Bolivarska republika u srcu Francuske

Piše Mila Alečković-Nikolić

U De Golovom maniru Dominik de Vilpen pozvao je 19. juna ove godine francuski narod u akciju koja bi označila početak borbe za stvaranje nove „Solidarne Republike“ na temeljima bolivarske republike

18. jula 1940. godine, general De Gol uputio je svom narodu čuveni poziv na otpor okupatoru. Više od pola veka kasnije, ove godine, a simbolično samo dan posle 18. juna, bivši francuski premijer poziva narod i građane da započnu politički život i borbu ispočetka. Ali, bitka još nije ni počela, a saradnici okupatora već su uzeli noževe i prišunjali se iza leđa Vilpenovim saborcima. Sadašnji nominalni šef države razleteo se na sve načine sa svojim kolateralama i kolaboracionistima ne bi li sprečio da se iz ljuske vladajućeg UMP-a izlegne zametak novog političkog pokreta otpora koji bi 2012. godine u predsedničku kampanju, a verovatno i u pobedu, uzneo njegovog najvećeg protivnika – Dominika de Vilpena. Budući da montiranim sudskim procesom Sarkozi Vilpena nije uspeo ni da osudi, niti da ukloni iz francuske politike (Mefisto je izdejstvovao ponovni sudski poziv Vilpenu 2011. godine), bumerang narodne osvete polako je počeo da mu se vraća. Služeći se neprestano Mazarenovim lukavstvom od pre četiri veka, Sarkozi je ovih dana pozivao sve glavne saradnike De Vilpena, ubeđujući ih da ga napuste, spletkareći, obećavajući im zlatnike i ucenjujući ih. Zatim se bacio i na samog Žaka Širaka, otkrivajući tako ponovo simptom neuspelog oceubistva. Istovremeno je napadnuta i internet mreža Vilpenovih pristalica, po svedočenju njenog direktora Kristofa Karinjana, a mesto odakle je napad krenuo lokalizovano je – Kalifornija. Sa vremenskom razlikom, ovaj napad je mirno i „hrabro“ planiran da dejstvuje – noću. Od 15.000 prvih najavljenih imena učesnika Vilpenovog skupa, mnoga imena su izbrisana, a poslat je i ogroman broj lažnih internet poruka da se ovaj skup odlaže.
Najzad, kao u srpskim partizanskim filmovima, obe zaraćene strane spremile su diverzantske grupe po pitanju električne struje za vreme političkog mitinga: jedna da dovod struje tokom mitinga u ogromnoj sali 13-og kvarta Pariza iseče, a druga da ga odmah ponovo uspostavi.
Na sve ovo sâm Vilpen odgovorio je pismom upućenim  prijateljima u kome nas moli da izdržimo i dođemo, završavajući ga rečima: „U ovom teškom trenutku, više nego ikad  računam na vas !“.

FRANCUSKA NAPOLJE IZ NATO-a
Želeći da se predstavi kao alternativa za svoju zemlju 21. veka, Vilpen je najavljujući  Pokret nastupio kao antipod profilu današnjeg „galofaks globaliste“: Da! Evropa, ali Evropa naroda suverenih u odnosu na Ameriku; Da! osuda terorizma, ali tako što se više neće žmuriti na problem Bliskog Istoka („Izrael ima prava na bezbednost, ali i Palestina na državu!“); Da! mir, ali francuski vojnici napolje iz Avganistana! Da! novom savezu Francuske i Nemačke (tipična degolistička tema); Da! „naš francuski socijalni model, a ne sebični ultra-liberalizam!“; i poslednje i najvažnije, posle čega se deset minuta od aplauza nije ništa moglo ni čuti, niti reći: „Francuska napolje iz NATO-a!“… Na ovu poslednju rečenicu, odnosno na stav koji brani 95 odsto Francuza kojima Sarkozi više ne dozvoljava referendum, ogromna sala bila je 19. juna jedinstvena duša koja je ponovo čula reči velikog generala De Gola.
Kada god sam u Srbiji od 2000. godine do danas govorila o realnom anti-NATO raspoloženju, pre svega u Francuskoj, ali i u čitavoj Evropi, naši mediji su to slušali sa nevericom. Srpska zvanična scena toliko je zastrašena NATO-janičarima da više ne može ni da zamisli da neko drugi to nije. Sada su i neki „tajkunčići“ u Srbiji počeli da ulaze u „Atlantski savez“, jer misle da će NATO da im čuva ukradene narodne pare. Prve posleoktobarske vlade verovatno nisu ni znale zašto su za ulazak u NATO. To je posle prevrata bila gotovo seksualna želja: spavati s jačim, kao Višijeva Francuska sa Nemačkom, po pronicljivoj dijagnozi Žan Pol Sartra. Vlada iz 2005. je znala da neće da spava sa neprijateljem, ali je ipak vodila predigru i dozvolila otvaranje kancelarije južnog napuljskog krila u Beogradu. Tu su shizofrena, analna i ambivalentna crta već pokazale svoj lik, da bi se današnji bolesnik potpuno raspao na više bolesnih  delova, ne znajući više uopšte ni šta hoće, a ni zašto hoće. Taj bolesnik (kod koga se Eros potpuno pretvorio u Tanatos), stimulisan je još samo udarcima i naredbama.

HAJDEMO DECO OTADŽBINE!
Francuska Verdenska bitka, ili bitka za Verkor počela je ovog 19. juna. De Vilpen  je od sada zvanični predsednički kandidat. Suprotstavljen će mu biti najverovatnije opet sam Sarkozi, ali kao najjači kandidat protiv njega će biti guran veoma inteligentan igrač MMF-a, nominalni socijalista, a zapravo zaštitnik krupnog kapitala, Dominik Štros-Kan. De Vilpena će svakako podržati Degolisti i sa levice i sa desnice, antiglobalisti u svetu, i svi siromašni ljudi u Francuskoj. Od uglednih francuskih političkih imena prići će mu, po svemu sudeći anti-Nato političar Nikola Dipon-Enjan, kao i socijalista Žan Pjer Ševenman.
Na strani De Vilpena je francuska istorija i njena tužna i potlačena sadašnjost. Možda će 2012. godina biti i prvi narodni referendum koji prekida Sarkozijevu autokratsku zabranu političkog referenduma. Možda će i komunisti, kada im  kandidat ne prođe, glasati za Vilpena. Nešto će se u svakom slučaju promeniti u Francuskoj , koja je bila i ostala srce i pumpa zapadne Evrope, a zajedno sa Rusijom – hipofiza Velike Evrope.
Narodu i građanima je potrebna sasvim drugačija politička i životna vizija, prosto rečeno, potrebna im je vizija. Na kraju, De Vilpen je svoj govor (podsvesno) završio još jednom De Golovom rečenicom: „Francuski narode i građani, kao nikada do sada, potrebni ste mi!“
Taman sam pomislila da ni Marseljeza više ne sme da se svira u ovoj zemlji, ugušenoj od brojnih mondijalističkih i anglosaksonskih „šou-biz“, „konvencija“, kada su svi zajedno, kao buduća Solidarna Republika na pomolu, novu bitku za čovečanstvo, svečano proglasili otvorenom: „Hajdemo deco otadžbine!“

11 коментара

  1. Ovo su najobicnije trice i kucine umobolne osobe!
    Sramota je za “pecat” sto objavljuje ovakvo sto!

    Opste je poznato da je Mila Aleckovic umobolni mitoman,
    sto se jasno vidi i iz ovog teksta, koji je
    ogavan:”Vlada iz 2005. je znala da neće da spava sa neprijateljem, ali je ipak vodila predigru i dozvolila otvaranje kancelarije južnog napuljskog krila u Beogradu. Tu su shizofrena, analna i ambivalentna crta već pokazale svoj lik, da bi se današnji bolesnik potpuno raspao na više bolesnih delova, ne znajući više uopšte ni šta hoće, a ni zašto hoće. Taj bolesnik (kod koga se Eros potpuno pretvorio u Tanatos), stimulisan je još samo udarcima i naredbama”.

    Sta ce “PECATU” ovakvo djubre? – osim da izgubi svoje citaoce!

  2. Savrsen tekst, izvanredan ! Svi tekstovi koje smo do sada citali bili su velike lekcije. A Pecat je za primer slobode stampe. Cast nam je sto nam je dr Mila Aleckovic profesor psihologije licnosti ! Nikada dosad nismo imali tako briljantnog profesora !

    Studenti iz Kosovske Mitovice

  3. Milu Aleckovic svi znaju,i u zemlji i u rasejanju, ona je legenda. Kad strucnjak postavi dijagnozu, to je O.K. Ali kad sifrovani anonimci misle da mogu da procenjuju strucnjake, pre ce biti da je to mitomanija !

  4. gdja Olga, dali je Aleckovicka *izmislila* Vilpena i ostalo…ili Vam je neko podmetnu neku srBsku stampu..*zute boje*..?

  5. odgovor Miodragu,
    Olga je ime a ne sifra. Ako je clan Internacionalnog Komiteta za oslobodjenje Slobodana Milosevica i jedan od prevodilaca njegove odbrane na italijanski – tek da navedem neki detalj sopstvenog angazmana, anonimac, onda razumem zasto vam se dopao Milin “clanak”
    Pogledajte moj prilog o Irskoj i papi ili prevod analize ekonomskog strucnjaka o Grckoj u “pecatu”.
    Potrazite i moj potpis na internacionalnoj peticiji u korist generala Krstica, nalazi se na internet-stranici Comskog.

  6. Utoliko je napad osobe koja “nije sifra nego ime’ na jednu od najumnijih srpkinja Milu Aleckovic jos cudniji. Vi niste napali tekst, koji ni ne mozete da napadnete jer je odlican, vi ste na ruzan nacin koji govori o vama napali licnost profesorke koja od vas bolje poznaje reci koje upotrebljavate.Uostalom u tom Komitetu na koji se pozivate Milu svi znaju i cene, posebno Vladimir krsljanin. Znaci lazete. Od vas je neko drugi trazio da pisete. Mi se potpisujemo bez sifara: Pokret zena ‘Zenes.’

  7. DOMINIK DE VILPAN nije istupio iz UMP-a na cijem se celu nalazi Sarkozi. Ne zaboravimo da je tokom agresije Nato-pakta svesrdno podrzavao Zaka Siraka koji je uvukao Francusku u rat za slobodno i nezavisno Kosovo protivno volji Francuskog naroda a u skladu sa politikom SAD, Nemacke i Vatikana, recju EU. I danas hvali Zaka smatrajuci ga velikim drzavnikom. Ne smeta mu sto je Sirak u udarnom dnevniku u 20 sati najavljujuci humanitarne bombe, izjavio da su Srbi Varvari i da ih treba bombama dovesti u red.
    Zatim, DD Vilpan, je upamcen po tome sto je izveo 70% gnevnih Francuza na ulice svojom reformom zakona o zaposljavanju mladih,- takozvani CPE, cime je zapravo pokazao da bezpogovorno izvrsava zamisli EU i njenih komesara! Cela Francuska je bila na ulicama kudeci Vilpana zasluzenim recnikom. “Zabio si noz u srce Republici” koja i dalje krvari! Vilpan je dakle evropejac i globalista a ova promocija koju su mu listom kapitalisticki mediji uprilicili samo je strateski manevar da se obezbedi pobeda vladajucoj stranci UMP, Sakozijevoj, na izborima 2012. Tu, nedavno, pokusali su isti ti mediji da poture i Fijona kao protiv-kandidata Sarkoziju, ali im se plan ocito izjalovio zbog reforme penzionog osiguranja, reforme koja nosi Fijonovo ime ali je nastala po diktatu totalitarne EU!
    Zatim, Vilpan se “zalaze za republiku” ali ne kaze kako ce to izvesti kad je opste poznato da je EU tamnica naroda koja ne trpi ni demokratiju ni Republiku. Na proslim izborima u Francuskoj, odziv biraca bio je nezapamceno mali, bezmalo kao u jenkijevskim sjedinjenim drzavama. U SAD naime glasa samo 30% stanovnistva ali rezim te imperijalisticke sile ne preza ni od cega da u krvi ugusi svaki vid demokratije.Eto sada i predizbornog spektakla u Francuskoj po uzoru na SAD. Na svu tu halabuku oko Vilpana, Francuzi s potsmehom kazu: Komedia del Arte na francuski nacin. Nazalost, za nas koji smo okupirani i unisteni, medijska propaganda nikako ne moze biti komedija. Za nas je to tragedija i pogrda.

    Morala sam ovo da izlozim, zato sto “Pecat” iz Pariza vecinom objavljuje gluposti. Dakle, nazvati Vilpana nastavljacem Bolivara i oslobodilacke borbe, pa ostati ziv, moze samo propagandna masina novog svetskog poretka. Kako to da takva propaganda koja je deo ratne masine i koja Srbe drzi za genocidne, moze da bude slepo preneta i servirana citaocima “PECATA”?
    To je pitanje za urednika.

  8. Neka ide ta ‘olga pariz’ kao dr Mila Aleckovic da predaje onoj sirotinji na Kosovu pa onda neka prica o ptariotizmu ! a ne sedi u Parizu i napada na nacin nedostojan coveka hrabre i pametne ljude koji vise znaju od nje. Pokret Zenes.

  9. Pratim redovno tekstove u Pecatu, posebno tekstove koji se odnose na Francusku i kao neko ko je radio u Ujedinjenim nacijama, smatram da je vase dopisnistvo izuzetno kvalitetno. Ovo mislim i za tekstove o Nemackoj, i za Rusiju, i za Francusku. Pisanja dr Mile Aleckovic su posebno zanimljiva jer je ona uspela da spoji politicke analize zajedno sa psiholoskim analizama, pa mi se cini da je to jedan novi zanr koji malo novinara, odnosno strucnjaka i naucnika moze da iznese. Buduci da vidim polemiku oko francuskog politicara Dominika DeVilpena, rekao bih da je ona potpuno nepotrebna, jer ljudi imaju prava na svoje misljenje. Meni se kao coveku ko je u Francuskoj vec cetrdeset godina cini da su analize Mile Aleckovic jako dobre i da ona vidi situaciju iznutra. Sto se samog DeVilpena tice, on je danas svakako najbolji politicar citave zapadne Evrope, ako u tom svetu uopste ima vise velikih imena. Licno sam imao prilike da citam njegove knjige i mislim da se samo tako njegova politika moze stvarno proceniti. U tim stivima se vidi odnos i prema Kosovu, i prema Evropi i prema Rusiji i prema trecem svetu. To je izuzetno obrazovan covek i za nasu srpsku poziciju svakako najbolji, iako ja znam da nasa ambasada u Parizu ovakve analize u ovom trenutku ne sme da pravi.Tacno je da je DeVilpen licni prijatelj predsednika Caveza koga veoma mnogo postuje jer je zaista ziveo u Karakasu i bio daleke 68. godine jedini ‘pobunjenik’ tamo. Tacno je i to da ima mnogo sluha za zrtve nesrecnog amerikanizma, a i da je veliki prijatelj Moskve.Njegova pozicija o nama Srbima je sazrela u prethodnih nekoliko godina i to je opisao u svojim radovima. Na zalost nasi ljudi u Srbiji ovo ne mogu da prate jer te knjige nisu prevedene, osim jedne, a propaganda sarkozijeve politike je protiv njega danas veoma jaka.
    To je sve prirodno jer se i meni cini da je ovom politicaru nekako sudjeno da se na kraju stavi na celo Francuske.
    Citao sam takodje i tekstove istog autora o segolen Rojal i mislim da je dr Mila Aleckovic dobro objasnila zasto i kako su ovu politicarku eliminisali. Pored Zana Pjera Sevenmana, koga licno poznajem, a koji ce verujem i sam da se prikljuci DeVilpenu, u Francuskoj ne ostaje od ozbiljnih likova gotovo niko.Posebno je dobro sto je sustinska politika degolizma koja je jos ziva, svakako, bliska ovom coveku. U svakom slucaju njegov stav prema Srbiji i Kosovu mnogo je bolji od stava gospodina Sarkozija, buduci da DeVilpen itekako drzi do politike Rusije, a i Kine. Venecuela mu je , moze se reci srcu najbliza jer je to zemlja njegove mladosti. zato mi se posebno dopao ovaj clanak sa originalnim nazivom ‘Bolivarska republika’.
    I na kraju, da izrazim moje duboko postovanje za list Pecat, koji, eto i mi penzioneri nekadasnje diplomatije danas redovno citamo.
    Vladimir P.

  10. *..A šta će naučiti, bog sveti zna. Na bisti Žikice Jovanovića i danas stoje reči: „Ovde je Srbija rekla sloboda”, a na Brakovićevom spomeniku piše: „Da Srbin više nikada ne udari na Srbina”. Za jedne je 7. jul i danas revolucionarni čin, za druge brutalno ubistvo. U svakom slučaju, u sredu će jedna polovina ponovo klicati otadžbini, a druga braniti domovinu. A treći će, možda, ponovi pominjati priču koja se počesto može čuti u Rađevini, a koja kaže da je građanski rat u Srbiji, zapravo, počeo zbog konobarice?! Naime, prema rečima jednog vremešnog meštanina koji „ne bi da se u to panjka” i nikako ne želi da mu se ime pominje u novinama, Bogdan i Žikica su se dobro poznavali i pre rata. Oboje su u Belu Crkvu zalazili zbog lepe konobarice, ali je ona, po svemu sudeći, bacila oko na lepog, uniformisanog žandarma. Početak rata i dolazak nacista, po njemu, bili su samo prilika da se izmire i neki davnašnji računi….*

    Vlada Arsić

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *