Jesen na farmi

U uslovima kada je vladajućoj političko-ekonomsko-kulturnoj eliti Evropska unija i evroatlantski vojni savez domovina, podsećanje na otadžbinu Srbiju i nacionalnu odgovornost uzaludno je, čak i deplasirano. Novi patriotizam, koji se već deset godina zvanično i nasilno zavodi, ima nov vrednosni sistem. Privrženost pomenutim organizacijama vrhovna je vrednost. Samo služenje toj vrednosti povećava naš međunarodni kredibilitet i doprinosi stabilnosti u regionu.
Baš kao što su našoj vladajućoj strukturi Evropska unija i NATO domovina, tako im je istovremeno kapitalizam prirodno i poželjno stanje ljudskog društva. Odigrava se operacija „naturalizacije kapitalizma“. On je naša sudbina i svako ko to ne uviđa zavidljivac je, gubitnik, lažni moralista ili čak levičar.
Govoriti o socijalnoj pravdi a zalagati se svim silama za tranziciju i društvo u kome dominiraju divlji kapitalistički odnosi – prilično je neumesno. Biti godinama na vlasti u državi sa njenom kompletnom infrastrukturom, sa sve vladom, ministarstvima, policijom, pravosuđem i medijima, a upućivati apele i prekore bilo kome – može značiti samo to da je vlast potpuno zakazala ili da je država na pogrešnom putu. O tome da je država na pogrešnom putu lako bi se složili, ali bi pravi problemi nastali u izboru novog puta, a bojimo se, kada je reč o evroatlantistima, i domovine.
U tom kontekstu mora se tumačiti značenje višekratnih opaski predsednika Srbije Borisa Tadića, upućenih na račun srpskih bogataša („nepristojno bogati“, „of šor poslovanje“, „tajkunski most“). U najboljem slučaju one zvuče kao moralni prekor iz repertoara „etičkog socijalizma“. Na takvu vrstu prekora ili preporuke dobar deo srpskih bogataša i preduzetnika možda bi se i odazvao. Ako ništa drugo, ono bar zbog podsećanja na svoju mladost. Oni su za većinu naše vladajuće nomenklature, za onaj partijski bašibozluk koji se preko vlasti dokopao menadžerskih mesta u državnim preduzećima gde sada satiru nacionalne resurse, za perjanice nevladinog sektora, te lažne eksperte – pravi junaci socijalističkog rada i tvrdi levičari. Sav taj parazitski vladajući soj, sva ta družina koja praznoslovi o evropskom putu i besomučno otvoreno laže, cela ta struktura, našla se tu gde se našla dobrim delom zahvaljujući tim srpskim kapitalistima. Svakako bi nepravično i nepošteno bilo zaboraviti velike zasluge stranaca, a posebno nekadašnjeg američkog ambasadora Mantera, koji sada u Bagdadu brine o demokratiji u Iraku.
Ako je neko već želeo da se emancipuje i oslobodi uticaja domaćih bogatih pojedinaca, trebalo je to da učini pre dve godine, kada je uz njihovu presudnu pomoć ova vlada i formirana. No, ovaj trenutak pripada već opšte poznatom, manje više tačnom, i široko prepričavanom anegdotskom sećanju.
Najveći otpor ovakvoj vrsti Tadićevih izjava ili uputstava za rad ne dolazi iz redova domaćih kapitalista i privrednika. Ćutanjem oni kao da potvrđuju svoje slaganje. Najveći otpori potiču upravo iz vladajuće strukture. Čak i ovlašni pogled na negativne komentare i reakcije Tadićević izjava, ukazuje da one najvećim delom dolaze iz redova same vlade, vladajućeg establišmenta, dežurno-zvaničnih analitičara, ideologa neoliberalizma i vladajućeg nevladinog sektora. Upravo od svih onih kojima je EU domovina, a kapitalizam vera i sudbina. Oni koji Tadića podržavaju, od tog podržavanja nemaju ne samo kada da odmulje i očiste odvodne kanale (u Zaječaru, Trgovištu i Beogradu), nego od Vojvodine prave novo Panonsko more.
Nije ovde u pitanju Tadićeva namera. Polazimo od toga da je ona najbolja. Ali, da bi neka kritika postojećih odnosa u našoj ekonomiji i društvu, a posebno ona predsednikova, bila verodostojna i ozbiljna – morala bi da počiva na novim rešenjima, novoj alternativi koja zna i ume da uspostavi ekonomski efikasan i socijalno odgovoran sistem. Ta alternativa postojećem podrazumeva zakoniti i pouzdan rad institucija državne uprave, pametnu i funkcionalnu zakonsku regulativu, odgovornost javnih preduzeća i odgovornost domaćeg kapitala koji mora biti barem ravnopravan sa stranim kompanijama. Sve mimo toga još je jedno bacanje prašine u oči građanima Srbije i doprinos opštoj smutnji. Zvanični Beograd jasno i glasno mora da deklariše ono što je činjenica kojoj je svesno težio – da je srpsko društvo kapitalističko društvo, i da to ne prikriva i ne zabašuruje nekim demagoškim pričama o socijalnoj pravednosti; ili naknadnim šminkanjem tog socijalno nepravednog čudovišta. Samo tako može biti jasno ko šta kritikuje i čemu teži, ko šta brani i šta zastupa. Samo na taj način mogu se organizovati i pristalice, a pre svega protivnici kapitalizma.
Srbija mora da se suoči sa notornom činjenicom da postoje srpski kapitalisti. To su ljudi koji su se obogatili delujući i radeći u uslovima uspostavljanja i restauracije kapitalizma koja se kao poželjan proces odvija poslednjih deset godina. Po pravilu su radili poštujući – po našem mišljenju nakaradne i po Srbiju katastrofalne – tranzicione zakone, a pre svega Zakon o privatizaciji koji je donela Skupština Srbije 2001. godine, baš kao i sve druge evropski usaglašene zakone koje je izglasala Narodna skupština Srbije. Ta se činjenica ne može izbrisati ili prenebregnuti ni moralističkim kritikama, ni prekorima, ni nezadovoljstvom, ni skraćivanjem pamćenja, niti gorkim kajanjem.
Dokle god iza kritika ovih činjenica ne stoji realan uvid u stvarnost, pouke svetske krize i celovita alternativa, ona će ostati neuverljiva i nedelotvorna, ma koliko bila iskreno motivisana.
Posebno je neuverljiva i samohvalisava priča o nekom našem velikom međunarodnom kredibilitetu, navodno važnom u borbi za pristupanje EU i za očuvanje Kosova i Metohije u sastavu Srbije. Potvrde našeg kredibiliteta stižu sa svih strana. Prvo nam je ambasadorka SAD-a u Beogradu Meri Vorlik odala priznanje da smo „važan regionalni igrač“, pojašnjavajući da je „pitanje nezavisnosti Kosova rešeno“, i da je u savetodavnom mišljenju Međunarodnog suda pravde reč „ne o statusu nego o temi proglašenja nezavisnosti Kosova“. Potvrdu visokog kredibiliteta odao nam je i britanski ambasador Stiven Vordsvort, rekavši da „Kosovo i prijem u EU za Srbiju više nisu odvojeni procesi“, i da će Srbija ako hoće u Uniju morati da prizna nezavisnost Kosova. Nije izostao ni šef Euleksa Piter Fejt, rekavši da posle odluke pomenutog suda očekuje nova priznanja Kosova.
Toliko smo postali kredibilni da ima komentara po kojima smo „prihvatili logiku u analizu situacije koju nam je ponudila Turska“, što smo potvrdili potpisivanjem Istanbulske deklaracije. Kredibilitet nam je toliki da je Hrvatska prihvatila Bajdenovu odluku da nas na mala vrata provuče u NATO. Svoju kredibilnost dokazujemo i tako što guramo BiH u NATO, ne bi mu li se i na taj način primakli.
Sada, kada je jasno da u narednim godinama nema ništa od prijema Srbije u EU, pa čak i kada bi kao prilog kredibilnosti i stabilnosti u regionu priznali nezavisnost Kosova, šta učiniti sa svim onim državnim funkcionerima kojima se izmače EU domovina? Oni već deset godina samo pričaju priče o evropskim integracijama. I svake godine govore da samo što nismo ušli. Ne znaju ništa drugo da rade, tamo u EU neće ih niko, dobro ih poznaju. Ostadoše bez domovine, bez posla i bez važnosti. Za Srbiju ne znaju šta bi radili, nekako im je to malo, da ne kažem ispod časti.
Već ih vidim onako važne u jesenjem izdanju „Farme“ ili „Velikog brata“.

4 коментара

  1. Владајућа врхушка и све еврољубиве (мислим на ЕУ али ни други контекст није занемарљив) странке немају резервни план, па су дошле у трагикомичну ситуацију понављања бесмислица типа ”и ЕУ и Косово (не Космет)”, ”ЕУ нема алтернативу” и сличне флоскуле, мада нам јасно и гласно говоре високи функционери ЕУ сваких седам дана да од тог посла нема ништа.Хипноза ли је, аутохипноза или нешто друго, али делује гротескно.

  2. Put od džina do patuljka
    Gradili ga “usrećitelji naroda”, a raskopala ga njihova deca. PKB danas, uz teške muke, pokušava da se uspravi

    Po ugledu na kolhoze i sovhoze, nastao je na nacionalizovanoj zemlji i muci seljačkoj. Gradili su ga “usrećitelji naroda” i oni drugi, dobrovoljno, naravno, od nečeg je valjalo početi.
    Kada bi se sada po izvodu iz matične knjige “rođenih” ispisali podaci o Poljoprivrednom kombinatu “Beograd”, onda bi to slikovito izgledalo ovako: rođen je 28. decembra 1945. godine, od “oca” Republike Srbije i “majke” ritske crnice”.
    – Sve što se rodi valja i da se ljulja – rekao je prota Milan Smiljanić, prvi posleratni ministar poljoprivrede u Vladi Srbije, kada je “novorođenče” upisao u knjige pod imenom “Pančevački rit”.
    Vodeći proizvođač mleka
    “PKB je vodeći proizvođač i prerađivač mleka u Jugoslaviji. Samo na farmama u Pančevačkom ritu gaji se 24.000 grla stoke od čega je 11.000 muznih krava. Prosečna mlečnost je 6.500 litara po grlu, a godišnja ukupna proizvodnja u preduzeću je 60 miliona litara mleka”, navodi se u izveštajima iz 1994. godine, kada je generalni direktor preduzeća bio Vojislav Simanović. U mlekarskoj industriji PKB-a tada su bili pogoni u Beogradu, Kraljevu, Požarevcu, Petrovcu na Mlavi, Vršcu, Šidu, Čačku, Zelenici, Sokobanji i Kosovu Polju, proizvodilo se više od 60 raznih mlečnih proizvoda. U klaničnu industriju sa farmi ovog preduzeća usmeravano je godišnje hiljade tona kvalitetnog junećeg, svinjskog i ovčijeg mesa. Tako je bilo nekada, ali više ništa nije isto. “Imlek” je sada posebno preduzeće, izdvojeno iz PKB-a.
    Tada ga je, prve posleratne godine, prota Smiljanić, kao kum blagoslovio rečima: “Dabogda se uvek peo uz brdo i proizvodio što više baštenskih proizvoda, mleka i živine i snabdevao Beograd”.
    Na pijace su prvi plodovi sa njiva Poljoprivrednog dobra “Pančevački rit” počeli da pristižu u jesen 1946. godine.
    Na poljima i močvarama ovog dobra razvio se gigant za proizvodnju i preradu hrane Poljoprivredni kombinat “Beograd” – PKB.
    Preduzeće proizvodi i prerađuje hranu za prestonicu. Od šezdesetih godina rad preduzeća se zasniva na povezanosti poljoprivredne proizvodnje, prerade, trgovine, ugostiteljstva, razvoja nauke, kao i primeni znanja u praksi. Preduzeće je vremenom postalo poznato, kako kod nas, tako i u inostranstvu.
    Po rečima Miloša Bugarina, sadašnjeg generalnog direktora PKB-a, krajem sedamdesetih ovaj, za naše uslove, poslovni agro-industrijski džin, imao je u posedu 90.000 hektara korisne obradive površine i armiju od 43.000 radnika. U to vreme firma je bila teška 2.000.000.000 američkih dolara. Desetine hiljada kvadrata proizvodnih pogona i poslovnih zgrada širom Jugoslavije bilo je u posedu preduzeća.
    Danas od svega ostade malo. U najnovijoj monografiji o PKB-u, koju je započela stara, a dovršila nova vlast, stoji da je do kraja šezdesetih godina bilo 95 različitih integracija. Iz godine u godinu povećavao se broj preduzeća u sastavu PKB-a. Jedan od velikih projekata je izgradnja njegovog klona, Kombinata “Kuban” u SSSR-u.

    Ritska žitnica

    U PKB-u pšenica se gaji na 5.000 hektara. Godišnje se proizvede 30.000 tona pšenice, 12.000 tona merkantilnog i 130.000 tona silažnog kukuruza, 5.000 tona ječma i 30.000 tona sena lucerke i isto toliko raznih krmnih smeša u obliku zelenog obroka. Tu je velika proizvodnja suncokreta, razne semenske robe.
    Godišnja proizvodnja goveđeg i junećeg mesa je 3.500, svinjskog 984 i jagnjećeg 25 tona. Povrće u ovom preduzeću predstavlja značajan tržišni proizvod i gaji se na 800 hektara. Najviše se gaje grašak, boranija i kukuruz šećerac, ali i krompir, šargarepa, paprika i paradajz.

    Korporacija je bila i veliki proizvođač i prerađivač voća u PKB Voćarskim plantažama. U vinogradima koji su ostali na Kosovu i Metohiji gajile su se najkvalitetnije vrste grožđa, tako da su kosovska vina iz PKB podruma postala poznata i na tržištu Evrope. Ogromna imovina ove firme u vrednosti od preko 1.400.000 evra oteta je na Kosovu i Metohiji.
    PKB se raspao zajedno sa državom koja ga je stvorila. Kako se koja od bivših republika odvajala od matice, tako je nestajala imovina. I ne samo po bivšim republikama, imovina i preduzeća u sastavu kombinata su se odvajala i postajala akcionarska društva. Zbog dešavanja globalno a najviše lokalno, poslednjih godina prošlog veka džin je pao na kolena.
    Kao umanjena Jugoslavija – tako sada izgleda velika korporacija. U novijoj “ličnoj karti” PKB-a stoji da sada ima svega 21.500 hektara zemljišta.
    – Od sopstvenih para, kredita i donacije, samo u toku ove godine uložili smo u mehanizaciju više od 5.000.000 evra. Trenutno pregovaramo sa partnerom PKB Imleka za uvođenje muzne opreme i rashladnih uređaja. Planirano je da se do kraja godine izvrši remont u 12 elitnih muznih štala, koje nose više od 50 odsto proizvodnje mleka. U biljnu proizvodnju više je uloženo ove godine nego poslednje tri ukupno – ističe Miloš Bugarin.
    Sem novih kombajna, svako gazdinstvo je dobilo novu opremu za košenje i presovanje sena, kao i utovar rolo bala i rasturače mineralnih đubriva.
    Prema Bugarinovim rečima, stado sada ima 7.600 muznih krava, prosečne proizvodnje 6.500 litara mleka po grlu i 150.000 litara dnevno. Grdne pare su utrošene za potpuno isključenje leukoznih krava iz proizvodnje, sa čime malo ko na ovim prostorima može da se pohvali.
    Od velike imperije ostade poznato ime i malo stoke i zemlje…
    Kristina Vlahović

  3. O etiketiranju nema ni reči. Zna se ko je u Beogradu centralnim gradskim opštinama bio
    od 1992.g. Plaćeniče pitaj brata ZO-a on je iz SPO-a šta su radili u zadnjoj deceniji
    prošlog veka. Ja nikog ne vređam jer iznošenje podataka o tim događajima iz zadnje dece-
    nije prošlog veka zamena teza i prebacivanje krivice na nekog drugog ko to nije radio a
    to ipak nije pošteno. Zato samo istine radi i pišem ove tekstove ako god želi mogu da mu
    dam i odgovarajuću dokumentaciju. Usotalom vezano za onih podeljenih 1100 stanova na
    sudu su Krunić i još jedan funkcioner SPO-a ali kao i sličaju Nemanje Kolesara ide ka
    tome da predmet zastari i niko ne odgovara. Žao mi je što istina o kojoj pišem nekom ne
    odgovara i ruši dugogodišnje priče o tome ko je i šta učinio u Beogradu. Zar Zoran Đin-
    đić nije bio podsećanja radi početkom 1996.g. gradonačelnik Beograda oko mesec dana ka-
    da se zamerio nešto Vuku pa ga je ovaj smenio. Kako je to u to vreme Đinđić mogao da
    postane gradonačelnik u Beogradu ako vlast u većini gradskih opština nije držao SPO i DS
    Razmišljajte malo svojom glavom gospodo Plaćeniče i arhiiskušeniče. Da li je 1996. g.
    bila u zadnjoj deceniji prošlog ili predprošlog veka. Nešto u vašim razmišljanjima nije
    logično. Istina je ipak samo jedna pa ma kakva bila pa i ona koja se uklapa u vaše že-
    lje i nadanja.

  4. ZA mesec dana Ministarstvo za dijasporu Srbije će izaći sa konkretnim investicionim projektima za više od 80 opština u Srbiji. Tako će našim ljudima u dijaspori biti ponuđeni konkretni i profitabilni planovi, koji bi značili “novi početak” u odnosima matice i rasejanja.
    Resorni ministar Srđan Srećković smatra da će dijasporaINTERNET NOVINE SERBSKE
    Uz dijasporu od 2001. godine dati veliki doprinos privrednom razvoju zemlje i napominje da on Srbe
    iz dijaspore ne želi da poziva na pomoć na stari kvazipatriotski način, već upravo suprotno.
    – Cilj je da ljudi iz dijaspore investiraju i ostvaruju profit u Srbiji, da zapošljavaju naše ljude i na taj način indirektno da rade i na privrednom razvoju svoje zemlje – objasnio je on.
    Prema njegovim rečima, dijasporaINTERNET NOVINE SERBSKE
    Uz dijasporu od 2001. godine je od 2000. godine do danas investirala u Srbiju 550 miliona dolara, pre svega u mala i srednja preduzeća.- U tim kompanijama danas radi 22.000 ljudi, što je dragoceno u vreme svetske ekonomske krize, kada se borimo da očuvamo svako radno mesto – rekao je Srećković, ukazujući da to, ipak, nije dovoljno i da se može mnogo više. – Zato je i važno što se završava proces reforme ekonomskog sistema i što stvaramo privredni ambijent u kojem Srbija postaje interesantnija za sve investitore, posebno iz dijaspore.
    Prema njegovoj oceni, politika prema rasejanju ne bi trebalo da zavisi od političkih partija.
    – Činjenica da više od četiri miliona naših ljudi živi rasuto po celom svetu, predstavlja veliki potencijal koji do sada nije dovoljno korišćen – napomenuo je Srećković – jer je dijasporaINTERNET NOVINE SERBSKE
    Uz dijasporu od 2001. godine češće posmatrana kao politički protivnik, a manje kao partner i saveznik. Nikada više ne sme da se dozvoli da u Srbiji prevlada politika koja podstiče ljude da odlaze iz ove države. U Srbiji mora da prevladava politika “mudre diplomatije”.

    komentari čitalaca sa sajta http://www.novosti.co.rs

    Dragan Sweden
    5. april 2010 21:20:05
    Da li ovo nece biti kao za vreme Tita dodjite dragi zemljaci otvarajte farme bikova? Samo ponesite dosta para i gledajte da se sto pre vratite tamo odakle ste dosli Ali bez para . Koga su zmije ujedale taj se i zaba boji.
    mirko i slavko
    5. april 2010 21:51:59
    Šta to nudi konkretno ministar dijaspore g. Srećković, kada nije sposoban okupiti trezvene Srbe, već mu se po beogradskim salonima vrzmaju kojekakvi i samozvani patrioti. Eto konkretno govorim za Sloveniju pošto sam u deželi već 30 godina i poznajem svakog Srbina u živo. Tako je iz Ljubljane kod ministra Srećkovića otišao samozvani predsednik nekog marginalnog društva (sa tri člana) te se tamo u Beogradu predstavio kako on dobro radi, pa su ga Srećković i njegova bratija odmah imenovali za predstavnika Vlade Srbije te da samo on može doći na budući Kongres srpske dijaspore koje opet Srećković i njegova bratija organiziraju. U Sloveniji se Srbi sprdaju na taj račun jer znaju da se radi o osuđivanom čoveku, koji je uništio nekoliko srpskih društava.Niti jedno srpsko društvo a naročito Savez srpskih društava nema ugled da predstavlja Srbe u deželi, jer u svakom ovom društvu je svega desetak članova. Uglavnom se bave folklorom i čobanskom frulom a srpski intelektualci su podvili rep i najradije bi bili pounijaćeni jer su im žena i deca već odavno Slovenci.
    geronimo
    5. april 2010 21:58:40
    Sečem se gde san najtanji ako mu upali više od 20% planiranih projekata. Odavno ga je raseljenje pročitalo .
    +Nikola S Munjas BA
    5. april 2010 22:41:17
    HRISTOS VOSKRESE – VAISTINU !!!! Iz Vasih Usta u Bozije Usi..Ali i Da se Drzimo SLOGE ! Racunajte Na Nas imamo iskustva – Moralni Prioritet ! BUDJENJE SRBIJE Sa Verom U Boga za KRALJA i Otadzbinu ! BOZE PRAVDE !!!!
    Iz Nemačke
    6. april 2010 10:32:36
    Citiram rečenicu: “Prema njegovim rečima, dijasporaINTERNET NOVINE SERBSKE
    Uz dijasporu od 2001. godine je od 2000. godine do danas investirala u Srbiju 550 miliona dolara, pre svega u mala i srednja preduzeća.” Moj utisak je, da veći deo tih navodno 550 miliona dolara potiče od izvora krađe i od kriminalnih postupaka počinjenih u Srbiji, a da samo manji deo potiče od onog raseljenja, koje nema kriminalnu pozadinu. Teške posledice ranijih diktatorskih političkih režima i dans se osećaju. Današnja nestabilnost i zakonodavstva i sprovođenja zakona, niska politička svest velikog dela gađanstva, osetna netolerantnost u međuljudskim odnosima unutar zemljene, posledice nekadašnjeg zamaha korupcije, nerazvijenost slobodnog tržišta, nestabilnost i veštačko održavanje kursa dinara itd. su velika prepreka prilivu kapitala od strane nekriminalne diaspore.
    eliot nes
    6. april 2010 00:39:47
    Jel to za preporod Srbije, mislim ko kolac zna da napravi netreba ga uciti kako se kolac jede. A vi uporni da nas nesto naucite nauciliste nas da vam neverujemo NISTA. Da kojim slucajem posedujem podelio bi na prvoj raskrsnici Romima oni nas redovno docekuju po kisi i snegu oni su verni i ne lazu.
    Dragan Cvijan
    6. april 2010 01:08:41
    A, koju to ti mudru diplomatiju svojoj “dijaspori” ili lozi “negovane ulice” preporucujes? Pa zar “car trgova” bas tebi istu u amanet ostavi? Opasna ces ti biti zmija ispod kamena ako se okupacija sa kosova ostvari na preostalom delu Srbije od strane NATO trupa poput Avganistanom lovaca aveti po pecinama.
    Srbin Srbinovic
    6. april 2010 01:16:16
    Ko o cemu baba o ustipcima.Sreckovicu dijasporaINTERNET NOVINE SERBSKE
    Uz dijasporu od 2001. godine te nece ni tvoju SPO ni tvoje nebuloze i programe.Dijaspora ne duguje nikom nista i opametila se.Necemo da finansiramo tvoje nebuloze.Shvati da si totalo bez ikakvog uticaja u dijaspori. Videcemo sta i kako kada na tvoje mesto dodje neko sa uticajem i to mozda iz dijaspore.Dijaspora je dovoljno jaka da moze sama da izabere sebi ministra koji ce i raditi za dijasporu a ne kao ti za SPO.Amin.
    Bozidar Cosovic Javorski
    6. april 2010 07:08:14
    – Videli smo kako je Vlade Divac dobio pravo da investira svoj posteno zaradjen novac u Srbiju……. “Trla Baba lan da joj prodje dan”….
    anonimni
    6. april 2010 07:15:43
    Ovaj covek me vredja samom svojom pojavom: Mi, Srbi, zovemo vas, gastarbajtere, da dodjete kod nas u Srbiju i investirate svoje pare da biste pomogli svojoj zemlji. Kakve su mu sposobnosti, takvi su mu i rezultati rada.
    buck
    6. april 2010 07:39:20
    U Srbiju treba ulagati tek posle nacionalizacije. Sada je za to jos uvek rano.
    dijasporaINTERNET NOVINE SERBSKE
    Uz dijasporu od 2001. godine
    6. april 2010 08:03:49
    Realnost je da ministarstvo za dijasporu nema nikakvog uticaja na sve ovo sto u tekstu pise. Realnost je da je zemlji potreban novac koji ljudi iz dijaspore decenijama salju izdrzavajuci porodice, prijatelje… Nikakve pomoci nemoze ministarstvo ponuditi za bilo kakav posao, sve podleze zakonima u kojima to ministarstvo nema sta da kaze. Ova hajka na pare ljudi prelazi polako u napast! Stvarna slika je sasvim drugacija i posteno receno nas to ministarstvo jos posebno kosta…dijasporaINTERNET NOVINE SERBSKE
    Uz dijasporu od 2001. godine mora i za njih jos da odvaja a osim bajki nema tu leba Netacno je da to nije pod kapom poltike i partije! Naprotiv gospodin ministar veliki zagovarac ulaska u NATO i odani clan SPO a misli da je narod jos uvek na onom nivou kako su nas pre neku deceniju “poslali” u pecalbu. Nismo ministre, nesto malo smo naucili…. jeste vi sada u stolici neki drugi…. no ISTA STOLICA SAMO DRUGA g….a. Posebno je pitanje su zakoni, zna se da DANASNJI ZAKONI U ZEMLJI NEMOGU DA OBEZBEDE PRIVATNIKU SIGURNOST U RADU. Zakone, treba prvo doneti, ali PRAVE ZAKONE NE ONE KOJI SE MENJAJU KAKO SE KOME NAVRNE! Posebno je pitanje: “Zasto ulagati u tu zemlju koju je drzava prodala i zadnjih godina krcmi sve sto iole narodu pripada?” Zar mi da gradimo a vi da krcmite!!! Treba konacno shvatiti da tutorstvo koje se namece iz te kuce nikome nije potrebno. Bolje posvetite vise paznje opstanku jezika, kulturnih zbivanja u dijaspori kako bi se ljudi, narocito omladina zblizila da zna i oseti korene odakle potice. Ima posla ali ne taj koji vi radite, borba za novac! Posebno sto nije realno da ce neko bolje znati i ponuditi ljudima gde sta da rade (ako uopste postoji intertesovanje) nego oni sami koji poznaju svoja mesta i ljude u njima. Cudno ne ministar nemisli i na odmor ljudi koji su grbacili celoga zivota po svetu! Zamarate narod i ciniti suprotno ovim upornim pritiskom na privatnost ljudi u dijaspori. Sto ne razmotrite zasto je toliko ljudi propalo!!! od kada su se posvetili poslu u matici, koliko njih nakon decenija rada ovde i kradje tamo…opet dolaz nazad da pod starost nadoknade izgubljeno…
    Zdravko
    6. april 2010 09:40:09
    Pa, koga ovaj klinja može još koga da prevari. Ekspert iz SPO-a. U šta ulagati kada su baš takvi sve u ovoj zemlji uspeli da prevare. Prvo, svoje glasače, potom i samu dijasporu. Dalje kapital od Srbije, braćo sa strane, dok su ovi na vlasti. Jer, oni misle na sebe a ne na Srbiju i njen narod.
    m.o.m.o.
    6. april 2010 10:12:54
    Ponovo bajke iz Ministarstva za dijasporu.
    drakce
    6. april 2010 11:27:00
    potencijal dijaspore je nepresusan za otadzbinu. nije samo u 3 do 4 milijarde eura koji posalju kao pomoc svojim porodicama i kao redovni trosak prilikom poseta i odmora u svojoj zemlji. kapacitet dijaspore je mnogo, mnogo … veci. ali nemojte da zaboravite da je mnogima od nas oteta imovina posle drugog svetskog rata i nista nije uradjeno po tom pitanju. kako mozemo da budemo sigurni u pravni sistem kada smo vec jednom opljackani.
    despot
    6. april 2010 15:01:16
    gosp. ministar jos veruje u deda mraza,cica glisu i sl. ovo sto se desava u srbiji je cist lopovluk i rasprodaja poslednji primer u najavi telekom amogu samo da zamislim kako se to vidi sa strane i posle ocekuje da ljudi iz dijaspore ulazu svoj novac?nema sanse
    S.Vucetic
    6. april 2010 15:09:53
    Politika “mudre diplomatije”.Koja to diplomatija nije mudra?Ako nije mudra onda nije diplomatija.Boze!.Ko sve moze biti ministar,i ko je to nasao za shodnom da “sreckovica” “nesto pita,kao da on ima sta reci .Sve neke zaokruzene brojke ponavljane za trajanja mandata.Da mi je znati sta u tom ministarstvu rade zaposleni kad ujutro dodju na posao
    М. Косин
    6. april 2010 16:55:01
    Политика “мудре демократије” не станује у Министарству за дијаспору. Без њих боље је функционисала комуникација на релацији отаџбина – расејање. Шта је разлог? Неспособни и нешколовани кадрови СПО, већ више година, нарочито за време предходног министра, државног секретара, помоћника и секретара министарства. Но безнадежно је ређати сличне примере. Ко не може да оцени способност једног човека или групе њих, нека их цени по броју њихових пријатеља. Министарство за дијаспору таквих пријатеља у расејању нема. СПО је, у претходном периоду, мењао униформе, чинове, плате, достојанство. Променио је себе. Али у земљи Србији су на десетине хиљада људи, оних који су поднели велике жртве за српство и демократију, разочарани баш у СПО, као и наша дијаспора. Према томе, нека се господин министар запита; ко седи уз њега и зашто нема резултата. Фолирања нема више, што се тиче дијаспоре. О овоме нека размисли и премијер Цветковић.
    Sara
    6. april 2010 17:43:17
    Ha ha Pa kakav Vam je zakon? Otisli smo, jer tamo nismo mogli ziveti ni blizu dostojno coveka i sada sto smo POSENO zaradili da stavimo na kocku………? Radije cu pokloniti sirotima u Africi .
    Rosuljac
    6. april 2010 18:21:20
    Ocigledno je koliko mrzite ovog coveka.Iz Vasih komentara se ne moze uociti nista istinito vec samo ogromna mrznja prema onima koji su Vas oduvek terali da razmisljate racionalno.Uvek ste isli glavom kroz zid pa i posle dvadeset godina ne berete pamet.E moji Srbi , nikad necete znati da procenite ono sto vredi.Zato tako i zivite.Ovaj covek govori ono sto vi treba da govorite i mislite i da konacno saznate da je pao berlinski zid da nema vise SSSR-a .Probudi se srbijo i pocni da mislis ko sav normalan svet.
    Marko
    6. april 2010 20:39:56
    @Rosuljac. Žao mi je dotičnog gospodina koji je još na Trgu Slobode. Davno je prošao 9. mart 1991. moj siroti gospodine. U međuvremenu, obogatili su se oni koji danas sede u Ministarstvu dijaspore, u upravnim odborima državnih preduzeća i njima rukovode, šefuju po gradskim pijacama Beograda, primaju poslaničke plate itd.
    .vis
    6. april 2010 20:50:51
    @Rosuljac!Ocito je da pisete ovo po necijem diktatu.Narod je ogorcen, prevaren i zivi u bedi.Tako mu je svejedno o kom se ministru radi,jer je izgubio svaklu nadu.u bolje sutra.Ako se sada ne pojave nemiri u Srbiji i nasilno ne svrgne nesposobna i nenarodna vlast Srbija je definitivno potonula.Krajnje je vreme da se spasi sto se spasiti moze.Nisam clan nikakove partije,niti je vidi odgovornu kojoj bi pristupio.Recju,Srbija je u rasulu.Nema autoriteta za kim bi posao nard.Tadic,Cvetkovic Dinkici dr rekao bi zagorac:”Kaj god”!

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *