ALEKSANDAR ĐAJA Odbrana i poslednji dani

Piše Aleksandar Đaja

Farsična „odbrana dinara“ poslednja je preostala magla koju narod Srbije treba da razveje kako bi sadašnju srpsku političku oligarhiju na prevremenim parlamentarnim izborima vratio tamo gde joj je oduvek i bilo mesto

Tajvanska grupacija „Fokskon“ uzdrmana nizom samoubistava zaposlenih u svojim fabrikama u Kini, objavila je prošle nedelje da podiže radničke plate za 30 procenata. Imam utisak da kada bi polovina stanovništva Srbije izvršila samoubistvo, srpski vlastodršci onoj preostaloj polovini ne samo da ne bi podigli plate za 30 procenata, nego bi višak para upotrebili – za odbranu dinara! Jer, bolje je imati čvrst dinar, nego kilavo stanovništvo!

DECENIJA „REKONSTRUKCIJE DESTRUKCIJE“
Samo, šta se do sada čekalo sa intervencijama iz „spektakularnih“ deviznih rezervi kojima se guverner u ostavci hvalio iz dana u dan? Zašto su se srpski vlastodršci setili da dinar brane „svim sredstvima“ tek sada, kada je po nalogu ovdašnjih stranih banaka i svetske lihvarske internacionale, prešao 103 dinara (sa tendencijom daljeg porasta) i narod zadužen kreditima indeksiranim u evrima ostavio bez hleba? Zašto se nije energično intervenisalo onda kada je evro počeo ubrzano da se penje i time kredite građana Srbije koji su tada iznosili petinu, ili četvrtinu – već dve godine zamrznute plate ili penzije! – popeo na polovinu i više? Zašto država nije sprečila da do toga dođe i zašto nije zaštitila svoje građane? Ko joj to nije dozvolio i ko će i kada zbog toga da odgovara? A, zamajavanje širokih narodnih masa o „ekonomskim razlozima, slobodnom tržištu i slobodnom kursu, samostalnosti NBS, nemešanju države u privredne tokove, itd“ – na ovim prostorima „ne pije vodu“ 70 godina, pa zašto bi sada? Ovo je bilo i ostalo političko pitanje, ekonomija je tu „šarena  laža“ za popunjavanje „talk-šou” emisija na televiziji! Naprosto ne mogu da verujem da je cela priča spakovana samo zato da NBS radi fantomske „odbrane dinara“, svakodnevno prodavala evre na domaćem međubankarskom tržištu, kako bi te evre kupovale „strane, a domaće“ banke i transferisale u svoje matične filijale na Zapadu? I time, neprekidno podgrevale tražnju za devizama, konstantno vršile pritisak na rast kursa, samim tim povećavale svoj profit na bazi zaduženosti građana Srbije i njihovih praznih tanjira, a NBS primoravale da prodaje sve više deviza? Ili, prosto rečeno: uzimale pare od građana Srbije, a onda im te iste pare uz ogromnu kamatu pozajmljivale kako bi ovi isplaćivali svoje, zbog skoka kursa, u međuvremenu enormno narasle kredite. Posledica toga može biti samo jedna: Srbija će ostati i bez stanovništva i bez deviznih rezervi – ali sa najčvršćom valutom na svetu! Da li je to neodgovornost prema sopstvenom narodu, ili nešto teže… neka sude oni koji su od naroda i dobili mandat da štite njegova ustavna prava, ali i prava na golu egzistenciju! Ukoliko im njihov kolega i koalicioni partner i glavni kreator naše desetogodišnje ekonomske „rekonstrukcije destrukcije“ uopšte dozvoli da otvore usta.

KARTICA ZA NEMAČKI „BANKOMAT“
U međuvremenu, „Kriza evrozone dovela je do tektonskih poremećaja unutar Evropske unije“, piše britanski list „Gardijan“, navodeći da nemačka kancelarka Angela Merkel smatra kako Nemačka ne može zauvek da bude bankomat za južne Evropljane koji su preko noći ostali bez para. A, to što je ta ista Nemačka bila glavni okidač za razbijanje bivše SFRJ, da bi deset godina kasnije „revolucionarima“ iz 2000. godine dala karticu za korišćenje tog istog „bankomata“ kako bi razbila i ono malo ujedinjene srpske države koja se zvala SRJ, za nju je danas sasvim irelevantno. Tzv. Zapadni Balkan će opet biti prepušten svojoj uobičajenoj sudbini gacanja kroz živo blato!
Bilo kako bilo, srpska postpetooktobarska politička vrhuška uspela je u protekloj deceniji da učini ono, što je na prvi pogled izgledalo nemoguće: da potpuno obesmisli parolu „Evropa nema alternativu“, koristeći je isključivo za ciljeve svog golog opstanka na vlasti i ličnog bogaćenja. A, zatim, kada se pokazalo da će se prijem Srbije u EU dogoditi kada i let čoveka na Jupiter, uspela je da ostane bez bilo kakve alternative – i ozbiljno poremeti odnose sa Rusijom! Dok je o čuvenoj alhemijskoj formuli „I Kosovo i EU“, proteklih dana svoje mišljenje iskazao i ambasador Velike Britanije u Beogradu, Stiven Vodsvort: „Niko u EU ne želi nove pregovore o statusu Kosova. Ako Srbija, ili neka druga država, ipak bude tražila da idemo unazad, pre svega, to se ne bi dogodilo, jer niti bi iko na Kosovu na to pristao, niti bi ih iko ubeđivao da pristanu“. A Franc Lotar Altman, nemački balkanolog i politikolog dodaje: „Srpska pretpostavka da zemlja može da razdvoji svoj evropski put od kosovskog pitanja nije realna! Brisel ne može i neće da prihvati Srbiju kao punopravnu članicu dok god ne bude nađeno rešenje za njene odnose sa Prištinom.“ I zato farsična „odbrana dinara“, koja istovremeno predstavlja i „poslednje dane“ improvizatorskog vođenja srpske politike i ekonomije od 2000. naovamo, jeste još jedina preostala magla koju narod Srbije treba da razveje kako bi sadašnju srpsku političku oligarhiju na prevremenim parlamentarnim izborima konačno vratio tamo gde joj je oduvek i bilo mesto. U opoziciju, koja bespogovorno sluša i izvršava naloge sa Zapada. Kao i sada, uostalom.
Sasvim slučajno, naslov muzičkog albuma kultne beogradske rok grupe „Idoli“ iz 1982. godine, a čija su dva bivša člana, Srđan Šaper i Nemanja Krstić, danas najbliži savetnici predsednika Srbije, Borisa Tadića, glasi: „Odbrana i poslednji dani!“

2 коментара

  1. *Demokratska stranka smatra da drzava mora da pomogne gradjanima cije su kuce ošteæene u zemljotresu. Medjutim, postradali bi dobili mnogo vecu pomoæ kada bi se desetak najblizih saradnika Slobodana Milosevica, koji svakodnevno zaradjuju milione maraka na monopolskim poslovima, odreklo samo dela svog plena. Verujemo da bi Dragan Tomic, Nikola Sainovic, Zoran Sokolovic, Dusan Matkovic, Zoran Andjelkovic, Zeljko Mitrovic, Leposava Milicevic i Milovan Bojic uspeli da sakupe vise od 90 miliona dinara mesecno za postradale.
    Na ovaj nacin, Milosevic bi pomogao postradalim gradjanima ali i svim gradjanima Srbije koji, dovedeni na rub egzistencije, vise ne mogu da placaju nikakve nove doprinose.*

    Informativni centar Demokratske stranke

  2. To je valjda u *politickoj tradiciji*

    Najveći ratni porfiteri i korupcionaši bili su kralj Aleksandar i Nikola Pašić. Njihova veza je bila vrsta političke simbioze čiji je krajnji rezultat bio koncentracija apsolutne poličke i finasijske moći i uticaja u njihovim rukama. Već te, 1921-ve, cjelokupna imovina Nikole Pašića procjenjavala se na najmanje trideset miliona dinara, što je iznosilo sedminu budžeta Kraljevine Srbije pred ulaskom u rat, 1914-te.

    Kada je poslije rata otvoreno pitanje ratnih odšteta, pored ratom masakriranih srpskih seljaka i Nikola Pašić je podnio zahtjev da mu se nadoknadi imovina postradala u ratu. Ovaj zahtjev je izazavao buru u ondašnjoj štampi.

    Politika je u svom broju od 25. decembra 1921-ve registrovala da je Pašić zahtijevao naknadu za: veliki broj buradi i boca starih vina, opravku kuće na Terazijama, nadoknadu za svoj hotel Nacional, za drugu kuću u Pozorišnoj ulici u Beogradu, za imanje, obore i tri kuće u Zaječaru, za imanje na Kosovu sa 130 kuća od kojih su samo dvadeset njih ostale čitave, za dvije vrlo stare arnautske puške izvezene srebrom, dva pištolja i dva handžara, za 200 boca vina iz 1892, 1893-će i 1894-te godine i jedan veliki balon stare tridesetogodišnje šljivovice i komovice, za jednu olovnu kutiju od rijetkog minerala sa Urala, ukrašenu brilijantima i dijamantima, poklon ruskog cara Nikole II, za slike bugarskog i rumunskog kralja u skupocjenim ramovima… za sve to je Pašić tražio 1 594 784 dinara.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *