SLOBODAN ANTONIĆ Između nas i satane

Da li znate šta je ovo?
Ja nisam znao dok mi dete jednog dana nije reklo: „Tata, baš volim demone!“. Onda sam obratio pažnju na to čime se sin igra. Bile su to „jugio“ karte (Yu-Gi-Oh Cards), koje prate istoimenu crtanu seriju. Ta crtana serija se davala gotovo na svim našim televizijama, uključiv i RTS.

UGOVOR SA GOSPODAROM TAME
U pitanju su čudovišta-duhovi. Njih igrači karata zazivaju, kako bi se borili jedan protiv drugog. Na svim kartama su nacrtane gadne i zle kreature. Neka čudovišta su jača, a neka slabija. Što imate jače čudovište lakše ćete da pobedite. Među tim čudovištima posebno su jaka čudovišta koja se zovu „demoni“ (demons). Njih deca jako cene, raduju se kad ih dobiju jer pomoću njih mogu da savladaju protivnika. Zato je moje dete i reklo da voli demone.
Ali i od demona ima jačih karata. Jedna od njih se zove „Zlo Mučeništvo“ (Evil Martyrdom). Izgleda zaista jezivo. Druga se zove Đavo (Devil). Jako moćna karta. Treća se zove Anđeo (Angel). Ali iz samog crteža je jasno da je reč o palim anđelima. Konačno, postoji jedna toliko jaka karta da čak nema ni bodove. Zove se „Ugovor sa gospodarom tame“ (Contract with the Dark Master). O kakvom ugovoru je reč shvatićete tek ako znate u šta se zapravo igra: igrač koji izgubi partiju gubi svoju dušu. Ona sada pripada Kralju tame.
Ja sebe računam u odgovorne roditelje. Nisam sujeveran, ali mi se ne dopada da mi se dete sa ovim igra. Posledica igre sa ovakvim stvarima biće konfuzija u njegovoj glavi. Ono neće biti sposobno da jasno razlikuje šta je dobro, a šta zlo. Demoni su dve hiljade godina naše civilizacije bili metafora zla. Ne želim da moje dete misli o demonima kao o nečemu što je dobro i poželjno. Ne želim da mu omiljena igračka bude karta na kojoj piše „Satana“.
Ta zbrka dobra i zla dolazi sa televizije. Kada pogledate šta nam iz televizora ulazi u dnevnu sobu, onda je to uglavnom nasilje, pornografija i prostaštvo. Nisam nikakav čistunac, mislim da je i to deo života. Ali, ne može život da se sastoji samo iz tih stvari. Ono što, međutim, mnogim odgovornim roditeljima smeta to je potpuna neodgovornost naših komercijalnih televizija, a delimično čak i „javnog servisa“.
Mi, očigledno, živimo u civilizaciji koja je ušla u svoju materijalističku i hedonističku fazu. Najbitnije je prodati i najbitnije je zabaviti se. Sve ostalo je manje važno, sve ostalo je sredstvo. Komercijalne televizije u materijalističkoj i hedonističkoj civilizaciji – to je ono što nam vaspitava decu i to je ono što sam svako veče ulazi u domove. „Povuci čep i započni zabavu“, kaže reklama za jedno alkoholno piće. „Celu noć sam ludovala ali se ništa ne primećuje“, kaže devojka u reklami za neke uloške. Pop-zvezda, Madona je svojoj ćerci zabranila da gleda TV. Televizijska zvezda, koja je bogatstvo i slavu stekla zahvaljujući ovom mediju, jednostavno ne želi da svoje dete dalje truje TV programom. Ona najbolje zna kakav je.

SPAS IZ MOSKVE
Ali, postoje i drugi način borbe protiv provale đubreta u našu dnevnu sobu – izbor nekomercijalnih televizijskih kanala. Zato na kablovskim televizijama i treba da postoje naučni, istorijski, umetnički i religiozni kanali. U Srbiji, međutim, takvih kanala je veoma malo. Uzmimo, recimo, religiozne kanale. Zasada jedino žitelji Trstenika i okoline mogu da gledaju jednu takvu televiziju – TV Logos, čiji je osnivač Eparhija žička i koji emituje program od 2004. godine. Po našem zakonu, Crkva ne može da ima nacionalnu ili regionalnu, već samo lokalnu frekvencu. To znači da se takav program može videti samo u jednom gradu ili opštini. Uz dozvolu za TV Logos, SPC je dobila dozvolu za još samo jednu lokalnu televiziju – TV Besedu iz Novog Sada (Eparhija Bačka). Iako ova dozvola važi od 7. marta 2008, TV Beseda još ne emituje program. Ljudi iz TV Besede su opremili dva studija, jedan u Novom Sadu i drugi u Beogradu i snimili mnogo priloga i emisija. Od ruske pravoslavne televizije „Spas“ iz Moskve dobili su mogućnost da koriste nekoliko hiljada sati veoma kvalitetnog programa. Ipak, i posle dve godine priprema, uprkos nestrpljivim očekivanjima publike i u Beogradu i u Novom Sadu, početak emitovanja programa televizije „Beseda“ se i dalje odlaže.
Nešto je bolja situacija kada je u pitanju radio (medij koji je, ipak, daleko manje uticajan). U Srbiji je osnovano 11 pravoslavnih radio stanica i do 1. juna će sve da započnu sa emitovanjem programa. Pojedina istraživanja su pokazala da su neke od ovih stanica već dosta slušane. Radio Iskon iz Vranja je na listi od 200 radio stanica na 89. mestu, Radio Istočnik iz Valjeva je na 120. mestu, a Radio Zlatousti iz Kragujevca, koji je u vreme istraživanja postojao svega tri meseca, zauzeo je 135. mesto. U Beogradu je sve popularniji Radio Slovo Ljubve (107,3 MHz), koji je počeo sa radom 21. septembra 2009. Nedavno sam ga slušao čak i u taksiju, a taksista je naročito hvalio njegov muzički program. Zakonom je dozvoljeno umrežavanje radio stanica najviše do tri sata dnevno (u direktnom programu), ali je reemitovanje emisija dopušteno. Koordinaciju ovih 11 pravoslavnih radio stanica zamišljeno je da obavlja Radio Srpske Patrijaršije (koji još nema frekvenciju), a sama mreža bi trebalo da proradi do kraja godine.

PAD TAMNIH ANĐELA
Ipak, bez nacionalne pokrivenosti TV signalom ili kablovskom mrežom operatera nema ozbiljnijeg kulturnog uticaja Crkve. U svetu postoje mnoge velike crkvene televizije. Američki „Crkveni kanal“ (The Church Chanel) emituje 24 časa programa i iza njega stoje različite protestantske zajednice u SAD-u. „Australijski hrišćanski kanal“ (Australian Christian Channel) takođe je namenjen različitim protestantskim vernicima i taj kanal s ponosom ističe da ne emituje reklame. Američka religiozna televizija Bi-Vaj-Ju (BYU Television) preko kablovske mreže ulazi u domove 44 miliona američkih porodica. I ona nema reklame, a emituje obrazovni, dokumentarni i igrani program, savremenu duhovnu i svetovnu muziku, vesti koje pomažu gledaocima da „razumeju glavne svetske događaje“, emisije o zdravlju, kao i emisije za najmlađe, koje su tako odabrane da roditelji „mogu mirno da ostave decu da gledaju TV“. U Poljskoj postoji katolička televizija „Trvam“, u Rusiji već pominjana pravoslavna TV „Spas“, u grčkoj „4E“ i „Lihnos“, a u Bugarskoj „Vjara“.
Bilo bi dobro da nešto slično postoji i u Srbiji. Bilo bi lepo da naša deca mogu da vide da postoji i jedan drugačiji sistem vrednosti, u kome demoni nisu „super“, u kome se ne brine samo o sebi i u kome tama, magija i snaga nisu uvek pobednice. Ako takav sistem vrednosti ne mogu naći na komercijalnim televizijama, ako je on sve manje zastupljen i na „javnim servisima“, onda ga makar očekujemo u medijima pod okriljem Crkve. Sa mrežom od 11 radio stanica i sa svojom televizijom (kakva je „Beseda“) u kablovskoj mreži, Crkva će dobiti priliku da na najbolji način predstavi vrednosti do kojih nam je svima stalo.
Da li će ona tu priliku iskoristiti, ostaje da se vidi. Ali, da bi naša deca usvojila lične i građanske vrline bez kojih ova zajednica nema budućnost, nije ni neophodan televizor. Potrebni su im pre svega predani i posvećeni roditelji. I zato, potrudimo se da našu decu što manje vaspitava TV. Vaspitavajmo ih mi sami. Svojim primerom, svojim rečima i svojim delima. I svi ti „Zli Mučenici“, „Tamni Anđeli“ i „Gospodari Tame“ pašće pred našom ljubavi, dobrotom i posvećenošću. To nije lak posao. Ali plodovi toga truda jesu najvažniji na svetu.

8 коментара

  1. Горан Јевтовић

    Браво професоре! Кључна тема у кључном тренутку. Иако сажето, инзваредна обрада.
    Вековима се расправљало међу православним хришћанима о “лику Звери” (Сатани) који ће, према Светом Апостолу Јовану Богослову у објављеном у Откривењу, “ући у сваки дом хришћанина”!?
    Оног тренутка када се појавила телевизија, све је постало јасно.
    Ми једноставно имамо “лик Звери”, па тиме и саму Звер, која избија из ТВ апарата, 24 сата дневно, 365 дана у години, усред наших кућа, станова, компјутера, мобилних телефона…
    И, ево нам резултата постигнутих оваквим “националним” и осталим фрекфренцијама на сатанским “таласним дужинама”!

    А о овој теми шире ћу на НСПМ.

    • covece pa ukucaj na google bilo koju kartu koju je on naveo i videces da ne postoji…ovaj tekst je cista komercijala da ne pominjem da ga je pisao nestrucan kadar

    • 24 godine pokusavam da stupim u kontakt sa tobom.Bio sam tvoja prva generacija vojnika u Doboju.Po tvojim pisanjima vidim da se nisi promenio sto mi je jako drago.Tvoj bivsi vojnik Zivko Segedinac iz Beceja.Ako se ikad sretnemo da popijemo kafu i popricamo.

  2. izvinite ali karte koje ste vi nabrojali uopste ne postoje ili ih ja do sada nisam video a igram yugioh 7 godina

  3. Činjenica je da nije lepo ne govoriti istinu, ali je i činjenica da osim Nodija i Dore subotom u 7 ujutro????? deca nemaju drugog izbora osim da ne gledaju TV što je teško izvodljivo ako je dete samo u kući dok su roditelji na poslu.

  4. Sve je postalo jasno, nece iver dalje od klade..Sorosa, posle je sve lako
    ———————————–
    Dobrovoljno na rad i na studije u Nemačku
    „Obaveštajne službe saveznika i partizana imale su podatke da je samo u vazduhoplovnoj industriji angažovanoj za Nemce radilo više od 5.000 radnika i inženjera, da su normalno radile osnovne i srednje škole sa velikim delom predratnog prosvetnog kadra. Pozorišni život bio je kao i pre rata, delovalo je više od 300 advokatskih kancelarija, nijedan general koga je Milan Nedić oslobodio iz nemačkih logora nije se aktivirao u antifašističkoj borbi, gotovo svi značajniji pripadnici intelektualne i naučne elite potpisali su ’Apel’. Imali su podatak da je oko 1.000 studenata iz uglednih građanskih porodica otišlo dobrovoljno na studije u nacističke zemlje, da je oko 25.000 Beograđana otišlo dobrovoljno na rad u Nemačku”, podseća naš sagovornik.

    „Svima njima se danas odaje priznanje zato što su se oduprli ‘komunističkoj kugi’, a Beograd pod Milanom Nedićem je u ratnoj strategiji saveznika imao status kao i svaki kvislinški grad i strateški vojni objekat na jugoistoku Evrope”, upozorava dr Stanković.

  5. Kao prvo, vase dete nije govorilo o demonima nego o tipu cudovista u igri koja se nazivaju “Fiend”. Ova karta “Satan” ne postoji u oficijalnoj igri i napravljena je cisto iz zabave i za to postoji sajt koji se zove Yu-Gi-Oh card maker i na njemu mozete da upload-ujete i slike svojih kucnih ljubimaca ako zelite i da napravite od njih karte.

  6. http://www.icv2.com/articles/markets/22046.html

    Mislim da je neko ovde zestok gresnik pa se pravda pred Bogom, ili shta vec?

    Kao sto vidite, igra je odobrena od strane roditelja, te je idobra. 🙂

    Izgubili ste.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *