Svilena omča demokratije

Piše Dejan Lukić

Britance trenutno kontroliše preko četiri miliona tv kamera. Po kriterijumu narušavanja individualnih privatnosti Velika Britanija nalazi se među pet država u kojima se ljudska prava najviše krše

Grupa britanskih akademika, okupljena u forumu „Mreža za studije o kontroli  nad stanovništvom“, nedavno je izašla sa nalazom po kome je Velika Britanija država sa najširom skalom špijuniranja svojih podanika. Nalaz korespondira sa istraživanjem jedne druge grupe koja se bavi pitanjima ljudskih prava („Međunarodna privatnost“). Tu se, takođe, iznosi da je ova zemlja „najgora zapadna demokratija po kriterijumu narušavanja individualne privatnosti“. U ovom istraživanju, koje je obuhvatilo 36 zemalja, najgore su kotirane Malezija i Kina, a Britanija je među pet najgorih, „sa endemičnom zarazom“ kontrole svojih građana.

TOTALNA KONTROLA
Britance, primera radi i u prilog ovim nalazima, trenutno kontroliše četiri miliona i 200 hiljada tv kamera; svakih četrnaest građana drži pod kontrolom po jedna kamera.
Ričard Tomas, državni komesar za informacije, nedavno je alarmirao javnost  upozorenjem da „Ujedinjeno Kraljevstvo lagano, ali nezadrživo klizi ka društvu totalnog kontrolisanja stanovništva“. Nabrojao je najmanje dvadeset načina na koje Veilki Brat dolazi do najintimnijih privatnih podataka podanika.
Kancelarija državnog komesara za informacije je nezavisna institucija ustanovljena da, između ostalog, štiti personalne informacije od upada države, nedavno je organizovala međunarodnu konferenciju (28. po redu) posvećenu „zaštiti personalnih podataka i privatnosti“. Na tom skupu spominjano je onih dvadesetak načina na koji se građani špijuniraju, „potkradaju“ njihovi  privatni detalji i prate u svakodnevnoj aktivnosti.
Pored tv kamera posejanih od Portsmauta na jugu do krajnjeg severa Škotske, u „špijune“ su nabrojani mobilni telefoni, transakcije kreditnim karticama, bankovni računi, satelitsko osmatranje, podaci iz zdravstvenog i socijalnog osiguranja, personalni video-rekorderi, prisluškivanje telefona, skrivene  špijunke „bubice“ u elektronskim komunikacijama, socijalne tv mreže, kao što su „Ju tjub“, „Tviter“ i druge. Sistem je tako razrađen da se za „skidanje“ podataka o građanima koriste, na primer, i kartice kojima radnici registruju dolazak na posao ili elektronske karte (popularne „školjke“) pri ulasku u londonske autobuse i metro…
Doktor Dejvid Vud, koautor raporta „Mreže za studije o kontroli nad stanovništvom“, izjavljuje za Bi-Bi-Si: „Mi, zaista živimo u društvu u kome država hermetički zatvara pristup u tajne i podatke pod njenom kontrolom dok, istovremeno, želi i uspeva da o nama građanima sazna što je više moguće“. Navodi kao primer da ne samo što je Veliki Brat ušao u svaku kuću u zemlji, u svako nadleštvo, svaku školu i svaku farmu, nego da i američke špijunske službe vrše presretanje informacija i snimaju čitav telekomunikacioni saobraćaj koji ide preko Britanije.

SMRT INTERNETA
Problem špijuniranja građana i upada u njihovu privatnost (čak ni podaci o bolesti građana nisu više pod zaštitom lekarske tajne), naprosto je eksplodirao prošle nedelje kada je Donji dom britanskog Parlamenta usvojio, po hitnoj proceduri i bez šire javne debate, drakonski predlog zakona o kontroli interneta. Zakon daje vladi pravo da nametne restrikcije i „filtrira“ svaki veb sajt za koji vladajuća birokratija oceni da nije poželjan za javno konzumiranje.
Predlog zakona pod naizgled neutralnim naslovom „Digitalni ekonomski akt“, proguran je ekspresno, u noćne sate (10. aprila), neposredno nakon što je premijer Gordon Braun objavio da će se redovni parlamentarni izbori održati 6. maja. Vlada je, tako, ovu široko nepopularnu meru ubacila u takozvani „paket brzog pranja“, poznatog kao procedura ekspresnog usvajanja zakona i propisa u kratkom interegnumu, između objave datuma parlamentarnih izbora i raspuštanja Parlamenta, kada zamire svaka legislativna aktivnost .
Veliki Brat je ovog puta bio ne samo ekspeditivan nego je bio i u saglasju sa  opozicijom koja očekuje da će 6. maja preuzeti vlast. Tako su i vladajući  laburisti i najjača opoziciona partija (konzervativci) složno podržali predlog zakona koji je komentator, Čarls Artur, naslovio u njegovoj kolumni  sa „Smrt interneta“.
Predlog zakona (samo formalno treba da ga još ratifikuje Dom Lordova) prošao je poslednju proceduru sa 189 glasova „za“ i samo 47 glasova „protiv“.
„Složna braća“ su „do sada nezabeležen udar na slobodu reči“ (Gardijan)  obrazložila potrebom da se, pre svega, uvede red i spreči masovno nezakonito skidanje i piraterija autorskih prava, muzičkih i filmskih, individualnih i korporativnih autora. Mada je javna tajna da je mera izglasana nakon intenzivnog lobiranja zainteresovanih korporacija i „obrađivanja“ poslanika u Parlamentu.
Tako, jedna klauzula Zakona daje pravo ministru za trgovinu i biznis da naredi blokadu „stanice“ na internetu, za koju se oceni „da  je bila, da jeste ili da bi mogla“ da se bavi nezakonitim kopiranjem, odnosno krađom autorskih prava.
Zakon, takođe, daje pravo ministru unutrašnjih poslova da naredi skalu „tehničkih mera“ provajderima da blokiraju sajtove za koje gospodin ministar smatra da ih treba ućutkati. Kaznene „tehničke mere“ su: a) Limitiranje brzine ili drugih kapaciteta servisa; b) Sprečavanje abonentu da pristupi određenim servisima; v) Potpuna suspenzija servisa i g) Svako drugo limitiranje provajderovih usluga abonentu.
Rečju, Veliki Brat će od sada imati moć da prisili provajdera da ograniči ili potpuno ukine pristup abonenta određenim veb sajtovima ili, čak, da mu u potpunosti blokira pristup internetu, ukoliko Brat odluči da tako treba.

Napad na internet kao deo projekta Velikog Brata za punu kontrolu nad  građanima, nije ni Braunova, niti britanska ekskluziva (slične mere se već sprovode u Australiji i na Novom Zelandu). Neke zemlje Evropske unije (Nemačka), kao i Finska i Danska, takođe su predvidele blokiranje ili limitiranje pristupa internetu i upotrebu „filtera“, po uzoru na mere u Iranu, Siriji, KiniPRIVATNA MILICIJA
Nije potrebna prevelika inteligencija ili političko obrazovanje da se uoči da je na delu ista procedura kao i serijsko suzbijanje drugih građanskih sloboda, koje se u „kolevci demokratije“, i na Zapadu uopšte, izvodi pod velikom zastavom zaštite građana u ratu protiv terora. Samo što je u slučaju „smrti interneta“ naslov uzurpacije borba protiv piraterije, a u ime zaštite autorskih prava.
Praktično, Zakon o „smrti interneta“, a prema jednom komentaru u „Dejli Mejlu“, predstavlja „svilenu omču demokratije“ oko vrata i abonenata i provajdera internet servisa, koji će od sada, za račun i u ime vladajuće političke elite, kontrolisati, ograničavati i špijunirati svoje abonente time što će provajderi – i to stoji u Zakonu – obavezno morati da čuvaju svu evidenciju, svakog veb sajta koji su posećivali i materijale koje su „skinuli“. A provajderi koji odbiju da se bave ovim poslom špijunaže za Velikog Brata biće kažnjeni sa 250 hiljada funti!
Ako, s druge strane, vlada, preko svoje specijalne kancelarije za kontrolu, nađe  da je, u nekom slučaju, kod individualnih korisnika internet servisa reč o nezakonitom kopiranju muzičkih i filmskih materijala, vinovniku će – stoji u jednom paragrafu – biti, na primer, trajno ukinut brodbend servis i još će da plati kaznu os 50 hiljada funti.
Kori Dektrou, ekspert za zakonodavstvo na području autorskih prava, upozorava da novi zakon daje, takođe, ministru unutrašnjih poslova vlast da po sopstvenoj volji nametne celu pletoru novih kazni, bez debate i provere u Parlamentu. To, kako kaže, uključuje čak i uvođenje „privatne milicije“ koja bi imala ovlašćenja da prestupnike liši interneta, da špijunira mrežu, da naloži zatvaranje određenih sajtova i – na kraju – naredi ukidanje veb sajta. „Uprkos tome što Zakon nosi naslov ’digitalne ekonomije’ on ne sadrži ama baš ništa što bi stimulisalo ekonomiju sektora o kome je reč, nego je smišljen da kontrolu interneta prebaci u ruke vlade, da omogući političkoj birokratiji da arbitrarno upada u slobodu građana, a da skriva svoje informacije od javnosti, kada god joj to odgovara“.

VANREDNO ELEKTRONSKO STANJE
Prema informacijama objavljenim u britanskoj štampi, preko 20 hiljada građana je u toku prošle sedmice uputilo pisane proteste njihovim poslanicima u Parlamentu. Negoduju protiv usvajanja Zakona i brizne sa kojom je (u gluvo doba noći) proguran kroz parlamentarnu proceduru.
„I pored ovih protesta, intervencije javnosti naišle su na gluve uši u Parlamentu, a vlada dobila mogućnost da zada smrtonosni udarac poslednjem realnom ostatku slobodnog govora u ovoj zemlji“, napisao je komentator Stiv Votson, dan posle usvajanja zakona „o smrti interneta“. Zakon je, pak, samo produžetak jednog strateškog projekta vlade, usvojenog pre dve godine (2008). „Projekt uspostavlja“ do sada nezabeleženu vlast (SAN) nad privatnim informacijama građana… Centralni deo plana je puna kontrola nad elektronskim porukama, telefonskim razgovorima i internet aktivnostima, a sve pod krupnim naslovom „Plan za očuvanje nacionalne bezbednosti“ (u ratu protiv terora). Jedno poglavlje projekta naslovljeno je sa „Program modernizacije presretanja informacija“. U centru ovog programa je glavni nacionalni štab za presretanje komunikacija u Čeltenhamu. U ime borbe protiv terorizma program (kada bude kompletiran) predviđa i potpuno pokrivanje „bubicama“ svih elektronskih komunikacija na Ostrvu. Planirano je da se na jednom mestu magacioniraju sve ove milijarde podataka.
Prvobitno je bilo predviđeno i da, dodatno, provajderi internet servisa moraju da trajno drže u memoriji sve svoje elektronske komunikacije. Nakon opštih protesta javnosti, vlada se povukla, ali amo za korak, pa je tadašnja ministarka unutrašnjih poslova, Džeki Smit, objavila da će provajderi, umesto trajno, informacije morati da čuvaju samo 12 meseci!
Londonski „Tajms“ je, međutim, nedavno provalio detalje o postojanju vladinog tajnog plana o masivnoj kontroli interneta. Radni naslov plana je, kako list navodi, „Gospodarenje internetom“. List, šta više, otkriva da je plan već aktiviran preko Centra za presretanje, da košta „nekoliko stotina miliona funti“ i da je sve urađeno uz pomoć i u kooperaciji sa američkim vojnim gigantom „Lokid Martin“ i britanskom firmom „Detika“, naširoko poznatom po poslovnim vezama  sa obaveštajnim agencijama.
Trenutno, prema britanskim zakonima, svako presretanje komunikacija u zemlji mora da bude pismeno odobreno i potpisano od strane ministra unutrašnjih poslova ili funkcionera njegovog ranga. Samo građani koji su predmet posebnog interesovanja policije i službi bezbednosti, mogu da budu podvrgnuti merama elektronskog praćenja.
Pa i pored ovoga, trenutni propis koji se oslanja na takozvani Akt o regulisanju istražnih nadležnosti, dozvoljava znatnom broju vladinih agencija pristup podacima pohranjenim kod provajdera u Britaniji.
Za sada je nepoznato do koje faze je stigla primena tajnog plana o „gospodarenju internetom“, ali kada se plan privede kraju svaki korisnik interneta treba da – kako je planirano – dobije svoj jedinstveni identifikacioni kod (ID), magacioniran u jednom centralnom vladinom kompjuteru. Državne agencije, kao što su policija i službe bezbednosti, imaće pristup svim ovim identifikacionim kodovima „ako to zatraže zbog potrebe borbe protiv kriminala i terora“.
Napad na internet kao deo projekta Velikog Brata za punu kontrolu nad  građanima, nije, međutim, britanska ekskluziva (slične mere se već sprovode u Australiji i na Novom Zelandu). Neke zemlje Evropske unije (Nemačka), kao i Finska i Danska, takođe su predvidele blokiranje ili limitiranje pristupa internetu i upotrebu „filtera“, po uzoru na mere u Iranu, Siriji, Kini i  drugim „opresivnim  društvenim sistemima“.
U aprilu su dva američka senatora iznela u Kongresu predlog propisa koji predsedniku SAD-a (u ovom slučaju Obami) daje odrešene ruke da proglasi „vanredno elektronsko stanje“, da zatvori ili limitira internet saobraćaj u svakoj  internet mreži, a „u interesu nacionalne bezbednosti“.
Da li je, kako alarmira pomenuti Votson, već na delu prvi čin „smrti interneta kakvog ga znamo“, ostaje otvoreno. Ono što nije diskutabilno jeste ofanziva Velikog, globalnog Brata da fingiranjem brige za bezbednost građana, borbe protiv terora i – na koncu – navodnog prosperiteta demokratije, sveže omču oko vrata demokratije. Samo što joj je tkanje omče, za sada, svilenkasto.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *