Brozova Srbija

Na prvi pogled nema većih protivnika politike Josipa Broza Tita od onih beogradskih. Nema gotovo nijednog medija iz srpskog prestonog grada koji Broza i njegovu politiku nije napadao, nipodaštavao i ružio. Ima onih koji pronicljivo i cinično kažu da je Tito „veliki čovek bez dela“. To se samo uslovno može prihvatiti jer su u Brozova dela upisani i ratovi kojima je razbijena nekadašnja Jugoslavija, a kojima je oslonac bio pozivanje na Ustav SFRJ iz 1974. godine. Tačnije, mnogi danas smatraju da je upravo narušavanje Brozovog dela koje je izvedeno Ustavom Srbije iz 1990. godine dovelo do raspada Jugoslavije. Reč je o Miloševićevom Ustavu kojim su dve nazovi autonomije Vojvodine i Kosova prestale, na krajnje legalan i legitiman način, da budu države i kao autonomne pokrajine vratile se pod okrilje jedinstvene Srbije.
Tako je okončana politika slaba Srbija – jaka Jugoslavija koja je, danas je izvesno, i bila prava zaloga opstanka takve „zajedničke države“. Ona je za veliku većinu nekadašnjih republika, a danas Srbiji većinom susednih država, bila nužno zlo i obična privremena usputna stanica na putu ka željenoj nezavisnosti.
Za strane sile ta Jugoslavija je bila deo „sanitarnog kordona“ prema Rusiji. Nebitno je čak bilo da li je Rusija bila boljševička ili jednostavno država ruskog naroda. Ukoliko je Rusija komunistička utoliko bolje. Brozova Jugoslavija je mogla poslužiti kao neka vrsta mekog trbuha, ranjivog mesta komunističkog Staljinovog internacionalizma i Istočnog bloka. U tadašnjem svetu hladnog rata i podele interesnih sfera moglo se čak razmišljati i razmišljalo se o toj federativnoj Jugoslaviji i njenoj armiji kao jugoistočnom krilu NATO-a. Broz se u takvoj međunarodnoj situaciji uspešno snalazio i to mu se mora priznati. Kada je takav hladnoratovski svet nestao više nije bilo Broza, niti bi tu njegova snalažljivost bila od pomoći, a oni koji su se tu zatekli bili su jednostavno obična greška prirode i mizerna istorijska fusnota. To se posebno odnosilo na srpske kadrove. Kako beše tad tako biva i sad.
Bivša država bila je naročito produktivna u proizvodnji nacija. Prvu Jugoslaviju su napravila tri naroda. Posle stvaranja druge bilo je upisano pet nacija osnivača. Na kraju iz Jugoslavije je izašlo bar dva puta više nacija od kojih su neke nebrojeno puta menjale ime. Valjda je to stalno samopreimenovanje pravo svedočanstvo njihovog stabilnog i istorijski utemeljenog identiteta i tradicije.
Danas, na tridesetogodišnjicu Brozove smrti, 4. maja 2010. godine on ima jedine i prave naslednike i baštinike u srpskim vladajućim političarima. Jedino mesto u kome se s pravom može reći da važi slogan „I posle Tita-Tito“ je Srbija. Ona se vratila austrougarsko-kominternsko-brozovskoj nacionalnoj politici i dosledno je sprovodi. Država Srbija je ponovo napravila vojvođansku državu na svojoj teritoriji kao još jednu potvrdu svoje privrženosti Brozovom Ustavu iz 1974. godine. Sa Kosovom se čini isto i tu se uz svakodnevno očigledno laganje i obmanjivanje naroda srpska zvanična politika u potpunosti kao pijan plota drži Brozove nacionalne politike čuvajući se optužbe za velikosrpski hegemonizam kao đavo od tamjana. Iz države Vojvodine proisteći će pravo na samoopredeljenje Mađara, zatim Albanaca u Raškoj oblasti, a muslimani-bošnjaci-bosanci već po osnovi izvršenog jedanaestostrukog  genocida od strane Srba, kako oni zvanično tvrde, moraju steći pravo na samoopredeljenje do otcepljenja i to pravo samo treba da neposredno realizuju.
Srpski političari koriste razne oblike mimikrije radi prikrivanja svoje odanosti Brozovoj nacionalnoj politici. Traže neka dalja istorijska utemeljenja. Zato oni potpuno izlaze u susret Turskim otomanskim pretenzijama na Balkan. U tako otomanskom preuređenju Balkana srpski vlastodršci se usmeravaju ka stalnom svođenju Srbije na nešto prošireni beogradski pašaluk. Nije reč samo o teritorijalnim pitanjima. Današnja Srbija tome prilagođava i svoju kulturnu i nacionalnu politiku sve češće i očiglednije posežući za nekakvom „ideologijom“ srbijanstva. Uža Srbija ili Užas kako se nekada nazivala, pokušava da se poturi kao prava mera, kalup srpske nacionalne, kulturne i državotvorne svesti.
O tom srbijanstvu je Dobrica Ćosić još 1968. kritički napisao sledeće: „To je jedan u suštini primitivan i anahron politički mentalitet; to je viđenje Srbije od Užica do Zemuna; to je kompleks jedne nacionalne i državotvorske mitologije; to je nepoznavanje i potcenjivanje ‘prečana’; to je nerazumevanje Srba koji ne žive u Republici Srbiji; to je odsustvo sluha za razlike i nepoštovanje različitosti u srpskom narodu, koji je trajao i razvijao se pod različitim društvenim, državnim i kulturnim okolnostima…“.
Aktuelna srpska politika svojim odnosom prema Republici Srpskoj, a naročito posle Rezolucije o Srebrenici i Istanbulske deklaracije potvrđuje svoju privrženost ovakvoj već tada dalekovido uočenoj i s pravom kritikovanoj tendenciji proistekloj iz brozovske koncepcije rešavanja srpskog nacionalnog pitanja i borbe protiv velikosrpskog hegemonizma.
Iz Brozovog šinjela dolazi i koncepcija srpskih liberala na čelu sa Latinkom Perović koja kao ideja vodilja nadahnjuje današnju zvaničnu politiku Srbije. Po njoj je prava mera Srbije, Srbija posle Berlinskog kongresa 1878. godine, a koju je ceo srpski narod tada doživeo kao kaznu i uvredu. Onaj i onoliki Užas. Taj Užas je pogodan za reformisanje i evroatlantsko integrisanje. Taj i takav Užas treba da se „reformiše po dubini“ a ne da gleda na pripadnike srpskog naroda koji žive van tih teritorija i o njima vodi bilo kakvog računa.
Današnja zvanična srpska politika je tako pravi naslednik i baštinik Brozove nacionalne politike. Državljani drugih država, a nekadašnjih republika Jugoslavije, povremeno turistički i iz pijeteta obilaze Brozov grob u Beogradu. Državljani Srbije to ne moraju masovno da čine, oni su prisiljeni da svakodnevno gledaju kako se Brozova srpska nacionalna politika sprovodi i realizuje. I u tome na ovaj ili onaj način i dalje učestvuju. Dovršavaju Brozovo delo.

9 коментара

  1. Криви смо ми. Прву Југославију је направио српски краљ(лепо је саветовао Војвода Мишић), Тито је настављач те анахроне творевине, а наши политичари су му трчали уз скуте , тако да су тадашња руководства Србије и покрајина допринела свему што нас је касније “затекло”.Та српска наивност, глупост, додворавање, издаја, нас прате мање или више и данас, само су методи други.
    Опет још један чини ми се доказ, колико је овде ситуација, као под медијском окупацијом. Само пре пар дана ухватише шиптарског злочинца који је командовао убијањима срба на КиМ, умешан у “жуту кућу”…, кад ево данас “наши” нађоше наводно нову шиптарску гробницу код Рашке, сви страни медији објавише моментално.А вест о шиптарском крвнику , штура, страни медији не објављују, све коинциденција до коинциденције………..мирна бачка

  2. Pozajmljen komentar…

    “Peglanje” biografije , 06/05/2010, 01:41
    I sad ce Lev Kreft da nam prica o “Praksisu”, o filozofiji koja je bila zabranjena, ali je otvarala “novi prostor” studentima? Zar nije taj Kreft bio predsednik omladine tadasnje Jugoslavije? Ako mu nisu to “branili” – sta su mu onda branili? On je bio forumski, da ne kazem partijski intelektualac. Zato ni sad ne razume kako to estetika “ne moze” biti deo filozofije, ali “teoretska psihoanaliza” izvikanog (i antisrpskog) “mislioca” Zizeka “moze” biti filozofija?! A kakav nam je nas drug Kreft najbolje pokazuje podatak da je, kako kaze, 1991. bio protiv izdvajanja Slovenije, ali je – nakon sto je, dakako, Milosevic, srusio Jugoslaviju (iako su autorstvo za taj cini prijavili Jansa i “Mladina”, Mesic i Tudjman, Izetbegopvic i ostali) – opet lojalni Kreft (sta ces, “praksisovci” su bili poznati kao lojalni tipovi, zato su gubili i posao!) bio od 1992 do 1996 potpredsednik skupstine te novostvorene slovenacke drzave! Eh, zete beogradski, bas si ti svim mastima namazan! Rupel pozdravlja!

  3. На систематском прегледу политичке Србије овај текст је права дијагноза. Како се потврђивало “Србија је велика тајна” и ко зна кад и како могу да прораде њени вулкани? А лава тих вулкана потапа и море и …

  4. pa dobro ako je to sve kao g-din Vucelic pise gde je izlaz i kojim putem dalje,jer vremena za gubljenje nema isuvise smo potrosili na analize i sta je bilo i ko je kome taboru pripadao.Pitanje je sta dalje,to ja Vas pitam g-dine Vucelicu,napisite to u nekom iducem broju.

  5. Kojim putem ? Organizovanjem u Pokret socijalista, sami biramo svoj put !

  6. Cemu to ceprkanje po proslosti…? skretanje paznje od sadasnjosti..pustimo, kilometre puteva i pruga, celicana i zelezara, energetskih sistema…i mnogo cega da govore, ko ih je izgradio, ko ih je razvalio…*cica mica i gotova prica* o Titovoj i posle Titovoj Srbiji i *Jugoslaviji*..?

  7. Живорад

    Браво мајсторе Вучела.
    Све потписујем а нарочито оно о враћању покрајина као крунски доказ за тврдњу да је само у Србији остало И после њега он.

  8. Kombi drzave u svetu su priznale Kosmet,Kombi stranke u Srbiji pripomazu priznanju Kosova,gde vi tu vidite *omrazenog Broza*
    male drzave i pojedinci su *faktor stabilnosti*
    u svetu, tako da na *nizem* nivou, na primer u Skupstini Srbije, bitne odluke donose *kombi stranke* *grupe gradjana* iu slicno kao i prilozene *uticajne, civilizovane zemlje* koje kompetentno odlucuju o integritetu i suverenitetu Srbije, pa su priznale Kosovo.

    swaziland
    http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/c/c2/Ssa_clem_48.jpg/220px-Ssa_clem_48.jpg
    Novi zeland
    http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/9/9b/Maori_ST_03.jpg/220px-Maori_ST_03.jpg
    Srbija
    http://blog.b92.net/user_stuff/upload/535/5535.JPG

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *