji na čije se građane namerila

Pre devet godina, na 28. juna, na Vidovdan, predveče, Slobodan Milošević je nasilno iz beogradskog zatvora odveden u Haški logor. Osim što je to bilo nasilno, bilo je i protivustavno. I, naravno, bilo je simbolično na ciničan način.

ŽIVOT ZA KOSOVO
Slobodan Milošević je počeo svoj politički život energičnim, enciklopedijskim zalaganjem za stvar Kosova. On je jedini jugoslovenski i srpski političar koji je otišao na Kosovo, da usred Kosova i pred Srbima i pred Albancima, brani Srbe izložene albanskom nasilju. Za slobodu Kosova od albanskog separatizma i nacionalizma govorio je na najvećem mitingu u istoriji srpskog naroda pred dva miliona ljudi 28. juna 1989. godine. Bilo je toga dana tačno 600 godina od Kosovske bitke. On je uspeo da u kratkom vremenu, od dana kada je obećao srpskom narodu na Kosovu i srpskom narodu uopšte, promeni Ustav Srbije i vrati Kosovu status pokrajine. ukidajući autonomiju koja je imala sva svojstva potencijalne apsolutne samostalnosti. On je zaustavio nasilje albanskih terorista u onom mesecu u kome je obećao da će biti zaustavljeno. Branio je Kosovo od separatizma a Srbe na Kosovu od terorizma dugo i uspešno, čak i onda kada je na stranu albanskog separatizma i terorizma stala moćna politička a zatim i vojna sila savremenog sveta. Podržan od naroda na čijem se čelu nalazio. on se suprotstavio toj sili, pred kojom već više od dve decenije manje ili više ćuti ceo svet.
Za to suprotstavljanje, za tu drsku nelojalnost, ta sila je njegovu borbu protiv albanskog separatizma na Kosovu proglasila za velikosrpski nacionalizam, a njegovu borbu protiv albanskog nasilja nad Srbima za genocid nad Albancima. Podigla je protiv njega optužnicu u svoje ime a sebe proglasila svetom i odvela ga nasilno u „svetski“ zatvor baš na dan koji je simbol, ne samo borbe srpskog naroda za slobodu. već i simbol njegove lične borbe za tu slobodu. Izbor Vidovdana kao dana za hapšenje srpskog lidera koji se zalagao za slobodu srpskog naroda, a pre svega za njegovu slobodu na Kosovu i slobodu Kosova. Trebalo je da bude pouka srpskom narodu i njemu lično – stavite tačku na tu borbu jer ćete pasti u ropstvo kao što ste u njega pali pre šest vekova boreći se za istu stvar. On je tog dana i pao u ropstvo. Srpski narod, bez njega, videćemo u kakvoj će slobodi živeti.
A on je u ropstvu bio pet godina. Srpski narod je u ropstvu bio pet vekova. Verovatno je za čoveka pet godina ropstva ono što je za narod pet vekova ropstva. Srpski se narod posle pet vekova oslobodio ropstva. On je posle pet godina ubijen.

Izbor Vidovdana kao dana za hapšenje srpskog lidera koji se zalagao za slobodu srpskog naroda, a pre svega za njegovu slobodu na Kosovu i slobodu Kosova, trebalo je da bude pouka srpskom narodu da okonča borbu za KiM

MILOŠEVIĆA NA GUBILIŠTE
Ko je odgovoran za vidovdanski zločin nad njim, za pet godina robije, za njegovo ubistvo.
Svako bi odmah rekao – oni protiv kojih se pobunio, koje je odbio da sluša, koji nisu uspeli da ga pobede ni u miru ni u ratu, koji su zloupotrebili njegova visoko moralna osećanja za interese drugih ljudi i na prevaru ga odveli u zatvor. NATO alijansa, zapadne vlade, centar u Brislu, centar u Vašingtonu… Da, naravno. Ali, delimično. Delimično. Jer ta moć iz Brisela ili Vašingtona, iz sedišta NATO alijanse ili sedišta zapadnih vlada, ta neosporno ogromna moć obratila se svojevremeno i njemu sa zahtevom da u ime njihove pravde pošalje u njihov zatvor i na njihov sud građanina naše zemlje koga su oni optužili za ratne zločine. On, kao predsednik Srbije, lako je i kratko to odbio.
Radilo se o Željku Ražnatoviću Arkanu. O građanima Srbije odlučuje se u Srbiji. I to je bio kraj njegovog razgovora sa predstavnikom te moćne strane sveta. Nema govora da je ta strana sveta protestvovala, pretila, dopustila sebi da juri „zločinca“ po Srbiji.
Dakle, ta moć nije tako moćna. He, ako nema saveznika u zemlji na čije se građane namerila. Da bi realizovala svoju moć mora da nađe saveznike tamo gde želi da je manifestuje, ali ne bilo kakve, već nadležne. Nijednog građanina neke zemlje ne može da pošalje na sud van njegove zemlje bilo ko – sudija opštinskg suda, dežurni u lokalnoj stanici policije, predsednik neke opštine, član vlade…. A dugogodišnjeg predsednika države u zatvor i na sud van zemlje može i sme da pošalje samo neko ko je nadležan – vlast te zemlje, dakle.
Ko je bio vlast u našoj zemlji 28. juna 2001. godine uveče – onda taj.
Bez tog savezništva ni Brisel, ni Vašington, ni sve zapadne vlade, ni cela NATO alijansa ne bi mogli ništa, kao što nisu mogli u vreme kada je Slobodan Milošević odbio da im bude saveznik u isporučivanju ljudi na gubilišta.

Milošević je u ropstvu bio pet godina. Srpski narod pet vekova. Srpski narod se posle pet vekova oslobodio ropstva. Milošević je posle pet godina ubijen

SAUČESNICI U UBISTVU
Vlastima u zemlji kao odgovornim za zločin u Hagu treba dodati i one subjekte koji su svojim činjenjem ili nečinjenjem doprineli tom zločinu.
Rukovodstvo opozicione partije, i pri tom njegove partije, kojoj je on i tad bio na čelu, koje nije pomoglo 2001. godine da ga ne odvedu u zatvor a kada su ga odveli da ga vrate ili bar da ga puste da se leči u bolnici kada se razboleo.
Osamnaest poslanika SPS-a u Veću građana Savezne Skupštine koji nisu došli na sednicu Skupštine na kojoj se 2002. godine odlučivalo o zahtevu Skupštine SRJ Tribunalu u Hagu da se Slobodan Milošević leči van zatvora. Nedostajalo je 16 glasova pa da se takva odluka na Veću građana donese. Na Veću republika je doneta. Da je 16 od 18 koji nisu došli, došlo Skupština bi uputila svoj zahtev u Haški tribunal i on bi se verovatno lečio i verovatno izlečio. Ali, nisu došli. iako ih je „Sloboda“ molila i preklinjala.
Grupa lekara iz bolnice „Dedinje“ koja je na VMA odnekud imala pravo da odluči da ga posle koronarografije vrate u zatvor pod visokom temperaturom i u velikoj groznici nekoliko sati posle te intervencije, iako su me sami obavestili da se u bolnici posle takve intervencije mora da ostane nepomično u krevetu barem 24 sata. U hladnoj ćeliji, bez lekarskog nadzora i lekova, sa visokom temperaturom, počela je njegova bolest.
Tribunal koji mu nije dozvolio da se leči, pošto ga je prethodno doveo u teško zdravstveno stanje iscrpljujući ga radom, psihofizičkim nasiljem i onemogućavanjem meni i našoj deci da ga posećujemo.
Ideolozi „Sablje“ 2003. godine koji su počeli strašan progon njegove porodice – mene i dece, koji je imao za cilj da ga destabilizuje moralno i zdravstveno i da ga liši mogućnosti da nas vidi.
Holandske vlasti koje su preko svoje ambasade u Beogradu opstruirale mogućnost meni i našem sinu da odemo u zatvor za vreme male pauze u političkom progonu, kada smo kratko vreme bili bez poternica.
I još jednom – Tribunal u Hagu, kada je 24. februara 2006. godine odbio garancije ruske vlade da se leči u Moskvi, znajući koliko je bolestan. On ga je tog dana svesno i direktno osudio na smrt.

14 коментара

  1. Поздравн госпођи Мири Марковић. Све је тачно што сте рекли, и нараво да треба нагласити одговорност и кривицу доброг дела СПС партије која је учествовала у издаји свог председника.Сваким даном се показује све више и више да је председник Милошевић био велик државник, бранилац Отаџбине.
    Све што је председник Милошевић јавно изјавио после 5 октобра(на Ју Инфо), шта нас чека, обистинило се, завладала је поданичка петоколонашка, удворничка и деструктивна владавина,презадуживање,распродаја, на нашу жалост.
    Слобо је легенда! „Свак је човјек за по једном мријет, част и брука живе довијека“

  2. Draga gospodjo Miro, dragi Milosevici, draga Marija,
    dragi nas/moj Predsednice.

    Ovih nekoliko skromnih stihva ce -verovatno- mnogo vise docarati o mojim pozdravima, nego da vam pisem nepregledna pisma. Moja supruga i ja sve vas najsrdacnije pozdravljamo sa zeljom da jos dugo pozivite u zdravlju i ljubavi.

    AURA PRKOSNE SRBIJE

    Prolomi se i puce, a odjek za odjekom..
    ..i jos uvek tutnji bola lavina.
    Je l` to zver tuce zlom sudbinom nekom
    da nestane Nebeskog Srbina?

    Deca Srbije, zbunjena, dusom zadrhtase,
    gledajuci Nebo prizivaju Boga.
    Zbise se u redove, za ruke se pohvatase,
    ote im se uzdah trenutka istoga.

    Ne shvatise cilj pakosne nemani – zveri,
    al` ubrzo zatim, svesni postase.
    Pocele su padati kise, al` nikad u toj meri
    i tako bespomocni i sami ostase.

    Posle iznad one i prkosne Srbije na Istoku
    iz dubine Neba Lik se pojavi.
    Aura ko sunce jaka i ljubav u njenom oku,
    pomilova srpski rod i nezno dojavi.

    Nismo rodjeni da bi odmah Andjeli postali
    to ni Bogovi vise ne kriju.
    Hristom vodjeni, u dusi nosite amajliju
    i ucite voleti Nebesku Srbiju.

    Kaljali su Srbiju nad nama je bdela sramota,
    voleo sam vas, bese im jasno,
    ali skinuti zavesu srama bese mi cilj zivota,
    jer volet` Srbiju, nikad nije kasno.

    Nebo me prihvati, eto – ne posustase zveri,
    al` nece moci Prkosnu Auru da ubiju.
    Demonima pravde sam sve ostavio po meri,
    a za vas sjaj oka mog` i Naklon Za Srbiju.

    Kolja Jerinic, Edmonton, 15.03.`06. 22:30h

    —–

    Pesma za Pomen Predsedniku S. Milosevicu
    11. март 2007. у 20.25 (SC)

    VECNO CE PRICATI LIPA STARA

    Sve tajne i lepote Srbije na Istoku-
    Po kojoj odsjaj Neba tajanstveno mili,
    Stara Lipa u tajni svoj Spokoj tka,
    Jednom je rođena da vecno živi.

    Treperi Lipa Stara. ..one i nove tajne.
    Drhtaj joj k`o pri dodiru zica i strune,
    Miris tajne omami duse i vreme zivo,
    A sneba se prepoznaju zivoti krune.

    Krosnja – idila rajska, puna cvrkuta,
    S`kolena na koleno tu pevaju ptice,
    Iz onog vremena kad su mnogo puta,
    kopirale sapate iz Njene pesmice.

    Onda, drvo zivota – jezgro sudbine,
    Živi da vreme staro ko` bajku opise,
    Generacije će želeti da izmame tajne,
    Zašto niko pod lipu ne dolazi vise?

    Znala je lipa, pa lepse istka mirise,
    Jer uplakane je docekala u vreme Zivo,
    Ali je i prezira puna za aveti srama,
    Koji bi i Auru Neba obojili u sivo.

    Kad budu oni krojili istine nove,
    Sudbina će samo onda za Lipu disati,
    Jer mnogi bi slomili istinu vremena,
    Al` lipe nikada neće iz aure nestati,

    Sa njedrima punih tajni i dalje prkosi,
    Jer uvek peva i cveta, i nezno mirise.
    I vecno će tako Lipa u Srbiji na Istoku,
    Jer pod Lipom Srpski Velikan dise.
    (Boze KAO DA pod Lipom Srpski Velikan dise.)

    Kolja Jerinic, [email protected]

  3. Milosevica su prodali prijatelji, kucni i partijski. Da je bio patriota oko sebe bi drzao patriote i to mu se ne bi desilo. Ovako skupo nas kosta hodanje titovim putem iz ’74. A to traje i dalje.

  4. Neka mi bude dozvoljeno jedno pitanje a da se niko ne nadje uvredjen.Kako je moguce da jedan covjek kakav je bio Slobodan Milosecic okupi na Gazimestanu dva milona ljudi a na dan dolaska njegovih posmrtnih ostataka ispred bolnice Sveti Sava na glavnij zeljeznickoj stanici u Beogradu ne bude vise od sedamdest ljudi.Igrom slucaja bio sam tu i vidio svu zalost i bijedu naseg naroda,kada je automobil dosao sa kovcegom na donjem ulazu tadasnje rukovodstvo partije je krenulo da iznese iz kola kovceg ali nije moglo od razularene bande novinara i snimatelja koji su maltene uzjahali na kovceg ,ja sam to tako dozivio,u tom trenutku je jedan covjek samoinicijativno otjerao novinare i snimatelje mislim da su bili iz B92 lika toga covjeka se sjecam i nikad ga necu zaboraviti,znam da ih je otjerao u materinu i uzviknuo je da je snimatelj bio siptar,ta gospoda novinarska a ja im porucujem stoka, je intervenisala kod policije da se ovaj covjek mora privesti ,uvece na dnevniku svi su prenijeli ovaj “vandalizam” ovog covjeka koji je bio crnogorac jer sam i ja iz Cg i poznajem ljude po govoru,eto to smo mi srbi i ne treba da nas cudi sto nam se sv ovo dogadja bez obzira sta ko misli i kojoj partiji pripada, ako nemamo postovanja za zivota jedni prema drugima bar bi to trebali imati u trenutku sahrane i smrti ali i taj posednji oprostaj i dostojanstvo kao narod smo u vecini slucajeva izgubili.

  5. Tanasko Raji’ | 20/06/2010 18:47

    Т.Рајић Социјализам,свиђало се то неком или не, је систем
    будућности.Његово време неумитно долази. Та мора мучи капиталисте зато га они са толико жестине и руше. Милошевић је поред осталог,пао у немилост запада јер је
    у Уставу задржао и друштвену својину.А питај мо се шта је фалило РК”Београд” у своје време што нису биле у својини Мишковића.Титово доба у Југослвији биће поређено са Перикловим добом у Грчкој.Историчари ће то кад тад то ирећи.Слажем се са годподином Градимиром Слободан Милошевић је један од највећих државника 20 века, њега су као и Кнеза Михаила срушили људи жељни власти,који су имали подршку страног фактора.СПС ће из године у годину
    добијати све више поверења у народу,само треба да остане веран својим изворним принципима да земљу и народ треба да воде они који стварају вишак вредности а не власници капитала.

  6. ЗАБОРАВЉЕНИ
    Ратко Личина

    Поразна избегличка статиска

    20. јун датум је који је Међународна заједница облежила као Светски дан избеглица. Република Србија овај датум дочекује као прва земља у Европи по броју избеглица и интерно расељених лица са укупним бројем који прелази 300.000 лица из ових категорија, што према подацима Комерасијата ѕа избеглице Републике Србије чини нешто мање од 4% укупне популације Републике Србије.
    Ако се у обзир узме податак да је деведестих година прошлог столећа број прогнаних и избеглих из бивших југословенских република достизао и бројку од 750.000 и ако се зна да је већина ове популације из разноразних разлога (због посла, имовине и слично) у међувремену подигла личне карте и пасоше Републике Србије те формално више нису избеглице, долази се до податка да данас у Републици Србији живи 10% становништва (преко 700.000) које до 1990. године у Републици Србији није живело.

    У избегличким центрима мали проценат избеглица

    Обично кад се каже избеглица прва асоцијација је избеглички колективни центар. Међутим, у колективним избегличким центрима у Републици Србији живи око 6.000 људи, док је остатак (што значи огромна већина!) станује приватно. Овај број чини 7% популације које сад има избегличи статус и тек око 0,8% популације које је избеглички статус имало од ратова деведесетих наовамо.
    Социјална карта избеглих и расељених лица у Републици Србији, јако је лоша тако је 60 % избеглих и расељених лица незапослено, а 45% њих живи у изнајмљеним становима.

    Неиспуњена обећања

    Од завршетка ратова на просторима бивше Социјалистичке Федеративне Републике Југославије прошло је петнаест година, а избеглице и проглана лица у Републици Србији и даље немају основне услове за живот и препуштени су сами себи. Велики број избеглих и прогнаних лица не може да дође до своје имовине и осталих права остварених у републикама у којима су пре рата живели.
    Република Србија, Босна и Херцеговина и Хрватска потписивањем такозване Сарајевске декларације у марту 2005. године су се обавезале да ће до краја 2006. године донети трајна решења за повратак избеглих и прогнаних. И док је са стране Босне и Херцеговине већина ових решења испоштована, у случају Хрватске, ови потписи и обећања остали су мртво слово на папиру.

    Хрватска отела станове Србима

    Хрватска је једина република бивше Социјалистичке Федеративне Републике Југославије у којој станарско право није претворено у право власништва – и то само у случају Срба. И дан данас Срби потражују око 50.000 стамбених једница и Хрватској и не могу да то своје право остваре.
    Уместо да Србима омогуће да станарско право претворе у право власништва, као што је било омогућено свим осталим грађанима како Хрватске, тако и свих бивших југославенских република, хрватске власти им као субститут дају такозвано „стамбено збрињавање“.
    О чему се ради?
    Пошто је познато да се у Хрватску због монтираних процеса и политичких оптужница враћа мали број људи и то углавном старије доби, хрватске власти су се досетиле да им уместо њихових станова нуде „стамбено збрињавање“ без могућности откупа станова и са пуно мањом квадратуром од предходних станова.

    Неодлучни српски режим не брине о избеглицама

    Са друге стране српске власти својим дефанзивним и благонаклоним ставом према хрватским власима потпомажу оваквав њихов скандалозан дискриминаторски поступак.
    Уместо да се на Хрватску изврши притисак пред Међународном заједницом да Србима врати колективна права конститутиног, државотворног народа, захтевима за решаваања социјалних и хуманитарних права српске мањине у Хрватској, како то артикулише актуелни српски режим, сва ова проблематика своди се на процедуралну којом су Срби у Хрватској сведени са позиције колективитета у позицију индивидуе која треба самостално да остварује своја права и као такви осуђени су да воде неравноправну и унапред изгубљену битку.
    Актуелни српски режим уместо да, истинито и одлучно режим у Загребу означи као геноцидан и одговоран за стање у којем се Срби са тих подручја данас налазе, према том истом Загребу имају благонаклон став и сматрају их својеврсним узором за пут у евроатланске интеграције.

    Лицемерна Међународна заједница

    Међународна заједница која је 90-тих година својски допринела данашњој ситацији у којој се избегли и прогнани налазе сад се посипа пепелом.
    Тако шеф канцеларије УНХЦР-а у Србији Едвардо Арбореда каже да ће та хуманитарна организација до краја 2011. године завршити са својим радом у Републици Србији, то јест да ће да зартвори „избегличко поглавље“, али да ће пре тога учинити све што може да се обезбеди што више трајних решења за избегла, прогнана и интерно расељена лица.
    Поводом Међународног дана избеглица, генерални секретар УН Бан Ки Мун поручио је да избеглице, које су лишене својих домова „не смеју да буду лишене своје будућности:“
    Углавном, празне речи које ништа не значе.

    Избегличка туга и чемер
    У Србији, егзинстенцијани проблеми, немогућност учешћа у изборним активностима, неравноправан положај при запошљавању и у здравственој заштити, препуштеност самима себи у решавању већине стамбених проблема, само су неки од проблема са којим се избегла и расељена лица суочавају.
    И, за крај, сву избегличку тугу и чемер најбоље описује изјава једног од преосталих станара колективних избегличких центара:
    „Избеглица. Знате како то ружно звучи? То је трагедија. Ја имам ону кљижицу, то је парче папира које ми је и лична и здравствена књижица. Ја 17 година нисам гласао, а човек без права гласа није човек.“

    АНТРФИЛЕ 1
    Осамнаест година од злочина на Миљевачком Платоу

    Дан после Међународног дана избеглица навршава се још једна тужна годишњица – осамнаест година од мучког хрватског напада на Миљевачки плато у близини Дрниша 21. јуна 1992. година кад је први пут прекршен (некажњено) мировни план Сајруса Венса по коме су мировне снаге УНПРОФОР-а дошле у Републику Српску Крајину.
    Тужан епилог тог напада који се одиграо пред очима УНПРОФОР-а је 40 убијених припадника Територијалне одбране, од којих су већина масакририрани након предаје. По завршетку тзв „војничке“ операције хрватски злочинци настављају крвави пир над српским територијалцима живима и мртвима. Поступајући слично њиховим узорима из Другог светског рата жртве бацају у крашку јаму Љут у близини села Бачић.
    Преживели српски борци сведочили су о овим стравичним злочинима. Два месеца након овог злочина, хрватске власти су уз присуство међународних посматрача и уз помоћ спалеолога из јаме извадила измасакрирана тела српских војника. Идентификација је трајала два месеца.
    Без обзира на остојаер обиља доказа који су достављени свим релевантним домаћим и међународним институцијама које се баве заштитом људских права, за злочин на Миљевачком платоу још нико није оптужен ни пред Хашким судом, а ни пред националним судовима.

    АНТРФИЛЕ 2

    Пресуда Србима из Метка

    За нечовечно поступање према хрватском ратном заробљенику Мирку Медунићу у Метку 1991. године. Веће за ратне злочине Вишег суда у Београду осудило је припаднике резервног састава Милиције Крајине Милорада Лазића и Николу Коњевића на три године, а Мирка Марунића на две године затвора. Оптужби је ослобођен Перица Ђаковић.
    Како је наведено, суд је утврдио да су тројица осуђених извршили ратни злочин над ратним заробљеником од 3. до 8. септембра 1991. године.
    Наведена четворица процесуираних су у одсуству пред хрватским правосуђем осуђена на укупно 36 година затвора.
    Подсећамо, да је за стравични злочин у тзв. „Медачком џепу“ у коме је мучки масакрирано 100 Срба и потпуно спаљено неколико подвелебитских села, укупна пресуда само седам година.
    Толико о равноправним пресудама за ратне злочине.

    АНТРФИЛЕ 3

    Двадесет година од формирања прве српске институције у Хрватској

    27. јуна 1990. године, Скупштина општине Книн донела је одлуку о формирању Заједнице општина Северне Далмације и Лике. Скупштина општине Грачац и Скупштина Општине Доњи Лапац донеле су истог дана одлуку о приступању Заједници општина чиме је Заједница и званично почела да постоји. Ово је био нуклеус српског националног окупљања из којег је касније настало Српско Национално Вијеће, а затим и Српска Аутономна Област Крајина.

  7. Drugarice Miro da li ti misliš doći kući? Narod Te željno očekuje, nije Te zaboravio i rado Te se seća. Moloim Te požuri.

  8. Predsednik Milosevic je bio politicar velikog formata, za razliku od ovih danas. Mozda je pokatkad i pogresne poteze vukao i greske napravio. U potpunosti se slazem sa tekstom Mirjane Markovic ali je najusrdnije molim da se malo zapita koliko je puta ona bila uzrok njegovih pogreski, da mu se manje mesala da li bi oboje srecnije ziveli.

  9. Da li je moguće da žena koja je držala apsolutne sve poluge vlasti u vreme najveće srpske katastrofe ne samo da negde na kraj sveta nekažnjeno troši pare kojih se nakrala nego još objavljuje u srpskim novinama?
    Srbi su zaista mazohističan narod.

  10. Cime objasnjavate tvrdnu…*nakrala*…?

  11. NEMA SE STA RECI OSIM SLOBA JE NAJVECI SRPSKI POLITICAR DADESETOG A I SIGURNO CE BITI I DVADESETPRVOG VEKA,JER MU OVI SADASNJI SVI ZAJEDNO NISU NI DO CLANAKA.

  12. Nikada se nisam politicki slaga sa zenom bivseg Predsednika ali ovaj clanak je najbolja analiza shta se desilo bivsem Predsedniku.
    Nikada nisam pomislio da ce se moj narod navici na okupaciju i ropstvo tako brzo. Sramota

  13. Za mene je Slobodan milosevic bio pravi borac Srbije i Srpskoga naroda i kako vreme odmice i oni koji su ga pljuvali pocinju stidljivo da priznaju da su pogresili u proceni i da su bili slepi kod ociju i dozvolili da ih zavedu neki Djindjici(borci za svoje dzepove)No,ja cu nesto drugo da kazem,uz ove tekstove,procitam i komentare,ima sjajnih komentara a ima onih bljak,fuuj.Komentar nekog Licine,prosto je neverovatno,covek napisa da su se ratovi i bivsoj SFRJ zavrsili pre 15 god. za gospodina Licinu NATO bombardovanje 1999 god. izgleda da ne postoji.Covek ovde samo trabunja o nisu dobili posao nisu dobili kuce i stanove i sl.jednom recju niti on i njemu slicni postuju Maticu Srba niti te ljude koji u njoj zive.Molim vas,toliko izbeglica koliko je Stbija primila da bi nam delu naroda glave spasila i ne dozvolila vise Jasenovaca,slala je i ogromnu pomoc u svemu na desetine hiljade dobrovoljace je izginulo odavde,da bi se odbranile Srpske zemlje a covek prica o nekoj republici Hrvatskoj.Sramota,Ja sam eto igrom slucaja ziveo u jednoj Scandinavskoj zenlji i radio sam neko vreme kao prevodioc,pa s toga mogu reci da se ta zemlja tresla kad joj je doslo 10-hiljada izbeglica.Slali su ih i kod seljaka da rade na imanjima i tako otplate onu socijalnu pomoc koju su dobijali.Zato molim moje Srbe da budemo posteni i iskreni jedni prema drugima jer ovakvo izlaganje samo mog-tvog problema izaziva animozitet prema izbeglima jer pokazuju netoleranciju i poganost a ovde su mnogi ljudi ostali bez posla jer ga je dobio neko pridosao.Da se odmah razumemo,za mene je Srbin,Srbin ma gde on bio,ne postoje mali i veliki Srbi,vec dali si ili nisi Srbin.Jugoslovene ne cenim dve prebijene pare,vreme je da progledaju.Treba citati pravu istoriju a ne koju su nam servirali Tito i Titoisti i neSrbi.Jos u drugoj polovini 19 veka su se Nemacka Francuska i Engleska dogovorile da razbiju Srbiju i Srpski narod,pa odatle i dolazi Josip Broz,sin Austrijskog Jevrejina.Kako je Tito jednom pilikom rekao da je rasturio Srpski narod za navek,to je i potvrdjeno ustavom iz 1974 god.Pre toga su AVNOJEVSKE granice ucrtane i Srbiju dele na tri dela a Srbi na svoja vekovna ognjista ne dobijaju isti status preko drine.Narode moj,pogotovo vi mladi koje nevladine organizacije cascavaju ili satro nagradjuju,manite se corava posla.Ne rade oni to da bi vi bili uspesni vec da budete njihovi podanici i izdajnici svoga roda.

  14. Večna sramota na obrazu jezuita iz tadašnjih vladajućih struktura koji su Slobodana predali neprijatelju.Teško ću ikada zaboraviti kada su ga mrtvog doneli iz haga,i ostavili kovčeg na onoj traci iskrivljen i umotan u onu crnu kesetinu dok nisu posle pola sata došli vučelić i još neko sa zastavom da vrate bar malo dostojanstva.Milošević je bio borac protiv novog svetskog poretka.Jedan od najačih i najupornijih i istorijski gledano zauzeće svoje mesto pored če gevare, čavesa, kastra.U nekoj budućnosti to mu je osigurano.večna mu slava!

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *